Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sve za društvo

Objavljeno prije

na

Pravda na crnogorski način: dok građanin Dejan Gašić, otac osmoro djece, pokušava da izvrši samoubistvo ispred zgrade Vlade, gdje je danima uzalud tražio pomoć države da prehrani porodicu nakon što mu je izgorela kuća, građani Branislav Brano Mićunović i Sava Grbović Džigi pred sudom pobjeđuju državu.

Možda baš u trenu dok je Gašić vezivao kaiš oko vrata, u Osnovnom sudu u Podgorici otkucana je presuda po kojoj Mićunović i Grbović, vlasnik Lutrije Crne Gore, na račun « pretrpljene nematerijalne štete» treba da dobiju dva miliona eura iz opustošene državne kase. Presudu je donio sudija tog suda Blažo Jovanić.

Za one koji su na ivici da povjeruju u pravnu državu i pravdu, možda nije zgoreg napomenuti: Mićunović je prijatelj premijera Mila Đukanovića još iz duvanskih dana kada su skupa dijelili italijansku optužnicu za šverc cigareta. Iz nekog neobjašnjivog razloga crnogorsko sudstvo je posebno efikasno kada se protiv državne nepravde na sudu odluče boriti Đukanovićevi najbliži, od prijatelja do članova porodice. Tada se ne škrtari. Nedavno je spor protiv države težak 12 miliona eura dobio i građanin Aco Đukanović, sasvim slučajno premijerov brat.

,,Ova presuda predstavlja nastavak višegodišnje prakse da se kontroverznim partnerima i prijateljima vrha izvršne vlasti isplaćuju milioni iz državnog budžeta, koji mi ostali punimo na osnovu zakona koji se donose kako bi se sredstva za ‘partnere’ i dalje obezbjeđivala”, prokomentarisao je Jovanićevu presudu advokat Veselin Radulović.

Radulović je ocijenio da je ta presuda presedan jer su, kako je rekao, sudovi do sada dosuđivali naknadu nematerijalne štete samo u postupcima zbog neosnovanog lišenja slobode i to u mnogo manjim iznosima. ,,Isti taj Jovanić je početkom 2010. po tužbi za naknadu štete zbog ratnog zločina deportacije dosudio 15.000 eura za pretrpljene duševne bolove zbog smrti roditelja », podsjetio je Radulović.

Sudija Jovanić je poznat kao slab na duševne bolove Familije. Javnost ga se sjeća i po presudi u korist Stanka Subotića, još jednog Đukanovićevog prijatelja sa italijanske potjernice, u sporu protiv Monitora. Jovanić je naš nedjeljnik osudio zbog nečega na šta se Subotić nije ni žalio.

Jovanić se sada oglušio na upozorenja zastupnika države da Mićunović i Grbović nijesu ni objasnili u čemu se sastoji šteta koju su navodno pretrpjeli od države.

U obrazloženju presude Jovanić je naveo da Uprava za igre na sreću nije poštovala rokove prilikom davanja odobrenja na pravila nove igre na sreću Toto i izdavanju dozvole koncesije u kazinu Rojal u hotelu Splendid Mićunovićevoj firmi Džek pot.

Jovanić nije razmatrao to što, kako je utvrđeno u njegovoj sudnici, Lutrija mjesečno prihoduje više od 100 hiljada eura samo od priređivanja sporne igre na sreću Toto, a da je prema finansijskim izvještajima, na šta je nedavno upozorio MANS, tokom posljednje tri godine državi uplatila porez od samo 3.761 eura.

,,Samo po osnovu zarade od igre Toto, morala je plaćati porez na dobit od 9.000 eura », ocijenio je Veselin Radulović.

MANS je ranje podsjetio da se igre na sreću i privilegovane kompanije oslobođaju poreza na dodatu vrijednost dok se porez povećava sa 17 na 19 odsto kako bi se popunile rupe u budžetu.

,, Upravo su poslanici DPS-a podržali inicijativu udruženja kockara, u kojemu su Mićunović i Grbović, da se kocka oslobodi plaćanja PDV-a », podsjeća za Monitor Dejan Milovac iz MANS-a.

Prema Jovaniću Uprava za igre na sreću narušila je ugled Lutriji, u čijem odboru je i Mićunovićeva kćerka Andrea, i podnošenjem velikog broja prekršajnih prijava koje kasnije nijesu potvrđivali drugostepeni organi zbog nedostatka dokaza.

Sudija nije razmatrao da su i u dosadašnjim postupcima protiv Mićunovića teško obezbjeđivani dokazi. Mićunović je oslobođen optužbi za ubistvo Radovana Kovačevića ispred Kliničkog centra 2001 godine, pošto niko od prisutnih nije mogao da se sjeti kome je pripadala ,, maljava ruka » koja je povukla oroz.

Sudija Jovanić je inače u postupku koji su Mićunović i Grbović vodili protiv Daily press-a i MANS-a izuzet iz slučaja zbog pristrasnosti.

Monitor je već pisao da je protiv njega prije nekoliko godina podignuta krivična prijava zbog finansijskih malverzacija u Vrhovnom sudu, koja je odbačena usljed nedostatka dokaza. Predsjednik Filip Vujanović amnestirao je Jovanićevog brata Bora, koji je ranije kao carinik osuđen zbog primanja mita. Boro Jovanić je izvjesno vrijeme bio je vozač jednog člana familije Đukanović.

Nije prvi put da je država ,,nepravedna » prema Mićunoviću. Kako ga je samo teško oštetila kada je iz budvanske kase izdvojen novac kako bi se donio DUP samo za parcelu na kojoj je Mićunović nelegalno sagradio osmospratnicu. Tako je o trošku SO Budva legalizovana Mićunovićeva imovina, čija je cijena usput porasla zahvaljujući izmjeni planske dokumentacije i namjene tog zemljišta.

Pa trinaestospratno betonsko čudovište Harmonija na rtu Zavala, čija je suvlasnica Mićunovićeva kćerka Andrea, koja je ostala netaknuta zahvaljujući ministru Predragu Sekuliću. Pa monopol Lutrije Crne Gore. Sve gore od goreg.

A tek nepravda koju je građanin Aco Đukanović pretrpio od strane države. Sutkinja Osnovnog suda Natalija Boričić zimus je presudom obavezala Crnu Goru da premijerovom bratu isplati oko 12 miliona eura na ime uloženih sredstava i izgubljene dobiti, pošto Ministarstvo unutrašnjih poslova nije poštovalo kupoprodajni ugovor iz 2008.

Ukratko: Vlada Mila Đukanovića 2008. godine je održala licitaciju za prodaju placa u blizini Ekonomskog i Pravnog fakulteta, na kome se nalazi ,,limenka,, Uprave policije. Na licitaciji je pobijedio Aco Đukanović, kome je potom Vlada Mila Đukanovića višestruko uvećala spratnost objekata na pazarenom placu. Vlade Mila Đukanovića i Igora Lukšića potom kasne sa oslobađanjem prodate lokacije, zbog čega Aco konačno stiče osnov za tužbu..

Da se ne pominje kako se mlađi Đukanović mučio sa Prvom bankom. Tu je kredit od 44 miliona koje je dobio od države, pa svi ti novci državnih kompanija koji su tamo ležali zarobljeni. Ma užas.

Višemilionski iznos se smiješi i poznatom podgoričkom građevinaru Blagoti Radoviću, vlasniku kompanije Zetagradnja, ukazuje Dejan Milovac.

,,Radović je prije nekoliko godina kupio zemljište na kom se nalazi fabrika Duvanskog kombinata. Ugovorom je bio predviđen rok za uklanjanje fabrike, koji je odavno istekao, jer je država odlučila da Duvanski još može biti koristan kada je u pitanju nelegalna proizvodnja i prodaja cigareta. I tu postoji osnov da Radović zaradi milione samo po osnovu toga što država nije ispunila obaveze », kaže on.

,,Dok je sudstvo vrlo revnosno kada se na tužiteljskoj strani nalaze domaći i strani tajkuni, rijetki su primjeri kada je država uspjela da naplati makar nešto od propalih privatizacija, ugovora o zakupu i drugih poslova stoljeća. Tako se u svjetlu rebalansa koji će za preko 100 miliona eura olakšati džepove građana ne razmatra da se ruski vlasnik KAP-a utuži za iznos kredita koji nije vraćao, iako se radi o milijarderu koji taj novac sigurno ima» kaže Milovac.

Privilegije i unosni poslovi više nijesu dovoljni. Đukanovićevi prijatelji i članovi porodice sada iz gotovo prazne budžetske kase sudskim presudama izvlače milione na račun štete koju su navodno pretrpjeli od države. Koju su prethodno opustošili.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

ODUSTAJE LI VLADA OD SUMNJIVE KUPOVINE STUDENTSKOG DOMA OD  TOMISLAVA ČELEBIĆA: Rupa u zakonu i u budžetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. Studentski dom će, da bi izbjegla zakonske implikacije,  kupiti odlukom, tako što će ove godine platiti 3,6 miliona iz budžetskih rezervi, dok će dodatna sredstva obezbijediti naredne godine. Baš onako kako je ranije dogovoreno sa Tomislavom Čelebićem

 

Ministarstvo prosvjete i Vlada ne odsustaju od namjere da milionima iz budžeta pomognu Tomislava Čelebića i Đukanovićev Univerzitet Donja Gorica (UDG). Prošle srijede su, nakon pisanja Monitora, poništili tender o kupovini studentskog doma u blizini UDG od kompanije Čelebić City. Tender je bio sporan i zbog toga što je prihvaćena duplo veća cijena od ponuđene (6,3 miliona umjesto 2,9), zbog čega je Vladi, osim javnog suda, prijetila i reakcija nadležnih institucija.

Činilo se da je Vlada  odustala od tog posla. No, samo dva dana  nakon poništenja tendera, u petak, 1.novembra, na telefonskoj sjednici, Vlada je, odlukom većine članova, dala  saglasnost za kupovinu nepokretnosti za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata. Kako Monitor nezvanično saznaje, dio ministara nije želio da aminuje tu odluku.

Umjesto novog raspisivanja tendera, Vlada je posao kupovine novog studentskog doma, odlučila da obavi drugačije. U priču je uključila Upravu za državnu umovinu  i Ministarstvo prostornog planiranja, urbanizma i državne imovine na čijem je čelu Slaven Radunović.  Prema dokumentima razmatranim na sjednici Vlade, Uprava se obratila Radunovićevom ministarstvu samo  noć nakon poništavanja tendera, sa Informacijom o kupovini  objekta za potrebe povećanja smještajnih kapaciteta studenata, koju je prethodno iniciralo Ministarstvo prosvjete.  To znači da je Ministarstvo prosvjete, koje vodi Anđela Jakšić-Stojanović, u trenutku poništenja tendera već imalo spreman novi model realizacije ovog posla. Sa kojim se Vlada brže bolje saglasila na telefonskoj sjednici.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VIŠE OD DESET DANA POTJERE ZA  ALIJOM BALIJAGIĆEM: Bjegunac izmiče i Crnoj Gori i  Srbiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Balijagić skriva po planinama između Crne Gore i Srbije, a dvije države prepucavaju ko je bolji, građani strijepe za svoje najbliže jer institucije koje plaćamo da bi bili bezbjedni, očigledno ne rade svoj posao

 

 

Više od deset dana prošlo je kako je osuđivani pljačkaš, ubica, silovatelj, Alija Balijagić ubio dvoje starih ljudi, brata i sestru  Jovana i Milenku Madžgalj, a za njim se još traga između Bijelog Polja i Prijepolja. U potragu su uključene dvije države – Crna Gora i Srbija, na čijim teritorijama se kreće bjegunac.

U cijelom regionu vlada strah. Mještani sela dvije države – od Sokolca, gdje su Madžgalji ubijeni, pa do Brajkovca (Prijepolje), gdje je Balijagić posljednji put viđen, strahuju za svoje i živote svojih familija. Nastave u školama se odlažu ili se obavljaju onlajn, dok su sela puna uniformisanih lica – policije, specijalnih jedinica, vojske…

Uz svu savremenu tehnologiju i opremu, kojom raspolažu bezbjednosni organi obje države, od kojih je jedna članica NATO Alijanse, čini se da nijesu ni blizu opasnom bjeguncu. Prema kazivanju mještana, Balijagić mirno ide od sela do sela, popriča i popije po koju s žiteljima polupraznih sela, dok su  obje države upregle sve resurse, kako tvrde same vlasti, da bi ga zarobili.

Mještanin Brajkovca kaže da je vidio čovjeka koji je iskočio iz žbunja, imao je pušku i ranac. Predstavio mu se kao lovac i rekao da se ne plaši.

„Ostavio je pušku uz jednu bukvu, i rekao ajde da popijemo po jednu rakiju. Ja sam tada rekao, ima neki čovjek kog traže zbog ubistva. On je dodao – pa jesu li ga našli, ja sam rekao – ne, a on je kazao – naći će ga. Malo smo popričali, sve to je kratko trajalo i on je otišao dalje“ prepričava svoj susret.

On tvrdi da je odmah prepoznao o kome se radi, ali je ćutao kako ne bi svoj život izložio opasnosti. Zbog straha da se Balijagić ne vrati u njegovu kuću kao što se vratio kod Madžgalja i ubio ih, kaže da je spavao kod komšije.

„Strah je i mene, strah je i sve ljude koji žive u selu. Sve vrijeme su vrata zaključana, sigurni smo samo kad policiju vidimo u blizini naših kuća. Policajci nam kažu da se ne plašimo i da su oni tu, ali sve je uzalud. Mi ćemo biti mirni tek kad ga pronađu“, kaže mještanin.

U potrazi za Alijom Balijagićem dnevno je angažovano oko 200 policijskih službenika i preko 70 pripadnika Vojske Crne Gore (VCG), saopšteno je ranije iz Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP). Pripadnici vojske su noćili kod mještana Sokolca, sela ubijenih Madžgalja. Sa druge strane, u Srbiji su angažovane jedinice Uprave kriminalističke policije, Specijalne antiterorističke jedinice, Žandarmerije, granična policija i policijski službenici policijskih uprava u Prijepolju i Užicu, saopšteno je iz njihovog MUP-a. Do sada je, tvrde, pregledano više od 80 napuštenih objekata,  koristi se sva moguća tehnika i oprema MUP-a Srbije – dronovi, termovizija i psi tragači.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ANDRIJA MANDIĆ I ALEKSA BEČIĆ NE MOGU SLUŽBENIM AVIONOM PREKO HRVATSKE: Ni  zemljom, ni nebom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi, saznaje da  predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu Vladinim avionom preko Hrvatske. To je  iznenadilo   crnogorske vlasti, koje su  mislile da  odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider DNP Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji

 

Da predsjednik parlamenta Andrija Mandić i potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić ne mogu službenim, Vladinim avionom preko Hrvatske, crnogorske vlasti shvatile su kada je Mandić, nedavno, planirao službeni put  preko Hrvatske, saznaje Monitor od više dobro obaviještenih izvora u crnogorskoj vlasti i državnoj upravi. Do tada se mislilo da odluka susjedne Hrvatske iz jula ove godine, da se Mandić, Bečić i lider Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević, proglase osobama non grata, važi samo na – zemlji.

Odluka Hrvatske da proglasi tri crnogorska funkiconera za osobe non grata, podsjećamo, donešena je nakon što je crnogorski parlament krajem juna ove godine usvojio Rezoluciju o Jasenovcu, čija je svrha u stvari bila da relativizuje  glas Crne Gore u UN o Srebrenici. Crna Gora je prethodno, u maju ove godine, u skupštini UN glasala za Rezoluciju o Srebrenici, a nakon velikog pritiska koji je dolazio od strane srpskih vlasti, SPC, ali i unutrašnjih političkih struktura koje su pod uticajem tih adresa.

Hrvatska je  tada obrazložila da je Mandića, Kneževića i Bečića proglasila nepoželjnima “zbog sistemskog djelovanja na narušavanju dobrosusjedskih odnosa i kontinuiranog zloupotrebljavanja Republike Hrvatske u unutrašnje političke svrhe”.

Monitor je pokušao da dobije zvanične odgovore od nadležnih o tome zašto i kako Mandić i Bečić ne mogu službenim avionom preko hrvatskog neba, i šta to znači za Crnu Goru. Niko nije javno želio da govori o tome.  Jasno je, međutim, iz nezvaničnih razgovora, da crnogorske vlasti nijesu znale da se hrvatska odluka odnosi i na nebo.

Na pitanje da li je Mandić već krenuo na službeni put, pa  saznao da ne može preko Hrvatske , ili se to shvatilo ranije, dok je naumio  da putuje,  izvor u crnogorskoj vlasti koji je želio da ostane anoniman kazao je: „Naumio“.

Hrvatska strana ima  obrazloženje zabrane prelaska neba službenim avionom za Bečića i Mandića . „ To je uobičajeno kada su u pitanju odluke ovakve vrste, da se neko proglasi personom non grata. Takoreći, standard u međunarodnom pravu.  Budući da se radi o vladinom, državnom  avionu, njegovi putnici moraju biti evidentirani kada se prelazi preko zemlje. Što nije slučaj sa civilnim avionima“, objasnili su za Monitor iz hrvatske diplomatske mreže. Ni oni nijesu zvanično htjeli da komentarišu slučaj.

Generalni sekretarijat Vlade je nedavno objavio Dokumenta  o korišćenju aviona u vlasništvu Generalnog sekretarijata Vlade Crne Gore u periodu od 01. 07. do 27. 09.2024. godine. Ta dokumenta, odnosno zahtjevi za korišćenje aviona, i putni nalozi, prethodno su nosili  oznaku tajno.  Prema njima, Mandić nije u tom periodu putovao u pravcu koji bi uključivao i hrvatsko nebo, dok  Bečića nema na spsiku putnika.  Prema objašnjenju Monitorovih dobro upućenih izvora,  Bečiću po funkciji i ne pripada da koristi službeni, Vladin avion.  Ipak, mogao bi biti putnik kao član neke Vladine delegacije. Za razliku, Mandić ima pravo na korišćenje službenog aviona, i prema podacima koje su nedavno objavljeni u periodu od juna do kraja septembra, u kom je važila zabrana Hrvatske, koristio ga je dva puta – za Maroko  i Maltu. Tamo se nije išlo  preko hrvatskog neba.

Slučaj proglašenja Mandića, Bečića i Kneževića personama non grata, pominje se i u najnovijem, ove sedmice objavljenom, Izvještaju Evropske Komisije (EK) za Crnu Goru, u kontekstu pogoršanja odnosa sa Hrvatskom

U Izvještaju se ocjenjuje da su ti odnosi pogoršani, nakon usvajanja Rezolucije o Jasenovcu u crnogorskom parlamentu.  Brisel takođe ocjenjuje da su tenzije, kako stoji u Izvještaju,  proizašle iz „nerazriješenih bilateralnih pitanja“.

“Nije bilo napretka u vezi sa neobilježenom granicom između dvije zemlje ili vlasništvom nad brodom ‘Jadran’. Usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu u junu, koja se fokusira na istorijske događaje u Jasenovcu, Mauthauzenu i Dahauu, izazvalo je snažnu diplomatsku reakciju Hrvatske, uključujući proglašenje tri visoka crnogorska zvaničnika za persone non grata”, piše u Izvještaju.

Ovih je dana u parlamentu, povodom godinu dana Vlade Milojka Spajića, od strane Adrijana Vuksanovića,  poslanika Hrvatske građanske inicijative (HGI, problematizovana izjava Andrije Mandića na jednom od Vučićevih glasila. Vuksanović je pitao  premijera Spajića za komentar  Mandićeve izjave u emisiji Ćirilica na Televiziji Happy,  da se danas Hrvati “identifikuju sa NDH”.

Spajić je odgovorio da nije vidio tu izjavu,  da Hrvatsku vidi kao partnera, te da su oni potpuni diskonituitet onog što se dešavalo 90-tih.

“Mi smo mlada generacija koja kaže da sve ono što je rađeno u ime Crne Gore nije u naše ime”, saopštio je premijer. Takođe, upitan za mišljenje, kazao je da on ne povezuje Hrvatsku sa bilo kojom Hrvatskom iz prošlosti, kao i da, ko god je spreman da pomogne na evropskom putu, njegov je saveznik.

Bilo bi dobro, ako Spajić zaista planira  da uvede Crnu Goru u EU, da ipak “poveže Hrvatsku sa nekom Hrvatskom iz prošlosti”. Recimo, onom  kojoj je Crna Gora, tokom devedesetih godina,  napala Dubrovnik.  Taj ratni zločin ne samo što nije dobio epilog pred pravosuđem, nego se o njemu gotovo ne govori, izuzev na godišnjicu napada,  u rijetkim medijima.

Nerijetko se čuju upozorenja da bi Crna Gora ukoliko želi da uđe u EU, morala da popravi odnose sa Hrvatskom, koja bi mogla da  joj taj put uspori, potencijalno i blokira. U tome joj neće pomoći samo  premijerov evropski govor u parlamentu, ili posjeta Dubrovniku  predsjednika Crne Gore. Toga smo se „napretka na evoropskom putu“ nagledali.

Stvar je mnogo složenija i od  toga kako dobiti štrik za dobrosusjedske odnose u izvještaju Brisela. Ukoliko Crna Gora zaista želi da postane društvo evropskih vrijednosti, ona to mora istinski i da postane. A to ne može biti dok  politiku budu krojili oni koji podržavaju ideologije devedesetih, koje su  proizvele hiljade i hiljade žrtava  na ovim prostorima, samo zbog njihovog imena, ili vjere.

To što naši zvaničnici  moraju službenim avionom da kruže oko Hrvatske, – nije suštinski hrvatsko već naše pitanje.  Sve i da mogu, sve dok njihova politika bude kočila suočavanje ove zemlje sa ratnom prološću, budila nacionalne strasti i tenzije  i kočila stvaranje normalnog društva, uzalud će biti i štrikovi Brisela.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo