Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sve za društvo

Objavljeno prije

na

Pravda na crnogorski način: dok građanin Dejan Gašić, otac osmoro djece, pokušava da izvrši samoubistvo ispred zgrade Vlade, gdje je danima uzalud tražio pomoć države da prehrani porodicu nakon što mu je izgorela kuća, građani Branislav Brano Mićunović i Sava Grbović Džigi pred sudom pobjeđuju državu.

Možda baš u trenu dok je Gašić vezivao kaiš oko vrata, u Osnovnom sudu u Podgorici otkucana je presuda po kojoj Mićunović i Grbović, vlasnik Lutrije Crne Gore, na račun « pretrpljene nematerijalne štete» treba da dobiju dva miliona eura iz opustošene državne kase. Presudu je donio sudija tog suda Blažo Jovanić.

Za one koji su na ivici da povjeruju u pravnu državu i pravdu, možda nije zgoreg napomenuti: Mićunović je prijatelj premijera Mila Đukanovića još iz duvanskih dana kada su skupa dijelili italijansku optužnicu za šverc cigareta. Iz nekog neobjašnjivog razloga crnogorsko sudstvo je posebno efikasno kada se protiv državne nepravde na sudu odluče boriti Đukanovićevi najbliži, od prijatelja do članova porodice. Tada se ne škrtari. Nedavno je spor protiv države težak 12 miliona eura dobio i građanin Aco Đukanović, sasvim slučajno premijerov brat.

,,Ova presuda predstavlja nastavak višegodišnje prakse da se kontroverznim partnerima i prijateljima vrha izvršne vlasti isplaćuju milioni iz državnog budžeta, koji mi ostali punimo na osnovu zakona koji se donose kako bi se sredstva za ‘partnere’ i dalje obezbjeđivala”, prokomentarisao je Jovanićevu presudu advokat Veselin Radulović.

Radulović je ocijenio da je ta presuda presedan jer su, kako je rekao, sudovi do sada dosuđivali naknadu nematerijalne štete samo u postupcima zbog neosnovanog lišenja slobode i to u mnogo manjim iznosima. ,,Isti taj Jovanić je početkom 2010. po tužbi za naknadu štete zbog ratnog zločina deportacije dosudio 15.000 eura za pretrpljene duševne bolove zbog smrti roditelja », podsjetio je Radulović.

Sudija Jovanić je poznat kao slab na duševne bolove Familije. Javnost ga se sjeća i po presudi u korist Stanka Subotića, još jednog Đukanovićevog prijatelja sa italijanske potjernice, u sporu protiv Monitora. Jovanić je naš nedjeljnik osudio zbog nečega na šta se Subotić nije ni žalio.

Jovanić se sada oglušio na upozorenja zastupnika države da Mićunović i Grbović nijesu ni objasnili u čemu se sastoji šteta koju su navodno pretrpjeli od države.

U obrazloženju presude Jovanić je naveo da Uprava za igre na sreću nije poštovala rokove prilikom davanja odobrenja na pravila nove igre na sreću Toto i izdavanju dozvole koncesije u kazinu Rojal u hotelu Splendid Mićunovićevoj firmi Džek pot.

Jovanić nije razmatrao to što, kako je utvrđeno u njegovoj sudnici, Lutrija mjesečno prihoduje više od 100 hiljada eura samo od priređivanja sporne igre na sreću Toto, a da je prema finansijskim izvještajima, na šta je nedavno upozorio MANS, tokom posljednje tri godine državi uplatila porez od samo 3.761 eura.

,,Samo po osnovu zarade od igre Toto, morala je plaćati porez na dobit od 9.000 eura », ocijenio je Veselin Radulović.

MANS je ranje podsjetio da se igre na sreću i privilegovane kompanije oslobođaju poreza na dodatu vrijednost dok se porez povećava sa 17 na 19 odsto kako bi se popunile rupe u budžetu.

,, Upravo su poslanici DPS-a podržali inicijativu udruženja kockara, u kojemu su Mićunović i Grbović, da se kocka oslobodi plaćanja PDV-a », podsjeća za Monitor Dejan Milovac iz MANS-a.

Prema Jovaniću Uprava za igre na sreću narušila je ugled Lutriji, u čijem odboru je i Mićunovićeva kćerka Andrea, i podnošenjem velikog broja prekršajnih prijava koje kasnije nijesu potvrđivali drugostepeni organi zbog nedostatka dokaza.

Sudija nije razmatrao da su i u dosadašnjim postupcima protiv Mićunovića teško obezbjeđivani dokazi. Mićunović je oslobođen optužbi za ubistvo Radovana Kovačevića ispred Kliničkog centra 2001 godine, pošto niko od prisutnih nije mogao da se sjeti kome je pripadala ,, maljava ruka » koja je povukla oroz.

Sudija Jovanić je inače u postupku koji su Mićunović i Grbović vodili protiv Daily press-a i MANS-a izuzet iz slučaja zbog pristrasnosti.

Monitor je već pisao da je protiv njega prije nekoliko godina podignuta krivična prijava zbog finansijskih malverzacija u Vrhovnom sudu, koja je odbačena usljed nedostatka dokaza. Predsjednik Filip Vujanović amnestirao je Jovanićevog brata Bora, koji je ranije kao carinik osuđen zbog primanja mita. Boro Jovanić je izvjesno vrijeme bio je vozač jednog člana familije Đukanović.

Nije prvi put da je država ,,nepravedna » prema Mićunoviću. Kako ga je samo teško oštetila kada je iz budvanske kase izdvojen novac kako bi se donio DUP samo za parcelu na kojoj je Mićunović nelegalno sagradio osmospratnicu. Tako je o trošku SO Budva legalizovana Mićunovićeva imovina, čija je cijena usput porasla zahvaljujući izmjeni planske dokumentacije i namjene tog zemljišta.

Pa trinaestospratno betonsko čudovište Harmonija na rtu Zavala, čija je suvlasnica Mićunovićeva kćerka Andrea, koja je ostala netaknuta zahvaljujući ministru Predragu Sekuliću. Pa monopol Lutrije Crne Gore. Sve gore od goreg.

A tek nepravda koju je građanin Aco Đukanović pretrpio od strane države. Sutkinja Osnovnog suda Natalija Boričić zimus je presudom obavezala Crnu Goru da premijerovom bratu isplati oko 12 miliona eura na ime uloženih sredstava i izgubljene dobiti, pošto Ministarstvo unutrašnjih poslova nije poštovalo kupoprodajni ugovor iz 2008.

Ukratko: Vlada Mila Đukanovića 2008. godine je održala licitaciju za prodaju placa u blizini Ekonomskog i Pravnog fakulteta, na kome se nalazi ,,limenka,, Uprave policije. Na licitaciji je pobijedio Aco Đukanović, kome je potom Vlada Mila Đukanovića višestruko uvećala spratnost objekata na pazarenom placu. Vlade Mila Đukanovića i Igora Lukšića potom kasne sa oslobađanjem prodate lokacije, zbog čega Aco konačno stiče osnov za tužbu..

Da se ne pominje kako se mlađi Đukanović mučio sa Prvom bankom. Tu je kredit od 44 miliona koje je dobio od države, pa svi ti novci državnih kompanija koji su tamo ležali zarobljeni. Ma užas.

Višemilionski iznos se smiješi i poznatom podgoričkom građevinaru Blagoti Radoviću, vlasniku kompanije Zetagradnja, ukazuje Dejan Milovac.

,,Radović je prije nekoliko godina kupio zemljište na kom se nalazi fabrika Duvanskog kombinata. Ugovorom je bio predviđen rok za uklanjanje fabrike, koji je odavno istekao, jer je država odlučila da Duvanski još može biti koristan kada je u pitanju nelegalna proizvodnja i prodaja cigareta. I tu postoji osnov da Radović zaradi milione samo po osnovu toga što država nije ispunila obaveze », kaže on.

,,Dok je sudstvo vrlo revnosno kada se na tužiteljskoj strani nalaze domaći i strani tajkuni, rijetki su primjeri kada je država uspjela da naplati makar nešto od propalih privatizacija, ugovora o zakupu i drugih poslova stoljeća. Tako se u svjetlu rebalansa koji će za preko 100 miliona eura olakšati džepove građana ne razmatra da se ruski vlasnik KAP-a utuži za iznos kredita koji nije vraćao, iako se radi o milijarderu koji taj novac sigurno ima» kaže Milovac.

Privilegije i unosni poslovi više nijesu dovoljni. Đukanovićevi prijatelji i članovi porodice sada iz gotovo prazne budžetske kase sudskim presudama izvlače milione na račun štete koju su navodno pretrpjeli od države. Koju su prethodno opustošili.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo