Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NAPAD NA DUBROVNIK 28 GODINA POSLIJE: Omerta vlasti i većine opozicije

Objavljeno prije

na

Skoro tri decenije kasnije, na djelu je kolektivna amnezija vlasti, većine opozicije i medija o napadu na Dubrovnik. U udžbenicima se ovaj zločin skoro i ne pominje. Lažna istina DPS-a da su samo čuvali mir postala je zvanična

 

Da je Crna Gora postigla koncenzus u žmurenju na jednu od najsramnijih stranica  u novijoj istoriji – napad na Dubrovnik, pokazuje ovaj 1. oktobar. Ni prisjećanja, ma ni slova u crnogorskim medijima o godišnjici napada, niti saopštenja koje političke parije, nevladine organizacije…

Izuzetak je izjava Radana Nikolića, predsjednika Udruženja boraca ratova od 1990, koji za Večernje Novosti govori o terorističkom napadu hrvatske paravojske 1. oktobra 1991. O tome da su u zoru tog dana pale prve granate na grad pod Srđem, ispaljene iz topova JNA i rezervista Hercegovačkog korpusa sa položaja oko Trebinja, ni riječi. Nema ni opomene da je u osvajački pohod na Konavle i Dubrovnik učestvovalo sedam hiljada crnogorskih rezervista, pripadnika MUP-a i dobrovoljačkih paravojnih formacija. Tokom agresije na Dubrovnik poginulo je 116 civila, više od 430 branitelja tog grada, a ranjeno je više od 1.500 osoba. Ta ratna avantura života koštala je života 166 građana Crne Gore.

Ćutanje je prekrilo i zločin i žrtve. Dobar dio opozicije baštini scenario iz Večernjih Novosti, dok vlast i njihovi tribuni manipulišu i ovom nesrećom. Javni servis RTCG koji je bio u obavezi da podsjeti na godišnjicu napada na Dubrovnik, to nije učinio, ali je  dva dana ranije objavio informaciju da je prije 28 godina adrmiral JNA Vladimir Barović izvršio samoubistvo na ostrvu Vis jer nije želio da puca na hrvatske gradove. Zgodno sjećanje.  U kratkoj informaciji je bilo bitno da se istakne da je Barović bio Crnogorac. Konteksta nema, niti upozorenja na neslavnu ulogu tadašnje Crne Gore u ratovima ’90-ih. A i kako bi bilo kada je savremeni epilog priče o časnom admiralu Baroviću taj što je admirala prije tri godine posthumno odlikovao tadašnji predsjednik Crne Gore Filip Vujanović. Političar koji je o svojim kolegama akterima dubrovačke sramne epopeje ovako govorio: „Marović i Đukanović nijesu nosili vojnu uniformu, nijesu se ogriješili o pravila i običaje ratovanja, nijesu u bilo kojem smislu uticali na ono što je bila zbilja Dubrovačkog ratišta i stranice crnogorske istorije koju svi zajedno želimo da zatvorimo”.

Posthumni orden za admirala Barovića primio je komandant Mornarice CG, jer je njegova supruga Radmila to odbila uz obrazloženje ,,da je sve davno rečeno”. Po admiralu Baroviću se ne zove ni jedna ulica u Crnoj Gori, nema biste niti obilježja, a o njegovom činu ne uči se ni u školama.

U stvari u školama je, programom predviđeno, da se o napadu na Dubrovnik ćuti. Maturanti gimnazija iz važećeg udžbenika istorije ne mogu saznati skoro ništa o napadu na Dubrovnik. Šturo se navodi da je Dubrovnik napala JNA, i ističe se ,,da vlast u Podgorici za vrijeme oružanih sukoba u bivšoj SFRJ nije imala uticaj na politiku Slobodana Miloševića”. Kao da slušate DPS rječnik o nevoljnim saučesnicima.

Maturantima je u udžbeniku naložen zadatak da analiziraju ,,koje diplomatske aktivnosti ie preuzeo tadašnji premijer Milo Đukanović kako bi Crna Gora i njeni građani bili u velikoj mjeri pošteđeni ratnih razaranja i žrtava 1999. godine”.

O aktivnostima Đukanovića na isprici Dubrovčanima zbog zločina koji im je napravila Crna Gora, dok je on kao i danas bio u vrhu vlasti, nema ništa. Izvinjenje se primilo i kod nas, pa bi bilo nepotrebno opterećivanje maturanata sa, na primjer, Đukanovićevim izjavama – od početne: „Pohod na Dubrovnik je svrsishodan i svako suprotno stanovište je izdajničko”, do konačne: „Ne, ja to nijesam znao kao što to nije mogao znati niko iz tadašnjeg crnogorskog rukovodstva”.

Autori Udžbenika istorije za četvti razred gimnazije su Milan Šćekić, Živko Andrijašević i Vanja Vuković. Andrijašević u svojoj knjizi Nacrt za ideologiju jedne vlast, iz 1999, piše kako je Pobjeda 1991. pripremala Rat za mir, i u njoj koristi citate iz ovog tada ratnohučkaškog državnog glasila: ,,Da se vrate u vjeru svojih otaca”, ,,Iz davnih godina ustaškog genocida “, ,,Crna Gora će biti sjutra mnogo veća”, ,,Glasale su ga dvije babe”, ,,U Dubrovnik da slušam gusle”… Vjerovatno je na sadržaj udžbenika koji se sada koristi u gimnazijama uticaja imalo Andrijaševićevo angažovanje kao savjetnika Mila Đukanovića, kao i učešće u Đukanovićevoj predizbornoj kampanji.

Nije uvjek bilo tako. Što se tiče udžbenika samo jedno polugođe u jesen 2009. maturanti su mogli da uče nešto više i šire o neslavnim ’90-tim. ,,Prvi višestranački izbori održani su u decembru 1990. Savez komunista Crne Gore (od 1991. DPS) osvojio je apsolutnu vlast. Momir Bulatović je izabran za predsjednika, a Milo Đukanović za premijera Crne Gore. Uveli su Crnu Goru u rat”; „Crnogorska vlast je 1992. godine protjerala 114 bosanskih muslimana izbjeglica i predala ih vlastima Republike Srpske, koji su potom likvidirani, dok je u Crnoj Gori ubijeno šest izbjeglica; ,,Tajna policija je zastrašivala članove Liberalnog saveza. Podršku ovakvoj politici DPS-a pružala je SPC i njen mitropolit Amfilohije”, pisalo je u udžbeniku koji su prije 10 godina sačinili Šerbo Rastoder, Dragutin Papović i Sait Šabotić. ,,Problem je što su stvari iznešene na vidjelo, a ne što one nijesu tačne”, govorio je tada za Monitor istoričar Papović. Nakon što je udžbenik povučen iz upotrebe Papović je izjavio: ,,Ovo je politička odluka i ništa više. Prevladao je politički interes, političari određuju šta je, a šta nije podobno da se pojavi u udžbeniku”. On je danas poslanik DPS-a u Skupštini Crne Gore.

Pošto je na djelu kolektivna amnezija da podsjetimo na neke činjenice o kojima Monitor uporno piše svih ovih godina.

Opsada Dubrovnika počela je 1. oktobra 1991. i trajala je devet mjeseci. U tom periodu, prema optužnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, ubijeno je 116 civila, a više stotina ranjeno; poginulo je 430 hrvatskih branitelja, 443 osobe zatvorene su u logorima Morinj i Bileća, prognano je 33.000 osoba i uništen 2.071 stambeni objekat. Tokom ratnih operacija na dubrovačkom području poginulo je i 166 rezervista iz Crne Gore.

Haški tribunal je utvrdio da su tokom „rata za mir”, kako je agresiju na Dubrovnik nazvao bivši visoki funcioner DPS-a Svetozar Marović, snage JNA i rezervisti uništavali, pljačkali i palili civilne objekte. Ukupna ratna šteta procijenjena je na oko milijardu i po eura.

Dubrovnik je bio pod opsadom iz vazduha, sa mora i kopna od 1. oktobra 1991. do maja 1992. Skoro 240 dana građani Dubrovnika živjeli su u kopnenoj i pomorskoj blokadi, 138 dana bez struje i vode, a više od četiri mjeseca proveli su u skloništima.

Okončan je u septembru 1992. dogovorom Tuđman-Ćosić o demilitarizaciji Prevlake i povlačenjem JNA 15 kilometara u dubinu crnogorske teritorije.

U napadu su uništeni brojni spomenici kulture iako su se na njima vijorile zastave UNESCO-a. Razoreno je devet srednjovjekovnih palata unutar istorijskog jezgra Dubrovnika, a na području od Stona do Konavala spaljeno 2127 kuća. Bez krova nad glavom ostao je 7771 stanovnik dubrovačkog područja.

Na skupu Rat za mir 20 godina kasnije, održanom u Podgorici prije osam godina, konstatovano je „od devedesetih do danas imamo neku vrstu produženog zločina i kontralustracije”. Kako tada tako i danas na snazi je DPS istorija. A ona u njihovom službenom stranačkom istorijatu glasi: ,,Demokratska partija socijalista je politička stranka čiji je preteča Savez komunista Crne Gore. Nakon ankete među članstvom, na kongresu održanom juna 1991. godine, ime je promijenjeno u DPS… Poslije ovog Kongresa uslijedio je niz istorijskih događaja, koji su presudno uticali na dalji razvojni put Crne Gore i na živote njenih građana, a samim tim i na Demokratsku partiju socijalista i njeno djelovanje. SFRJ se raspala u krvavim sukobima. Crna Gora je ipak uspjela da sačuva mir u tim burnim vremenima’’.

 

 Predrag NIKOLIĆ

 

 

Dubrovnik (dugo) pamti!

 

Izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom nije vraćanje u prošlost, kako će možda neki protumačiti. Ona predstavlja priču jednoga grada koji se izdiže iz pepela i koji hrabro kreće naprijed. Ova izložba imat će svoj stalni postav, ovdje u Lazaretima, kako bi svijetu pričala priču o našemu gradu, kao i svim strahotama koje je podnio u Domovinskom ratu, a sve kako se više nikad ne bi ponovilo. Ona je ujedno i povijesni pečat na ratna razaranja i obnovu grada koji se već 40 godina nalazi pod zaštitom UNESCO-a. Izložba jasno dočarava i tko je bio agresor, a tko žrtva. Onim pojedincima koji pokušavaju promijeniti povijest iz grada slobode poručujem: istina je samo jedna, i ona se ne može promijeniti.

Tim je riječima dubrovački gradonačelnik Mato Franković u obnovljenim prostorima Lazareta (nekadašnjeg karantina iz doba Dubrovačke republike) najavio postav izložbe Dubrovnik, A Scarred City: stradanje i obnova Dubrovnika 1991. – 2000. Izložbu su otvorili djeca i rodbina poginulih hrvatskih branitelja, te predstavnici civilnih i vojnih udruga s dubrovačkog područja.

Lazaretska multimedijalna izložba otvorena je u sklopu programa obilježavanja 28. godišnjice početka napada na Dubrovnik i jug Hrvatske. Autori izložbe su mladi dubrovački znanstvenici dr Julijana Antić Brautović, dr Mato Brautović i dr Goran Cvjetinović.

Kroz devet tematskih cjelina posjetiocima se uz pomoć multimedijskih pomagala omogućuje upoznavanje s kronologijom rata na jugu Hrvatske, vojnim i civilnim žrtvama, razaranjima i materijalnim štetama, stradanjem i poslijeratnom obnovom Dubrovnika, napose stare gradske jezgre, te Konavala, Rijeke i Župe dubrovačke i Dubrovačkog primorja…

Izložbeni postav zasniva se na povijesnim činjenicama iz doba ‘rata za mir’, popraćena je mnoštvom dokumenata, ratnim fotografijama, izvornim TV i video zapisima… Sadrži i cjelovite presude generalu Pavlu Strugaru i admiralu Miodragu Jokiću, glavnim JNA komandantima napada na Dubrovnik pred UN-ovim sudom u Hagu, budući da su to bile prve izrečene presude za ratni zločin protiv kulturne baštine u nekom međunarodnom postupku.

U dijelu posvećenom političkim okolnostima vojnog napada na Dubrovnik izložba donosi iscrpan prikaz pokušaja ostvarenja projekta Velike Srbije, kao i uloga te „zajedničkih interesa“ ratnih političkih vodstava Srbije i Crne Gore i JNA, kako bi se i Dubrovnik našao unutar SANU memorandumskih granica.

Izložba je „nenametljivo impresivna i sazdana na činjenicama“, rekao je Bruno Carnez, ratni izaslanik UNESCO-a, koji je u Dubrovniku ’91 proveo dane najžešćih bombardiranja, razgledajući ‘interaktivne stolove’ u društvu s hrvatskom ministricom kulture Ninom Obuljen Koržinek. Prije Lazareta izložba Dubrovnik: Grad s ožiljkom predstavljena je zimus u sjedištu UN-a u New Yorku i hrvatskoj Ambasadi u Washingtonu, a u oba grada je izazvala veliko zanimanje diplomatske javnosti. Za prvu polovinu iduće godine, kada će Hrvatska predsjedati EU-om, izložba će biti otvorena i u sjedištu Unije, u Briselu.

Luko BRAILO

Komentari

DRUŠTVO

ATAK MK GRUPE NA SLOVENSKU PLAŽU: Da li će vlada prodati najvrjedniji turistički brend

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dostavljene skice projekta nove Slovenske plaže pokazuju da je u pitanju gradnja sa nizom višespratnica. Upućeni tvrde da projekat predviđa samo dva hotela, dok su ostalo zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Na panoramskom snimku mogu se izbrojati čak 14 zgrada koje MK Grupa namjerava izgraditi na mjestu sadašnjeg turističkog naselja. O turizmu visokog ranga tu nema ni govora

 

Javni prostor Crne Gore zapljusnut je poslednjih mjeseci aktivnostima srbijanske MK Grupe, koja po svaku cijenu nastoji da preuzme većinski paket akcija u HG Budvanska rivijera i preuzme turističko naselje TN Slovenska plaža. Špekulacije oko privatizacije najveće hotelske kompanije u Crnoj Gori i projektu kojim navodno rukovodi premijer Milojko Spajić, o osnivanju zajedničke hotelske kompanije, akcionarskog društva Slovenska plaža AD, u kome bi MK Grupa imala 80 odsto vlasništva dok bi država, odnosno Vlada raspolagala sa preostalih 20 odsto, dobile su i svoju potvrdu.

MK Grupa je uputila zvaničnu inicijativu Vladi Crne Gore i Savjetu za privatizaciju i kapitalne projekte  u kojoj je predstavila svoju viziju razvoja HG Budvanska rivijera. Pismo o namjerama stiglo je i na adresu predsjednika Opštine Budva Nikole Jovanovića.

“Uvažavajući strateški značaj turizma za Crnu Goru i neophodnost modernizacije ključnih turističkih kapaciteta HG Budvanska Rivijera, MK Group predlaže dalji razvoj turističkog naselja, sa brojnim javnim, ekološkim, rekreativnim, ugostiteljskim, komercijalnim, kulturnim i drugim sadržajima na lokalitetu sadašnjeg turističko-hotelskog kompleksa ‘Slovenska plaža’ i hotela ‘Aleksandar’, a koji se nalaze u vlasništvu HG Budvanske Rivijere. Za realizaciju projekta neophodno je adekvatno restrukturiranje HG Budvanska Rivijera, na osnovu važećih zakona Crne Gore, o čemu će odluku donijeti nadležni državni organi“, navodi se u saopštenju.

Model transformacije preduzeća predviđe da MK Gupa dobije 80 odsto akcija u zajedničkoj kompaniji sa Vladom, tako što bi izašla iz vlasništva koje ima linearno u svim hotelima HG Budvanska rivijera. Iz Budvanske rivijere bi se izdvojili hoteli Aleksandar i turistički rizort TN Slovenska plaža u zasebnu kompaniju, dok bi hotel Mogren u Budvi, hoteli Palas sa depandansom Palas Lux i Castellastva u Petrovcu, nastavili da posluju kao i do sada, u sastavu zajedničkog preduzeća.

Struktura akcionara Budvanske rivijere pokazuje da Vlada, zajedno sa Fonodom PIO i Zavodom za zapošljavanje, posjeduje najveći paket od 58,71 odsto akcija.

MK Grupa je uspjela da uveća svoj udio kupovinom akcija na Montenegroberzi i od povezanih lica u maju 2022. godine, na 32,2 odsto čime je prešla prag od 30 odsto vlasništva ne samo u HGBR nego i u državnoj kompaniji Sveti Stefan Hoteli.

Sada vrši pritisak na Vladu, upravu turističkog rizorta Slovenska plaža i Opštinu Budva da postane većinski vlasnik i preuzme najpoznatije turističko naselje u Crnoj Gori.

Na potezu su Vlada i Savjet za privatizaciju i kapitalne projekte. Na sjednici Savjeta kojim je predsjedavao premijer Milojko Spajić utvrđen je Plan privatizacije za 2024. po kome – nema privatizacije velikih privrednih društava koja su u većinskom vlasništvu države. Za njih, kazao je premijer, ima boljih rješenja od privatizacije.

Šta se za godinu dana promijenilo, pa se ulazi u privatizaciju najvrjednijeg dijela Budvanske rivijere nije oblodanjeno.

Savjet koji broji 23 člana, uglavnom ministara i nižih Vladinih funkcionera, treba da donese odluku da najvrjedniju lokaciju u posjedu državne hotelske kompanije, površine oko 20 hektara, na kojoj je izgrađen turistički rizort Slovenska plaža, prepuste privatnoj kompaniji iz Srbije.

Radi se o jedinoj zelenoj oazi u centru Budve, uz Slovensku plažu, sa turističkim kapacitetima male spratnosti, trgovima, restoranima, bazenima, prostranim parkovima sa gajenim mediterasnkim rastinjem i uređenim zelenim površinama.

Mnogi građani i turistički radnici pitaju u nevjerici, kako je moguće da država svojevoljno otuđi takvo bogatstvo, biser svoje turističke ponude. Koji su to „viši“ interesi u pitanju da pristaje na rušenje turističkog grada Slovenska plaža, ovjenčanog  brojnim priznanjima, pa i najvećom nagradom za arhitekturu, Borbinom nagradom daleke 1984. godine.

Iz MK grupe poručuju kako su spremni da u projekat izgradnje novog kompleksa ulože oko 700 miliona eura. Navode „da je razvoj visokokvalitetnog turizma u Budvi za njih imperativ i podrazumijeva dovođenje više svjetskih 5 star hotela, kao i kongresnog centra koji će omogućiti da Budva bude aktivna tokom cijele godine, a ne samo u ljetnjim mjesecima”.

Međutim, dostavljene skice projekta njihove vizije nove Slovenske plaže pokazuju da je u pitanju agresivna gradnja sa nizom višespratnica. Upućeni tvrde da projekat predviđa samo dva hotela, dok su ostalo zgrade sa stanovima za prodaju na tržištu nekretnina. Na panoramskom snimku mogu se izbrojati čak 14 zgrada koje MK Grupa namjerava izgraditi na mjestu sadašnjeg turističkog naselja. O turizmu visokog ranga tu nema ni govora.

Koncept gradnje koji se preporučuje je poput kompleksa marine Porto Montenegro u Tivtu, koji se sastoji od niza stambenih zgrada i jednim manjim hotelom sa svega 30 hotelskih soba.

Jasno je da MK Grupa ne dolazi da razvija turizam u Budvi nego da gradi i profitira. Potreban im je atraktivan i slobodan prostor kakav se rijetko nalazi.  To će po svemu sudeći dobiti rušenjem turističkog grada Slovenska plaža. Postaće vlasnici najvrjednije parcele koji turistička privreda Crne Gore trenutno ima i to preraspodjelom svojih akcija u Budvanskoj rivijeri, mimo javnog tendera i nadmetanja sa drugim investitorima zainteresovanim za vrhunsku lokaciju kakva je danas Slovenska plaža..

Podsjećamo da MK Grupa dolazi na urbanistički uređen teren, uređeniji nego što je potrebno. Kontroverznim DUP-om Budva centar, na ovom lokalitetu planirana je izgradnja objekata ukupne građevinske površine oko 460.000 kvadrata. Planirane su i brojne višespratnice, poput ovalnog tornja na mjestu sadašnjeg bazena Rondo sa 12 etaža, i mnoge duge raspoređene po prostranom terenu uz obalu.

Iako najavljuju da će graditi humanije, te da će koristiti niže urbanističke parametre od dozvoljenih, gomila zgrada koja je prekrila područje Slovenske plaže prema njihovj viziji razvoja, govori drugačije. Očito je da se sprema novi talas betonizacije preostalog neizgrađenog prostora Budve, pod patronatom Vlade Milojka Spajića.

Da li će država  pod velom privatizacije i razvoja turizma dozvoliti da privatna kompanija napravi još jedno stambeno naselje u Budvi, na mjestu atraktivnog turističkog naselja Slovenska plaža?

 

IVO ARMENKO: „PRIVATIZACIJA SLOVENSKE PLAŽE – LOŠA VIJEST“

Txt: Doajen crnogorskog turizma, profesor Ivo Armenko, kazao je kako je planirana privatizacija najgora vijest za turizam, jer se time Slovenska plaža gubi iz turističke ponude Crne Gore i Budve u kojoj je imala vodeću ulogu. „ Budva time mijenja koncept turističke ponude koja više neće biti hotelska nego apartmanska. Protiv sam takvog koncepta. Slovenska plaža je još uvijek neprevaziđen model turističke ponude. Ako je išta ostalo u Budvi to je ovaj kompleks, ostatak od moćne firme Montenegroturist.Neshvatljivo je da ova vlast ne vidi turizam kao prioritetnu privrednu granu za razvoj. Crna Gora ostvaruje 25 odsto BDP iz turizma, oni se svjesno odriču toga, okreću se apartmanizaciji i sivoj ekonomiji koja ne može da se kontroliše.

Ako je išta ostalo u Budvi to je kompleks Slovenske plaže sa hotelom Aleksandar, ostatak od moćne firme Montenegroturist. Crna Gora očigledno nema namjeru da se bavi turizmom. Vlada je od toga odstupila. Ako su se odrekli Miločera i Svetog Stefana šta treba očekivati“, pita Armenko.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON PRVOSTEPENE PRESUDE PROTIV ČLANOVA SAVJETA RTCG: Vlast brani servis

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud prvostepeno je osudio predsjednika Savjeta RTCG Veselina Drljevića i članove  Aminu Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića zbog zloupotrebe službenog položaja nezakonitim izborom Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG. U odbranu Savjeta, navodno ugroženog od pravosuđa, potom su stali predstavnici pojedinih partija na vlasti. Njima je RTCG servis po mjeri

 

Osnovni sud u Podgorici prošle sedmice prvostepeno je  osudio predsjednika Savjeta RTCG Veselina Drljevića i članove tog tijela – Aminu Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića zbog zloupotrebe službenog položaja nezakonitim izborom Borisa Raonića za generalnog direktora RTCG.

Sutkinja Dragana Lubarda izrekla im je uslovnu kaznu – sedam mjeseci zatvora ukoliko ponove krivično djelo u roku od dvije godine. “Po nalaženju suda, okrivljeni su bili upoznati s pravosnažnom presudom Osnovnog suda u Podgorici… u kojoj je navedeno da isti ne može ispunjavati uslove po tom konkursu, jer je u momentu izbora ispunjavao zakonske uslove za izbor na to mjesto, imajući u vidu da se u momentu podnošenja prijave na konkurs za izbor generalnog direktora Radio i Televizije Crne Gore, kao član Savjeta Agencije za elektronske medije, nalazio u sukobu interesa”, precizirala je sutkinja Lubarda.

Boris Raonić izabran je 2021. godine prvi put za generalnog direktora Radio-televizije Crne Gore. Nezakonito. Vlast i Savjet RTCG nije uzdrmala ni pravosnažna presuda Osnovog suda iz 2023. kojom je potvrđeno da je Raonić  nezakonito na funkciji generalnog direktora.  Odluku suda da se njegov izbor poništi, većina članova Savjeta RTCG tumačila je objašnjavajući da ih to ne sprječava da ga ponovo izaberu.

Nevladina organizacija Media Centar, koja se bavi monitoringom  javnih servisa,  podnijela je krivičnu prijavu protiv članova Savjeta – predsjednika Drljevića i članova Amine Murić, Filipa Lazovića i Naoda Zorića.  Kada je i drugi put  sud poništio odluku, Savjet je Raonića opet birao većinom glasova. Članica Savjeta Marijana Camović Veličković upozorila ih je da je ignorisanje sudske odluke zloupotreba službenog položaja, ali je pravna služba  RTCG i dalje pravo tumačila drugačije.

Nakon najnovije presude, Raonić je na društvenim mrežama osuo po pravosuđu. Po njemu Savjet je u stvari „nezavisno odlučivao“.

“Časni ljudi iz Savjeta zaslužuju poštovanje, a ne etiketu krivaca. Njihova jedina ‘krivica’ je odluka donesena u skladu sa preporukama pravnika, tajno i u skladu sa presudom Višeg suda. Ovim se šalje poruka da je nezavisno odlučivanje krivično djelo”, naveo je između ostalog.

Sudski savjet nije baš blagonaklono primio Raonićevo reagovanje. Oni ističu da se poštovanje institucija i pravnog poretka ogleda u korišćenju svih raspoloživih redovnih i vanrednih pravnih lijekova protiv sudskih odluka sa kojima postoji neslaganje, a ne u ličnom napadu usmjerenom na diskreditaciju sudije koji je donio odluku, kojim se uz to podstiče nepovjerenje građana u pravosudni sistem. „Kritika je poželjna ako doprinosi javnoj raspravi o radu sudova i poboljšanju pravosudnog sistema, a ne kada je uvredljiva, populistička i usmjerena na diskreditaciju nosilaca pravosudnih funkcija u onim slučajevima kada ne donesu “naručene” odluke u skladu sa očekivanjima onih koji upućuju kritiku“, navode u reagovanju.

Raonić nije odstupao. Optužio je Sudski savjet da je “ćutao mnogo puta na napade medija, političara i javnih ličnosti na sudije i pravosuđe uopšte”, ali da je reagovao na njegovo komentarisanje prvostepene presude Osnovnog suda. ” Svaka vaša reakcija je ljekovita i prijeko potrebna društvu čije je pravosuđe već predugo devastirano i u potpunosti lišeno povjerenja građana ove države, ali problem nastaje kada je ta reakcija selektivna i nedosljedna. Kako bih štedio i vaše i moje vrijeme, podsjetiću vas da se niste oglasili kada je NVO ‘Media centar’, samo dan prije donošenja prvostepene presude u predmetu protiv članova Savjeta RTCG, javno komentarisao slučaj, iznoseći stav da su članovi Savjeta zloupotrijebili položaj i da je izvjesna njihova krivica“, uzvratio je.

U odbranu Savjeta RTCG i Raonića od pravosuđa stali su predstavnici pojedinih partija na vlasti. Vladislav Bojović iz Demokratske narodne partije (DNP) kazao  je da presuda članovima Savjeta RTCG predstavlja korak u pravcu i sa ciljem da određene dobro poznate strukture pošto-poto preuzmu Javni servis. Socijalistička narodna partija (SNP) ocijenila je da je riječ o pokušaju da se oslabi uloga javnog servisa koji je, po njihovim navodima, konačno počeo da radi u interesu građana, a ne političkih centara moći.

Centar za građansko obrazovanje (CGO) pozvao je članove Savjeta RTCG-a koji su proglašeni krivima da odmah podnesu ostavke na te pozicije. Dodatno, kažu, otvara se i pitanje etičke dimenzije kod ovih članova da uopšte ostanu na javnim funkcijama.

“Neprihvatljivo je da osobe koje su zloupotrijebile svoju funkciju nastave da odlučuju o ključnim pitanjima budućnosti Javnog servisa, uključujući i usvajanje budžeta i finansijskog plana RTCG-a, koji se, po sili zakona, mora usvojiti do kraja godine, na osnovu čega bi ova kompromitovana lica ponovo upravljala sa oko 20 miliona eura novca svih građana i građanki Crne Gore. Kako očekivati od lica koja su sudski označena kao kriva da u budućnosti donose odluke zasnovane na principima etike, meritokratije i profesionalnih standarda? Njihovo dosadašnje djelovanje pokazuje upravo suprotno uz upornost da kontinuirano krše zakon i unižavaju institucije radi partikularnih interesa”, ocijenili su iz CGO.

Više pravnika dijeli stav da u slučaju pravosnažnosti presude, Drljević, Lazović, Murić i Zorić duže vrijeme neće moći da obnašaju javnu funkciju. Navode da većina propisa, ali i akata državnih institucija, ustanova i preduzeća imaju istu ili odredbu sličnu onoj iz Zakona o nacionalnom javnom emiteru – osoba pravosnažno osuđena za krivično djelo protiv službene dužnosti, korupcije, prevare … ne može biti birana na javnu funkciju.

Raonić bi u jednom mogao biti u pravu. Odluka suda, ukoliko bude pravosnažna, mogla bi biti ljekovita.

 

Pomoć Vlade

Osim Savjeta RTCG, posljednji  izbor Raonića pomogao je i kabinet premijera Milojka Spajića, odnosno Vlada,  koja je mimo radne grupe koja je godinama radila na izmjenama seta medijskih zakona, pa i Zakona o RTCG, tražila da se prilikom izbora za generalnog direktora uslovima konkursa predvidi pet godina radnog iskustva u VII-1 stepenu obrazovanja. Prethodni zakon je tražio deset godina, i to je bio jedan od razloga što su sudovi poništavali Raonićev mandat.

Raonić je diplomirao 2018. godine, a prvi put je za direktora izabran 2021. godine. Prema mišljenju Agencije za sprječavanje korupcije, koja se takođe oglasila o ovom pitanju, on je mogao konkurisati za poziciju generalnog direktora  tek 2028. godine. Ovim izmjenama zakona je Raoniću data mogućnost da ispuni uslov od pet godina radnog iskustva u VII-1 stručnoj spremi.

Iz tijela Evropske unije je nekoliko puta naglašavano da, iako je postupak imenovanja generalnog direktora RTCG (Boris Raonić) prethodno bio oboren višestrukim sudskim presudama, u avgustu 2024. Savjet RTCG imenuje istu osobu na stalni mandat, što je postavilo pitanja o nedostatku transparentnosti i mogućem kršenju zakonskog postupka. Ukazano je i da je krajem 2024. tužilaštvo podiglo optužnicu protiv članova Savjeta RTCG zbog zloupotrebe položaja tokom imenovanja generalnog direktora. Taj postupak je rezultirao presudom Osnovnog suda protiv dijela članova Savjeta RTCG.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BUDVANSKI SOKOLOVI ZAGLAVILI U NEBODERU: Hotel Falkons – napuštena betonska grdosija u centru grada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine

 

 

Započet u jesen 2017. godine, hotel neobičnog naziva Falkons, što bi u prevodu značilo – hotel Sokolovi, smješten uz šetalište na Slovenskoj obali, u neposrednoj blizini zgrade gradske Pošte, nije završen, a ne zna se ni kada će to biti. Ružna betonska građevina ogromnih gabarita, sa svojih 14 nadzemnih etaža predstavlja do sada najveću vizuelnu i urbanističku degradaciju turističkog centra. Agresivnom arhitekturom i masivnim “krilima” Falkons je zauvijek zazidao jedinstvenu vizuru prema moru, koja se otvarala na ulazu u Budvu, od prvih gradskih semafora.

Hotel je izgrađen na parcelama UP 16.5 i 16.3 ukupne površine 4060 kvadrata, u zahvatu DUP Budva centar, koje su u vlasništvu budvanskih porodica. Vlasnici su sa investitorom, podgoričkom kompanijom S&I Invest DOO, zaključili ugovor o zajedničkom ulaganju radi izgradnje hotela.

Osnivač i stopostotni vlasnik firme S&I Invest je podgorička kompanija Bemax.

Zašto moćni Bemax kasni sa završetkom velelepnog hotela, nije poznato. Razlozi možda leže u promijenjenoj političkoj situaciji u zemlji zbog koje je najveća građevinska firma u zemlji posustala, izgubila podršku i beneficije. Ili je problem u megalomaniji, predimenzioniranoj gradnji kako bi  apetiti svih učesnika u zajedničkom investicionom poduhvatu bili namireni.

Planirana investicija, zvanično, vrijedna je oko 26,5 miliona eura.

Gotovo je nevjerovatno da je na parceli površine 4 hiljade kvadrata, u skladu sa DUP-om Budva centar i izdatim UTU, moguće izgraditi objekat ukupne površine oko 20.000 kvadrata. Sa oko 9.000 kvadrata podrumskog prostora pride, izgrađeno je više od 30.000 kvadrata betona, gvožđa i stakla nadomak morske obale.

Građevinsku dozvolu za gradnju luksuznog hotela sa pet zvjezdica, u avgustu 2017. potpisao je ministar Pavle Radulović. Autori idejnog projekta hotela Falkons su profesor Arhitektonskog fakulteta u Beogradu, Branislav Mitrović i arhitektica Jelena Kuzmanović.

Prema podacima iz građevinske dozvole objektat se sastoji iz pet odvojenih cjelina, tri hotela, prizemlja i podzemne garaže. Tri zasebne hotelske zgrade visoke spratnosti nakalemljene su na zajednički postament visokog  prizemlja. Tri hotela za tri suvlasnika. Centralni, najviši dio, sa 14 nadzemnih etaža pripada Bemaxu, dok su dva odvojena krila “Sokola” sa 10 i 8 spratova namijenjena vlasnicima zemljišta.

Različite arhitektonske forme  zastupljene su na zgradi hotela. Od ogromnih kamenih kolonada prema moru, postavljenih na ivicu katastraske parcele, i bukvalno na šetalištu od koga nema ni metar odmaka, pa do razigranih betonskih krila Sokola koji streme ka nebu.

Hotel će raspolagati sa većim brojem lokala, restorana, velikim reprezentativnim kongresnim centrom sa nekoliko povezanih sala. Na krovovima tri hotela planirana su tri otvorena bazena. Za svakog po jedan.

Prema rješenjima iz DUP-a Budva centar-izmjene i dopune, upisana spratnost na navedenim urbanističkim parcelama je 7 etaža.

Najveću štetu gradu i korist investitorima donijela je nezakonita odrednica iz koruptivnog plana DUP Budva centar, o preporučenoj spratnosti. Ona podrazumijeva da je planom navedeni broj etaža samo preporuka, te da svako može da gradi kako i koliko želi. Na taj način je Budva urbanistički uništena. Ova priča i dalje funkcioniše, 17 godina nakon donošenja plana, čija je važnost po svim propisima odavno istekla.

Betonska gromada nebodera Falkons i mnoge višespratnice u centru Budve, neprilagođene mediteranskom podneblju, sagrađeni su na zemljištu koje je bilo u vlasništvu mještana. Budvani snose veliki  dio odgovornosti za urbanističku devastaciju Budve i gradnju velikog broja kula i solitera.

Zanimljivo je da je Opština Budva privremeno oslobodila investitora, S&I Invest, plaćanja naknade za komunalno opremanje građevinskog zemljišta, pod izgovorom izgradnje hotela kategorije 5 zvjezdica. Međutim, u hotelu Falkons nisu imuni na prodaju jednog broja apartmana privatnicima. Vlasnici smještajnih jedinica, kojih prema projektu ima oko 250, prodaju apartmane na tržištu nekretnina. Time je rijetkim srećnicima omogućeno da na obali mora, u centru Budve, postanu vlasnici stanova koji se evidentiraju kao apartmani ili hotelske sobe a da pri tom investitor ne plati pripadajuće komunalije jer je prijavljen kao ekskluzivni hotel visokih standarda.

Hotel Falkons je markentinški promovisan kao prvi hotel na budvanskoj rivijeri, poslije Splendida u Bečićima, koji će biti kategorisan sa pet prestižnih zlatnih zvjezdica.

Na zvaničnom sajtu Bemaxa navodi se da je hotel i nakon osam godina i dalje u fazi gradnje. Da su betonski, zidarski i armirano-betonski radovi završeni u potpunosti, ali da su unutrašnji zanatski radovi na samom početku, odnosno na nivou od 17 odsto.

U izdatoj građevinskoj dozvoli navedno je upozorenje po kome investitoru prestaje pravo gradnje po izdatoj dozvoli ukoliko ne započne građenje objekta u roku od dvije godine od dana izdavanja. Rok za završetak gradnje mnogo je fleksibilniji, kao da je građevinska dozvola značajnija od samog objekta.

Prema članu 43 novog Zakona o izgradnji objekata investitor je dužan da završi građenje objekta u roku od pet godina od dana izdavanja građevinske dozvole.​​

Ako ne završi dužan je da do završetka građenja objekta, plaća godišnju naknadu za svaku započetu godinu prekoračenja roka, na osnovu predračunske vrijednosti objekta, kao i da kontinuirano održava gradilište do pribavljanja upotrebne dozvole.​​

Međutim, investitori koji grade u turističkim područjima i ovdje imaju izuzeća zbog ograničavanja građevinskih radova tokom turističke sezone. Zakonom propisan rok do kojeg gradnja obejkta mora biti završena, produžava se srazmjerno vremenu ograničenja gradnje.

U slučaju gradnje hotela Falkons, svi zakonom propisani rokovi o okončanju gradnje i stavljanju hotela u turistički promet su prekoračeni. Zakon se  ne primjenjuje. Ne samo u vezi završetka gradnje Bemaksovog hotela, koji kao građevinsko ruglo stoji u srcu turističke metropole, nego i u drugim sličnim slučajevima.

Slika nezavršenog hotela Falkons, gigantske građevine, posađene pored mora, predstavlja sublimaciju svih urbanističkih promašaja jedne vlasti, jedne generacije Budvana i njihove pohlepe, koji su omogućili da se grad pretvori u megalopolis kula i solitera, grad nebrojenih turističkih apartmana, koji najveći dio godine zvrje sablasno prazni.

Prostor Budve opterećuju glomazne grdosije u izgradnji koje su zaposjele obalni prostor od Avale do Zavale. Mega investicije poput stambenog kompleksa Porto Budva, koje čekaju svoj završetak.

Napušteni hotel Falkons kompanije Bemax primjer je kako su ambicije investitora i vlasnika zemljišta nadmašile njihove mogućnosti. Kada će ovaj hotel primiti prve goste i stanare nije poznato. Ni šta će država ili opština preduzeti da natjera ovog i druge investitore da dovrše svoje građevine.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo