Povežite se sa nama

Izdvojeno

NAPREDNA TEHNOLOGIJA I KOD NAS: 3D revolucija i u Crnoj Gori

Objavljeno prije

na

Crna Gora je jedna od rijetkih evropskih zemalja u kojoj se proizvodi 3D štampač. Kako su uspjeli da naprave ovaj za Crnu Goru neuobičajen tehnološki iskorak i za šta se sve ova tehnologija može koristiti, za Monitor govore Miloš Grbović i Aleksandar Mašović

 

Samo pet zemalja u EU imaju svoje 3D štampače. Mi smo šesti u Evropi koji smo napravili svoj proizvod, počinje priču o 3D štampaču proizvedenom prošle godine u Crnoj Gori Miloš Grbović, direktor 3D sobe.

,,Jednog dana je došao inženjer Aleksandar Mašić i rekao da li postoji mogućnost da mu dam određenu svotu novca da pokuša da napravi 3D štampač. Nakon devet mjeseci imali smo proizvod, tri mjeseca smo ga testirali i shvatili da smo uspjeli”, prisjeća se Grbović.

Tvrde da njihov štampač ima bolje karakteristike od pojedinih koji se prodaju na Zapadu i što je bitno skoro je duplo jeftiniji – košta 1.200 eura. Već su uspjeli da par svojih štampača izvezu u EU, u Sloveniju.

,,Inicijalno smo počeli kao distributeri dva najjača brenda u svijetu mađarski CraftBot i američki 3D Sistem koji je inače i izmislio prvi 3D štampač. Cijena tih mašina je preskupa za naše uslove. Pokušali smo da prevaziđemo tu finansijsku barijeru i napravimo nešto svoje i da spustimo tu cijenu koliko je maksimalno moguće, da bismo crnogorskom društvu približili tu tehnologiju i učinili je dostupnijom”, kaže Mašić.

On objašnjava da kada je 70-godina prošlog vijeka 3D štampa izmišljena, bila idealno rješenje za izradu prototipa: ,,Ranije je taj proces za jednostavan objekat kao što je recimo plastični dio upaljača trajao od pet nedjelja do dva mjeseca. Sve to je koštalo desetine hiljada eura. Sa 3D štampačem taj proces sa dva mjeseca se sveo na nekih par sati uz trošak od jedan dolar”.

Objašnjava da su 3D štampači u komercijalnoj upotrebi od 2015. godine, kada je Jozef Prusa iz Poljske napravio prvi desk top štampač. Iako na početku urađen sa ciljem izrade prototipa, da bi konstruktori mogli realno da vide kako izgleda na primjer mobilni telefon koji su kreirali, sada se ovim štampačima može izraditi skoro sve – od igle do lokomotive.

,,Samo je stvar mašte onog ko ga koristi. Mi radimo zamjenske djelove bukvalno za svaku mašinu koja postoji. Čak smo u dosta slučajeva aluminijske ili djelove od mesinga mijenjali našim plastičnim. Klijentima je protekle godine, zbog virusa, teško bilo da nabavljaju rezervne djelove.  Donosili su nam slomljene djelove koje smo mi crtali, kopirali i pravili  rezervni dio za dva dana. A i u idelnim uslovima taj dio koji naruče na primjer iz Njemačke ne mogu dobiti za 15 dana”, objašnjava Mašić. „Sami transport je skuplji nego da taj dio uradimo mi“, nadovezuje se Grbović.

Ova firma je zajedno sa Naučno-tehnološkim parkom, Open boxom, M tel-om, Fabrikom i  Mašinskim fakultetom tokom prošle godine 3D štampom izradila oko 4.000 vizira za potrebe KC-a i domova zdravlja.

,,Tada smo imali informaciju da je u Italiji stalo sa radom oko 30 odsto respiratora jer im nijesu mogli da nabave potrošni plastični dio. Onda smo mi za naše respiratore napravili te rezervne djelove i ni u jednom momentu naši respiratori u Crnoj Gori zbog toga nijesu mogli stati”, priča Grbović.

U saradnji sa Bibliotekom za slijepe uradili su 24 makete značajnih objekata u Crnoj Gori. ,,Nakon toga svaka slijepa osoba je u svojoj glavi mogla da stvori sliku kako taj objekat izgleda. Pored medicine, stomatologije, 3D štampači imaju neograničene mogućnosti”, kaže Grbović. Navodi i da je vlasnik auto servisa kupio njihov štampač, platio kurs i sada sam izrađuje rezervne djelove za skupe autobomile.

Mašić ističe da je velika razlika u pristupu ovoj tehnologiji u razvijenim zemljama i kod nas: ,,U zemljama EU svaka škola ili čak odjeljenje ima 3D štampač. Njima je to neizostavan dio nastave, posebno u srednjim stučnim školama”. Objašnjava da 3D štampač nije samo to, on je u suštini robot: ,,Kada naučite da kontrolišete štampač možete da kontrolišete bilo kojeg drugog robota. Roboti koji sklapaju, na primjer automobile, rade na potpuno istom principu. Gdje god je u pitanju robotika to je taj princip kontrole mašina”.

,,Nadam se da će u bliskoj budućnosti, bilo koja vlada stati iza priče da se u svakoj osnovnoj, a da ne pričamo o srednjim, obezbijedi jedan 3D štampač. Za 50 štampača, to je  oko 70.000 eura. Ali iz generacije će se naći najmanje pet genijalaca koji će sve to vratiti, uz to što će se svi učenici upoznati sa ovom naprednom tehnologijom”, priča Grbović.

Pored podrške medicini i obrazovanju imaju i druge ideje koje za sada nema ko da realizuje. Predlagali su da država napravi pogon koji bi od plastičnih boca i drugog plastičnog otpada praviti filamente koji su repromaterijal za 3D štampače.

San im je da nađu investitora koji bi uložio novac u 3D štampač za objekte. ,,Postoje 3D štampači koji rade gotovo sve,  metal, pa i objekte. To je jedan od naših budućih ciljeva. Ti štampači rade funkcionalnu kuću  koja je po kvalitetu bolja od standardne gradnje”, kaže Mašić. Objašnjava da to nije naučna fantastika, već da se takve kuće rade u EU po njihovim strogim građevinskim propisima. ,,Kuće možete da napravite da je kockasta, možda neki trapez, a ovdje nema granica, možete da napravite oblik koji želite, u obliku cvijeta, kornjače… Nema ljudske greške. Potroši se 30 odsto manje materijala nego kod standardnog metoda gradnje. Ostavi mjesta za štekere, kanalice, nema štemanja. Nema toga da majstor iskrivi zid. Nije potrebna dodatna obrada zidova. Nema potrebe za izolacijom, jer se ona napravi, slaže se sloj po sloj betona, spajaju se metalnim djelovima, sredina je prazna, a između može da se stavi  stiropol”.

Grbović objašnjava da za kuću od 100 kvadrata treba najmanje 45 dana rada. Sa ovim 3D štampačem ta kuća može da se uradi sa četiri radnika za samo tri dana. A cijena kvadrata bi bila oko 150 eura.

,,Cijena tog štampača je od milion do 1,6 miliona bez PDV-a. Ovaj skuplji može da napravi zgradu na tri sprata, 10 metara visine. To vi bio za investitore spas, oni bi sa jednom zgradom vratili te pare”, priča Grbović.

Mašnić navodi da su automobilski giganti već počeli da djelove izrađuju putem 3D štampača. Ističe da se radi o trenutno najboljoj tehnologiji u svijetu koja se tiče proizvodnje, te da će jednog dana sva proizvodnja iz standardnih tipova  preći na 3D štampu. Ubijeđen je da neće proći dugo dok ovi štampači, poput onih koji se sada koriste, postanu uobičajeni u skoro svakom domu.

Bez ičije pomoći, zahvaljujući entuzijazmu i znanju ova ekipa je uspjela da za Crnu Goru napavi neuobičajeni tehnološki iskorak. Na onima koji odlučuju je da iskoriste ovu šansu.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

ŠVERC CIGARETA NEOMETANO TEČE: Vlast glumi opoziciju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Crne Gore zabranila je šverc cigareta u takozvanoj „slobodnoj zoni“ Luke Bar.  Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu

 

Opšte je mjesto  da je Crna Gora ratove devedesetih, godine inflacije i sankcija, pretekla zahvaljujući švercu cigareta. Nakon što je prošla kriza država je navodno  prestala sa tim poslovima.

Međunarodne institucije međutim godinama upozoravaju da je ova vrsta šverca nastavljena.  Neke međunarodne organizacije poput Globalne inicijative protiv transnacionalnog organizovanog kriminala tako  tvrde da je Crna Gora centar ove najpopularnije kriminalne aktivnosti na Balkanu.

Šverc cigareta je, sada već očigledno, uveIiko nastavljen preko takozvane „slobodne zone“ u Luci Bar, iako je gotovo godinu dana od promjene parlamentarne vlasti u Crnoj Gori. Predstavnici nove vlasti sada ukidaju skladištenje cigareta u bescarinskoj zoni Luke Bar i najvaljuju oštriju borbu protiv krijumčarenja duvana. Po sada već standardnom obrascu članovi Vlade za šverc okrivljuju prethodnu vlast, iako se krijumčarenje preko bescarinskog dijela državne luke odvijao i proteklih godinu. Riječ je o davno ustaljenoj matrici državnog šverca cigareta preko Luke Bar, koju je i bivši predsjednik Republike Crne Gore Momir Bulatović detaljno opisao u svojoj knjizi Pravila ćutanja.

Više izvora Monitora iz Vlade tvrde da nova većina još nema potpunu kontrolu nad svim mehanizmima u policiji, dok se uveliko kaska za promjenama u državnim tužilaštvima, koja su nadležna za vođenje istraga i gonjenje počinilaca krivičnih djela. Takođe, još nijesu poptuno preuzeli sve institucije i poluge sistema moći, pa nijesu mogli adekvatno odgovoriti i sa izmjenama pozitivnih pravnih propisa.

Jedan od lidera Demokratskog fronta (DF) Nebojša Medojević, koji je dio vladajuće većine, dok su kadrovi njegovog Pokreta za promjene (PZP) uveliko uhljebljeni po dubini u organima javne uprave, tvrdi da je stvar drugačija.  On je početkom juna optužio Vladu da učestvuje u švercu cigareta iz Crne Gore i iznio podatak da je iz Luke Bar za 15 dana izašlo 94 šlepera sa cigaretama, odnosno 940 tona.  Kazao je tada da je neko u tom poslu, uz saglasnost crnogorske Vlade, zaradio od 25 do 30 miliona eura.

,,Neko je platio 100 miliona (eura) da se uveze 94 kontejnera. Onaj koji je uvezao 940 tona cigareta, prije nego je krenuo u taj posao i platio 100 miliona eura, morao je dobiti garancije iz vlasti da niko neće te cigarete zaplijeniti i da će one otići na uobičajene tri destinacije – Albanija, Bosna i Hercegovina i Kosovo”, saopštio je Medojević.

Iako je premijer Zdrvko Krivokapić odbio ove optužbe, on se zajedno sa ministrom finasija Milojkom Spajićem tada nije pojavio na sjednici skupštinskog Odbora za bezbjednost i odbranu, zakazanoj radi njihovog kontrolnog saslušanja zbog iznijetih optužbi za šverc cigareta. U dopisu upućenom skupštinskom Odboru, premijer Krivokapić je optužbe o njegovoj umiješanosti u šverc nazvao ,,nemoralnim i odvratnim“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ILEGALNI IZVOZ BOKSITA: Laka zarada u zemlji prespore pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovno tužilaštvo u Nikšiću ranije je odbacilo krivičnu prijavu bivših radnika Boksita protiv kompanija VSS i Rapax. Sada je u njihovim rukama, dokazima upotpunjena, prijava MKI

 

Iz svijeta nas, ponovo, podsjećaju na ono što bismo sami, odavno, morali znati. „Korupcija je najrasprostranjenija u Crnoj Gori u sektoru državnih nabavki. Kupovina i prodaja državne imovine odvija se u netransparentnom okruženju sa čestim optužbama za primanje mita i prijateljske odnose”, navodi se u ovogodišnjem izvještaju Stejt dipartmenta o globalnoj investicionoj klimi za 2021. godinu.

U izvještaju koji služi kao svojevrstan vodič potencijalnim investitorima iz SAD, apostrofira se negativna uloga pravosuđa s posebnim naglaskom na Privredni sud kome se zamjeraju: slaba primjena zakona, ograničeni kapaciteti i stručnost sudija, veliki broj zaostalih predmeta… Sve je začinjeno podatkom iz prošlogodišnjeg istraživanja o ovdašnjoj poslovnoj klimi, koje je među svojim članovima provela Američka privredna komora u Crnoj Gori. Njeni članovi su, pokazalo je istraživanje, posebno nezadovoljni trajanjem sudskih postupaka (79,5 odsto anketiranih) i nejednakom primjenom zakona (63,6 odsto anketiranih).

Bivši radnici Rudnika boksita u stečaju duže od godinu upozoravaju nadležne na nezakonit iskop i izvoz 2.664 tone rude boksita iz Nikšića. Uglavnom, uzaludno. Njihova priča zaslužuje pažnju makar zbog neobičnog sadržaja.

Izvezena ruda nije „iskopana” na rudarskim kopovima već sa placa – urbanizovanog gradskog građevinskog zemljišta – na kome je Samostalni sindikat Rudnika boksita planirao izgradnju desetak zgrada kako bi riješio stambene probleme zaposlenih. Rudu u Češku nijesu izvezli ni Boksiti ni Uniprom Veselina Pejovića, koji je nakon stečaja Boksita kupio veći dio imovine rudarske  kompanije i „naslijedio” njenu koncesiju za eksploataciju rude. Izvoz je obavljen u organizaciji i za račun privatnih firmi iz Nikšića: Vector System Security DOO i Rapax DOO, iako nijedna od njih ne ispunjava zakonom propisane uslove za taj posao – nemaju sa državom zaključen ugovor o koncesiji ni odobrenja za eksploataciju mineralnih sirovina. Država (čitaj – bivše vlasti) bila je blagovremeno obaviještena o tom nezakonitom poslu, ali ga nije spriječila.

Nove vlasti, preciznije, Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI), riješile su da stvari istjeraju na čistac, pa su se početkom ljeta obratili Vrhovnom državnom tužiocu Draženu Buriću Informacijom o mogućem postojanju krivičnog djela i/ili prikrivanju krivičnog djela u vezi nelegalnog iskopa i izvoza rude boksita. To ide očekivano sporo. Prema informacijama Monitora, iz Vrhovnog tužilaštva nedavno su obavijestili nadležne u MKI da je njihova Informacija, sa pratećom dokumentacijom, proslijeđena Onovnom tužilaštvu u Nikšiću. Gdje je jednom, u nešto drugačijoj formi, već bila. I završila u košu.

Sada o detaljima.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE NAFTE I GASA U CRNOGORSKOM PODMORJU:  Prazne mreže i snovi o milijardama

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je počela bušenje dna Jadrana i pored jasne poruke Evropske unije da su fosilna goriva prošlost, te da je budućnost rezervisana za ekološku i obnovljivu energiju, i uprkos lošim iskustvima iz regiona. Ekološki aktivisti najavljuju da će poslije turističke sezone obnoviti proteste

 

Iskusni ribar Branko Vujičić uzalud traži kozice i gambore po dnu Jadrana. Nestale su, kaže, i to pripisuje bušenju morskog dna u potrazi za naftom.

„Oni leže na samom dnu. Vjerovatno, bušenje izaziva neku vibraciju koja tjera ribe. Kozice su se potpuno izgubile, ne možemo uhvatiti dva kila, a hvatali smo po stotinu, cijena im je bila spala na tri eura. Nestale su ne samo u Ulcinju i Baru nego šire. One i sardele su hrana za svu ostalu ribu“, kaže Vujičić u razgovoru za CIN-CG, Monitor i BIRN.

Gigantska metalna svrdla, postrojenja Topaz Driller, probušila su 25. marta morsko dno, na 20 kilometara od obale, između Ulcinja i Bara u potrazi za naftom. Investitor, italijansko-ruski konzorcijum Eni-Novatek crno zlato će tražiti do dubine od 6.500 metara. Da li u crnogorskom podmorju ima nafte znaće se, navodno, početkom septembra.

Put ka zemljinoj utrobi nastavlja se uprkos upozorenjima ekologa da je riječ o rizičnom poduhvatu i kršenju Pariskog sporazuma i najavama da će, kada turisti odu, organizovati proteste.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo