Računica pokazuje da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, do kraja otplate kredita za refinansiranje – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina. Za sve to u DF-u nijesu htjeli ni da čuju

Priča o neodgovornosti ovdašnjih političara dobila je novo poglavlje. Od prošle nedjelje imamo egzaktnu računicu koja pokazuje (jedan dio) cijene koju plaćamo zbog previranja unutar vladajuće većine. Taj trošak nije mali. U pitanju je više novca nego što je ovogodišnjim budžetom, konačno usvojenim prošle nedjelje, predviđeno za buduće naknade majkama sa troje i više djece (25 miliona).

Novi požar buknuo je bez najave. Uoči glasanja o budžetu, ministar finansija Milojko Spajić predložio je parlamentu amandman koji predviđa mogućnost zaduženja „do 900 miliona eura“ u svrhu refinansiranja tzv. kineskog kredita za gradnju autoputa čija prva rata, u iznosu od 29 miliona, dospijeva na naplatu 21. jula. Dok bi naredne i sljedećih godina bili u obavezi da plaćamo dvije polugodišnje rate – u januaru i julu.

Ministar Spajić je u Skupštini kazao da je Vlada blizu dogovora da dobiju kredit u eurima, po kamatnoj stopi od jedan odsto, rokom otplate 20 godina, grejs periodom od šest godina i – bez hipoteka nad državnom imovinom. S tim što sve predočene podatke treba uzeti sa rezervom, pošto pregovori s potencijalnim kreditorima (kreditorom) i dalje traju. A potom valja pregovarati i o prijevremenoj otplati duga.

Tim novcem, predočeno je prisutnim poslanicima, Vlada bi prijevremeno otplatila kredit dobijen od kineske Exim banke od 945 miliona dolara. Pošto je kredit za gradnju prve dionice autoputa uzet u stranoj valuti (USA dolari), od početka je bilo jasno da je Vlada zaključenjem tog ugovora preuzela veliki rizik. Da je taj strah bio opravdan pokazuje podatak da je kredit, kada je ugovoren, vrijedio 690 miliona eura dok je danas njegova vrijednost, preračunata u eure, veća za nekih 100 miliona. Dodatno, ugovorena kamata je dva odsto, a grejs period od šest godina je istekao. Tako bi sa otplatom duga, suprotno nekadašnjim planovima, počeli prije završetka dionice Smokovac – Mateševo.

Kinezi su se potrudili da osiguraju dobit u ovom poslu, pa se u ugovoru o kreditu našla i odredba prema kojoj se Crna Gora „odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupkom u skladu sa ugovorom…”. To je, prema tumačenju stručnjaka, značilo da bi Exim banka svoj dug mogla naplatiti i preuzimanjem dijela teritorije Crne Gore, pod uslovom da nije riječ o kasarni ili ambasadi. Zato se ministar i pohvalio da ugovor o refinansiranju o kome se pregovara ne podrazumijeva hipoteku.

Predočena računica je pokazivala da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, uzimanjem novog kredita za refinansiranje duga – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman pod nekim normalnim uslovima – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina, što znači da bi Crna Gora nekih 300 miliona mogla, umjesto za vraćanje duga, uložiti u razvoj neophodne infrastrukture. Uz realnu šansu da se, kada dug prispije za plaćanje, dio potrebnog novca prikupi i od naplate putarine na dionici Smokovac – Mateševo. Koja će, valjda, biti završena u nekom doglednom roku.

Ministar Spajić se, računajući kako u parlament donosi dobre vijesti, bez sumnje nadao drugačijem dočeku. Ali, umjesto ovacija dočekali su ga sumnje, prijekori i ultimativno odbijanje predstavnika DF-a. Svakako, dobroj atmosferi nijesu doprinijeli verbalni incidenti u kojima je noć ranije, tokom rasprave o razrješenju Vladimira Leposavića, učestvovao i premijer Zdravko Krivokapić. Ali Spajiću je trebalo neko vrijeme da shvati kako je stigao na gotovu štetu.

Prvo su ministar i Vlada koju je on predstavljao optuženi da dodatno zadužuju zemlju. Izgleda da poslanici nijesu obratili pažnju na riječ refinansiranje. Ili im je od predočenih činjenica bilo važnije da pokušaju prikupiti koji poen među sljedbenicima na društvenim mrežama. Kad je to razjašnjeno, Spajiću je zamjereno što amandman težak 900 miliona donosi u Skupštinu na dan glasanja o budžetu. Ta primjedba ima smisla, ali bi zvučala ubjedljivije da nije jednog detalja: od momenta kada je Vlada, 31. marta, parlamentu predala prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu, pa do trenutka kada se o njemu konačno glasalo – prošla su dva i po mjeseca. Uglavnom, u inaćenju i pokušajima trgovine (ucjenama) između vlade i parlamentarne većine. Bez saosjećanja za one koji su iz tog budžeta očekivali novac za nesmetano poslovanje. Ili puko preživljavanje. Kome nije jasno o čemu se radi neka oslušne razloge za nezadovoljstvo poljoprivrednika koji su se prethodnih dana okupljali u Podgorici. Ostavljajući njive i farme usred sezone najintenzivnijih radova.

Predstava u parlamenti nastavljena je zahtjevom da ministar predoči dokumenta koja će potvrditi podatke koje je iznio, odnosno, saopšti ime potencijalnog kreditora. Onda bi sve to, valjda, sa dužnom pažnjom razmotrili isti oni koji su usvojili izmjene Zakona o radu a da ih nijesu pročitali, predočili stručnim službama Skupštine i pribavili neophodno mišljenje Vlade o dodatnim troškovima koje nova pravila (spuštanje starosne granice za odlazak u penziju) donose državnoj kasi.

Konačno, stiglo se i do suštine: iako su prisutni predstavnici opozicije pokazali spremnost da podrže ponuđeni amandman – teško je bilo biti protiv nečega što donosi očiglednu korist – iz DF-a su saopštili da oni  neće podržati nijedan vladin prijedlog koji u Skupštinu dolazi nakon incidenta sa premijerom Krivokapićem. Tu vijest je na sjednici Zakonodavnog odbora donijela poslanica DF-a Maja Vukićević. Onda je otišla sa sjednice koja je potom prekinuta zbog nedostatka kvoruma (poslanici DPS nijesu ni dolazili).

Spajić je povukao predloženi amandman, nakon što mu je predočeno da DF neće glasati za budžet ako on bude insistirao na svom prijedlogu. A situacija je iste večeri dodatno zakomplikovana odlukom DF-a da bojkotuje sjednice Skupštine sve do postizanja novog sporazuma između članica vladajuće većine. Tako je, uz amandman o refinansiranju kineskog duga, postalo neizvjesno i usvajanje novih poreskih propisa, povećanje akciza i izglasavanje novog zakona o majkama, iako su finansijski efekti tih zakona već iskazani u prihodnoj i rashodnoj strani ovogodišnjeg budžeta. U iznosima koji se, takođe, mjere desetinama miliona.

Naš bojkot neće trajati vječno, poručili su iz DF-a nudeći utjehu svima koje je zabrinula prijetnja novom paralizom državnih finansija. Istovremeno su i predočili uslove za nastavak saradnje vladajuće koalicije: novi koalicioni sporazum, novi premijer i nova vlada. Javne finansije neka čekaju. Po cijenu da se sistem dodatno uruši.    

Prema saznanjima Monitora, Ministarstvo finansija nastavilo je pregovore sa potencijalnim kreditorima, ne bi li završili posao refinansiranja kineskog kredita nekim jeftinijim i povoljnijim. Kada taj posao završe, a ubijeđeni su da hoće, slijedi novi dolazak u parlament, sa prijedlogom za rebalans, ili možda dopunu Zakona o budžetu za ovu godinu. Šta će ih tu dočekati, to danas niko ne može da predvidi.

A vremena nema – prvu ratu kredita Exim banci, podsjetimo, treba platiti za manje od mjesec dana.

Naši sagovornici kažu da ni oni još uvijek nijesu načisto koliko su prošlonedjeljna dešavanja u parlamentu uticala na raspoloženje kreditora. I uslove koje su spremni da nam ponude za pozajmicu od blizu milijardu eura. U Ministarstvu finansija nadaju se da suštinskih promjena neće biti. Postoji, ipak, sumnja da je naša pregovaračka pozicija slabija danas nego što je to bila prije desetak dana: rok trajanja ove vlade je neizvjestan a Spajić i njegovi saradnici bili su prinuđeni da otkriju karte, predočavajući parlamentu, javnosti ali i drugoj strani u pregovorima o kreditu uslove kreditiranja koje bi za njih bili prihvatljivi. Bez toga mogli su, možda, ispregovarati bolje. I jeftinije. A ni pitanje (ne)postojanja većinske podrške Vladi ne ide im naruku. Kao ni nama, budemo li uskoro plaćali ono što je moglo sačekati neka bolja vremena. Da je javni interes nadjačao interesno-političke kalkulacije.

Vladimir Joković, predsjednik SNP i prvi čovjek Zakonodavnog odbora, kaže da bi on podržao Spajićev amandman – pošto je u pitanju državni interes – ali i da shvata frustraciju poslanika DF-a. Sa strane gledano, teško je imati toliko razumijevanja za nastalu situaciju. Pošto nas ta frustracija mnogo košta.

U najboljem slučaju, ova ili neka druga vlada završiće pregovore o refinansiranju, prije ili poslije plaćanja prve rate kineskog duga. A onda će ova ili neka druga parlamentarna većina potvrditi taj sporazum usvajajući rebalans (dopunu) budžeta za 2021. Prema najgorem scenariju, nesposobnost komunikacije i nepremostive prepreke  unutar postojeće većine koštaće Crnu Goru od 30 do 300 miliona eura – zavisno od broja rata kineskog duga koje ćemo platiti pod sadašnjim uslovima. Plus ojačano nepovjerenje potencijalnih kreditora i ulagača, koje će biti iskazano u većim kamatama i manjim investicijama.

Dok čekamo rasplet, jedan od medija blizak dominantnom dijelu koalicije Za budućnost Crne Gore obavještava svoju publiku o neusvojenom amandmanu: „Poslanici DF-a odnijeli su još jednu pobjedu…“. Skupa je ta njihova pobjeda.

Zoran RADULOVIĆ