Povežite se sa nama

Izdvojeno

KOLIKO NAS KOŠTAJU POLITIČKA PREPUCAVANJA UNUTAR VLASTI: Cijena frustracije

Objavljeno prije

na

Računica pokazuje da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, do kraja otplate kredita za refinansiranje – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina. Za sve to u DF-u nijesu htjeli ni da čuju

 

Priča o neodgovornosti ovdašnjih političara dobila je novo poglavlje. Od prošle nedjelje imamo egzaktnu računicu koja pokazuje (jedan dio) cijene koju plaćamo zbog previranja unutar vladajuće većine. Taj trošak nije mali. U pitanju je više novca nego što je ovogodišnjim budžetom, konačno usvojenim prošle nedjelje, predviđeno za buduće naknade majkama sa troje i više djece (25 miliona).

Novi požar buknuo je bez najave. Uoči glasanja o budžetu, ministar finansija Milojko Spajić predložio je parlamentu amandman koji predviđa mogućnost zaduženja „do 900 miliona eura“ u svrhu refinansiranja tzv. kineskog kredita za gradnju autoputa čija prva rata, u iznosu od 29 miliona, dospijeva na naplatu 21. jula. Dok bi naredne i sljedećih godina bili u obavezi da plaćamo dvije polugodišnje rate – u januaru i julu.

Ministar Spajić je u Skupštini kazao da je Vlada blizu dogovora da dobiju kredit u eurima, po kamatnoj stopi od jedan odsto, rokom otplate 20 godina, grejs periodom od šest godina i – bez hipoteka nad državnom imovinom. S tim što sve predočene podatke treba uzeti sa rezervom, pošto pregovori s potencijalnim kreditorima (kreditorom) i dalje traju. A potom valja pregovarati i o prijevremenoj otplati duga.

Tim novcem, predočeno je prisutnim poslanicima, Vlada bi prijevremeno otplatila kredit dobijen od kineske Exim banke od 945 miliona dolara. Pošto je kredit za gradnju prve dionice autoputa uzet u stranoj valuti (USA dolari), od početka je bilo jasno da je Vlada zaključenjem tog ugovora preuzela veliki rizik. Da je taj strah bio opravdan pokazuje podatak da je kredit, kada je ugovoren, vrijedio 690 miliona eura dok je danas njegova vrijednost, preračunata u eure, veća za nekih 100 miliona. Dodatno, ugovorena kamata je dva odsto, a grejs period od šest godina je istekao. Tako bi sa otplatom duga, suprotno nekadašnjim planovima, počeli prije završetka dionice Smokovac – Mateševo.

Kinezi su se potrudili da osiguraju dobit u ovom poslu, pa se u ugovoru o kreditu našla i odredba prema kojoj se Crna Gora „odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupkom u skladu sa ugovorom…”. To je, prema tumačenju stručnjaka, značilo da bi Exim banka svoj dug mogla naplatiti i preuzimanjem dijela teritorije Crne Gore, pod uslovom da nije riječ o kasarni ili ambasadi. Zato se ministar i pohvalio da ugovor o refinansiranju o kome se pregovara ne podrazumijeva hipoteku.

Predočena računica je pokazivala da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, uzimanjem novog kredita za refinansiranje duga – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman pod nekim normalnim uslovima – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina, što znači da bi Crna Gora nekih 300 miliona mogla, umjesto za vraćanje duga, uložiti u razvoj neophodne infrastrukture. Uz realnu šansu da se, kada dug prispije za plaćanje, dio potrebnog novca prikupi i od naplate putarine na dionici Smokovac – Mateševo. Koja će, valjda, biti završena u nekom doglednom roku.

Ministar Spajić se, računajući kako u parlament donosi dobre vijesti, bez sumnje nadao drugačijem dočeku. Ali, umjesto ovacija dočekali su ga sumnje, prijekori i ultimativno odbijanje predstavnika DF-a. Svakako, dobroj atmosferi nijesu doprinijeli verbalni incidenti u kojima je noć ranije, tokom rasprave o razrješenju Vladimira Leposavića, učestvovao i premijer Zdravko Krivokapić. Ali Spajiću je trebalo neko vrijeme da shvati kako je stigao na gotovu štetu.

Prvo su ministar i Vlada koju je on predstavljao optuženi da dodatno zadužuju zemlju. Izgleda da poslanici nijesu obratili pažnju na riječ refinansiranje. Ili im je od predočenih činjenica bilo važnije da pokušaju prikupiti koji poen među sljedbenicima na društvenim mrežama. Kad je to razjašnjeno, Spajiću je zamjereno što amandman težak 900 miliona donosi u Skupštinu na dan glasanja o budžetu. Ta primjedba ima smisla, ali bi zvučala ubjedljivije da nije jednog detalja: od momenta kada je Vlada, 31. marta, parlamentu predala prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu, pa do trenutka kada se o njemu konačno glasalo – prošla su dva i po mjeseca. Uglavnom, u inaćenju i pokušajima trgovine (ucjenama) između vlade i parlamentarne većine. Bez saosjećanja za one koji su iz tog budžeta očekivali novac za nesmetano poslovanje. Ili puko preživljavanje. Kome nije jasno o čemu se radi neka oslušne razloge za nezadovoljstvo poljoprivrednika koji su se prethodnih dana okupljali u Podgorici. Ostavljajući njive i farme usred sezone najintenzivnijih radova.

Predstava u parlamenti nastavljena je zahtjevom da ministar predoči dokumenta koja će potvrditi podatke koje je iznio, odnosno, saopšti ime potencijalnog kreditora. Onda bi sve to, valjda, sa dužnom pažnjom razmotrili isti oni koji su usvojili izmjene Zakona o radu a da ih nijesu pročitali, predočili stručnim službama Skupštine i pribavili neophodno mišljenje Vlade o dodatnim troškovima koje nova pravila (spuštanje starosne granice za odlazak u penziju) donose državnoj kasi.

Konačno, stiglo se i do suštine: iako su prisutni predstavnici opozicije pokazali spremnost da podrže ponuđeni amandman – teško je bilo biti protiv nečega što donosi očiglednu korist – iz DF-a su saopštili da oni  neće podržati nijedan vladin prijedlog koji u Skupštinu dolazi nakon incidenta sa premijerom Krivokapićem. Tu vijest je na sjednici Zakonodavnog odbora donijela poslanica DF-a Maja Vukićević. Onda je otišla sa sjednice koja je potom prekinuta zbog nedostatka kvoruma (poslanici DPS nijesu ni dolazili).

Spajić je povukao predloženi amandman, nakon što mu je predočeno da DF neće glasati za budžet ako on bude insistirao na svom prijedlogu. A situacija je iste večeri dodatno zakomplikovana odlukom DF-a da bojkotuje sjednice Skupštine sve do postizanja novog sporazuma između članica vladajuće većine. Tako je, uz amandman o refinansiranju kineskog duga, postalo neizvjesno i usvajanje novih poreskih propisa, povećanje akciza i izglasavanje novog zakona o majkama, iako su finansijski efekti tih zakona već iskazani u prihodnoj i rashodnoj strani ovogodišnjeg budžeta. U iznosima koji se, takođe, mjere desetinama miliona.

Naš bojkot neće trajati vječno, poručili su iz DF-a nudeći utjehu svima koje je zabrinula prijetnja novom paralizom državnih finansija. Istovremeno su i predočili uslove za nastavak saradnje vladajuće koalicije: novi koalicioni sporazum, novi premijer i nova vlada. Javne finansije neka čekaju. Po cijenu da se sistem dodatno uruši.    

Prema saznanjima Monitora, Ministarstvo finansija nastavilo je pregovore sa potencijalnim kreditorima, ne bi li završili posao refinansiranja kineskog kredita nekim jeftinijim i povoljnijim. Kada taj posao završe, a ubijeđeni su da hoće, slijedi novi dolazak u parlament, sa prijedlogom za rebalans, ili možda dopunu Zakona o budžetu za ovu godinu. Šta će ih tu dočekati, to danas niko ne može da predvidi.

A vremena nema – prvu ratu kredita Exim banci, podsjetimo, treba platiti za manje od mjesec dana.

Naši sagovornici kažu da ni oni još uvijek nijesu načisto koliko su prošlonedjeljna dešavanja u parlamentu uticala na raspoloženje kreditora. I uslove koje su spremni da nam ponude za pozajmicu od blizu milijardu eura. U Ministarstvu finansija nadaju se da suštinskih promjena neće biti. Postoji, ipak, sumnja da je naša pregovaračka pozicija slabija danas nego što je to bila prije desetak dana: rok trajanja ove vlade je neizvjestan a Spajić i njegovi saradnici bili su prinuđeni da otkriju karte, predočavajući parlamentu, javnosti ali i drugoj strani u pregovorima o kreditu uslove kreditiranja koje bi za njih bili prihvatljivi. Bez toga mogli su, možda, ispregovarati bolje. I jeftinije. A ni pitanje (ne)postojanja većinske podrške Vladi ne ide im naruku. Kao ni nama, budemo li uskoro plaćali ono što je moglo sačekati neka bolja vremena. Da je javni interes nadjačao interesno-političke kalkulacije.

Vladimir Joković, predsjednik SNP i prvi čovjek Zakonodavnog odbora, kaže da bi on podržao Spajićev amandman – pošto je u pitanju državni interes – ali i da shvata frustraciju poslanika DF-a. Sa strane gledano, teško je imati toliko razumijevanja za nastalu situaciju. Pošto nas ta frustracija mnogo košta.

U najboljem slučaju, ova ili neka druga vlada završiće pregovore o refinansiranju, prije ili poslije plaćanja prve rate kineskog duga. A onda će ova ili neka druga parlamentarna većina potvrditi taj sporazum usvajajući rebalans (dopunu) budžeta za 2021. Prema najgorem scenariju, nesposobnost komunikacije i nepremostive prepreke  unutar postojeće većine koštaće Crnu Goru od 30 do 300 miliona eura – zavisno od broja rata kineskog duga koje ćemo platiti pod sadašnjim uslovima. Plus ojačano nepovjerenje potencijalnih kreditora i ulagača, koje će biti iskazano u većim kamatama i manjim investicijama.

Dok čekamo rasplet, jedan od medija blizak dominantnom dijelu koalicije Za budućnost Crne Gore obavještava svoju publiku o neusvojenom amandmanu: „Poslanici DF-a odnijeli su još jednu pobjedu…“. Skupa je ta njihova pobjeda.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo