Povežite se sa nama

Izdvojeno

KOLIKO NAS KOŠTAJU POLITIČKA PREPUCAVANJA UNUTAR VLASTI: Cijena frustracije

Objavljeno prije

na

Računica pokazuje da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, do kraja otplate kredita za refinansiranje – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina. Za sve to u DF-u nijesu htjeli ni da čuju

 

Priča o neodgovornosti ovdašnjih političara dobila je novo poglavlje. Od prošle nedjelje imamo egzaktnu računicu koja pokazuje (jedan dio) cijene koju plaćamo zbog previranja unutar vladajuće većine. Taj trošak nije mali. U pitanju je više novca nego što je ovogodišnjim budžetom, konačno usvojenim prošle nedjelje, predviđeno za buduće naknade majkama sa troje i više djece (25 miliona).

Novi požar buknuo je bez najave. Uoči glasanja o budžetu, ministar finansija Milojko Spajić predložio je parlamentu amandman koji predviđa mogućnost zaduženja „do 900 miliona eura“ u svrhu refinansiranja tzv. kineskog kredita za gradnju autoputa čija prva rata, u iznosu od 29 miliona, dospijeva na naplatu 21. jula. Dok bi naredne i sljedećih godina bili u obavezi da plaćamo dvije polugodišnje rate – u januaru i julu.

Ministar Spajić je u Skupštini kazao da je Vlada blizu dogovora da dobiju kredit u eurima, po kamatnoj stopi od jedan odsto, rokom otplate 20 godina, grejs periodom od šest godina i – bez hipoteka nad državnom imovinom. S tim što sve predočene podatke treba uzeti sa rezervom, pošto pregovori s potencijalnim kreditorima (kreditorom) i dalje traju. A potom valja pregovarati i o prijevremenoj otplati duga.

Tim novcem, predočeno je prisutnim poslanicima, Vlada bi prijevremeno otplatila kredit dobijen od kineske Exim banke od 945 miliona dolara. Pošto je kredit za gradnju prve dionice autoputa uzet u stranoj valuti (USA dolari), od početka je bilo jasno da je Vlada zaključenjem tog ugovora preuzela veliki rizik. Da je taj strah bio opravdan pokazuje podatak da je kredit, kada je ugovoren, vrijedio 690 miliona eura dok je danas njegova vrijednost, preračunata u eure, veća za nekih 100 miliona. Dodatno, ugovorena kamata je dva odsto, a grejs period od šest godina je istekao. Tako bi sa otplatom duga, suprotno nekadašnjim planovima, počeli prije završetka dionice Smokovac – Mateševo.

Kinezi su se potrudili da osiguraju dobit u ovom poslu, pa se u ugovoru o kreditu našla i odredba prema kojoj se Crna Gora „odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupkom u skladu sa ugovorom…”. To je, prema tumačenju stručnjaka, značilo da bi Exim banka svoj dug mogla naplatiti i preuzimanjem dijela teritorije Crne Gore, pod uslovom da nije riječ o kasarni ili ambasadi. Zato se ministar i pohvalio da ugovor o refinansiranju o kome se pregovara ne podrazumijeva hipoteku.

Predočena računica je pokazivala da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, uzimanjem novog kredita za refinansiranje duga – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman pod nekim normalnim uslovima – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina, što znači da bi Crna Gora nekih 300 miliona mogla, umjesto za vraćanje duga, uložiti u razvoj neophodne infrastrukture. Uz realnu šansu da se, kada dug prispije za plaćanje, dio potrebnog novca prikupi i od naplate putarine na dionici Smokovac – Mateševo. Koja će, valjda, biti završena u nekom doglednom roku.

Ministar Spajić se, računajući kako u parlament donosi dobre vijesti, bez sumnje nadao drugačijem dočeku. Ali, umjesto ovacija dočekali su ga sumnje, prijekori i ultimativno odbijanje predstavnika DF-a. Svakako, dobroj atmosferi nijesu doprinijeli verbalni incidenti u kojima je noć ranije, tokom rasprave o razrješenju Vladimira Leposavića, učestvovao i premijer Zdravko Krivokapić. Ali Spajiću je trebalo neko vrijeme da shvati kako je stigao na gotovu štetu.

Prvo su ministar i Vlada koju je on predstavljao optuženi da dodatno zadužuju zemlju. Izgleda da poslanici nijesu obratili pažnju na riječ refinansiranje. Ili im je od predočenih činjenica bilo važnije da pokušaju prikupiti koji poen među sljedbenicima na društvenim mrežama. Kad je to razjašnjeno, Spajiću je zamjereno što amandman težak 900 miliona donosi u Skupštinu na dan glasanja o budžetu. Ta primjedba ima smisla, ali bi zvučala ubjedljivije da nije jednog detalja: od momenta kada je Vlada, 31. marta, parlamentu predala prijedlog zakona o budžetu za 2021. godinu, pa do trenutka kada se o njemu konačno glasalo – prošla su dva i po mjeseca. Uglavnom, u inaćenju i pokušajima trgovine (ucjenama) između vlade i parlamentarne većine. Bez saosjećanja za one koji su iz tog budžeta očekivali novac za nesmetano poslovanje. Ili puko preživljavanje. Kome nije jasno o čemu se radi neka oslušne razloge za nezadovoljstvo poljoprivrednika koji su se prethodnih dana okupljali u Podgorici. Ostavljajući njive i farme usred sezone najintenzivnijih radova.

Predstava u parlamenti nastavljena je zahtjevom da ministar predoči dokumenta koja će potvrditi podatke koje je iznio, odnosno, saopšti ime potencijalnog kreditora. Onda bi sve to, valjda, sa dužnom pažnjom razmotrili isti oni koji su usvojili izmjene Zakona o radu a da ih nijesu pročitali, predočili stručnim službama Skupštine i pribavili neophodno mišljenje Vlade o dodatnim troškovima koje nova pravila (spuštanje starosne granice za odlazak u penziju) donose državnoj kasi.

Konačno, stiglo se i do suštine: iako su prisutni predstavnici opozicije pokazali spremnost da podrže ponuđeni amandman – teško je bilo biti protiv nečega što donosi očiglednu korist – iz DF-a su saopštili da oni  neće podržati nijedan vladin prijedlog koji u Skupštinu dolazi nakon incidenta sa premijerom Krivokapićem. Tu vijest je na sjednici Zakonodavnog odbora donijela poslanica DF-a Maja Vukićević. Onda je otišla sa sjednice koja je potom prekinuta zbog nedostatka kvoruma (poslanici DPS nijesu ni dolazili).

Spajić je povukao predloženi amandman, nakon što mu je predočeno da DF neće glasati za budžet ako on bude insistirao na svom prijedlogu. A situacija je iste večeri dodatno zakomplikovana odlukom DF-a da bojkotuje sjednice Skupštine sve do postizanja novog sporazuma između članica vladajuće većine. Tako je, uz amandman o refinansiranju kineskog duga, postalo neizvjesno i usvajanje novih poreskih propisa, povećanje akciza i izglasavanje novog zakona o majkama, iako su finansijski efekti tih zakona već iskazani u prihodnoj i rashodnoj strani ovogodišnjeg budžeta. U iznosima koji se, takođe, mjere desetinama miliona.

Naš bojkot neće trajati vječno, poručili su iz DF-a nudeći utjehu svima koje je zabrinula prijetnja novom paralizom državnih finansija. Istovremeno su i predočili uslove za nastavak saradnje vladajuće koalicije: novi koalicioni sporazum, novi premijer i nova vlada. Javne finansije neka čekaju. Po cijenu da se sistem dodatno uruši.    

Prema saznanjima Monitora, Ministarstvo finansija nastavilo je pregovore sa potencijalnim kreditorima, ne bi li završili posao refinansiranja kineskog kredita nekim jeftinijim i povoljnijim. Kada taj posao završe, a ubijeđeni su da hoće, slijedi novi dolazak u parlament, sa prijedlogom za rebalans, ili možda dopunu Zakona o budžetu za ovu godinu. Šta će ih tu dočekati, to danas niko ne može da predvidi.

A vremena nema – prvu ratu kredita Exim banci, podsjetimo, treba platiti za manje od mjesec dana.

Naši sagovornici kažu da ni oni još uvijek nijesu načisto koliko su prošlonedjeljna dešavanja u parlamentu uticala na raspoloženje kreditora. I uslove koje su spremni da nam ponude za pozajmicu od blizu milijardu eura. U Ministarstvu finansija nadaju se da suštinskih promjena neće biti. Postoji, ipak, sumnja da je naša pregovaračka pozicija slabija danas nego što je to bila prije desetak dana: rok trajanja ove vlade je neizvjestan a Spajić i njegovi saradnici bili su prinuđeni da otkriju karte, predočavajući parlamentu, javnosti ali i drugoj strani u pregovorima o kreditu uslove kreditiranja koje bi za njih bili prihvatljivi. Bez toga mogli su, možda, ispregovarati bolje. I jeftinije. A ni pitanje (ne)postojanja većinske podrške Vladi ne ide im naruku. Kao ni nama, budemo li uskoro plaćali ono što je moglo sačekati neka bolja vremena. Da je javni interes nadjačao interesno-političke kalkulacije.

Vladimir Joković, predsjednik SNP i prvi čovjek Zakonodavnog odbora, kaže da bi on podržao Spajićev amandman – pošto je u pitanju državni interes – ali i da shvata frustraciju poslanika DF-a. Sa strane gledano, teško je imati toliko razumijevanja za nastalu situaciju. Pošto nas ta frustracija mnogo košta.

U najboljem slučaju, ova ili neka druga vlada završiće pregovore o refinansiranju, prije ili poslije plaćanja prve rate kineskog duga. A onda će ova ili neka druga parlamentarna većina potvrditi taj sporazum usvajajući rebalans (dopunu) budžeta za 2021. Prema najgorem scenariju, nesposobnost komunikacije i nepremostive prepreke  unutar postojeće većine koštaće Crnu Goru od 30 do 300 miliona eura – zavisno od broja rata kineskog duga koje ćemo platiti pod sadašnjim uslovima. Plus ojačano nepovjerenje potencijalnih kreditora i ulagača, koje će biti iskazano u većim kamatama i manjim investicijama.

Dok čekamo rasplet, jedan od medija blizak dominantnom dijelu koalicije Za budućnost Crne Gore obavještava svoju publiku o neusvojenom amandmanu: „Poslanici DF-a odnijeli su još jednu pobjedu…“. Skupa je ta njihova pobjeda.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

FOKUS

POLITIČKE IGRE – KUSURANJE SA PRIJESTONICOM: Cetinjske magle

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predsjednik DPS-a nije i ne može biti predvodnik pokreta koji se, istinski, bori za slobodnu, demokratsku i evropsku Crnu Goru. To nas uči trodecenijsko iskustvo. A sadašnje vlasti ne zaslužuju  ni djelić tog vremena. Cetinje je to pokazalo i jednima i drugima

 

Cetinje je ponovo u žiži sukoba vlasti i opozicije. Međusobnih i onih unutar koalicionih. Očekivano, obnovljena sporenja prelila su se i na ulicu, pa je pred Skupštinom Crne Gore održan novi protest.

Povod za okupljanje nezadovoljnih  bila je odluka Uprave za katastar i državnu imovinu, od 15. oktobra, kojom je vlasništvo nad Cetinjskim manastirom prenijeto sa Prijestonice na Mitropoliju crnogorsko primorsku SPC. O toj odluci medije su obavijestili v.d. direktora Uprave za katastar Koča Đurišić i koordinator pravnog savjeta Mitropolije Igor Balaban. Oni su objasnili kako je Područna jedinica Cetinje ,,samo ispravila grešku”, pošto je prethodno u kompjutersku bazu Uprave upisano da MCP ima pravo korišćenja Cetinjskog manastira, iako u pisanom dokumentu iz 1996. piše da je manastir sa pratećim objektima u njihovom vlasništvu. I da nezadovoljni imaju pravo žalbe na tu odluku.

Uvid u dokumenta pokazuje da je istina malo komplikovanija. Naime, „ispravka greške“ u Upravi za katastar nigdje ne pominje ni Mitropoliju ni SPC.

U tom Rješenju piše: „Vrši se ispravka greške nastale unosom podataka iz rješenja br. UP I 05-915 od 11. 04. 1996. godine u kompjutersku bazu podataka, u katastru nepokretnosti za KO Cetinje I, na način što će se umjesto upisanog prava ‘korišćenje’ upisati pravo ‘svojina’ Manastir Sveti Petar na objektima evidentiranim na katastarskim parcelama broj…“.

Dakle, Manastir Sveti Petar ima pravo svojine nad objektima Cetinjskog manastira. Prvi naziv je zvanično (crkveno) a drugi narodno ime istog objekta. Koji je, kako vidimo, postao vlasnik samoga sebe, iako ga zakon ne prepoznaje ni kao fizičko ni kao pravno lice. I to samo produbljuje konfuziju i zaoštrava  jednovjekovna sporenja o statusu SPC-a i njenoj imovini u Crnoj Gori, „preuzetoj“ nakon, od tada do današnjeg dana,  spornih odluka o  bezuslovnom prisajedinjenju  crnogorske države i crkve Srbiji i, nedugo zatim formiranoj, Srpskoj pravoslavnoj crkvi.

,,Na osnovu Rješenja nije Mitropolija crnogorsko primorska upisana kao vlasnik, već Manastir Sv. Petar, i ne može se ni po kojem osnovu poistovjetiti MPC sa imenom Manastira Sv. Petra kako se potencira u medijima”, saopštio je zamjenik gradonačelnika Prijestonice Cetinje Petar Marković, uz napomenu da je Cetinje ostalo upisano kao vlasnik manastirskog zemljišta. ,,Dva postupka po ovom zahtjevu su u toku, pri čemu je u jednom donijeto Rješenje kojim je odbijen zahtjev Mitropolije kao neosnovan”, naglašava Marković, ,,Prijestonica Cetinje će iskoristiti sve pravne ljekove u ovim postupcima i boriti se da Manastir Sv. Petra ostane cetinjski kao što je to bilo i vjekovima unazad”.

Sa druge strane, drugačiji stavovi. ,,S obzirom na to da MCP upravlja, koristi i održava ova dobra, njena svojina na objektima i zemljištu je nesumnjiva – pod uslovom nepostojanja pravnog osnova za svojinu nekog drugog fizičkog ili pravnog lica”, tvrdi advokatica Darka Kisjelica, insistirajući da su nedoumice tipa Manastir Sveti Petar nije isto što i Mitropolija posljedica površnog korišćenja nesavršenosti ranije evidencije nepokretnosti. ,,I taj, uslovno rečeno, pogrešni naziv Manastir Sv. Petar, ne ukazuje ni na bilo kog drugog vlasnika, drugo pravno ili fizičko lice – pogotovo ne na Prijestonicu ili ranije Opštinu Cetinje – osim na MCP. Ona kao pravno lice jedini je vlasnik crkvenih objekata u kojima obavlja svoju vjersku djelatnost i vlasnik crkvenog zemljišta koje joj služi za to”, rekla je Kisjelica Vijestima.

Zoran RADULOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NAPUŠTENI HOTELI I TURISTIČKA NASELJA NA BUDVANSKOJ RIVIJERI: Simboli megalomanije, korupcije i bespravne gradnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale

 

Investiciona groznica koja je zahvatila Crnogorsko primorje, posebno područje budvanske rivijere, nakon proglašenja nezavisnosti Crne Gore, ostavila je neizbrisiv trag u vidu brojnih građevina koje su svojim gabaritima i izgledom trajno narušile atraktivan priobalni prostor turističke prijestonice. Grozničavu kupoprodaju zemljišta i gradnju neprimjerenih objekata uz morsku obalu, pratilo je enormno zaduživanje kod crnogorskih banaka, bespravna gradnja, kriminal i korupcija, te nevjerovatne povlastice koje su pripadnici građevinskog lobija dobijali od tadašnje vlade i pojedinih ministarstava.

Iza investicione euforije ostali su brojni nedovršeni objekti, napušteni betonski skeleti razasuti duž morske obale, ponegdje i čitava stambena naselja, kao svojevrsni spomenici megalomanije i alavosti investitora.

Među oronulim, napuštenim objektima, primjerima pogrešne privatizacije i nelegalne gradnje ubjedljivo vodi hotel As u Perazića Dolu. Ukleti hotel, koji poput Titanika leži nasukan na obali male pješčane uvale, prešao je put od elitnog hotela izgrađenog za potrebe njemačkog auto-moto kluba, preko blokade rada u jednoj od privrednih afera u SFRJ, do strateške privatizacije koja je završila optužnicom protiv vlasnika za privredni kriminal i korupciju. Prošlo je 18 godina od neuspjele privatizacije hotela As koju je obilježila blamaža sa izdavanjem bezvrijednih garancija Vladi, tadašnjem ministru Branimiru Gvozdenoviću, u iznosu od 3 miliona eura. Hotel je nelegalno rekonstruisan i dograđivan dok nije dostigao nevjerovatnih 17 spratova. Sablasna betonska građevina hotela As izgleda kao kadar iz horor filmova

U selu Blizikuće iznad Svetog Stefana, na uzvišenju lokaliteta Česminovo, tik uz seosko groblje i crkvu Sv. Neđelja, sagrađeno je stambeno naselje Carsko selo, sa 36 tipskih kuća namijenjenih prodaji. Investitor projekta prvobitno nazvanog Rusko selo, bio je poznati crnogorski tajkun Zoran Ćoćo Bećirović, dok je radove izvodila kompanija Trejdjunik iz Budve, vlasnika Mirka Latinovića. Luksuzne vile podijeljene su među partnerima. One u posjedu Latinovića već su u funkciji, dok  kuće Bećirovića, deset godina kasnije, zvrje napuštene i prazne.

Bećirovićeva investicija na brdu Česminovo, odakle se pruža predivan pogled na morsku pučinu i budvansku rivijeru, svjedoči prije svega o korupciji, kriminalu i povlasticama koje su Opština Budva i Vlada udjeljivale pojedincima tokom proteklog investicionog buma. Carsko selo izgrađeno je na opštinskoj zemlji koju je tadašnji predsjednik Opštine, bez saglasnosti Skupštine i bez javnog poziva, ustupio Bećiroviću. Radi se o parceli površine 6.000 kvadrata procijenjenih na 600.000 eura. Bećirović zemljište nije platio Opštini. Zbog nezakonitog prenosa opštinske imovine na fizičko lice, Specijalno državno tužilaštvo otvorilo je 2016. istragu protiv tadašnjih budvanskih funkcionera Rajka Kuljače, Aleksandra Tičića i biznismena Mirka Latinovića, koja pored ostalih leži u nekoj fijoci.

Bećirović je stambeno naselje sagradio nelegalno, na lokaciji koja nije bila urbanizovana. Prodaja kuća u Carskom selu ne ide željenim tokom jer investitori nisu uzeli u obzir veoma prisutno sujevjerje kod potencijalnih kupaca, koji su odustajali od kupovine čim bi ugledali seosko groblje i crkvu. Trejdjunik je uspio prodati tek 5-6 kuća, dok ostale koristi za izdavanje tokom turističke sezone. Vile površine 180 m2 sa 400m2 placa prodaju se po cijeni od 400.000–500.000 eura.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SVETLANA BROZ, DIREKTORICA NVO GARIWO U SARAJEVU: U RS se dijeli oružje grđanima kao ’91

Objavljeno prije

na

Objavio:

I Ideje Velike Srbije i Velike Hrvatske, bazirane na teritorijalnim pretenzijama prema BiH, življe su nego ikada ranije. Evropa i svijet gledali su na krvavi raspad Jugoslavije bez komentara, osim svijetlih likova poput Alexandra Langera, pisca i člana Parlamenta Evrope koji se ubio u znak protesta protiv beskrupuloznog ćutanja Evrope i njenih institucija. Pitanje je samo hoće li ponovo ćutati

 

MONITOR: Na nedavno održanom sastanku ministara inostranih poslova zemalja članica EU, u izvještaju koji je podnio Žozep Borelj, posebno je naglašena zabrinutost u vezi sa situacijom na Zapadnom Balkanu. Poznajete različite sredine tog prostora – kako Vama izgleda Zapadni Balkan danas?

BROZ: Izgleda mi, kao i više od poslednje tri decenije, kao bure baruta – što uopšte ne čudi. Zamislite Nemačku da su njoj posle Drugog svetskog rata saveznici ostavili na vlasti nacional-socijalističku partiju i sve Hitlerove saradnike. Ta partija je i danas zakonom zabranjena, a dvadeset tri od dvadeset četiri u Nirnbergu suđena ratna zločinca osuđena su na smrt nakon suđenja koja su trajala tri i po godine. Ovde se dogodilo upravo suprotno: nakon ratova od 1995. do 1999. sve nacionalne (čitaj: nacional-socijalističke) partije koje su organizovale ratove i vodile ih, ostale su na vlasti do danas. A suđenja za ratne zločine u ICTY trajala su gotovo trideset godina. Sve u ime ljudskih prava okrivljenih, koji su ubili više od 100.000 građana i raselili samo u BiH 2,5 miliona. Ideolozi tih zločina u najvećem broju i danas vladaju prostorima Zapadnog Balkana, kao članovi najjače mafije organizovanog kriminala u Evropi, birani od strane preplašenih građana, s blagoslovom iste te EU.

MONITOR: Mogu li se stvari na Zapadnom Balkanu uopšte poboljšati za „obične ljude“, bez pritisaka i uslovljavanja od stane međunarodnih civilnih i vojnih organizacija, EU, SAD?

BROZ: Goloruki građani ne mogu izaći na kraj sa onima koji imaju svu vlast, novac, trenirane i plaćene ubice za ratove koje su vodili i koje ponovo žele voditi. Dovoljno bi bilo kada bi sve te međunarodne institucije skupile sav dokazni materijal koji imaju, jer ovde se nalaze više od trideset godina, a prate i registruju pomno sve kriminalne radnje, i omogućile tužiocima i sudijama da pravedno sude, odnosno da imamo nezavisno sudstvo. Ali, kako to nisu uradili za ove tri decenije, izgleda da im permanentna nestabilnost Zapadnog Balkana odgovara. Dokle će im odgovarati, ne znam.

Sećam se davnašnjeg razgovora sa generalnim sekretarom OSCE-a, koji mi je na apel da ta organizacija pomogne regiji Zapadnog Balkana da se oslobodi organizovanog kriminala, rekao da će svaka država morati to sama da uradi. Od tada do danas ništa se nije promenilo. Kriminalci vladaju, a narod opljačkan ćuti u strahu da može biti i gore.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo