Na svečanoj proslavi stogodišnjice Fudbalskog kluba Budućnost prve redove zauzeli su političari i biznismeni. Njima iza leđa ostale su fudbalske legende i dokazani sportski radnici. Bilo je to još jedno razočarenje za poštovaoce kluba. I, uopšte, sporta

Umjesto da proslava stogodišnjice postojanja podgoričkog fudbalskog kluba Budućnost bude sportska manifestacija primjerena za Glavni grad, sportiste i fanove plavobijelih, ona se, kao i mnogo toga u posljednje vrijeme, pretvorila u političko-huligansku kaljugu kakvoj svjedočimo u svim sferama života.

Fudbalski klub Budućnost osnovan 12. juna 1925. godine kao Radničko sportsko društvo Zora. Kasnije je klub mijenjao ime u Građanski sportski klub Budućnost, pa u Sportski klub Crna Gora, da bi konačno dobio naziv Fudbalski klub Budućnost nakon Drugog svjetskog rata.

Skoro godinu dana su fanovi Budućnosti na društvenim mrežama apelovali na grad da se klubu upriliči da na dostojan način obilježi “prvih sto godina postojanja”. Jubilej kakvim se rijetko koji klub u regionu može pohvaliti. Međutim, sve se svelo na klasičnu političku priredbu na glavnom gradskom trgu uz gradske političke prvake i uspješne biznismene u prvom planu. I u prvim redovima.

Oko redova (mjesta za sjedjenje) javna drama je i počela. Dugogodišnji trener i legenda kluba Brano Milačić nije bio dovoljno bitan da sjedi u prvim redovima. Nakon što je njegova kćerka, naša glumica Julija Milačić Petrović objavila kako njenom ocu hostese nijesu dopustile da sjedne u prve redove (mogao je da bira po dubini, od 5. reda nadalje), u javnosti se pokrenula debata oko organizacije proslave velikog sportskog jubileja.

“Došao sam i sjeo u drugom redu. U prvom su bili neki privrednici, pomislih da se ne gužvam… Prilazi mi djevojka i kaže ‘ne možete tu da sjedite’, ja joj kažem da sam pozvan i kažem joj ime. Ona gleda u papire i odgovara mi a evo Vas, Vi ste od petog reda pa na gore. Ustao sam i pošao doma”, prenijela je Milačić Petrović riječi svog oca.

Milačićevom nezadovoljstvu su se, potom, pridružile i druge legende kluba. Niša Saveljić, rođeni Titograđanin i momak koji je krajem osamdesetih karijeru počeo upravo u plavo-bijelom dresu, prije nego je preko beogradskog Partizana stigao da odigra 32 utakmice za reprezentaciju Jugoslavije, razočaran je načinom na koji se organizatori – u ovom slučaju FK Budućnost i Opština Podgorica – ophodili prema bivšim asovima.

„Ono mi je ličilo na politički skup. Dobio sam poziv iz kluba kao bivši igrač Budućnosti, došao sam iz Sjedinjenih Američkih Država i Francuske da bih prisustvovao. U prvom redu na ceremoniji su bili i oni zbog kojih se danas štrjakuje, a legenda su se našle – u posljednjim redovima ”, rekao je za Vijesti Niša.

Saveljić je naveo neke od bivših igrača Budućnosti koji su mu pravili društvo na marginama manifestacije na glavnom gradskom trgu: Tonko i Janko Miročević, Miodrag Grof Božović, Željko Petrović, Dragoje Leković, Saša Petrović, Miodrag Radulović, Slavko Vlahović, Šanjo Ljumović, Dragan Vujović, braća Brnović, Mišo Folić, Caco Ljumović, Anto Drobnjak, Željko Janović, Zoran Mijović, Danilo Karadžić, Momčilo Vujačić, Mojaš Radonjić… „Posebno želim da istaknem Brana Milačića koji je zajedno sa Tonkom i Šanjom Ljumovićem doprinio razvoju moje karijere, kao i Gana Ćerića i Dima Mitrovića, te trenera koji me je otkrio – Špaca Poklepovića. Niko od njih nije pomenut”, istakao je Saveljić.

„Malo je reći da sam razočaran, jer je mnogo nas ostavilo trag u tom klubu, a ne da nijesmo pomenuti nego nijesmo ni dočekani na pravi način. Nijesmo ispoštovani, niko od nas”, kazao je i Momir Mićo Bakrač, takođe nekadašnji reprezentativac SFR Jugoslavije.

Iz Glavnog grada su šturo objasnili da oni „nemaju veze“ sa organizacijom proslave već je to bilo nadležnosti uprave kluba. Međutim, u Upravi  kluba sjede  pripadnici političkih partija koji vode Podgoricu.

Zamjenica gradonačelnika Podgorice Nađa Ljiljanić  objavila je saopštenje u kojem se izvinjava dugogodišnjem treneru Branu Milačiću nakon svečane akademije FK Budućnost. Pojsnila je da je došlo do propusta na događaju čiju organizaciju nije vodio Glavni grad, već Fudbalski klub Budućnost.

“Brano Milačić je mnogo više od sportske legende – on je simbol Budućnosti, crnogorskog sporta i generacija koje je oblikovao. Njegovo mjesto se ne broji stolicom u prvom redu – njegovo mjesto je među legendama, tamo gdje pripadaju oni koji su zadužili sport svojim znanjem, dostojanstvom i posvećenošću”, napisala je Ljiljanić.

Na tok svečane akademije reagovali su i navijači Budućnosti -Varvari, koji već dugo imaju nesuglasice sa upravom kluba, na šta su se osvrnuli i u svom reagovanju.

„Sama pomisao na to da se nijesu udostojili da uruče plakete legendama kluba sve govori o toj nakaradnoj organizaciji. Da li je zaista ego ljudi iz Uprave i organizacije bio toliko veliki da nijesu htjeli nijednog navijača da pozovu i pitaju za savjet ili komentar na njihove ideje?“, navode u saopštenju. Kažu da je veliki  jubilej protekao kao u najgorim košmarima svih iskrenih navijača Budućnosti. Vijek postojanja kluba  su, ističu, proslavili tako što je ofarbano par pješačkih staza (iz gradske uprave kažu: 100), zasađeno malo ljubičastog cvijeća, okićeno par bandera „sa rahitičnim zastavicama“ i nekom kao akademijom gdje se pratio  protokol koji „veze nema“ sa onim što znači ime Budućnost.

„A među tih par stotina ljudi i zvanica u prvom redu sjede političari i ljudi za koje uglavnom nijesmo znali ko su ni što su. Kažu političari, institucije, sponzori? Pa da li je bitnije da u prvom redu sjede ljudi koji su dali novac za produkciju, binu i malo marketinga ili ljudi koji su zaslužni što je ime Budućnost takvo kakvo jeste, veliko i moćno?“, pitaju se Varvari.

I partije na vlasti su se uključile u polemiku. Na društvenim mrežama se pojavila fotografija sa proslave 75 godina postojanja košarkaškog kluba Budućnost i prvih redova u kojima sjede samo političari i biznismeni. Pouka je trebala biti da je tada sve bilo u redu jer je na vlasti bila partija kojoj su navodno bliski današnji kritičari proslave jubileja.

U tome su prednjačile Demokrate, koje danas upravljaju Fudbalskim klubom Budućnost. Oni su iskoristili osvrt Demokratske partije socijalista (DPS) na svečanu akademiju, pa njih okrivili da stoje „iza svih ogavnih i prljavih kampanja, manipulacija, zloupotreba i laži koje se plasiraju vezano za FK Budućnost“. Na tome se nije završilo. „Vaša pakost i zavist nema granica. Svaki jubilej, svaki uspjeh i svaka pobjeda Budućnosti je vaša noćna mora. Sinoć je nova hajka krenula nakon što je svečanost i koncert prošao mirno, pristojno i u duhu zajedništva, gdje niko nije isticao bilo koju pripadnost osim ljubavi prema Klubu. Sve suprotno vašim željama”, navode u saopštenju.

Varvari su poručili da će navijači Budućnosti preživjeti „i ove stručnjake“.

Gradonačelnik prijetio povodom proslave

Bivši as FK Budućnost Vanja Popović objavio je na svom instagram profilu poruku koju je dobio od gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića nakon što se pridružio kritikama načina na koji je obilježeno 100 godina postojanja Kluba. Popović je u svojoj objavi, između ostalog, kazao gradonačelniku i njegovim saradnicima da su oni prolazni, ali da legende poput velikana crnogorskog fudbala Anta Tonka Miročevića ostaju.

,,Sramotno je da me predstavljate kao pozera željnog pažnje, koji negira legende kluba. Sram i stid. Dobro upamtite ove gadosti koje ste napisali o meni”, napisao je Mujović u poruci Popoviću.

Nekadašnji fudbaler je, odgovarajući javno na poruku gradonačelnika, istakao da je upamtio kako je politika sjela u prvi red, a istorija u četvrti, peti, kao i da je jedan gradonačelnik – umjesto da ispravi propust – odlučio da mu prijeti i ućutka onoga koji se usudio da o tome progovori.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Dok medijsko izvještavanje o susretima ljudi i medvjeda šire strah, stručnjaci upozoravaju na neadekvatno upravljanje tom populacijom i izostanak preventivnih mjera. Umjesto odstrijela, predlažu naučno zasnovane pristupe, edukaciju stanovništva i institucionalnu odgovornost kako bi se omogućio suživot ljudi i divljih životinja

U crnogorskim medijima sve su češći gotovo dramatični  izvještaji o šteti koju pričinjavaju medvjedi ili o strahu koji izazivaju kod ljudi koji su ih vidjeli u blizini svojih kuća i imanja. Takav način izvještavanja često širi strah, a pritom izostaje uvid u širi ekološki kontekst.

U Crnoj Gori je, tokom protekle dvije godine, zabilježeno više incidenata izazvanih prisustvom medvjeda. Lovac Miljan Grubač iz Plužina, u oktobru prošle godine, zadobio je teške tjelesne povrede pri susretu s medvjedom. Darku Krgoviću iz sela Barice kod Bijelog Polja, početkom maja, zaklano je petoro junadi. Iako nije bilo očevidaca, mediji su za to “osumnjičili” medvjeda. Nedavno zaklane koze u kolašinskom selu Blatina, prema navodima mještana, navodno su bile žrtva medvjeda, ali je veterinar kasnije ustanovio da ih je usmrtio čopor pasa.  U nikšićkim Rudinama, mještani su se nedavno obratili lokalnom lovačkom društvu zbog učestalih napada medvjeda i velike štete, nakon čega su lovci kao jedno rješenje predlagali “odstrijel problematičnih jedinki”.

Apeli za dozvole za odstrijel dolazili su i iz drugih krajeva zemlje.Sve dominantniji je narativ o neophodnosti odstrijela, iako iskustva razvijenih zemalja pokazuju da se slični problemi rješavaju preventivnim mjerama: edukacijom, zaštitom imovine i funkcionalnim kriznim timovima, a ne lovom.

Uz konstataciju da je jasno da su takvi incidenti uznemirujući za lokalno stanovništvo, sagovornici Monitora ukazuju na ozbiljne nedostatke u upravljanju populacijom mrkog medvjeda u Crnoj Gori. Marija Iković, stručna saradnica za očuvanje krupnih zvijeri u Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) i biolog Aleksandar Perović iz Agencije za zaštitu životne sredine, kažu da se populacijom medvjeda sada upravlja bez naučne osnove, što otežava primjenu odgovarajućih mjera zaštite i kontrole. Za sprovođenje mjera, pak, objašnjavaju, potreban je i adekvatan budžet.  Interventni tim koji bi trebalo da reaguje kada medvjed uđe u naselje ili napravi štetu, nije funkcionalan, iako postoji zakonski okvir za njegovo djelovanje. Iković i Perović dijele stav da je približavanje medvjeda naseljima velikim dijelom rezultat ljudskog ponašanja. Takođe, klimatske promjene  uzrokuju blaže zime i smanjuju hibernaciju, doprinoseći  njihovoj stalnoj aktivnosti i češćim kontaktima s ljudima.

Upozoravaju na nedostatak institucionalne reakcije, nepostojanje edukacije stanovništva i neprimjenjivanje mjera iz postojećih planova (Akcioni plan, Plan gazdovanja). Saglasni su da država mora preuzeti odgovornost, kako kroz finansiranje istraživanja i nadoknadu štete, tako i kroz edukaciju i prevenciju konflikata čovjeka i zvijeri.

Marija Ikovići ukazuje  da se ne može tvrditi da je porasla populacija mrkog medvjeda, jer nijesu rađena precizna istraživanja koja se zasnivaju na genetici. To je, kaže ona, jedina tehnika koja sa sigurnošću može pokazati kakav je trend populacije i procijeniti broj jedinki u nekom opsegu.

“Nemamo tačan broj jedinki mrkog medvjeda, već su to sve procjene lovačkih društava koje nijesu zasnovane na naučno dokazanim metodama utvrđivanja brojnosti, već su u najvećem broju slučajeva subjektivne. Nadležni resor bi trebalo da ima interes i primarni cilj da se uradi procjena brojnog stanja. Razlog zbog kojeg to ne rade je, kako kažu, nedostatak sredstava, ali kada je već ovakva situacija, to bi trebalo da bude jedan od prioriteta. Kada bismo znali stvarno stanje brojnosti populacije mrkog medvjeda, mogli bismo da uvedemo i mjere koje bi dovele do pravilnog upravljanja populacijom”, kaže Iković.

Ona podsjeća da razlog za sve češća svjedočenja ljudi da su vidjeli medvjede u blizini svojih kuća i imanja u ovo doba godine može biti i činjenica da je ta vrsta sada do kraja juna u periodu parenja. Medvjedi, objašnjava sagovornica Monitora, inače imaju jako velike životne prostore i tada se još intenzivnije kreću.

“To nam pokazuje primjer medvjeda čije kretanje pratimo, a koji je za sedam dana kretanjem obuhvatio od 172 km². To su veoma važni podaci. Imamo slučaj u crnogorskim selima,  nekad je tu živjelo oko 400 ljudi, a sada imamo jednu ili dvije kuće. Normalno je da su medvjedi, usljed napuštenih i sada mirnih područja, proširili životni prostor. To je jedan od najčešćih razloga za osvajanje novih terena. Druga stvar, koju smo potvrdili iz prakse , kada imamo jedinku mrkog medvjeda koja se približava naselju, gotovo uvijek je u pitanju izvor hrane, kontejner ili odlagalište otpada”, objašnjava Iković.

Institucije bi, kaže, trebalo da imaju primarni cilj da konačno profunkcioniše interventni tim, kojem bi bila obaveza da, u slučajevima kada se mrki medvjed približi naselju, preduzmu mjere predviđene Akcionim planom i Planom gazdovanja mrkim medvjedom. U tim dokumentima postoje precizno propisane mjere, a odstrijel je krajnja, u najnužnijim slučajevima. Iković podsjeća i na mjere koje bi trebalo da preduzmu vlasnici stoke, košnica, imanja…

“Na primjer, za košnice treba postaviti električnu ogradu, a stada moraju da čuvaju čovjek ili pas, odnosno i pas i čovjek. Tek kada, i pored preduzetih preventivnih mjera, nije moguće zaštititi stado, što je rijetkost, treba razmišljati o rigoroznijim mjerama i nadoknadi štete”, kaže ona.

Među razlozima zbog kojih dolazi do susreta s medvjedima, navodi i djelatnost čovjeka –  “probijanje puteva i krčenje šuma”. Takođe, objašnjava, vrlo često su katuni i etno sela na sjeveru izgrađeni u samom staništu medvjeda. Ljudi su ušli u prirodu i njihova staništa, a susreti sa zvijerima, prema pravilu, dešavaju se “u izvornim staništima tih životinja”.

“Ako smo već odlučili da se na takvim mjestima krećemo i te prostore okupiramo, onda se moramo edukovati o svim mjerama koje treba preduzeti kako bismo se zaštitili od napada i susreta s krupnim zvijerima.  Suživot čovjeka i zvijeri je moguć kada se poštuju mjere i osigura njihova primjena. Strah stanovništva jeste opravdan, jer institucije ne preduzimaju mjere i ne razgovaraju s ljudima. Prva mjera bi bila operativnost interventnog tima”, poručuje Iković.

Biolog Perović za Monitor kaže da “u posljednjih nekoliko godina postoji tendencija promjene ponašanja medvjeda, koja je vezana prije svega za njihovu ekologiju, a razlog su klimatske promjene”.

“Svjedoci smo da su u posljednjih 10 godina, pa i na Balkanu, gdje je prisutna cjelokupna dinarsko-pindska populacija medvjeda kojoj pripadaju i naši medvjedi, zime blage, nema snježnog pokrivača, pa su medvjedi aktivni tokom cijele godine. Medvjedi iz južnih i centralnih dijelova uopšte ne hiberniraju. Posljedica toga je da traže izvore hrane, a nalaze ih najčešće u smeću koje ljudi ostavljaju za sobom, pa često prilaze naseljenim mjestima. Medvjedi su oportunisti,  prilaze deponijama i smetlištima i zato su sve više vidljivi. Mladi medvjedi koji se odvajaju od majke znaju da prilaze domaćinstvima, gdje se nalazi domaća stoka, i prave štetu”, kaže Perović.

Ne smijemo, podsjeća, zaboraviti i intenzivan negativan uticaj čovjeka na njihovo stanište. Deforestacija, odnosno trajno uklanjanje šumskog pokrivača, kao i uzimanje velikih količina šumskih plodova, koji su osnovna hrana za medvjeda, uzrokuju da oni,  kako bi zadovoljili svoje metaboličke potrebe, moraju prelaziti veće udaljenosti.

Perović kaže da nema tačnih podataka o broju medvjeda. Ocjenjuje on da je od broja važniji trend populacije.

“Prema onome čime raspolažemo, taj trend je stabilan ili blago rastući, a efektivna veličina populacije je na zadovoljavajućem nivou. Još 2018. godine, CZIP je u saradnji s Ministarstvom poljoprivrede i Lovačkim savezom pokušao da sprovede genetičko istraživanje na nivou države. Nije prikupljeno dovoljno uzoraka, ali je dokazano da postoji protok gena unutar populacije u Crnoj Gori i da je populacija zdrava”, objašnjava Perović.

Prema njegovim riječima, država trenutno raspolaže podacima koje dostavljaju lovačke organizacije, ali i on na te podatke stavlja “veliki znak pitanja”. Kaže da je “nakon napada medvjeda na lovca u Pivi, medijski prostor kontaminiran i u njemu se medvjed pokušava predstaviti gorim nego što jeste”.

“To treba mijenjati kroz edukaciju, bolju razmjenu argumenata i donošenje kvalitetnijih politika upravljanja. Ovako kako se sada radi, stvara se atmosfera linča prema divljoj životinji koja predstavlja veliko biodiverzitetsko bogatstvo i prva je životinja koja je definisana kao simbol bioraznolikosti u Crnoj Gori. Država mora da sprovodi mjere zasnovane na naučnim osnovama, u cilju zaštite te životinje i omogućavanja suživota s ljudima”, poručuje.

Perović kaže da se mora ulagati u edukaciju, prevenciju i nadoknadu štete koju naprave medvjedi.  Podsjeća da se u Hrvatskoj godišnje izdvaja između 400.000 i 600.000 eura za štete koje pričine medvjedi i vukovi. Visina odštete jednaka je komercijalnoj vrijednosti životinje koja je stradala. Zbog toga, tvrdi on, agrobudžet resora poljoprivrede, ali i resor ekologije, treba da definišu sredstva za te potrebe, kako bi ljudi znali da nijesu prepušteni sami sebi.

“Naši preci su savršeno živjeli u staništu medvjeda, ali su od prirode uzimali samo onoliko koliko im je bilo potrebno i imali su veći senzibilitet kada je riječ o divljim životinjama. Bacanjem smeća činimo medvjede većim oportunistima i stvaramo probleme koji će postati sve veći. Moramo raditi . Mnogo toga je već propisano Planom gazdovanja mrkim medvjedom, koji je prihvaćen od strane Vlade. Akcioni plan za ovu godinu je zvanično usvojen, ali mora se krenuti i u njegovu implementaciju, a za to je potreban i budžet”, zaključuje sagovornik Monitora.

Akcioni plan gazdovanja mrkim medvjedom za 2025. godinu sprovodi mjere predviđene višegodišnjim Planom gazdovanja.

Ključne mjere uključuju  jačanje institucionalne koordinacije i interventnih timova,     očuvanje staništa i sprječavanje fragmentacije prostora,     edukaciju stanovništva i prevenciju šteta,    genetski monitoring i evidenciju brojnosti populacije,     jasno definisane protokole za interventni odstrijel isključivo u nužnim slučajevima.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Šestostruko ranjavanje u samom centru Podgorice, pogibija šest osoba na crnogorskim drumovima, bjekstvo iz specijalizovane bolnice u Dobroti devetnaestogodišnjaka optuženog za ubistvo, samo su neki od ovonedjeljnih slučajeva povodom kojih se niko iz vrha policije nije obratio javnosti. Oglase se tek da se pohvale akcijama čišćenja svojih redova, ili zvučnim hapšenjima. Kao da zaboravljaju da su tu i zbog bezbjednosti građana

Pucnjava u Beranama kao nastavak višedecenijskog sukoba dvije tamošnje porodice, šestostruko ranjavanje u samom centru Podgorice, pogibija šest osoba na crnogorskim drumovima, bjekstvo iz specijalizovane bolnice u Dobroti devetnaestogodišnjaka optuženog za ubistvo, slučaj Nikšićanina koji je na smrt pretukao svoju osamdesetogodišnju majku, samo su neki od slučajeva koji su se desili između dva broja Monitora, a povodom kojih se niko iz vrha Sektora bezbjednosti pa ni iz Vlade nije obratio građanima Crne Gore.

U slučaju bjekstva devetnaestogodišnjaka L.H. iz bolnice u Dobroti, medijima je dostavljeno saopštenje tek kada je uhapšen. U međuvremenu, niko iz Sektora bezbjednosti nije upozorio građane da budu na oprezu jer se ubica slobodno šeta, pa ni da od od njih zatraže uobičajenu pomoć, da obavijeste policiju ukoliko ga primijete.

Policija je izdala saopštenje tek nakon što je devetnaestogodišnjak  uhapšen u Baru, gdje je dok je šetao slobodan ukrao četiri mobilna telefona, a potom i 300 eura. Ta informacija saopštena je iz policije. Uhapšen je nakon raspisane nacionalne potrage.

Inače, L.H. je prije dvije godine, kao maloljetnik, bježao i iz podgoričkog Centra “Ljubović”, u kojem je bio smješten.Njegovo bjekstvo iz Dobrote, dogodilo se samo dan pošto je tamo prebačen iz UIKS-a, gdje se nalazi na odsluženju kazne.

On služi osam godina zatvora, pošto je prije dvije godine na Vrelima Ribničkim ubio 72-godišnju staricu Fatu Beslimi. Nakon ubistva njeno tijelo je zatrpao otpadom. Ni surovost zločina koji je počinio, za policiju  nije bio razlog da javnost bude upozorena.

U proteklih sedam dana na crnogorskim putevima život je izgubilo šest osoba, među kojima i jednogodišnja beba. MUP je reagovao apelom – Strpljivom vožnjom sačuvajte svoj i živote drugih.

U apelu, koji je potipisao tim za odnose s javnošću, pozvali su sve učesnike u saobraćaju da putovanja planiraju unaprijed, a vožnju prilagode uslovima na putu, vodeći računa kako o sopstvenoj bezbjednosti, tako i o bezbjednosti drugih učesnika u saobraćaju.

„Upućujemo apel svakom vozaču da, prije nego što krene na put, odnosno kada sjedne u automobil, promisli o načinu svoje vožnje i uzdrži se od brze i nekontrolisane vožnje, jer jedino odgovornim ponašanjem može zaštititi sebe, ali i druge učesnike u saobraćaju koji mogu biti ugroženi“, navodi se.

Ministar policije Danilo Šaranović oglasio se tek  povodom privođenja suspendovanog policajca Slobodana Vulanovića, koji je odbio da se testira na opijate, a koji je nakon privođenja kod sudije za prekršaje zbog tog „zločina“ novčano kaženjen. Ministar je medijima uz svoju izjavu tim povodom  dostavio i  fotografiju.

„Ovakvi slučajevi potvrđuju da nije centralno pitanje da li je veting u policijskim strukturama potreban. Naprotiv, on je neophodan, a pitanje je samo kojim tempom se mora sprovesti. Ako smo donijeli odluku da je borba protiv kriminala apsolutni državni prioritet, to znači da nema kompromisa sa integritetom u policiji. I ovaj menadžment MUP-a i policije ga neće praviti. Ni sa kriminalom, ni sa službenicima koji nijesu imuni na kriminal i veze sa OKG, piše u Šarnovićevom saopštenju.

„Svako kome je sigurna država važna, neka nam pruži podršku da stvorimo najbolje uslove za rad policije, istu zaštitimo od kriminalnog uticaja i zahvalimo se na saradnji svim službenicima koji su umjesto Ustava, zakona i integriteta izabrali sluganstvo organizovanom kriminalu. Za one policijske službenike koji budu djelovali suprotno, slijediće posljedice. Vrijeme kada su pojedinci među nama, umjesto državi, služili kriminalu, je prošlo. Došlo je vrijeme kada je država najsnažniji oslonac poštenim i policijskom službenicima sa integritetom, koji su ubjedljiva većina u policiji“, zaključio je Šaranović.

Ubrzo se oglasio  i Boris Bogdanović, generalni sekretar i šef Kluba poslanika Demokratske Crne Gore, ističući da je slučaj uhapšenog suspendovanog policajca potvrda da su promjene konačno prošle i kroz one hodnike koji su decenijama bili zatvoreni za pravdu.

“Sada je svima jasno zašto su pojedine partije, pojedini mediji i interesne grupe sa tolikim žarom ustali u odbranu suspendovanih policijskih službenika. Jer, nisu branili zakon, branili su sistem u kojem su pojedini policajci radili za mafiju, dok su nosili uniformu ove države. Pitanje nije više političko. Pitanje je bezbjednosno i civilizacijsko. Da li ćemo imati državu u kojoj se zakon poštuje, ili državu u kojoj su narkotici, nelegalno oružje i organizovane kriminalne grupe bliže pojedinim službenicima nego zakon, čast i uniforma?“, saopštio je, dodajući da smatra da je vrijeme za nastavak odlučne borbe.

“Onaj ko odbija test na narkotike, a sjedi za volanom bez vozačke, bez papira i bez zakona, ne može nositi uniformu. I tačka. Neka svako ko još misli da može zaštititi taj sistem računajući na stare šeme, zna da dolazi vrijeme u kojem pravda ima dužu ruku od mafije. Ovo nije revanšizam. Ovo je dugo čekano oslobađanje institucija. I ono neće stati. Jer službe moraju biti čiste da bi država bila jaka”, poručio je Bogdanović.

Demokrate, koje kontrolišu Sektor bezbjednosti, oglasile su se i nakon   najnovije akcije hapšenja grupe koja se tereti da je krijumčarenjem cigareta oštetila državu za više od 18 miliona eura. Potpredsjednik Vlade Aleksa Bečić čestitao je SDT-u, Specijalnom policijskom odjeljenju i drugim organizacionim jedinicama Uprave policije na odličnoj pripremljenoj i uspješno realizovanoj akciji hapšenja sedam osoba i krivičnog procesuiranja 15 osoba.

“Svakim danom, brojnim akcijama, istorijskim rezultatima, se pokazuje da je država odlučna i istrajna u borbi protiv svih oblika kriminala i da nema tog pojedinca ili kriminalne grupe koja može biti zaštićena”, poručio je Bečić.

“Nastavak odlučne borbe protiv kriminala i čišćenja institucija od svih nedozvoljenih uticaja je sveta dužnost svakog istinskog patriote ove države. Veting je ključni preduslov potpunog ozdravljenja crnogorskih institucija”, zaključio je .

Dobro je što čelnici u bezbjednosnom sektoru žele da očiste svoje redove od kriminala. Ipak, kao da zaboravljaju da su tu i zbog bezbjednosti građana.

Svetlana ĐOKIĆ