Povežite se sa nama

INTERVJU

NATAŠA KOVAČEVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA NVO GREEN HOME: Taru moramo spašavati već danas

Objavljeno prije

na

natasa kovacevic

Sa Natašom Kovačević razgovaramo nekoliko dana nakon što je obišla gradilište i novoformirane deponije u koritu Tare, na lokaciji buduće petlje autoputa. Razgovaramo o njenim utiscima sa terena.
KOVAČEVIĆ: Korito Tare na lokalitetima Jabuka i Mateševo je devastirano i potpuno neprepoznatljivo. Rijeka je mutna i kanalisana dok je korito raskopano, sa nasutim deponijama. Prostorom dominiraju betonski stubovi visine dvadesetak metara koji izrastaju iz rijeke i deponije iskopa iz tunela koje veličinom podsjećaju na dvospratnice. Teško da bi bilo ko neupućen mogao pretpostaviti da to gradilište pripada zaštićenom području koje predstavlja stanište za brojne ugrožene i rijetke vrste.

MONITOR: O „šutu” iskopanom iz tunela nije bilo ozbiljnije priče. Kakav je to material i kakve su posljedice njegovog deponovanja na Mateševu i u donjem toku Tare?
KOVAČEVIĆ: Plan upravljanja otpadom predviđa da se na privremenim deponijama uz rijeku Taru deponuje četiri miliona kubnih metara zemlje i kamena – godišnje. Uzvodno od Jabuke, na desnoj obali, nalazi se niz od pet ili više deponija koje prelaze visinu od šest metara u odnosu na lokalni put i korito rijeke. Obzirom na sastav, jasno je da je riječ o materijalima iz iskopa tunela i vezanih radova, pa se tu odlaže šljunak, glina, zemlja, drobljeni kamen, fliš… Iako mješavina građevinskog otpada sa zemljanim iskopom nije dozvoljena, taj materijal prekriva cijelu obalu rijeke, nekada i dužinom većom od 20 metara.

O neselektivnom i stihijskom nasipanju deponija svjedoče i zarobljena stabla, do pola ukopana u šut.

U pomenutom Planu rečeno je da se ,,građevinski otpad skladišti prema vrstama… na način na koji se ne zagađuje životna sredina”, dok je na ovim deponijama sve izmiješano na obali rijeke, odakle se spušta u samo korito. Porazno je da se u istom dokumentu stacionaže za deponije opisuju samo u odnosu na udaljenost od lokalnog puta, bez pomena rijeke ili bilo kakvih biodiverzitetski ili vodno osjetljivih područja. A najveća deponija ili polje reciklaže nalazi se usred rijeke Tare sa površinom od 768.181 m2.

MONITOR: Sedamdeset sedam hektara!? Znamo li šta će biti sa tim otpadom?
KOVAČEVIĆ: U Planu upravljanja otpadom navodi se da će se privremene deponije ukloniti nakon godinu dana, odnosno do završetka građevinskih radova – što bi onda moglo da se produži na više godina, zavisno kada bi se autoput završio. Ove deponije bi trebale biti strogo kontrolisane, pri čemu se eventualni humus i glinoviti materijal odvajaju. To za sada nije slučaj.

Obzirom na intenzitet negativnih uticaja na životnu sredinu i biodiverzitet koji je proizveden do sada, neprihvatljivo je da čekamo završetak radova i remedijaciju područja kojoj će prije toga zasigurno biti zadati mnogobrojni udarci kroz dalje radove. Od ključne važnosti je da se što prije donesu i kratkoročne mjere koje će obezbijediti revitalizaciju ekosistema vodotoka i rekultivaciju obala i korita.

Hitno treba zabraniti svako dalje deponovanje i nasipanje materijala iz iskopa i drobljenog kamena i šljunka koji mijenjaju sastav i strukturu rječnog korita. Ne samo zbog toga što onemogućavaju prirodne procese, nego su vrlo opasni za pitanja plavljenja u nizvodnom dijelu. Otpad se već obrušava u korito rijeke, a sa velikim vodama situacija će dodatno da se zakomplikuje. Sa prvim obilnijim kišama sav sitni materijal rijeka će odnijeti nizvodno i napraviti ozbiljne probleme u daljem toka Tare. Pa i kod Kolašina i Mojkovca.

MONITOR: Kojom dužinom put ,,teče” koritom i obalom Tare?
KOVAČEVIĆ: Kako je glavni projekat izgradnje autoputa proglašen tajnom, teško da možemo znati koliko tačno iznosi dionica koja teče uz Taru. Upotrebom satelitskih snimaka i onog što je vidljivo na terenu, procjenjuje se da ova dionica iznosi nešto više od osam kilometara, presjecajući rijeku više puta – zbog potrebe petlje Mateševo i zbog pristupnih puteva. Rampa petlje prolazi ispod Mosta Tara 10 i Tara 11, a dodatno planirani prelazi na Tari su most Čvor Mateševo 1 i Čvor Mateševo 2 koji spajaju na autoput u smjeru Uvača, odnosno Podgorice.

MONITOR:Da li se to moglo izbjeći?
KOVAČEVIĆ: Poražavajuća je činjenica da javnost nije bila upoznata sa planiranim i tekućim devastacijama na Tari. NVO i mediji su prinuđeni da informacije prikupljaju iz svake rečenice predstavnika institucija i isječaka pratećih dokumenata u pokušaju da se sklopi slika o obimu degradacije rijeke i daljim planiranim devastacijama na nacionalnom i međunarodno zaštićenom području sliva Tare.

Tako smo od ministra Radulovića saznali za postojanje 18 varijantnih rješenja za trasu autoputa. Postavlja se pitanje da li je ijedno od tih rješenja isključilo trasu autoputa iz korita Tare? Da li je iko prilikom trasiranja u Vladi ocjenjivao činjenicu što je rijeka Tara zaštićena skupštinskom Deklaracijom, programom UNESCO i da su nizvodno bar dva nacionalna parka, ili je odlučila manja cijena izvođenja radova? Sa ovakvim pristupom u planiranju, bojimo se šta će se desiti i sa drugim zaštićenim područjima koja stanu na put finansijskom interesu.

MONITOR: Provladini stručnjaci kažu da će se Tara revitalizovati. Koliko bi taj proces mogao trajati?
KOVAČEVIĆ: Samo deponije otpada na Tari su toliko velike da će nam trebati godine da ih uklonimo. Bar dvije rijetke i endemične vrste riba, makroinvertebrata, algi su degradirane na ovom prostoru do te mjere da će se teško povratiti u referentno stanje čak i u periodu od 10 godina. Za degradacije biodiverziteta postoje već opipljivi dokazi – što u istraživanjima ihtiofaune iz jula 2018. ili Ocjeni biološkog monitoringa nultog stanja na vodenom ekosistemu rijeke Tare sa monitoringom za period 2017 i 2018. – koje, očigledno, niko u državnim institucijama nije uzeo za ozbiljno, iako oni upozoravaju na devastacije staništa i desetkovanje vrsta.

MONITOR: Ubjeđuju nas da će Tara i njeno korito, nakon obavljenih građevinskih radova, biti ljepši?
KOVAČEVIĆ: Apsolutno ne stoji takva priča. Plan remedijacije i praćenja stanja životne sredine u kojem se navodi da će jedan ,,haotičan pejzaž bujičnog vodotoka” biti zamijenjen ,,harmonizovanim kroz hortikulturna rješenja” nema veze sa razumijevanjem suštine vrijednosti netaknutih i zaštićenih prirodnih cjelina. Prirodni pejzaž rijeke je nezamjenjiv i neponovljiv. Tvrdnje o ljepšim novim koritima i obalama su naklapanja nazadnih umova i onih koji žele isprati sopstvenu savjest i svijest građana, pravdajući devastaciju naše najljepše rijeke.

Posljedice

KOVAČEVIĆ: Devastacija na Tari predstavlja školski primjer kako Vlada, radi profita i investicija, pokušava zaobići pravna rješenja za zaštitu životne sredine i međunarodne obaveze iz konvencija i transponovanih evropskih propisa. Neko u državi je dopustio da se težište stavi na odjednom istaknutu potrebu regulacije poplava na Tari ili tvz. Prijedlog mjera remedijacije, u odnosu na pitanja međunarodne zaštite i propisa EU koji se odnose na očuvanje visokog ekološkog statusa rijeke (Okvirna Direktiva o vodama) i očuvanja povoljnog stanja budućeg Natura 2000 područja (Direktiva o pticama i staništima). Zaobilazi se i član Zakona o vodama o zabranama intervencija na vodotoku od državnog značaja u dijelu od 30 metara od obale… Odjednom i hitno desetak poljoprivredinih gazdinstava trebaju višekilometarsku regulaciju na Tari iako je ozbiljno sporno pitanje u stručnoj javnosti da li je Tara, i pod kojim uslovima, bujični vodotok u gornjem dijelu.

Nijedan vladin plan se ne bavi pitanjem hitnih i kratkoročnih mjera sanacije, povraćaja u pređašnje stanje i revitalizacije koje ćemo sprovoditi danas, a ne poslije završetka autoputa. Ne znamo ni koje su to intervencije u zaštićenim područjima u narednom periodu koje treba da očekujemo a za koje postoji rizik da će dovesti do dugotrajne devastacije, te da li monitoring aktivnosti uključuje stručna lica po pojedninim biodiverzitetskim grupama (ribe, vodozemci, gmizavci, obalna vegetacija, vrste bentosa).

MONITOR: Više razumijevanja bilo je na nekim drugim adresama?
KOVAČEVIĆ: Ta i slična pitanja bila su tema ovonedjeljnih razgovora sa predstavnima UNESCO, gdje su organizacije mreže Koalicije 27 zahtijevali stručnu pomoć, kako bi se bez odlaganja procijenili postojeći i budući uticaji izgradnje autoputa na Taru, ali i predvidjele najbolje moguće mjere regulacije i sanacije. UNESCO će kroz svoj izvještaj dati smjernice i preporuke vezane za područje svjetske prirodne baštine sa osvrtom na rezervat biosfere basen rijeke Tare.

Pošto resorno ministarstvo odbija da sagleda devastaciju ovog prostora kao realnu činjenicu, Koalicija 27 se, u svjetlu najavljenog otvaranja poglavlja 27, prije nekoliko dana obratila tijelima EU tražeći pomoć kako bi osigurali pristup informacijama, stručnu procjenu učinjenih i potencijalnih budućih šteta na Tari, kratkoročne i dugoročne mjere sanacije i revitalizacije ekosistema rijeke Tare…

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Danas se bar ima šta popravljati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gore je sretna država jer je, bez nasilja, uspjela da od kriminalne vlasti otrgne državu koja je i sama bila kriminalac

 

Sadašnja društveno-politička situacija u Crnoj Gori daleko je povoljnija nego što je bila prije godinu dana, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac.

MONITOR:  Mnogi se neće složiti sa Vašom ocjenom?

GRAHOVAC:  Naravno da neće, jer većina građana ili nije htjela, ili nije bila u stanju da vidi stvarno stanje u kojem se Crna Gora nalazila. Godinama  upozoravam da je u našoj zemlji dio građana obuzet srpskim klerofašizmom, u čijoj osnovi je srpski nacionalizam, dok je nemali broj građana obuzet crnogorskim neofašizmom, u čijoj osnovi su korupcija i kriminal. DF je pretežno politički subjekat onog prvog, dok je DPS politički subjekat onog drugog. Prvi ima uobličenu institucionalnu formu, onaj drugi je kapilaran, pa ga je  teže i prepoznati i rješavati.

MONITOR: Kakav je njihov međusobni odnos?

GRAHOVAC: Oni su nemilosrdni u međusobnom optuživanju. Ono što jedni o drugima govore ili je potpuno ili je približno tačno. Čak su i istorijske činjenice – one u kojima jedni negiraju Crnu Goru da bi veličali Srbiju, dok drugi veličaju Crnu Goru a za mnogo šta okrivljuju Srbiju – takođe tačne, ali su izvučene iz istorijskog konteksta, te i jedni, i drugi ističu što njima odgovara. To što rade olakšano im je zbog viška međusobne crnogorsko-srpske sličnosti! Srpsko-crnogorske svađe zbog istorije su ušle u relikvijsku mitomaniju. Država Srbija i država Crna Gora, te Srbi i Crnogorci su kako istorijska konstanta, tako su i današnja realnost. Ko to ne shvata, taj je nacionalna i regionalna štetočina.

Na ,,eks-JU” prostoru, politika je postala biznis, pa ne treba da čudi nemilosrdna borba između DF-a i DPS-a, iako su oni krajem 20. vijeka ponikli u istom nacionalističkom inkubatoru. Časnih i moralnih a zavedenih pojedinaca ima i u jednoj, i u drugoj grupaciji, dok kod većine preovlađuje malograđanska sitnosopstvenička psihologija.

MONITOR:  Kako ocjenjujete rad Vlade u njenih prvih stotinu dana?

GRAHOVAC:  U pravu su i oni koji rad Vlade ocjenjuju veoma uspješnim, i oni koji smatraju da je ona neuspješna. Evo kako – Vlada  je u prvih  sto dana građanima Crne Gore učinila bjelodanim da je trodecenijska vlast DPS-a državu  pretvorila u državu-kriminalca. U tom periodu vlasnici privatne države  nisu krali, nego brutalno pljačkali. Biblijske su razmjere  njihovog nepočinstva.

To bi trebalo biti dovoljan argument  da građani nikada više svoju državu ne prepuste u ruke DPS-a, iako bi bilo dobro da se iz te partije sačuva onaj dio zdravog tkiva. A ima ga!

Nova vlast je nastavila mnogo grdnog što je radila i prethodna. Pomenimo samo partijsko zapošljavanje. Time se umnogome  relativizira odgovornost DPS-a i SD-a koji su radili to isto. Time je vulgarizovan  pojam ekspertske vlade, koja to u suštini i nije.

Zbog svega toga ne treba očajavati. Desiće se veoma brzo još dvije – tri promjene vlasti i tek onda ćemo moći reći da je Crna Gora na stabilnom putu građenja pravne države.

MONITOR:  Kako se promjena vlasti u Crnoj Gori odrazila na njen međunarodni položaj?

GRAHOVAC:  Sa olakšanjem je primljena činjenica da je u Crnoj Gori došlo do mirne smjene višedecenijske korumpirane vlasti. Ne treba, ipak, zanemariti da vrh DPS-a u značajnim institucijama međunarodne zajednice ima čitave čete lobista i  korumpiranih birokrata, a da se aktuelna vlast po mnogim pitanjima ponaša kao slon u staklenoj radnji.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR IVO GOLDŠTAJN, PROFESOR ISTORIJE, FILOZOFSKI FAKULTET SVEUČILIŠTA U ZAGREBU: Nismo se uspjeli suočiti sa prošlošću

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, pa je politika mogla i u 90-ima i danas uticati i utiče na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže

 

MONITOR: Kao istoričaru, kako Vam se čine izazovi koje pred Vas i Vaše kolege danas stavlja ne samo vaša nauka, već i veoma složen i „subverzivan“ politički, društveni, ali i intelektualno-naučni kontekst, naročito u postjugoslovenskim državama, koji neprekidno „izazivaju“?

GOLDŠTAJN: Budući da je većina država nasljednica Jugoslavije rođena u

sukobu, u ratovima brutalnih dimenzija, korištenje memorije i nacionalističke mitologije za političke ciljeve i mobilizaciju bilo je od velike važnosti. Kako većina postjugoslavenskih država nije dosegla zadovoljavajuće liberalnodemokratske standarde, politika je mogla i u 90-ima i danas utjecati i utječe na povijesna objašnjenja. Politika, povijest i kolektivno pamćenje usko su povezani – objašnjenja o prošlim vremenima u službi su vladajućih politika i utoliko je suočavanje s prošlošću mnogo teže. Profesionalna bi historiografija trebala biti bavljenje prošlošću koje može pridonijeti smirivanju duhova, stišavanju pogubnih strasti i toliko potrebnom uozbiljenju dijaloga na političkoj razini. Da rezimiram – intelektualci, posebice historičari, obvezni su baviti se onim što se dogodilo. A to ne znači samo pripisivati krivicu drugima (toga je u posljednja tri desetljeća bilo više nego dovoljno), već kritički, dapače katarzično, baviti se odgovornošću i vlastite sredine. Nažalost, premalo mojih kolega to radi na način kako ja vidim da bi bilo poželjno. Neću ih ispričavati, ali za njihovo ponašanje postoje i razlozi na koje oni mogu malo ili nimalo utjecati.

MONITOR:  Bavili ste se teškim temama od kojih su neke  percipirane u javnom mnjenju tzv. regiona kao kontroverzne, a prije toga ste se dugo bavili hrvatskim srednjim vijekom. Koliko je važno poznavanje duže istorije nekog procesa, problema, društvene grupe ili naroda, za razumijevanje onoga po čemu smo u vezi sa tim procesima i pojavama, svjedoci kao savremenici?

GOLDŠTAJN:  Poznavanje srednjega vijeka ili nekih drugih ranijih razdoblja može pomoći, ali prvenstveno zbog toga što je ta osoba, proučavajući razdoblja i teme o kojima postoji vrlo malo izvora, naučila graditi svoje teze od krhotina, korak po korak. Kad se nađete u tematici 20. stoljeća, zapljusne vas gomila podataka, često je od pojedinih stabala teško vidjeti cjelinu šume. Mislim da mi je na taj način kao bivšem medievistu to snalaženje u temama nedavne prošlosti bilo utoliko olakšano.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ILIJA VUKČEVIĆ, PRIVREDNIK I STRUČNJAK ZA PORESKO PRAVO: Država lakše troši nego što zarađuje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. I tu aktivnost treba podržati. Ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu

 

„Tri mjeseca su nedovoljna za iznošenje decidnih stavova, međutim daju prostor za određena razmišljanja. Ono što je neminovno je da se nova vlast, usljed užasnog stanja u javnim finansijama i cjelokupnom privrednom sistemu, susrela sa ogromnim brojem problema. Od njih nije mogla pobjeći već je bila primorana da donosi brze odluke. Dovoljno je pomenuti situacije sa Montenegroairlinesom ili zaduženje na Londonskoj berzi. Naravno, poslije bitke svi su generali i lako je pametovati da li je nešto moglo drugačije, za šta smo mi inače šampioni. Ono što je jasno je da su odluke morale biti donijete, što je i učinjeno, a vrijeme će pokazati njihove dugoročne efekte“, kaže u razgovoru za Monitor profesor Ilija Vukčević, doktor poreskog prava, direktor preduzeća Mermer AD i nekadašnji v.d. direktora Uprave za igre na sreću, odgovarajući na pitanje da li su se, promjenom vlasti u Crnoj Gori, promijenili i uslovi poslovanja, te kako ocjenjuje dosadašnje Vladine ekonomske poteze?

VUKČEVIĆ: Osim tih neizbježnih odluka, Vlada je ušla u redefinisanje nekih veoma složenih i osjetljivih ekonomskih pitanja. Kao primjer možemo uzeti povećanje minimalne zarade. Treba istaći da je, načelno, riječ o dobrom potezu jer crnogorski minimalac spada u grupu najnižih na svijetu. Međutim, postavlja se pitanje da li su donosioci ovako brze odluke vodili računa o svim njenim konsekvencama: isključenje privrednika koji, kao jedan od partnera kroz Socijalni savjet na osnovu važećih propisa, moraju učestvovati u postupku ovih izmjena; Predmetno povećanje zarade bi imalo daleko veći efekat ukoliko bi bilo praćeno smanjenjem fiskalnog opterećenja ličnih primanja oko čega tek treba da započnu pregovori sa poslodavcima; itd.

Dakle, ova tri mjeseca donijela su značajan broj važnih ekonomskih mjera koje karakteriše povišen nivo hazarda te nam ostaje da se nadamo što boljim rezultatima.

MONITOR: Da li su Vas iznenadili izvještaji o lošem stanju u dijelu državnih preduzeća?

VUKČEVIĆ: Loše stanje u mnogim od privrednih društava u većinskom vlasništvu države je nešto što se već duži vremenski period naslućivalo, dok sada samo dobija precizne konture izražene negativnim ciframa. Pogrešno rukovođenje proizašlo iz političkog kadriranja menadžmenta, uz korišćenje ovih subjekata za zapošljavanje politički podobnih građana, neminovno ih je vuklo u loš scenario.

Iskreno, uopšte ne zavidim licima koja sada moraju da rješavaju godinama nagomilane probleme jer ne postoje popularna rješenja za ogromna dugovanja ili višak zaposlenih radnika. Svaki mogući potez nosi sa sobom negativne konsekvence. Kao primjer može poslužiti rješavanje pitanja viška zaposlenih.

Sa jedne strane, ukoliko se krene sa otpuštanjem radnika – oni su zaštićeni kolektivnim ugovorima koji im omogućavaju velike otpremnine pa je država suočena sa paradoksalnom situacijom da, i pored zatečenog katastrofalnog stanja u privrednom subjektu, mora izdvojiti dodatna sredstva da bi se oslobodila istih onih koji su ga doveli u ovo stanje. Sa druge strane, kao što je to učinjeno sa Montenegroairlinesom, moguće je privredno društvo uvesti u stečaj i na taj se način osloboditi viška zaposlenih bez plaćanja otpremnina. Međutim, na taj način se pravi socijalni problem.

Ovo je dovoljan primjer kompleksnosti dubioza sa kojima će se nova vlast suočiti i pokazuje da ne postoje rješenja sa kojima će sve zainteresovane strane biti ni približno zadovoljne.

MONITOR: Svjedoci smo kako imenovanja u sektoru bezbjednosti „potpale vatru“. Zašto takvih varnica nemamo kad je privreda u pitanju – imenovanja čelnih ljudi nove državne avio-kompanije prošla su, praktično, bez bilo kakvih reakcija?

VUKČEVIĆ: Na neki način to može biti razumljivo, pošto je na proteklim izborima došlo do tektonskih političkih i društvenih promjena, pa su logični prioriteti reforma sektora bezbjednosti i pratećih institucija u kojima su se nalazili centri moći koji izlaze iz okvira svojih ustavnih nadlažnosti. Ipak, mora se primijetiti da postupak imenovanja u sektoru javnih finansija i privrednih društava u vlasništvu države može i mora da bude brži.

Već više od mjesec dana nemamo makar vršioca dužnosti novoformirane Uprave prihoda koja je objedinila Poresku upravu i Upravu za igre na sreću. A riječ je o jednoj od najvažnijih institucija u svakoj državi koja predstavlja srce cjelokupnog krvotoka javnih finansija.

Potreba za što bržim rješenjima ovakvih pitanja su dodatno pojačana činjenicom da po svojoj strukturi takav tip institucija ima veoma kompleksan i inertan sistem, te je za ozbiljne reforme potrebno dosta vremena. Često i više godina. Stoga je imperativ što skorije imenovanje rukovodilaca koje bi značilo konačan izlazak iz trenutnog statusa quo.

MONITOR: Dok Vlada priprema budžet, kao neko ko je svojevremeno „iznutra“ moga da posmatra taj sistem, imate li sugestiju: da li je efikasnije jačati javne finansije uštedama na strani rashoda ili aktivnijim prikupljanjem državnih prihoda?

VUKČEVIĆ: Smatram ovo pitanje krucijalnim u razumijevanju pravaca reforme sistema javnih finansija. Riječ je o dvije strane iste medalje koje je nemoguće razdvojiti ukoliko se želi postići uspjeh.

Ono što je za prva tri mjeseca rada Vlade očigledno je da je fokus stavljen na smanjenje i kontrolu rashodne strane budžeta. Tu aktivnost treba čvrsto podržati jer su javna sredstva godinama trošena često nenamjenski i uz mnogo zloupotreba, pa će se suzbijanje takvih pojava pozitivno odraziti na budžet. U smislu da će u njemu ostajati više sredstava koja je moguće utrošiti na kvalitetniji način.

Sa druge strane, ono na šta se još uvijek čeka odgovor, a što predstavlja teži zadatak, jeste reforma poreskog sistema na način da isti proizvede više prihoda u budžetu. To će biti daleko zahtjevniji ispit za čije rješenje će biti neophodno neuporedivo više znanja, rada i vremena. Ta reforma će morati da se odvija na dva paralelna kolosjeka i podrazumijevaće unaprjeđenje institucionalne infrastrukture koja je zadužena za naplatu prihoda, kao i uvođenje fiskalnih mjera sa ciljem „krpljenja rupa“ u postojećim poreskim oblicima, kao i uvođenje novih poreskih mehanizama.

MONITOR: Razgovarali smo, prije nekog vremena, o of-šor poslovanju kao modelu da se izbjegne plaćanje poreza i prikrije identitet stvarnih vlasnika firmi i nekretnina u Crnoj Gori. Da li se nešto u međuvremenu promijenilo, što se tiče prakse i zakonske regulative? 

VUKČEVIĆ: Na ovom polju je učinjeno jako malo, ili skoro pa ništa. Kao primjer navešću za sada neispunjenu obavezu da se u okviru Poreske uprave, sada Uprave prihoda, osnuje Registar stvarnih vlasnika – fizičkih lica koje imaju u svojini ili kontrolišu klijenta, odnosno u čije ime se vrši transakcija ili uspostavlja poslovni odnos… Odnosno osoba koje vrše stvarnu kontrolu nad pravnim licem, privrednim društvom, stranim trustom, stranom institucijom ili sličnim subjektom stranog prava. Taj Registar je u suštini elektronska baza podataka u kojoj se čuvaju podaci o stvarnim vlasnicima radi obezbjeđivanja transparentnosti vlasničkih struktura i sprovođenja mjera za sprječavanje pranja novca i finansiranja terorizma, a koje mogu biti i od velike koristi za sprječavanje izbjegavanja plaćanja poreza putem raznih off-shore mehanizama.

MONITOR: Kako gledate na inicijative iz opozicionih redova o smanjenju PDV-a dijelu privrede i istovremeno, recimo, uvođenju dječijeg dodatka za svu populaciju te starosne dobi?

VUKČEVIĆ: Jasno je da se privreda i građani ne nalaze u zavidnoj ekonomskoj situaciji te da su neophodne mjere za poboljšanje ukupne ekonomsko-socijlne sfere. Međutim, postavlja se pitanje koji su realni kapaciteti za povlačenje takvih poteza u ovom momentu. Svakako da će najveći dio javnosti pozitivno ocijeniti uvođenje dječijeg dodatka ili (opozicione) zahtjeve za smanjenje stope PDV-a, ali za uspjeh svake sistemske mjere osnovna pretpostavka je njena dugoročna održivost.

MONITOR: Postavlja se, dakle, pitanje da li su ove mjere održive shodno stanju u javnim finansijama?

VUKČEVIĆ: Suštinsko je pitanje da li postoji dugoročni potencijal da budžetski sistem izdrži navedene mjere. Samo oni koji sjede u institucijama mogu imati pravu sliku o toj dilemi, pa se nadamo da su donijete odluke rezultat valjanih analiza te utemeljene na održivim pretpostavkama. Sa druge strane, neminovno je da se moraju ubrzati reforme u sistemu prikupljanja prihoda jer bez takvih zahvata mjere poput zaduživanja su palijativnog karaktera i samo daju mogućnost kupovine vremena dok se ne izvrše dugoročne promjene sistema.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo