Povežite se sa nama

DRUŠTVO

NEBRIGA DRŽAVE: Kod vode bez vode

Objavljeno prije

na

Crna Gora je bogata vodom, uči se u školi. Čim pripeče, pokaže se da to bogatstvo velikom broju građana izmiče iz ruku. Vode u gradskim vodovodima ljeti fali, svaka jača kiša pokrene pitanje kvaliteta vode iz česama, seoski vodovodi najčešće su izvan bilo kakve kontrole. Gotovo čitava Crna Gora otpadne vode izliva direktno u rijeke ili u more. Bogatstvo vodom rasipamo.

Prema podacima iz analiza rađenih za potrebe Vodoprivredne osnove, Crna Gora u prosjeku ima 30.000 m³ vode po stanovniku godišnje. To je, kažu stučnjaci, svrstava u zemlje izuzetno bogate vodama. Prema svjetskim kriterijumima, smatra se da je područje izuzetno bogato vodom ako ima više od 20.000 m³ po stanovniku godišnje, a veoma siromašna područja imaju manje od 2.000 m³ vode po stanovniku godišnje.

Iako se godinama u priči oko nestašica vode govorilo uglavnom o primorju, problemi sa vodosnabdijevanjem postoje u čitavoj zemlji.

Izgradnjom regionalnog vodovoda za primorje tom dijelu države voda je postala neuporedivo dostupnija nego ranije. Ostali su problemi dotrajalih gradskih mreža i pojavile se muke sa cijenom vode. ,,U strateške projekte kao što su novi cjevovodi malo je ulagano u posljednjim decenijama. Dotrajale vodovodne sisteme treba remontovati, a to je veoma skup posao”, kaže Monitorov sagovornik iz jednog od vodovodnih preduzeća.

Da se oko toga na sjeveru niko nije mnogo trudio pokazuje činjenica da u velikom broju opština u tom dijelu zemlje ljeti važe restrikcije vode. Kud god čovjek kroči, zeleno je, svuda su rijeke, potoci i izvori, ali su vodovodi strogi.

,,I pored više upozorenja i obavještenja evidentirano je da neodgovorni građani i dalje vodu koriste nelegalno i nekontrolisano.Ovlašćeni radnici preduzeća, u saradnji sa Komunalnom policijom svakodnevno će obilaziti teren i svakog korisnika koji vodu bude koristio za zalivanje bašti, pranje trotoara i u druge svrhe gdje se voda prekomjerno i nekontrolisano troši kazniće za prekršaj novčanom kaznom”, prijeti ovih dana D.O.O. Vodovod i kanalizacija iz Berana. Kažu da je za pravna lica i preduzetnike novčana kazna u visini od desetostrukog do dvestostrukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori, dok je za fizička lica novčana kazna u visini od trostrukog do petnaestostrukog iznosa minimalne zarade u Crnoj Gori. ,,Još jednom apelujemo na potrošače da vodu koriste racionalno kako ne bi bili prinuđeni da koristimo nepopularne mjere kažnjavanja i isključenja”, poručuju nadležni u Beranama.

Za zločin zalivanja bašte i pranja trotoara kazne su, dakle, od 573 do 1.895 eura za obične ljude i od 1.930 do 38.600 eura za firme. Na logično pitanje – zar vodovodu ne bi trebalo da bude u interesu da proda što više vode, odgovor je jednostavan – bilo bi, kad bi je imali. Da bi je bilo, moralo se nešto raditi, a decenijama nije rađeno ništa ozbiljno. Tek po neko krpljenje ili kakav kilometar predizbornih vodovoda. Rezultat je fakat da ako građani u nižim djelovima grada peru trotoare ili tepihe oni u višim djelovima, uključujući i više spratove zgrada – nemaju vode.

Za veliki broj naših vodovoda nije problem samo vrućina, problem je i kiša. Jedna od glavnih vijesti početkom decembra prošle godine glasila je: Obilne kiše zamutile su vodoizvorišta u nekoliko crnogorskih gradova, voda nije za piće u Podgorici, Herceg Novom, Beranama i Kotoru.

Iako, kad iz česama potekne blatnjava voda, nadležni najčešće kažu kako se stvar može riješiti prokuvavanjem, ili da je voda samo mutna, ne i mikrobiološki neispravna, masovno trovanje 2013. u Beranama, kad je pomoć ljekara tražilo oko dvije, a bolovalo neuporedivo više hiljada ljudi, govori da je pametno preporuke uzeti sa rezervom. To jest, kupovati vodu, najčešće iz inostranstva, ali to je neka druga priča.

Nestašice vode na Cetinju su tradicionalne. ,,Ako je u Crnoj Gori gorivo luksuz, u Donjem Kraju na Cetinju luksuz je voda. Više od mjesec postoji problem u vodosnabdijevanju, voda curi, a nema je uopšte nakon 22 sata. To što curi znači da se ne možete istuširati tokom dana, ne možete uključiti veš mašinu ni bojler jer nema pritiska, a ponekad, kad je to ipak moguće, onda trošite samo skupu struju, a mogućnost kvara uređaja je ogromna”, kaže građanka Cetinja Duška Pejović.

Ona objašnjava da ovaj problem i poslije više decenija održavaju otvorenim 80 odsto gubitaka na vodovodnoj mreži i, prema nezvaničnim informacijamasa sjednice Senata prijestonice, pogrešno kupljene pumpe. ,,U 21. vijeku ne smiju se tražiti izgovori za stanje kad se još uvijek kupate posipajući se vodom iz bidona. U tih istih više decenija građani nijesu uspjeli da natjeraju vlast da riješi ovaj problem”, kaže Duška Pejović.

S vremena na vrijeme nadležni primijete da se previše vode ,,gubi na mreži”, te da se puno vode krade. U Vladinim izvještajima zabilježeno je da je tokom prošle godine prosječna vrijednost ukupnih gubitaka vode na nivou Crne Gore, iznosila 63 odsto. Najveći su gubici u sistemima Cetinja i Herceg Novog. Na Cetinju – 80 odsto.Vodovodna preduzeća ,,gubitke na mreži” uglavnom ,,nadoknađuju” na najjednostavniji način – poskupljenjem vode.

Agencija Anadolija nedavno je objavila da najskuplju vodu za domaćinstva u regionu plaćaju građani Hrvatske, Crne Gore i Bosne i Hercegovine, dok najjeftiniju vodu piju stanovnici Makedonije i Albanije.

Kubik vode u Budvi košta 1,66 eura, od čega naknada za vodu iznosi 1.06, a za kanalizaciju 0,61 eura. Za privredu cijena vode je 3,30 eura. Istu cijenu kao u Budvi plaćaju domaćinstva u Kotoru, među najskupljima je i voda na Cetinju. Voda iz regionalnog vodovoda košta 29 centi po kubiku. U budvanskom vodovodu objašnjavaju visoku cijenu vode time što su, kako kažu, prvi i zasad jedini uradili postrojenje za tretman otpadnih voda, pa moraju da vraćaju kredit. Šta će sa muljem koji ostane nakon prečišćavanja, još nijesu smisili.

Malo se gdje u Crnoj Gori upotrijebljena voda prečisti prije nego se ispusti u rijeku ili more. Postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda u Mojkovcu je urađeno tokom sanacije jalovišta. U Nikšiću su ovih dana radili na priključenju novog cjevovoda za postrojenje za prečišćavanje otpadnih voda. Projekat izgradnje kolektora u Podgorici je istorija koja koja zasad bilježi samo neispunjena obećanja, sumnjive planove i propale tendere.

U Izvještaju o stanju životne sredine u Crnoj Gori na bazi indikatora za 2013. koji je Agencija za zaštitu životne sredine uradila u sadanji sa organizacijom UNDP piše da kod kopnenih voda analiza rezultata indikatora pokazuje da je 2009. godine 40 odsto vodotoka bilo dobrog kvaliteta, dok su najlošiji kvalitet pokazale Morača, Vezišnica i Rijeka Crnojevića. Najznačajniji izvor zagađenja azotom je spiranje s poljoprivrednog zemljišta, dok najveći dio zagađenja fosforom potiče iz komunalnih i industrijskih otpadnih voda. To izaziva ekološke promjne koje mogu dovesti do gubitka biljnih i životinjskih vrsta i imaju negativan uticaj na korišćenje vode za ljudsku potrošnju i druge svrhe. U dijelu izvještaja za 2013. piše da je ,,koncentracija nitrata u crnomorskom slivu praktično nepromijenjena, dok se na jadranskom slivu javlja pad koncentracije od 33 odsto. Kod ortofosfata, dolazi do porasta na oba slivna područja i to na crnomorskom od 85 odsto, a na jadranskom od 35 procenata”.

Na skupu povodom obilježavanja Svjetskog dana voda 22. marta uočavajući probleme, ministar poljoprivrede i ruralnog razvoja prof. dr Petar Ivanović, obavijestio je javnost kako mu se čini da je najveća opasnost i izazov: način razmišljanja. ,,Lakše je satima biti na društvenim mrežama, nego zatvoriti slavinu – da se ne rasipa voda. Lakše je kritikovati, nego zasukati rukave i uraditi bilo što produktivno”, kazao je Ivanović i poletno zaključio: ,,Zato je prvi korak ka budućnosti jedan sasvim običan korak koji možemo napraviti danas – zapitati se što svako od nas pojedinačno može učiniti da sačuvamo vodu kao resurs bez kojeg kao civilizacija ne možemo opstati”.

Sad se vi pitajte.

Miloš BAKIĆ

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo