Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KO JE UBIO DUŠKA JOVANOVIĆA: Pravda ili farsa

Objavljeno prije

na

Vještak iz Visbadena Martin Ekert potvrdio je ove nedjelje na suđenju Damiru Mandiću da se tragovi optuženog nalaze na pušci koja je pronađena u golfu 3, iz kojeg je, kako se sumnja, pucano na Duška Jovanovića.

Vještaci su potvrdili svoje nalaze koje su dali još 2009. Na brojna tehnička pitanja odbrane vještak nije konkretno odgovorio.

Vlasnik i glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Dan Duško Jovanović je ubijen oko ponoći 27. maja 2004. godine ispred redakcije. Na njega je, nakon što je izašao sa posla, pucano iz automobila u pokretu. Sudski proces za ovo ubistvo traje 11 godina. Mandić je jedini osumnjičeni kao saučenik u ubistvu. Ni u najavi nema odgovora na pitanje ko su nalogodavci I izvršioci zločina.

Zbog brojnih opstrukcija slučaja, protekle nedjelje, advokat Nebojša Asanović, pravni zastupnik supruge ubijenog urednika lista Dan Slavice Jovanović i njenog maloljetnog sina, predao je Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu krivične prijave protiv nepoznatih izvršioca – službenih lica iz Uprave policije, Višeg državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici.

Asanović u prijavi navodi da su nadležni na više nivoa napravili brojne propuste, pa ne može biti sigurno da te ,,greške” nijesu bile namjerne. Prema ocjeni advokata Asanovića, neevidentiranje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića, jedinog okrivljenog za saučesništvo u ovom zločinu, jedan je od glavnih propusta jer bi – da se taj dokument našao u spisima suda – mogao u velikoj mjeri rasvijetliti zločin.

Prema policijskoj zabilješci, Mandić je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica, početkom juna 2004, detaljno opisao ulogu Vuka Vulevića u Jovanovićevom ubistvu. Tužilaštvo nije na vrijeme reagovalo, pa je već sjutra bilo kasno pošto je Mandić, po savjetu advokata, odlučio da se brani ćutanjem…

Na glavnom pretresu, održanom pred Višim sudom u Podgorici u februaru ove godine, sud je odbio da se kao dokaz sprovede službena zabilješka koju su, 5. juna 2004. godine, sačinili ovlašćeni policijski službenici CB Podgorica. Sud se pozvao na obavještenje Uprave policije u kome je navedeno da u Upravi policije ne postoji navedena službena zabilješka, niti je ona zvanično zaveden dokument.

Obavještenje o nepostojanju zabilješke Višem sudu je dostavio 2006, godine tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović. A godinu ranije, u juna 2005. godine tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milan Vujanović posvjedočio je pred Višim sudom u Podgorici da je Mandić nakon hapšenja saslušan u prostorijama podgoričke policije, da je tom prilikom dao izjavu o svom učešću i učešću drugih lica u ubistvu Jovanovića i da je o tom informativnom razgovoru sačinjena službena zabilješka.

Advokat Asanović podnio je krivičnu prijavu protiv Uprave policije i N.N. ovlašćenih policijskih službenika jer nijesu evidentirali službenu zabilješku sa priznanjem Damira Mandića da je učestvovao u ubistvu, kao i zbog obmanjivanja suda da taj dokaz ne postoji. Zbog službene zabilješke predloženo je saslušanje Mića Orlandića, Tihomira Gačevića, Milana Vujanovića, Branislava Živkovića i Milana Tomića.

I viši državni tužilac Vesna Jovićević saopštila je da je više funkcionera podgoričkog Centra bezbjednosti potvrdilo postojanje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića. U informaciju Višeg državnog tužilaštva iz aprila ove godine, potvrđeno je da su saslušanjem svjedoka, visokih policijskih funkcionera Tihomora Gačevića i Branislava Živkovića, potvrđena saznanja da su ovlašćena službena lica Uprave policije sačinila predmetnu službenu zabilješku.

U više navrata policijski službenici su isticali da je ubistvo Duška Jovanovića policijski riješeno. Slično su govorili i nekadašnji čelnici policije Dragan Đurović i Mićo Orlandić, pozivajući se na „operativna saznanja”, i kao izvršioce i saučesnike Jovanovićevog ubistva pominjali su Vuka Vulevića, Armina Mušu Osmanagića i Čilu Šćekića. Na tome je i ostalo.

Na prvom suđenju Mandiću za saučesništvo u ubistvu Jovanovića, optužbe su odbačene. Obrazlažući presudu sudija Radovan Mandić je kazao da nije izveden nijedan dokaz na osnovu kojeg bi se sa sigurnošću utvrdilo da je optuženi počinio bilo koju od radnji koje mu se stavljaju na teret.

Apelacioni sud je početkom 2008. godine, Mandiću ukinuo oslobađajuću presudu.

Na ponovljenom suđenju vijeće sudije Lazara Akovića je, praktično uz iste dokaze, ,,sa sigurnošću utvrdilo da je Mandić počinio krivično djelo i to s umišljajem” pa je osuđen na 30 godina zatvora. Apelacioni sud je presuđenih 30, preinačio u 18 godina zatvora. Mandić je do sada odslužio polovinu kazne.

U julu prošle godine Ustavni sud donosi odluku o ukidanju osuđujuće presudu Mandiću. Optuženom nije obezbijeđeno pravo na pravično suđenje, navedeno je tada u saopštenju Ustavnog suda.

Treće po redu suđenje počelo je u februaru ove godine. I ne obećava ništa novo. Stručna javnost je već rekla da je decenijska sudanija prevršila mjeru i maltene izgubila smisao.

Posredstvom Vikiliksa prije par godina je procurio izvještaj Ambasade SAD u Podgorici u kojem se ocjenjuje da je ubistvo Duška Jovanovića i suđenje Damiru Mandiću ispolitizovano od prvog dana: „Neobjašnjiva je žurba da se uhapsi samo jedan član šire zavjere uz očiglednu nevoljnost da se otkrije i procesuira bilo ko drugi umiješan u to ubistvo”.

Đukanović je prije dvije godine posredno optužio Vojislava Koštunicu da stoji iza ubistva Jovanovića. I dalje se drži te priče. U maju ove godine u Skupštini je izjavio: ,,Motiv Jovanovićevog ubistva treba sagledati u kontekstu višegodišnje destrukcije Crne Gore sa ciljem da se ona predstavi nepodobnom za obnovu nezavisnosti. Dan i njegovo uredništvo bili su bezrezervna logistička podrška za sve aktivnosti protiv Crne Gore. Nalogodavca i organizatora je najlogičnije tražiti na adresi koja je taj list najbrutalnije zloupotrebljavala protiv Crne Gore”.

Mnogi su sudbinu Duška Jovanovića dovodili u vezu sa tzv. duvanskom aferom, pošto je Dan prije nego je Jovanović ubijen prenosio pisanje zagrebačkog Nacionala o duvanskim poslovima. „Biće poražavajuće ako se dokaže da je urednik Dana ubijen zbog novinarskih tekstova”, kazao je Đukanović svojevremeno u parlamentu.

Dokaza ni odgovora ni nakon 11 godina nema.

NIKOLA MARKOVIĆ, PREDSJEDNIK KOMISIJE ZA PRAĆENJE ISTRAGA O NAPADIMA NA NOVINARE
Vlast stvara atmosferu nekažnjivosti napada na novinare

Predsjednika Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare Nikola Markovića nedavno je obavijestio javnost da se Komisiji javio potencijalni svjedok u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Radi se o kontraverznom Zoranu Vlaoviću, koji je bio prvi zaštićeni svjedok u istoriji crnogorskog pravosuđa u procesu za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.

Kako komentarišete ovonedjeljno odbijanje predloga odbrane za Vaše saslušanje na suđenju Damiru Mandiću od strane sudije Vesne Moštrokol?

-Poštovaću odluku suda iako sam izrazio spremnost da odgovorim na sva pitanja kao predsjednik Komisije i razriješim nepoznanice svim zainteresovanim stranama u ovom slučaju, u onom dijelu koji se ne odnosi na tajne podatke koje sam obavezan da čuvam.

Veliku pažnju javnosti, ali i stranaka u postupku, izazvalo je pominjanje lica koje se ponudilo da kroz institut zastićenog svjedoka ispriča svoja saznanja o ubistvu glavnog i odgovornog urednika Dana. Da bih riješio mnoge dileme o tome želim da kažem da Komisija na čijem sam čelu nema mandat da vodi istragu o ubistvu, već samo da vrši kontrolu dosadašnjeg toka istrage. Mi nemamo nadležnost da utvrdimo da li su navodi koje je pomenuto lice saopštilo tačni, već to moraju da urade nadležni državni organi.

Naša obaveza je da ispitamo navode tog lica da je svoja saznanja, kakva god ona bila, još prije nekoliko godina saopštio tužilastvu, a da ono ništa nije preduzelo.

Dakle, Komisija se ne može baviti relevantnošću iskaza u dijelu istrage ubistva Duška Jovanovića, ali može da insistira da se utvrdi eventualna odgovornost konkretnih tužilaca koji su se bavili ovim slučajem.

Naime, tužilastvo nije ništa uradilo da provjeri tvrdnje pomenutog lica, iako je bilo u njihovom posjedu od 2006. godine, nego je čekalo da se ta osoba javi Komisiji, da bi tek onda počelo da istražuje taj slučaj. Zato za Komisiju to lice može biti relevantan svjedok o nepostupanju državnih organa, a mislim da je to posao i za gospodina Ivicu Stankovića. Vjerujem da svakom koga zanima pravda i istina odgovara da se što prije utvrdi odgovornost tužilastva po ovom pitanju.

Podnijeli ste ktivičnu prijavu protiv tadašnjeg čelnika ANB- Duška Markovića zbog toga što je u istrazi ubistva zatajio operativne podatke o Jovanovićevoj ugroženosti. Tužilaštvo je odbilo.

-Tužilastvo je tim potezom pokazalo da još uvijek nije slobodno ni profesionalno, iako se nakon izbora novog VDT-a vide blagi znaci poboljšanja. Naime, nesumnjivim dokazima potkrijepili smo tvrdnju da tadašnji prvi čovjek tajne policije nije istražnom sudiji ispričao sve što zna, niti je dostavio dokumenta koja je posjedovao, a koja su mogla biti značajna u otkrivanju nalogodavaca ubistva Duška Jovanovića.

Istovremeno, opstrukciji istrage se pridružila i ANB, koja Komisiji za istraživanje napada na novinare nije dostavila dokumentaciju o slučaju Jovanović o kojoj je Duško Marković govorio javno, u Skupštini.

Nadam se da će se novi VDT usuditi da se u slučaju ubistva Duška Jovanovića suoči sa opstrukcijama koje su dolazile iz redova tužilastva, ali i drugih institucija poput ANB-a i policije.

Ima li izgleda da se u neko dogledno vrijeme odgovori na pitanja ko je naručio i izvršio ubistvo Duška Jovanovića?

-Mislim da nema spora da to suđenje nedopustivo dugo traje i da su time svi oštećeni. Vjerujem da su ključni uzroci nerasvjetljavanja Duškovog ubistva nedostatak političke volje vlasti koja stvara ambijent nekažnjivosti za napade na novinare, kao i nedostatak profesionalnih kapaciteta policije i tužilaštva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ SENADA ADŽOVIĆA: Zbog suprotstavljanja direktorici dobio otkaz

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavnik muzičkog Senad Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobio je otkaz u Osnovnj školi „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Prije toga je protestovao što mu je iz kabineta, u kojem više decenija izvodi nastavu, premješten klavir i ostala oprema za rad. Optužuje v.d. direktoricu da ga je vrijeđala na nacionalnoj osnovi. Direktorica tvrdi da je neradnik, a iz Ministarstva prosvjete, za sada, ćute

 

„Iskompleksirani Ciganine“, tako je v.d. direktorica Osnovne škole „Zarija Vujošević“ u Matagužima, Zeta, Dragana Radonjić završila prepisku na vajber grupi kolektiva ove škole sa nastavnikom muzičke umjetnosti Senadom Adžovićem iz Tuzi. Tokom tog dana, 9. novembra, 61-godišnji Adžović, koji ima višedecinijski staž u prosvjeti, dobija otkaz u ovoj školi.

Adžović je Monitoru dostavio slike pomenute prepiske. Komentar na prepisku, kao i na razloge za otkaz, i pored više pokušaja, nijesmo uspjeli  da dobijemo od direktorice Radonjić.

„Ne mogu dozvoliti uvrede na vajber grupi kolektiva, u kojoj Adžović mene naziva šovinistom. Čekajte, jeste li čuli negdje da direktor trpi mobing od zaposlenog, u stvari je istina da ja trpim poniženja i mobing od Adžovića“, izjavila je Radonjić Danu.

Ona je izjavila da „radi o teškom neradniku, a za sve postoji pedagoška dokumentacija. Senadu Adžoviću nijedan direktor ne odgovara, vječito je on ugrožen i njegova prava, koje često zloupotrebljava, na nacionalnoj osnovi“.

Cijela storija počinje kada je nova v.d. direktorica u ovoj školi početkom školske godine, kako Adžović tvrdi, bez njegovog znanja i saglasnosti, premjestila njegovu kompletnu opremu za rad – klavir, muzičku liniju i ostalo u neodgovarajući prostor. „Tražio sam da se nastavna sredstva vrate u kabinet u koji su bila i u kom više decenija izvodim nastavu“, naveo je Adžović u Prigovoru na ponašanje direktorice kojeg je 12. septembra podnio Ministarstvu prosvjete.

On u Prigovoru navodi da je taj njegov zahtjev nova direktorica uporno odbijala. „Sa njom sam takođe imao i vrlo neprijatan dijalog u kojem mi je rekla: ‘Ti radiš kod nas’. To me uvrijedilo i zbunilo. Ponovio sam: ‘Radim kod vas ili radim kod nas’, pokazujući pri tom prema njoj i prema sebi. Ponovila je: ‘Radiš kod nas’. Ovo sam shvatio vrlo jasno, onako kako mi je i upućeno“, naveo je u Prigovoru.

Adžović za Monitor objašnjava da ga je ova opaska uvrijedila i da se kasnije pokazalo da se radi o provokacijama na nacionalnoj osnovi. Ističe i da mu je otkaz uručen dok je na bolovanju.

„Ovo je nezabilježeno da se zbog premještaja klavira i opreme šalje inspekcija i to je veliki problem za školu. Inspekcija je utvrdila da nije bilo propusta prilikom donošenja odluka“, izjavila je Danu direktorica Radonjić.

U otkazu koji je potpisan 9. novembra kao razlozi se navode: neostvarivanje rezultata rada, da povjerene poslove ne obavlja savjesno, kvalitetno i u roku, ne pridržava se propisanog radnog vremena…, kao i uvredljivog ponašanja prema odgovornom licu u školi.

„Dobio sam otkaz nakon što sam prijavio poniženja i uvrede od strane direktorice. Ako nemam pravo da radim kao Senad, neka mi to kaže Ministarstvo i nema problema nikakvih. Ako država stoji iza ljudi koji to propagiraju, moj ponos i dostojanstvo neće slomiti. Neko da iskaljuje bijes i mržnju prema meni, to neću da dozvolim! Pozivam inspekciju da se uključi i da utvrdi da li je po zakonu donijeta
odluka o prekidu radnog odnosa“, izjavio je Adžović.

On je naveo i da je dobio podršku i iz Sindikata prosvjete: „Rekli su mi da će mi pružiti pravnu pomoć u ovom slučaju“.

Predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović za Monitor kaže da je „neuobičajeno da se bez procedure i disciplinskog postupka dati otkaz čovjeku koji je na bolovanju. To je čini mi se presedan i bojim se da će tu biti posla za Ministarstvo prosvjete“.

Možda cijeli slučaj i ne bi dobio ove razmjere da je Adžovića od kraja septembra do sada primio neko u Ministarstvu prosvjete. On tvrdi da su mu i pored upornih poziva i odlazaka, tamo vrata zaključana.

Iz ovog ministarstva su najavili da će Adžovićev slučaj proslijediti Inspekciji rada. Njega su preko novina pozvali da se obrati toj instituciji i da im dostavi potrebnu dokumentaciju.

„Mi ćemo kompletnu dokumentaciju proslijediti nadležnoj inspekciji. Ministarstvo prosvjete je u toku sa dešavanjima u OŠ „Zarija Vujošević“ u Matagužima. Po saznanju, nadležne službe pozvale su na razgovor nastavnika S.A., te smo tražili izjašnjenje direktorice škole. S obzirom na to da uprava škole nije učinila nikakve korake prema pomenutom nastavniku koji bi povlačili sankcije, ostalo je da se situacija riješi na nivou škole. Ukoliko je neka strana u ovom slučaju ostala nezadovoljna reakcijom Ministarstva, može se obratiti drugim nadležnim institucijama“, kazali su iz Ministarstva prosvjete Danu.

U međuvremenu, situacija na nivou škole je riješena tako što je Adžović dobio otkaz. Monitoru su iz Ministarstva prosvjete kazali da će izjavu o ovom slučaju dati tek krajem ove ili sljedeće nedjelje.

Adžović ističe da je razočaran kako reakcijom Ministarstva, tako i drugih institucija i organizacija kojima se obraćao, a nijesu ga udostojile ni odgovora.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo