Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KO JE UBIO DUŠKA JOVANOVIĆA: Pravda ili farsa

Objavljeno prije

na

Vještak iz Visbadena Martin Ekert potvrdio je ove nedjelje na suđenju Damiru Mandiću da se tragovi optuženog nalaze na pušci koja je pronađena u golfu 3, iz kojeg je, kako se sumnja, pucano na Duška Jovanovića.

Vještaci su potvrdili svoje nalaze koje su dali još 2009. Na brojna tehnička pitanja odbrane vještak nije konkretno odgovorio.

Vlasnik i glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Dan Duško Jovanović je ubijen oko ponoći 27. maja 2004. godine ispred redakcije. Na njega je, nakon što je izašao sa posla, pucano iz automobila u pokretu. Sudski proces za ovo ubistvo traje 11 godina. Mandić je jedini osumnjičeni kao saučenik u ubistvu. Ni u najavi nema odgovora na pitanje ko su nalogodavci I izvršioci zločina.

Zbog brojnih opstrukcija slučaja, protekle nedjelje, advokat Nebojša Asanović, pravni zastupnik supruge ubijenog urednika lista Dan Slavice Jovanović i njenog maloljetnog sina, predao je Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu krivične prijave protiv nepoznatih izvršioca – službenih lica iz Uprave policije, Višeg državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici.

Asanović u prijavi navodi da su nadležni na više nivoa napravili brojne propuste, pa ne može biti sigurno da te ,,greške” nijesu bile namjerne. Prema ocjeni advokata Asanovića, neevidentiranje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića, jedinog okrivljenog za saučesništvo u ovom zločinu, jedan je od glavnih propusta jer bi – da se taj dokument našao u spisima suda – mogao u velikoj mjeri rasvijetliti zločin.

Prema policijskoj zabilješci, Mandić je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica, početkom juna 2004, detaljno opisao ulogu Vuka Vulevića u Jovanovićevom ubistvu. Tužilaštvo nije na vrijeme reagovalo, pa je već sjutra bilo kasno pošto je Mandić, po savjetu advokata, odlučio da se brani ćutanjem…

Na glavnom pretresu, održanom pred Višim sudom u Podgorici u februaru ove godine, sud je odbio da se kao dokaz sprovede službena zabilješka koju su, 5. juna 2004. godine, sačinili ovlašćeni policijski službenici CB Podgorica. Sud se pozvao na obavještenje Uprave policije u kome je navedeno da u Upravi policije ne postoji navedena službena zabilješka, niti je ona zvanično zaveden dokument.

Obavještenje o nepostojanju zabilješke Višem sudu je dostavio 2006, godine tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović. A godinu ranije, u juna 2005. godine tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milan Vujanović posvjedočio je pred Višim sudom u Podgorici da je Mandić nakon hapšenja saslušan u prostorijama podgoričke policije, da je tom prilikom dao izjavu o svom učešću i učešću drugih lica u ubistvu Jovanovića i da je o tom informativnom razgovoru sačinjena službena zabilješka.

Advokat Asanović podnio je krivičnu prijavu protiv Uprave policije i N.N. ovlašćenih policijskih službenika jer nijesu evidentirali službenu zabilješku sa priznanjem Damira Mandića da je učestvovao u ubistvu, kao i zbog obmanjivanja suda da taj dokaz ne postoji. Zbog službene zabilješke predloženo je saslušanje Mića Orlandića, Tihomira Gačevića, Milana Vujanovića, Branislava Živkovića i Milana Tomića.

I viši državni tužilac Vesna Jovićević saopštila je da je više funkcionera podgoričkog Centra bezbjednosti potvrdilo postojanje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića. U informaciju Višeg državnog tužilaštva iz aprila ove godine, potvrđeno je da su saslušanjem svjedoka, visokih policijskih funkcionera Tihomora Gačevića i Branislava Živkovića, potvrđena saznanja da su ovlašćena službena lica Uprave policije sačinila predmetnu službenu zabilješku.

U više navrata policijski službenici su isticali da je ubistvo Duška Jovanovića policijski riješeno. Slično su govorili i nekadašnji čelnici policije Dragan Đurović i Mićo Orlandić, pozivajući se na „operativna saznanja”, i kao izvršioce i saučesnike Jovanovićevog ubistva pominjali su Vuka Vulevića, Armina Mušu Osmanagića i Čilu Šćekića. Na tome je i ostalo.

Na prvom suđenju Mandiću za saučesništvo u ubistvu Jovanovića, optužbe su odbačene. Obrazlažući presudu sudija Radovan Mandić je kazao da nije izveden nijedan dokaz na osnovu kojeg bi se sa sigurnošću utvrdilo da je optuženi počinio bilo koju od radnji koje mu se stavljaju na teret.

Apelacioni sud je početkom 2008. godine, Mandiću ukinuo oslobađajuću presudu.

Na ponovljenom suđenju vijeće sudije Lazara Akovića je, praktično uz iste dokaze, ,,sa sigurnošću utvrdilo da je Mandić počinio krivično djelo i to s umišljajem” pa je osuđen na 30 godina zatvora. Apelacioni sud je presuđenih 30, preinačio u 18 godina zatvora. Mandić je do sada odslužio polovinu kazne.

U julu prošle godine Ustavni sud donosi odluku o ukidanju osuđujuće presudu Mandiću. Optuženom nije obezbijeđeno pravo na pravično suđenje, navedeno je tada u saopštenju Ustavnog suda.

Treće po redu suđenje počelo je u februaru ove godine. I ne obećava ništa novo. Stručna javnost je već rekla da je decenijska sudanija prevršila mjeru i maltene izgubila smisao.

Posredstvom Vikiliksa prije par godina je procurio izvještaj Ambasade SAD u Podgorici u kojem se ocjenjuje da je ubistvo Duška Jovanovića i suđenje Damiru Mandiću ispolitizovano od prvog dana: „Neobjašnjiva je žurba da se uhapsi samo jedan član šire zavjere uz očiglednu nevoljnost da se otkrije i procesuira bilo ko drugi umiješan u to ubistvo”.

Đukanović je prije dvije godine posredno optužio Vojislava Koštunicu da stoji iza ubistva Jovanovića. I dalje se drži te priče. U maju ove godine u Skupštini je izjavio: ,,Motiv Jovanovićevog ubistva treba sagledati u kontekstu višegodišnje destrukcije Crne Gore sa ciljem da se ona predstavi nepodobnom za obnovu nezavisnosti. Dan i njegovo uredništvo bili su bezrezervna logistička podrška za sve aktivnosti protiv Crne Gore. Nalogodavca i organizatora je najlogičnije tražiti na adresi koja je taj list najbrutalnije zloupotrebljavala protiv Crne Gore”.

Mnogi su sudbinu Duška Jovanovića dovodili u vezu sa tzv. duvanskom aferom, pošto je Dan prije nego je Jovanović ubijen prenosio pisanje zagrebačkog Nacionala o duvanskim poslovima. „Biće poražavajuće ako se dokaže da je urednik Dana ubijen zbog novinarskih tekstova”, kazao je Đukanović svojevremeno u parlamentu.

Dokaza ni odgovora ni nakon 11 godina nema.

NIKOLA MARKOVIĆ, PREDSJEDNIK KOMISIJE ZA PRAĆENJE ISTRAGA O NAPADIMA NA NOVINARE
Vlast stvara atmosferu nekažnjivosti napada na novinare

Predsjednika Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare Nikola Markovića nedavno je obavijestio javnost da se Komisiji javio potencijalni svjedok u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Radi se o kontraverznom Zoranu Vlaoviću, koji je bio prvi zaštićeni svjedok u istoriji crnogorskog pravosuđa u procesu za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.

Kako komentarišete ovonedjeljno odbijanje predloga odbrane za Vaše saslušanje na suđenju Damiru Mandiću od strane sudije Vesne Moštrokol?

-Poštovaću odluku suda iako sam izrazio spremnost da odgovorim na sva pitanja kao predsjednik Komisije i razriješim nepoznanice svim zainteresovanim stranama u ovom slučaju, u onom dijelu koji se ne odnosi na tajne podatke koje sam obavezan da čuvam.

Veliku pažnju javnosti, ali i stranaka u postupku, izazvalo je pominjanje lica koje se ponudilo da kroz institut zastićenog svjedoka ispriča svoja saznanja o ubistvu glavnog i odgovornog urednika Dana. Da bih riješio mnoge dileme o tome želim da kažem da Komisija na čijem sam čelu nema mandat da vodi istragu o ubistvu, već samo da vrši kontrolu dosadašnjeg toka istrage. Mi nemamo nadležnost da utvrdimo da li su navodi koje je pomenuto lice saopštilo tačni, već to moraju da urade nadležni državni organi.

Naša obaveza je da ispitamo navode tog lica da je svoja saznanja, kakva god ona bila, još prije nekoliko godina saopštio tužilastvu, a da ono ništa nije preduzelo.

Dakle, Komisija se ne može baviti relevantnošću iskaza u dijelu istrage ubistva Duška Jovanovića, ali može da insistira da se utvrdi eventualna odgovornost konkretnih tužilaca koji su se bavili ovim slučajem.

Naime, tužilastvo nije ništa uradilo da provjeri tvrdnje pomenutog lica, iako je bilo u njihovom posjedu od 2006. godine, nego je čekalo da se ta osoba javi Komisiji, da bi tek onda počelo da istražuje taj slučaj. Zato za Komisiju to lice može biti relevantan svjedok o nepostupanju državnih organa, a mislim da je to posao i za gospodina Ivicu Stankovića. Vjerujem da svakom koga zanima pravda i istina odgovara da se što prije utvrdi odgovornost tužilastva po ovom pitanju.

Podnijeli ste ktivičnu prijavu protiv tadašnjeg čelnika ANB- Duška Markovića zbog toga što je u istrazi ubistva zatajio operativne podatke o Jovanovićevoj ugroženosti. Tužilaštvo je odbilo.

-Tužilastvo je tim potezom pokazalo da još uvijek nije slobodno ni profesionalno, iako se nakon izbora novog VDT-a vide blagi znaci poboljšanja. Naime, nesumnjivim dokazima potkrijepili smo tvrdnju da tadašnji prvi čovjek tajne policije nije istražnom sudiji ispričao sve što zna, niti je dostavio dokumenta koja je posjedovao, a koja su mogla biti značajna u otkrivanju nalogodavaca ubistva Duška Jovanovića.

Istovremeno, opstrukciji istrage se pridružila i ANB, koja Komisiji za istraživanje napada na novinare nije dostavila dokumentaciju o slučaju Jovanović o kojoj je Duško Marković govorio javno, u Skupštini.

Nadam se da će se novi VDT usuditi da se u slučaju ubistva Duška Jovanovića suoči sa opstrukcijama koje su dolazile iz redova tužilastva, ali i drugih institucija poput ANB-a i policije.

Ima li izgleda da se u neko dogledno vrijeme odgovori na pitanja ko je naručio i izvršio ubistvo Duška Jovanovića?

-Mislim da nema spora da to suđenje nedopustivo dugo traje i da su time svi oštećeni. Vjerujem da su ključni uzroci nerasvjetljavanja Duškovog ubistva nedostatak političke volje vlasti koja stvara ambijent nekažnjivosti za napade na novinare, kao i nedostatak profesionalnih kapaciteta policije i tužilaštva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju. Europol je tokom izrade izvještaja na papiru stavio i ono što su u zemljama bivše SFR Jugoslavije shvatili i mnogi laici – da su pripadnici kriminalnih grupa u stanju da se u velikoj mjeri infiltriraju i zloupotrebljavaju legalne poslovne strukture. “To pomaže njihovim kriminalnim poslovima da napreduju, omogućava im da operu svoj kriminalni profit i štiti ih od otkrivanja. Osamdeset šest odsto najopasnijih kriminalnih mreža koristi legalne poslovne strukture, velika većina u EU”, navode iz Europola. Da kriminalno savezništvo ne poznaje ni jezik ni boju kože možda najbolje govori podatak da je analizom utvrđeno da je među članovima 821 najopasnije kriminalne mreže bilo zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je 68 odsto mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti. Kada je riječ o vođstvu – 82 procenta najopasnijih kriminalnih mreža, navode, nastanjeno je ili u glavnoj zemlji aktivnosti ili u zemlji porijekla ključnih članova. Polovina najopasnijih kriminalnih mreža, piše u analizi, uključena je u trgovinu drogom, kao glavnu kriminalnu aktivnost, dok je više od 70 odsto mreža uključeno u korupciju kako bi omogućile kriminalne aktivnosti ili ometale provođenje zakona i(li) sudske postupke. Nešto manji procenat, tačnije 68 odsto mreža, koristi nasilje i zastrašivanje kao sastavni dio svog modusa operandi. Govoreći na konferenciji povodom predstavljanja glavnih nalaza izvještaja, izvršna direktorica Europola Ketrin De Bol je naglasila da kriminalci cvjetaju u tajnosti. „Ali mi to mijenjamo. Ovaj izveštaj je najopsežnija studija o ključnim kriminalnim mrežama koju su organi za sprovođenje zakona ikada sproveli na evropskom nivou. Zahvaljujuci saradnji svih država članica EU i 17 zemalja partnera Europola, osvjetljavamo aktivnosti najopasnijih kriminalnih mreža u Evropi. Ovi podaci, koji su sada centralizovani u Europolu, daće agencijama za sprovođenje zakona prednost koja im je potrebna da bolje ciljaju i sprovode prekogranične krivične istrage”, navela je ona. Ova anazila, smatra i belgijska ministarka unutrašnjih poslova Anelis Verlinden, biće novo sredstvo u borbi protiv teškog i organizovanog kriminala. “Ovaj izvještaj predstavlja značajnu prekretnicu za cijelu evropsku zajednicu, odražavajući našu nepokolebljivu posvećenost zaštiti i bezbjednosti naših građana. Iako je ovaj izveštaj, sam po sebi, veoma važno dostignuće, on je samo početak”, kazala je Verlinden. Posjedovanje ovih podataka, smatra belgijski ministar pravde Pol Van Tigčelt, predstavlja važno novo oružje u borbi protiv organizovanog kriminala. „Sada, prvi put, imamo sve ključne podatke o najopasnijim kriminalnim mrežama na jednoj lokaciji. Sljedeći korak je da različite policijske snage država članica nastave da obogaćuju ove centralizovane informacije kako bismo mogli dalje krivično goniti i rasformirati ove mreže”. Evropska komesarka za unutrašnje poslove Ilva Johanson istakla je da je organizovani kriminal jedna od najvećih prijetnji sa kojima se suočavamo, prijeteći društvu korupcijom i ekstremnim nasiljem. „Moramo da znamo protiv čega se borimo, zato je mapiranje organizovanog kriminala ključni cilj naše strategije EU”. Sličnu poruku imao je i Evropski komesar za pravosuđe, Didije Rejnders. “Sudije i tužioci mogu da se bore protiv organizovanog kriminala samo ako su oslobođeni zastrašivanja, prijetnji ili pokušaja da utiču na njihov profesionalni integritet. Pošto najopasnije kriminalne mreže vode kriminalne operacije bez granica, prekogranična saradnja između stručnjaka je od vitalnog značaja.” Koliko ova analiza može koristiti Crnoj Gori u borbi protiv organizovanog kriminala, tek treba da vidimo. Za sada, čini se, o ovdašnjim kriminalnim klanovima i njihovim aktivnostima znamo više nego što smo sposobni da procesuiramo i dotjeramo do pravosnažnih osuđujućih presuda. Možda se, uz dodatnu pomoć EU i Europola, i to promijeni.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo