Povežite se sa nama

DRUŠTVO

KO JE UBIO DUŠKA JOVANOVIĆA: Pravda ili farsa

Objavljeno prije

na

nikola-markovic

Vještak iz Visbadena Martin Ekert potvrdio je ove nedjelje na suđenju Damiru Mandiću da se tragovi optuženog nalaze na pušci koja je pronađena u golfu 3, iz kojeg je, kako se sumnja, pucano na Duška Jovanovića.

Vještaci su potvrdili svoje nalaze koje su dali još 2009. Na brojna tehnička pitanja odbrane vještak nije konkretno odgovorio.

Vlasnik i glavni i odgovorni urednik dnevnog lista Dan Duško Jovanović je ubijen oko ponoći 27. maja 2004. godine ispred redakcije. Na njega je, nakon što je izašao sa posla, pucano iz automobila u pokretu. Sudski proces za ovo ubistvo traje 11 godina. Mandić je jedini osumnjičeni kao saučenik u ubistvu. Ni u najavi nema odgovora na pitanje ko su nalogodavci I izvršioci zločina.

Zbog brojnih opstrukcija slučaja, protekle nedjelje, advokat Nebojša Asanović, pravni zastupnik supruge ubijenog urednika lista Dan Slavice Jovanović i njenog maloljetnog sina, predao je Osnovnom državnom tužilaštvu dopunu krivične prijave protiv nepoznatih izvršioca – službenih lica iz Uprave policije, Višeg državnog tužilaštva i Višeg suda u Podgorici.

Asanović u prijavi navodi da su nadležni na više nivoa napravili brojne propuste, pa ne može biti sigurno da te ,,greške” nijesu bile namjerne. Prema ocjeni advokata Asanovića, neevidentiranje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića, jedinog okrivljenog za saučesništvo u ovom zločinu, jedan je od glavnih propusta jer bi – da se taj dokument našao u spisima suda – mogao u velikoj mjeri rasvijetliti zločin.

Prema policijskoj zabilješci, Mandić je tokom informativnog razgovora u CB-u Podgorica, početkom juna 2004, detaljno opisao ulogu Vuka Vulevića u Jovanovićevom ubistvu. Tužilaštvo nije na vrijeme reagovalo, pa je već sjutra bilo kasno pošto je Mandić, po savjetu advokata, odlučio da se brani ćutanjem…

Na glavnom pretresu, održanom pred Višim sudom u Podgorici u februaru ove godine, sud je odbio da se kao dokaz sprovede službena zabilješka koju su, 5. juna 2004. godine, sačinili ovlašćeni policijski službenici CB Podgorica. Sud se pozvao na obavještenje Uprave policije u kome je navedeno da u Upravi policije ne postoji navedena službena zabilješka, niti je ona zvanično zaveden dokument.

Obavještenje o nepostojanju zabilješke Višem sudu je dostavio 2006, godine tadašnji direktor Uprave policije Veselin Veljović. A godinu ranije, u juna 2005. godine tadašnji načelnik Centra bezbjednosti Podgorica Milan Vujanović posvjedočio je pred Višim sudom u Podgorici da je Mandić nakon hapšenja saslušan u prostorijama podgoričke policije, da je tom prilikom dao izjavu o svom učešću i učešću drugih lica u ubistvu Jovanovića i da je o tom informativnom razgovoru sačinjena službena zabilješka.

Advokat Asanović podnio je krivičnu prijavu protiv Uprave policije i N.N. ovlašćenih policijskih službenika jer nijesu evidentirali službenu zabilješku sa priznanjem Damira Mandića da je učestvovao u ubistvu, kao i zbog obmanjivanja suda da taj dokaz ne postoji. Zbog službene zabilješke predloženo je saslušanje Mića Orlandića, Tihomira Gačevića, Milana Vujanovića, Branislava Živkovića i Milana Tomića.

I viši državni tužilac Vesna Jovićević saopštila je da je više funkcionera podgoričkog Centra bezbjednosti potvrdilo postojanje službene zabilješke o priznanju Damira Mandića. U informaciju Višeg državnog tužilaštva iz aprila ove godine, potvrđeno je da su saslušanjem svjedoka, visokih policijskih funkcionera Tihomora Gačevića i Branislava Živkovića, potvrđena saznanja da su ovlašćena službena lica Uprave policije sačinila predmetnu službenu zabilješku.

U više navrata policijski službenici su isticali da je ubistvo Duška Jovanovića policijski riješeno. Slično su govorili i nekadašnji čelnici policije Dragan Đurović i Mićo Orlandić, pozivajući se na „operativna saznanja”, i kao izvršioce i saučesnike Jovanovićevog ubistva pominjali su Vuka Vulevića, Armina Mušu Osmanagića i Čilu Šćekića. Na tome je i ostalo.

Na prvom suđenju Mandiću za saučesništvo u ubistvu Jovanovića, optužbe su odbačene. Obrazlažući presudu sudija Radovan Mandić je kazao da nije izveden nijedan dokaz na osnovu kojeg bi se sa sigurnošću utvrdilo da je optuženi počinio bilo koju od radnji koje mu se stavljaju na teret.

Apelacioni sud je početkom 2008. godine, Mandiću ukinuo oslobađajuću presudu.

Na ponovljenom suđenju vijeće sudije Lazara Akovića je, praktično uz iste dokaze, ,,sa sigurnošću utvrdilo da je Mandić počinio krivično djelo i to s umišljajem” pa je osuđen na 30 godina zatvora. Apelacioni sud je presuđenih 30, preinačio u 18 godina zatvora. Mandić je do sada odslužio polovinu kazne.

U julu prošle godine Ustavni sud donosi odluku o ukidanju osuđujuće presudu Mandiću. Optuženom nije obezbijeđeno pravo na pravično suđenje, navedeno je tada u saopštenju Ustavnog suda.

Treće po redu suđenje počelo je u februaru ove godine. I ne obećava ništa novo. Stručna javnost je već rekla da je decenijska sudanija prevršila mjeru i maltene izgubila smisao.

Posredstvom Vikiliksa prije par godina je procurio izvještaj Ambasade SAD u Podgorici u kojem se ocjenjuje da je ubistvo Duška Jovanovića i suđenje Damiru Mandiću ispolitizovano od prvog dana: „Neobjašnjiva je žurba da se uhapsi samo jedan član šire zavjere uz očiglednu nevoljnost da se otkrije i procesuira bilo ko drugi umiješan u to ubistvo”.

Đukanović je prije dvije godine posredno optužio Vojislava Koštunicu da stoji iza ubistva Jovanovića. I dalje se drži te priče. U maju ove godine u Skupštini je izjavio: ,,Motiv Jovanovićevog ubistva treba sagledati u kontekstu višegodišnje destrukcije Crne Gore sa ciljem da se ona predstavi nepodobnom za obnovu nezavisnosti. Dan i njegovo uredništvo bili su bezrezervna logistička podrška za sve aktivnosti protiv Crne Gore. Nalogodavca i organizatora je najlogičnije tražiti na adresi koja je taj list najbrutalnije zloupotrebljavala protiv Crne Gore”.

Mnogi su sudbinu Duška Jovanovića dovodili u vezu sa tzv. duvanskom aferom, pošto je Dan prije nego je Jovanović ubijen prenosio pisanje zagrebačkog Nacionala o duvanskim poslovima. „Biće poražavajuće ako se dokaže da je urednik Dana ubijen zbog novinarskih tekstova”, kazao je Đukanović svojevremeno u parlamentu.

Dokaza ni odgovora ni nakon 11 godina nema.

NIKOLA MARKOVIĆ, PREDSJEDNIK KOMISIJE ZA PRAĆENJE ISTRAGA O NAPADIMA NA NOVINARE
Vlast stvara atmosferu nekažnjivosti napada na novinare

Predsjednika Komisije za praćenje istraga o napadima na novinare Nikola Markovića nedavno je obavijestio javnost da se Komisiji javio potencijalni svjedok u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Radi se o kontraverznom Zoranu Vlaoviću, koji je bio prvi zaštićeni svjedok u istoriji crnogorskog pravosuđa u procesu za ubistvo policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića.

Kako komentarišete ovonedjeljno odbijanje predloga odbrane za Vaše saslušanje na suđenju Damiru Mandiću od strane sudije Vesne Moštrokol?

-Poštovaću odluku suda iako sam izrazio spremnost da odgovorim na sva pitanja kao predsjednik Komisije i razriješim nepoznanice svim zainteresovanim stranama u ovom slučaju, u onom dijelu koji se ne odnosi na tajne podatke koje sam obavezan da čuvam.

Veliku pažnju javnosti, ali i stranaka u postupku, izazvalo je pominjanje lica koje se ponudilo da kroz institut zastićenog svjedoka ispriča svoja saznanja o ubistvu glavnog i odgovornog urednika Dana. Da bih riješio mnoge dileme o tome želim da kažem da Komisija na čijem sam čelu nema mandat da vodi istragu o ubistvu, već samo da vrši kontrolu dosadašnjeg toka istrage. Mi nemamo nadležnost da utvrdimo da li su navodi koje je pomenuto lice saopštilo tačni, već to moraju da urade nadležni državni organi.

Naša obaveza je da ispitamo navode tog lica da je svoja saznanja, kakva god ona bila, još prije nekoliko godina saopštio tužilastvu, a da ono ništa nije preduzelo.

Dakle, Komisija se ne može baviti relevantnošću iskaza u dijelu istrage ubistva Duška Jovanovića, ali može da insistira da se utvrdi eventualna odgovornost konkretnih tužilaca koji su se bavili ovim slučajem.

Naime, tužilastvo nije ništa uradilo da provjeri tvrdnje pomenutog lica, iako je bilo u njihovom posjedu od 2006. godine, nego je čekalo da se ta osoba javi Komisiji, da bi tek onda počelo da istražuje taj slučaj. Zato za Komisiju to lice može biti relevantan svjedok o nepostupanju državnih organa, a mislim da je to posao i za gospodina Ivicu Stankovića. Vjerujem da svakom koga zanima pravda i istina odgovara da se što prije utvrdi odgovornost tužilastva po ovom pitanju.

Podnijeli ste ktivičnu prijavu protiv tadašnjeg čelnika ANB- Duška Markovića zbog toga što je u istrazi ubistva zatajio operativne podatke o Jovanovićevoj ugroženosti. Tužilaštvo je odbilo.

-Tužilastvo je tim potezom pokazalo da još uvijek nije slobodno ni profesionalno, iako se nakon izbora novog VDT-a vide blagi znaci poboljšanja. Naime, nesumnjivim dokazima potkrijepili smo tvrdnju da tadašnji prvi čovjek tajne policije nije istražnom sudiji ispričao sve što zna, niti je dostavio dokumenta koja je posjedovao, a koja su mogla biti značajna u otkrivanju nalogodavaca ubistva Duška Jovanovića.

Istovremeno, opstrukciji istrage se pridružila i ANB, koja Komisiji za istraživanje napada na novinare nije dostavila dokumentaciju o slučaju Jovanović o kojoj je Duško Marković govorio javno, u Skupštini.

Nadam se da će se novi VDT usuditi da se u slučaju ubistva Duška Jovanovića suoči sa opstrukcijama koje su dolazile iz redova tužilastva, ali i drugih institucija poput ANB-a i policije.

Ima li izgleda da se u neko dogledno vrijeme odgovori na pitanja ko je naručio i izvršio ubistvo Duška Jovanovića?

-Mislim da nema spora da to suđenje nedopustivo dugo traje i da su time svi oštećeni. Vjerujem da su ključni uzroci nerasvjetljavanja Duškovog ubistva nedostatak političke volje vlasti koja stvara ambijent nekažnjivosti za napade na novinare, kao i nedostatak profesionalnih kapaciteta policije i tužilaštva.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo