Povežite se sa nama

OKO NAS

NEOVLAŠĆENO PRISLUŠKIVANJE: KRIMINAL ILI POLITIKA: Jaguaru ni traga

Objavljeno prije

na

Sistemu za prisluškivanje pod nazivom Jaguar koji je do prije desetak godina bio u posjedu tadašnjeg Petog vojnoobavještajnog centra bivše Vojske Srbije i Crne Gore do danas nema traga. Iz Vrhovnog državnog tužilaštva ovih dana je saopšteno kako nemaju predmet navodnog nestanka ovog sistema.

Vijestima je na pitanje da li VDT istražuje gdje je poslije raspada državne zajednice nestao taj sistem koji je bio smješten u Podgorici, odgovoreno da se Specijalno državno tužilaštvo time ne bavi.

Član Odbora za bezbjednost i odbranu Nebojša Medojević ponovio je tim povodom da su na tom skupštinskom tijelu još odavno informisani da se taj sistem ne nalazi u vlasništvu Vojske Crne Gore, ali da nije ni u Srbiji, gdje bi jedino mogao da bude.

,,To je koferče koje bilo ko može da ponese sa sobom, a koje ima izuzetne operativne i tehničke karakteristike, jer može da se nosi u autu i da se iz njega prisluškuju i telefonski i direktni razgovori. Sumnjam da bi neko iz Srbije dolazio da nosi i otima taj sistem, već je to uradio neko iz strukture vlasti. Otuđio ga je i protivustavno ga zloupotrebljava, prisluškujući opoziciju, novinare, nevladine organizacije, sve oponente režima, ali i poslovne konkurente, strane biznismene. To je vrlo opasna altaka i vrlo moćno oružje”, tvrdi Medojević.

On je kazao kako na Odboru nije uspio da dobije odgovore na pitanje da li znaju gdje je taj sistem, i ocijenio neozbiljnim to što tužilaštvo, ni nakon sjednica Odbora, ali ni javnih izjava o nestanku jaguara nije pokrenulo izviđaj.

Monitorov dobro obaviješteni izvor kaže da je jaguar u Crnu Goru stigao iz Hrvatske početkom ratnih dešavanja devedesetih godina. S povlačenjem tadašnje jugoslovenske vojske, donesen je Podgoricu i smješten u komandu korpusa, u kasarni u Maslinama. Vojska ga je od tada koristila za praćanje svega što im je bilo interesantno na ovim prostorima.

„Sistem za prisluškivanje jaguar na ovom mjestu bio je sve do referenduma o crnogorskoj nezavisnosti. Neposredno poslije toga nestao je pod misterioznim okolnostima. Vojska Crne Gore negira da ga je našla kada je naslijedila kasarnu”, kaže Monitorov izvor.

Prema njegovim riječima, sasvim je sigurno da jaguar nije napustio teritoriju Crne Gore i da nema nikakvih tragova o tome. On smatra da ga je mogao uzeti samo neko ko je znao da se ovaj sistem tamo nalazi i ko je znao da ga koristi. „To su mogle biti kriminalne grupe, ali isto tako i političke grupacije”, kaže Monitorov izvor.

On objašnjava da je prislušni sistem jaguar britanskog porijekla i da može da prati pet hiljada telefonskih razgovora u minuti sa daljine i do sto kilometara. Sa njim se može slušati sva žična i bežična telefonska komunikacija. Taj sistem može da locira lice koje je predmet praćenja u krugu od pet metara.

„Postoji nekoliko novih generacija prislušnih uređaja, kao što je spektar koji na neki način predstavlja naučnu fantastiku. Ali prednost jaguara je u tome što je veličine putne torbe i što može da se izmješta vrlo lako, pa je zgodan za teren. Radi na baterije. S njim je lakše pratiti onoga koga hoćete da pratite, nego da mu postavljate takozvane bubice”, priča naš policijski izvor.

Sistem koji posjeduje crnogorska Agencija za nacionalnu bezbjednost (ANB) mnogo je savršeniji od jagura. To je američko-izraleska kobra kojom može da se prisluškuje dvadeset sedam hiljada telefonskih razgovora u minuti. Koliki je domet ovog sistema – tajna je. Poznato je da može da locira lice koje se prati praktično u milimetar, i u tom pogledu je savršen.

Dok srbijanska Bezbjednosno informativna agencija (BIA) koristi izraelsku opremu za praćenje i prisluškivanje, Vojska Srbije koristi napredni operativno taktički komandni i prislušni softver njemačke proizvodnje švarc.

„Ovaj sistem je smješten u Bujanovcu ili Preševu. Njegov domet je do četiristo kilometara. Što znači da se u tom krugu mogu slušati i kontrolisati svi telefonski razgovori u regionu, uključujući Kosovo i Crnu Goru. Upravao zbog toga srpska vojno-obavještajna služba ima veoma mnogo podataka o djelovanju kriminalnih grupa koje učestvuju u prekograničnom švercu sa Kosova prema Srbiji i prema Crnoj Gori, i obratno”, kaže Monitorov izvor.

No, osim jagura, kobre ili uređaja koje posjeduju vojne i civilne obavještajne agencije u regionu, strane obavještajne agencije, kao što su britanska MI6, njemačka BND i američka CIA, stanje na Balkanu prate preko satelita. Monitor je već pisao o tome da se satelitskim putem mogu pratiti i švercerski kamioni i napraviti snimak čak i registarskih oznaka na vozilu. Ove agencije putem satelita mogu da prate i telefonske razgovore kriminalaca.

Monitorov izvor tvrdi da su tehnike prisluškivanja i tajne komunikacije odavno odomaćene i u kriminalnim krugovima na našim prostorima, a obični građani nijesu svjesni na koje sve načine mogu biti „na meti” takvih uređaja. On kaže da prislušnu tehniku imaju i pojedine kriminalne organizacije u Crnoj Gori, prije svega u cilju praćenja konkurentskih grupacija, ali i policije.

Prema njegovim riječima, postoji i mnogo jednostavnija i jeftinija oprema za prisluškivanje, do koje svaki kriminalac može lako doći. On objašnjava da se mobilni telefoni mogu prisluškivati kako u vrijeme razgovora, tako i kada nijesu aktivni i da postoji uređaj koji se zove digitalni snimač glasa i telefonskih aparata. Ovaj snimač govora je jednostavan i ima funkciju uključenja na aktivaciju glasa i tajmer podešavanja željenog vremenskog snimanja glasa. Može snimiti šapat i do deset metara, sa čistom reprodukcijom snimka.

„Digitalni snimač glasa može biti u olovci ili upaljaču, tamo gdje

najmanje razmišljate da bi vas neko mogao prisluškivati. Baterija mu traje čak trideset dana. To znači da vas neko može slušati i snimati šta pričate trideset dana od kada dođete u posjed olovke ili upaljača. Ili da se tim običnim upalječem ili olovkom, neprimjetno s kafanskog stola može slušati i snimati razgovor u čitavoj kafani. Osim policije, svaki kriminalac može biti u posjedu takvog uređaja”, objašnjava naš izvor.

Kada se razgovor odvija na otvorenom, nepristupačnom mjestu, onda se za prisluškivanje koriste specijalni prijemnici u vidu usmjerenih mikrofona ili mikrofoni sa skupljačem zvučnih talasa. I u jednom i u drugom slučaju osoba usmjerava uređaj prema mjestu razgovora. Domet je pedeset do šezdeset metara što bi, prema riječima Monitorovog dobro obaviještenog izvora, moglo da znači da se s ulice može prisluškivati bilo koji stan ili kuća.

Monitor je ranije opisao još čitav niz prislušnih uređaja, iz čega se može zaključiti da građanska privatnost može biti ugrožena na svakom mjestu i na svakom koraku. Zbog toga je potpuno na mjestu upozorenje kako mogućnost da sitem jaguar koristi neko ko to ne bi smio ugrožava ustavni poredak i elementarna građanska prava i slobode, i da bi mu se zbog toga moralo ući u trag.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

SLUČAJ IVANE RADOVANOVIĆ: Sud umjesto zbog mobinga, zabrinut za autonomiju UCG

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osnovni sud je utvrdio da se u procesu Ivane Radovanović protiv UCG nijedan od postupaka Fakulteta likovnih umjetnosti nije mogao podvesti pod mobing. U žalbi na ovu odluku problematizuje se pozivanje na autonomiju UCG pri presuđivanju, kao i ne uzimanje u obzir prakse suda u Strazburu

 

 

Sutkinja Osnovnog suda u Podgorici Ivana Martić je krajem novembra  donijela presudu kojom se odbija tužba docentkinje na Fakultetu likovnih umjetnosti (FLU) na Cetinju Ivane Radovanović zbog mobinga protiv Univerziteta Crne Gore (UCG).

Monitor je već pisao o njenom slučaju. Radovanović ima doktorat iz Vajarstva i prvi je Fulbrajtov stipendista iz Crne Gore za post-doktorsko istraživanje u oblasti umjetnosti. Pored brojnih domaćih, regionalnih i međunarodnih izložbi i nagrada, predstavljala je 2017. Crnu Goru na Venecijanskom bijenalu. UCG joj je 2006. uručio nagradu za najboljeg studenta FLU.

Sve ovo joj na matičnom FLU nijesu bile preporuke, već tvrdi da je  stigmatizovana i predstavljena kao ,,suviše ambiciozna”.

Doktorirala je 2016. godine i jedina imala doktorat iz oblasti Vajarstva. Međutim, to nije bilo dovoljno da nakon više od decenije rada na fakultetu kao saradnik u nastavi bude izabrana u akademsko zvanje. U međuvremenu, mjesta se oslobađaju, jer profesori odlaze u penziju, a umjesto nje, mimo pravila, predavači se biraju bez zvanja i propisanog znanja.

Izabrana je u zvanje docenta tek 2021.  Tada postaje članica Komisije za Master studije i članica Uredništva za izdavačku djelatnost. Njene kolege iz komisije je u martu 2022. prijavljuju  Etičkom odboru UCG navodeći da je ugrozila njihov integritet. Prijava je uslijedila nakon što je Komisija odbila sve prijave, njih šest, za master studije sa odsjeka Vajarstvo. Nakon toga, Radovanović je predsjedniku i članovima Komisije, ali i profesorima sa Vajarstva i studentima master studija, uputila mejl u kojem ih obavještava o tome da nijedna prijava sa Vajarstva nije prošla, te da ona daje ostavku na članstvo u Komisiji.

Etički odbor UCG u septembru 2022. odbacuje ovu prijavu. Profesori nijesu bili zadovoljni ovom odlukom, pa su Senatu UCG uputili prigovor. Senat UCG usvaja prigovor u februaru 2023. i predmet vraća Etičkom odboru na ponovni postupak.

Tokom usmene rasprave pred Etičkim odborom, koja je bila zatvorena za javnost, Radovanović je izjavila da je nakon odluke o napuštanju rada Komisije dobila ,,dobronamjerno” upozorenje da se to može odraziti na njen dalji izbor u akademsko zvanje. U međuvremenu, dolazi i do izmjene članova Etičkog odbora. Odbor u novom sastavu u martu 2023. donosi rješenje u kojem joj izriče opomenu zbog povrede Etičkog kodeksa UCG.

Radovanović je u okviru UCG pokrenula Predlog za pokretanje postupka za zaštitu od mobinga. Nakon što je zakonska procedura ispoštovana, a posrednik za zaštitu zaposlenih od mobinga nije uspio u svom posredovanju, obratila se sudu.

Na sudu je ukazano da je vremenski prosjek za prvi izbor u zvanje za njene kolege i koleginice bio nešto preko osam godina i da ne postoji nijedan slučaj da je neko, kao ona, čekao 15 godina, a još 5 godina nakon doktoriranja za izbor u zvanje. Njene kolege i koleginice su birane sa puno manje staža i iskustva, sa manjom stučnom spremom, odnosno bez doktorata.

Sudski vještak je dao mišljenje da kod predmetnog vještačenja tužilje prema psihijatrijskoj klasifikaciji – mobing, predstavlja izraz za zlostavljanje na radnom mjestu, kao specifičan oblik ponašanja na radnom mjestu, kojim jedna osoba ili skupina njih sustavno psihički, moralno zlostavlja i ponižava drugu osobu, s ciljem ugrožavanja njenog ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, sve do eliminacije s radnog mjesta. Klinički kriterij psihičke onesposobljensoti zbog Hroničnog stresnog poremećaja (PTSP) sa dominantnim simptomima anksiozno depresivnog sindroma uzrokovali su kod tužilje umanjenje opšte životne aktivnosti od 10 odsto trajno, utvrdio je sudski vještak medicinske struke, neuropsihijatar Stanko Milić.

Advokat UCG je prigovorio iskazu vještaka navodeći da je procenat otežane životne aktivnosti od 10 odsto trajno nerealno visok i neprihvatljiv.

Sutkinja je navela da je prilikom odlučivanja morala posebno cijeniti član 75 stav 3 Ustava CG kojim se jemči autonomija univerziteta, i time biti posebno obazriv da se pri odlučivanju ovakva ustavna garancija ne naruši.

Sud je nakon provedenih dokaza utvrdio da se nijedan od postupaka tuženog koje je sud rasvjetlio u toku postupka, nasuprot navodima  tužilje, nije mogao podvesti pod mobiing.

Na ovu presudu, zastupnik Radovanović, advokat Veselin Radulović, uputio je žalbu drugostepenom – Višem sudu u Podgorici. U njoj se navodi da je došlo do bitne povrede odredaba parničkog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava.

Uz opasku da sudska odluka nije seminarski rad, te da ona mora da pruži obrazloženje i razloge zbog kojih je sud spor riješio na određeni način, advokat Radulović kao posebno spornu ističe pozivanje u presudi na autonomiju Univerziteta. ,,Autonomija Univerziteta ne znači da na vratima te ustanove prestaju da važe Ustav, Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda ili opšti pravni poredak, odnosno da sud mora biti ‘posebno obrazriv’ kada utvrđuje povredu Ustava i osnovnih ljudskih prava a ne bi narušio autonomiju onoga ko krši Ustav i osnovna ljudska prava”, piše u žalbi.

Osporeno je i pozivanje na sudsku praksu da je za postojanje mobinga neophodno da se radnje ponavljaju najmanje jednom sedmično tokom šest mjeseci. ,,Ova tvrdnja nije sadržana ni u jednom propisu u Crnoj Gori, ne proizilazi iz Zakona o zabrani zlostavljanja na radu, ne postoji u standardima EU, a ni u praksi Evropskog suda za ljudska prava (ESJLP). Takvi kriterijumi potiču iz ranijih, spornih i pogrešnih tumačenja pojedinih sudova u Crnoj Gori, ali nijesu dio pozitivnog prava, niti međunarodnih standarda”, navodi se u žalbi.

Kao potvrda ove tvrdnje citirana je presuda suda u Strazburu u predmetu Špadijer protiv Crne Gore: ,,..podnositeljki predstavke ipak nije pružena odgovarajuća zaštita iz razloga što su sudovi zahtijevali dokaz da su se događaji dešavali svake sedmice u kontinuitetu u periodu od šest mjeseci…”. U žalbi se ističe da je ,,potpuno neprihvatljivo da sud u ovom predmetu usvaja standard koji je ESJLP već proglasio pogrešnim”.

U žalbi se predlaže da se predmet vrati Osnovnom sudu na ponovno odlučivanje.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

OPŠTINSKI BUDŽETI RASTU, ALI NE I POMOĆ NAJBOLJIM STUDENTIMA: Simbolično

Objavljeno prije

na

Objavio:

Budžeti sjevernih opština iz godine u godinu rastu, ali ne i iznosi koji se izdvajaju kao podrška najboljim studentima. Stipendije najuspješnijima ostaju na margini lokalnih finansijskih planova, svedene na tek simboličan dio ukupnih izdvajanja. Ne prate ni inflaciju, ni sve veće troškove studiranja

 

 

Odluke koje se odnose na stipendiranje najboljih studenata u opštinama rijetko se mijenjaju, naročito kad je riječ o visini iznosa.  Gotovo u svim opštinama,  najuspješnijim studentima, sa prosječnom ocjenom višom od devet, mjesečna stipendija je oko 100 eura. Stipendije se isplaćuju 10 mjeseci godišnje, što znači da najuspješniji studenti kao podršku od svojih lokalnih uprava dobiju godišnje po 1.000 eura ukupno.

Taj iznos ne mijenja se bez obzira na povećanje lokalnih budžeta i sličan je i u siromašnim i u opštinama sa punijom kasom. Budžet opštine Pljevlja ove godine dostigao je skoro 30 miliona eura, a stipendirali su 30-ak studenata, što je oko 0,09 odsto ukupnih rashoda. Konkurs za stipendiranje raspisuje Sekretarijat za kulturu, socijalna i druga pitanja i na taj način se podržava „najviše 30 studenata završnih godina osnovnih i master studija“. Uslov za podršku Opštine imaju studenti „koji su ostvarili srednju ocjenu položenih ispita najmanje devet tokom svih prethodnih godina studija i nezaposleni su“.

Slične uslove ima i bjelopoljska lokalna uprava kada nagrađuje najuspješnije mlade sugrađane, studente. Budžet te opštine je ove godine bio 29 miliona eura , a za studente su potrošili oko 0,89 odsto. Broj korisnika bjelopoljske studentske stipendije je značajno veći, u odnosu na druge opštine, jer Konkurs predviđa i poseban tretman za ranjive kategorije studenata. Sekretarijat za lokalnu samoupravu može, posebnom odlukom i u okviru budžetskih sredstava, dodijeliti stipendiju studentima bez oba roditelja, studentima sa invaliditetom, studentima iz porodica lošeg materijalnog stanja, studentima sportistima i studentima romske populacije, nezavisno od  prosjeka ocjena. U toj opštini najboljim studentima osnovnih i specijalističkih studija isplaćuje se 600 eura godišnje, a onima koji su na master i magistarskim studijama 800 eura. Ukupan iznos za podršku doktorantima je 1.500 eura godišnje.

U Beranama, čiji je budžet skoro 16 miliona, za stipendije studentima godišnje troše oko 0,2 odsto. U toj Opštini pravo učešća na konkursu za dodjelu stipendije mogu ostvariti studenti na osnovnim i postdiplomskim studijama koji imaju prosječnu ocjenu najmanje 9,00 tokom studiranja i koji nisu u radnom odnosu. Lokalna vlast u Beranama je prije nekoliko godina mijenjala odluku pa je ta vrsta podrške povećana sa 50 na 90 eura mjesečno. Takođe, odluka je izmijenjena i u dijelu koji je ograničavao broj studenata koji mogu biti korisnici stipendije, pa se sada odnosi na sve sa prosječnom ocjenom iznad devet, a i za dodatnih 10 odsto povećana je i podrška uspješnim studentima na postdiplomskim studijama.

Opština Mojkovac ima nešto niže kriterijume, pa i veći broj studenata koje podržava. Ove godine u tom gradu biće stipendirano 25 studenata koji studiraju u Crnoj Gori i inostranstvu, uz dodatnih 13 stipendija studentima čija su zanimanja deficitarna, odnosno posebno tražena na tržištu rada. Pored toga, Opština dodjeljuje i posebnu nagradu studentima sa najvišim ocjenama.

Prema kriterijumima mojkovačke odluke, ove godine su dodijeljene stipendije studentima različitih fakulteta i studijskih programa. Po jedna stipendija dodijeljena je za mnoge oblasti poput biologije, ekologije, računarskih, tehničkih i medicinskih nauka, dok su po dvije dobili studenti Pravnog, Fakulteta političkih nauka i Filoloških fakulteta.

U susjednom Kolašinu su nešto strožiji uslovi, ali i manje novca za podršku studentima. Lokalna uprava godišnje stipendira oko 25 studenata, koji imaju prosječnu ocjenu iznad devet. Taj izdatak čini oko 0,25 odsto ukupnih izdataka, koji iznose 10 miliona eura. Lokalna vlast se više puta pohvalila, kako su minulih godina višestruko uvećali ukupne prihode, međutim visina stipendija nije mijenjana.

Pravo na stipendiju imaju redovni studenti osnovnih i master studija koji su položili sve ispite iz prethodnih godina i ostvarili prosječnu ocjenu najmanje devet  kao i studenti prve godine,  nosioci diplome „Luča“. Takođe, stipendije mogu dobiti i studenti sa invaliditetom, studenti bez roditeljskog staranja, korisnici materijalnog obezbjeđenja, bez obzira na prosječnu ocjenu, kao i studenti koji se školuju za deficitarna zanimanja sa prosjekom od najmanje 8,0. Deficitarna zanimanja, prema listi Opštine Kolašin, su: profesor matematike, profesor fizike, profesor geografije, profesor razredne nastave, doktor medicine, specijalista oftalmologije, specijalista kliničke biohemije, specijalista medicine rada i diplomirani farmaceut.

Rožaje je  među onim opštinama u kojima nije preciziran iznos mjesečne studentske, već predsjednik Opštine, u zavisnosti od sredstava u budžetu „prije raspisivanja Konkursa posebnom odlukom utvrđuje broj i mjesečni iznos stipendija“.

Žabljački i plavski studenti lakše stižu do podrške lokalne uprave. Na Žabljaku je jedan od uslova da student ima prosječnu ocjenu  „najmanje osam“, a stipendiju dobijaju i  studenti prve godine studija koji su nosioci diplome “Luča I” ili “Luča II”. Ove godine tu podršku je koristilo devetoro studenta.

Na ovogodišnjem konkusu za stipendije Opština Plav je postavila  uslov da radovni  studenti treba da imaju prosječnu ocjenu od najmanje 8,50 i položenih 80 odsto ECTS kredita iz prethodne godine. Izuzeci od ovog pravila su studenti bez oba roditelja, osobe sa invaliditetom i pripadnici romske populacije, kao i nosioci diplome „Luča A“ za prvu godinu studija.

Analizom lokalnih politika prema studentskim stipendijama na sjeveru Crne Gore  evidentno je da uvećanja budžeta, ali ni rast troškova života, nije uspio da koriguje iznose te vrste podrške.  To je  posebno problematično imajući u vidu da su, u međuvremenu, porasli iznosi državnih stipendija i studentskih kredita.

Dok lokalni funkcioneri često apeluju na mlade da se nakon studija vrate u rodne gradove i doprinesu razvoju svojih sredina, izostaje konkretna i adekvatna finansijska motivacija koja bi ih zaista podstakla na povratak.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ISTRAŽIVANJE FORUMA MNE:  POLOVINA CRNOGORSKIH UČENIKA VJERUJE  DA SE PROBLEMI RJEŠAVAJU NASILJEM: Crno bijeli svijet

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživanje Društvene vrijednosti i otpornost mladih na polarizaciju u društvu, ekstremna i radikalna ponašanja pokazuje da 46 odsto učenika vjeruje da se problemi mogu riješiti isključivo nasiljem ili agresivnim djelovanjem. Takođe, vjeruju da su neprijatelji svi koji drugačije misle

 

Kada je krajem prošle godina izašla studija Centra za građansko obrazovanje (CGO) koja je pokazala značajnu konzervativnost kod mladih u Crnoj Gori u pogledu vjerske i etničke pripadnosti, javnost je bila šokirana. Međutim, ovogodišnje istraživanje Fourma MNE pokazuje još drastičnije rezultate – mladi su radikalizovani, ne vjeruju u pozitivne društvene vrijednosti i imaju problematične uzore.

Istraživanje Društvene vrijednosti i otpornost mladih na polarizaciju u društvu, ekstremna i radikalna ponašanja je sprovedeno u saradnji sa Zavodom za školstvo, a obuhvatilo je preko 7.000 crnogorskih učenika i učenica uzrasta od 13 do 18 godina. Iz Foruma MNE su kazali da je značajan broj mladih, u prosjeku oko 50 odsto, isključiv u mišljenju  – svijet vide jednostrano, kroz suprotstavljene kategorije: „crno – bijelo“ „naši – njihovi“, „mi smo dobri, oni su zli“, „pravi vjernici protiv nevjernika“, „patriote protiv izdajnika“ itd, skloni su odbacivanju dijaloga i kompromisa – polovina učenika i učenica  veruje da su njihovi stavovi apsolutno ispravni i da su im „neprijatelji“ svi koji drugačije misle.

Takođe, ukazuju da značajan broj učenika i učenica manifestuje socijalnu distancu prema osobama drugačijeg političkog opredjeljenja (38 odsto), prema osobama sa fizičkim invaliditetom (36,5 odsto) ili sa oštećenjem vida ili sluha (30 odsto), te u odnosu na osobe druge vjere i druge nacionalnosti (24 odsto).

„Učenici i učenice idealizuju nasilje i ekstremne metode rješavanja problema, njih 46 odsto vjeruje da se problemi mogu riješiti isključivo nasiljem ili agresivnim djelovanjem… Analiza stavova mladih ukazuje na značajnu prisutnost konzervativnih i tradicionalnih društvenih vrijednosti u njihovim socijalnim interakcijama. Rezultati istraživanja pokazuju da mladi prilikom upoznavanja i druženja vode računa o nacionalnoj, vjerskoj i političkoj pripadnosti – za 37 odsto učenika i učenica važna je nacionalna pripadnost, a za 44 odsto vjerska pripadnost“, navodi se u saopštenju Foruma MNE.

Da je agresija glavni alat rješavanja problema, pokazuju i puni stupci dnevnih novina i portala o vršnjačkom nasilju.

Menadžerka projekta Anđelija Lučić kaže da mladi u našoj državi nemaju povjerenja u pozitivne društvene vrijednosti i da se oslanjaju  na društveno vidljive, ali vrijednosno problematične uzore. Kaže da je samo jedan od citata – „Bitno je da budeš istaknut u društvu, nije bitno kako se do toga dolazi.“

„Mladi su pod uticajima influensera i vršnjaka tako da nekako nemaju povjerenja u to da se pošten rad, učenje i trud isplate“, kazala je Lučić.

Psihološkinja Anđela Nikčević ocjenjuje da su rezultati prilično uznemirujući. Ističe da ih je nužno razumjeti, sagledati i pronaći način da se sa mladima radi kako bi se situacija promijenila.

„Ako uzmem koncept načina na koji učenici tretiraju ispunjavanje upitnika i njihov odnos prema ispitivanje onoga što oni jesu danas, uz činjenicu da su vrlo skloni da percipiraju da, iako kažete da je sve anonimno, danas postoji snažan prizvuk toga da će ’neko znati šta sam ja rekao’. ’Ja ću onda odgovoriti ono što se od mene očekuje za svaki slučaj’. U tom kontekstu moram pružiti svoj uvid i da kažem da me u tom kontekstu ovi odgovori zastrašuju“, kazala je Nikčević.

Istraživanje identifikuje i nekoliko međusobno povezanih izvora ranjivosti mladih, poput narušenih sistema vrijednosti, nepovoljnih društvenih okolnosti obilježenih korupcijom, kriminalom i normalizacijom nasilja, te snažnog uticaja konzervativnih i tradicionalnih normi koje nerijetko proizvode obrasce društvene isključivosti. Istovremeno, obrazovni sistem, iako formalno promoviše vrijednosti dijaloga, tolerancije i građanske odgovornosti, u praksi se suočava s ograničenjima koja umanjuju njegovu preventivnu i vaspitnu funkciju.

“Sve nam ovo govori da je neophodno razviti sveobuhvatan set mjera koje će istovremeno djelovati na individualnom, obrazovnom i društvenom nivou. Potrebno je razviti i primijeniti integrisane obrazovne programe koji sistemski podstiču demokratsku kulturu, medijsku pismenost i etičko promišljanje, uz aktivno uključivanje mladih u procese donošenja odluka i oblikovanja društvenog života“, navodi se u istraživanju.

Efikasna prevencija nasilnog ekstremizma i društvene polarizacije zahtijeva pažljivo osmišljene programe koji su prilagođeni specifičnom kontekstu zajednice. Prilagodljivost programa podrazumijeva uzimanje u obzir lokalnih potreba, odnosa moći, formalnih i neformalnih mreža, kao i strukturnih karakteristika zajednice u kojoj se program sprovodi.

Na kraju, izgradnja povjerenja mladih u institucije predstavlja ključni preduslov za jačanje njihove otpornosti na društvenu polarizaciju. Povjerenje mladih (a i većine ostalih grupa) u institucije gradi se kroz transparentnost, odgovornost u donošenju odluka, dosljednu primjenu pravila i zakona, poštovanje etičkih standarda i aktivno uključivanje građana u procese odlučivanja.

 

Mladi osjećaju nedovoljnu empatiju kod vršnjaka

Učenici procjenjuju da oko 50 odsto mladih, njihovih vršnjaka, nema dovoljno saosjećanja, empatije prema onima koji su u teškoj situaciji, koji su ugroženi i koji pate. U isto vrijeme smatraju da bi trećina njihovih vršnjaka izbjeglo da se druži i sjedi u klupi sa osobama druge vjere, druge nacionalnosti, drugačijeg političkog opredjeljenja.

„Manjak empatije i raširenost socijalne distance u društvu mladi objašnjavaju tradicionalnim kulturnim obrascima ’hladnog društva’, društva u kojem se ’osuđuje izražavanje emocija’, društva koje ne prihvata ’nove obrasce ponašanja’, raširenim stereotipima i predrasudama posebno prema osobama homoseksualnog opredjeljenja, osobama sa HIV-om, osobama sa mentalnim poremećajima, ali i nedostatkom komunikacije i socio-emocionalnih vještina“, navodi se u istraživanju.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo