To, valjda, može samo u crnogorskom parlamentu. Najavljen kao predsjednik Komisije za hartije od vrijednosti (KHOV) Zoran Đikanović došao je u Skupštinu da poslanicima obrazloži finansijski plan nezavisnog regulatora na ovdašnjem tržištu kapitala. Vladajuća većina bila je spremna da dragog i starog gosta (Đikanović je na čelu KHOV od 2002. godine) dočeka kako dolikuje. I završi mu to zbog čega je došao.

Rutinu je poremetio nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović obavještavajući parlament da je Đikanovićev mandat istekao prije pola godine – tačno 6. juna 2017. Da li predsjednik KHOV-a nije znao za taj detalj iz svoje radne biografije? Ili nije htio da u pred novogodišnjoj gužvi nepotrebno opterećuje poslanike informacijom da ga lažno predstavljaju, pošto on više nije predsjednik, nego samo zaposleni u KHOV?

Umjesto da ispita i, eventualno, sankcioniše učinjeni propust, Vlada je odlučila da po hitnom postupku ispravi uočenu nepravdu prema čovjeku koji je svojim (ne)činjenjem zadužio mnogobrojne pripadnike tranzicione političko-ekonomske elite. Pa je po hitnom postupku, ,,na telefonskoj sjednici uz učešće većine ministara” donijeta odluka da se Skupštini predloži izbor novog saziva KHOV. Uz, podrazumijeva se, Zorana Đikanovića kao novog-starog predsjednika.

Kao što to i biva u aktuelnom parlamentu, pokazalo se da je Vladina želja zapovijest za poslanike vladajuće koalicije. Pa je Đikanović, valjda po peti put, izabran na istu funkciju. Da tragikomedija bude kompletna, izbor je izvršen po starom Zakonu o tržištu kapitala, iako je prethodno, na istoj sjednici Skupštine, usvojen novi Zakon, koji će na snagu stupiti osam dana po objavljivanju u Službenom listu.

„Način na koji je izabrana nova KHOV je dokaz da se, i u novom zakonskom okviru, nastavlja kadrovski i institucionalni kontinuitet na tržištu kapitala, koji je to tržište praktično doveo do dna”, ocijenio je poslanik Damjanović.

,,Ako je berza ogledalo privrede, onda je ova Skupština ogledalo demokratije u Crnoj Gori”, prokomentarisao je Mladen Bojanić. A nekadašnji direktor NEX berze i doskorašnji poslanik zna o čemu priča.

Usresredimo se na ekonomski dio te priče.

Zoran Đikanović i njegova (i doslovno) KHOV u žižu interesovanja ovdašnje javnosti našli su se prije nekih pet godina, tokom prošlog reizbora njenih funkcionera. Već tada je bilo jasno da je, pod dirigenstkom palicom KHOV, crnogorsko tržište kapitala svedeno na bolesnika priključenog na aparate. ,,To je bilo jednosmjerno tržište u kojem su veliki broj malih prodavaca svoje akcije prodavali malom broju ljudi bliskih predsjedniku DPS-a”, ocijenio je Nebojša Medojević.

Tadašnji podaci da KHOV ima više zapošljenih nego što je u tom trenutku bilo aktivnih brokera u Crnoj Gori (nekada se tim poslom bavilo 150 brokera organizovanih u 33 aktivne brokerske kuće) samo su pokazivali razmjere sunovrata. ,,Nakon propasti velikog broja učesnika na tržištu kapitala, brokera i investicionih fondova, na red je došla i KHOV koja je sasjekla granu na kojoj sjedi”, analizirao je Bojanić.

Čast i obaveza da brani KHOV i interese njenih mentora pripala je Đikanoviću. „Na smanjenje prometa na tržištu kapitala uticalo je i to što je veliki dio imovine, posebno najkvalitetnije hartije od vrijednosti, založen kod banaka za kredite koji su i dalje aktivni, tako da su i te akcije van obrta”. Dodatno, Đikanović je pokušavao da odgovornost prebaci u tuđe dvorište, objašnjavajući kako tržište kapitala ,,ne može biti bolje od privrede, kao ni od kupaca i prodavaca”.

Po istom modelu, Đikanović je i ranije objašnjavao berzanske gubitke. Jednom je krivac bio SDP i njegovo insistiranje da se odustane od obećane promocije Olega Deripaske kao vlasnika Termoelektrane u Pljevljima. Drugi put jačanja konkurencije na regionalnom tržištu. ,,Desila se primarna emisija akcija Hrvatskog Telekoma koji je privukao dvije milijarde eura. To je realan novac iz okruženja, koji su ljudi, prodajući akcije, prikupljali da bi učestvovali”, pravdao je Đikanović pad vrijednosti domaćih akcija i najavljujući povratak kupaca na crnogorsko tržište kapitala koje je, po njemu, bilo jedno od ,,najvećih reformskih dostignuća”.

Krivac je tražen i među onima koji su, prema sudu interesno uvezanih obožavaoca lika i djela profesora Veselina Vukotića, snosili odgovornost što je vlada Željka Šturanovića napustila tzv. neoliberalni koncept ekonomskog razvoja.

Doduše, nije manjkalo ni onih kojima je već tada bilo jasno o čemu se radi. I kako će se završiti. Tripko Krgović, tadašnji direktor brokersko-dilerske kuće Moneta tvrdio je još tada (2007. godina) da su crnogorskom tržištu kapitala neophodne promjene: ,,Moramo sebi priznati da smo najgori u regionu, a ne nekakvo reformsko dostignuće”.

Slično je na tadašnja dešavanja gledao i Mladen Bojanić. ,,Ako je nešto dobro u ovom padu, to je što izlaze na vidjelo problemi koji su prije par godina gurani pod tepih i na koje se, u uslovima opšteg rasta cijena, nije obraćala pažnja”. On je na nadolazeće probleme ukazivao mnogo ranije. U intervjuu Monitoru 2004. godine upozoravao je: ,,Na crnogorskim berzama, uglavnom, imamo trgovinu koju bih opisao kao tržište preduzeća, a ne tržište hartija od vrijednosti. Sve se, u suštini, svodi na kupovinu akcija dok neko ne bi dostigao većinski paket od 51 odsto”. Istovremeno je, pokazaće se prilično precizno, identifikovao najveće mane domaćeg tržišta kapitala: ,,To su nedovoljno razvijeno korporativno upravljanje, slabi poslovni izvještaji kompanija, nezaštićenost malih akcionara i neodmjerene izjave raznih analitičara i političara”.

Đikanović i društvo nijesu imali sluha za upozorenja. Ali su uložili mnogo truda da dokažu kako nijesu imali nikakve veze sa strahovitim padom berzanskih cijena i ogromnim gubicima koji su nastali.

Dok su stvari (berzanski indeksi) išli uzbrdo, pričala se neka druga priča.

,,Tržište kapitala je najveći reformski uspjeh u Crnoj Gori, na kojem je do sada zaradilo 400 hiljada crnogorskih građana”, zorio se predsjednik KHOV-a prije 10-11 godina, u vrijeme kada mu nije bilo mrsko da se i preko plaćenih oglasa pohvali: „Oni koji su uložili na tržište kapitala jedan euro 2000. godine, u maju 2007. imali su 400 eura. Ako ste 2002. godine oročili euro danas imate dva”.

Navedeni oglas objavljen u magazinu Montenegrobiznis izazvao je oštru reakciju zvaničnika Centralne banke Crne Gore. ,,Nacionalni regulator mora biti realan kada promoviše svoj posao, umjesto da na nefer način informiše javnost”, ustvrdio je tadašnji predsjednik Savjeta CBCG Ljubiša Krgović, uz konstataciju da se ,,zbog ovakve reklame hapsi u SAD”.

Krgovićevim kritikama pridružio se i nekadašnji glavni ekonomista CBCG Nikola Fabris, navodeći da reklama KHOV nije tačna. Fabris je podsjetio da Zakon o hartijama od vrijednosti zabranjuje širenje lažnih vijesti. ,,KHOV bi morala da pokrene istragu protiv same sebe zbog širenja dezinformacija”. Stavove zvaničnika CBCG potvrdio je i ekonomski analitičar Milenko Popović: ,,Slažem se sa onim što su rekli Krgović i Fabris, koje je samo uljudnost sprečavala da kažu teže riječi na račun Komisije. Regulatorna komisija, umjesto da spriječi brokere, dilere, finansijske konsultante, u širenju pretjeranog optimizma, učestvuje u širenju tržišne euforije i čak se koristi netačno aranžiranim informacijama”.

Iz Komisije su ponavljali da u objavljenoj reklami ne vide ništa sporno, pošto je ona, tvrdili su, istinita. Do danas nam, međutim, nijesu saopštili ime makar jedne kompanije čije su akcije porasle navedenih 400 puta.

To, doduše, više i nije tako važno. Pošto bi, kada bi imali dosljednosti i novca, iz KHOV danas platili objavljivanje oglasa nalik na ovaj: Ako ste 2007. na tržište kapitala uložili 100 eura danas imate 15. Pod uslovom da ste mudro investirali.

Neka podaci govore: Akcije Telekoma pale su sa 9,2 na 1,5 eura. Skoro šest puta. Plantaže su se srozale sa 2,38 na 0,125 eura za akciju. Bezmalo 20 puta manje. Ili Elektroprivreda. Akcije najvrjednije crnogorske kompanije stigle su sa nekadšnih 11,8 na sadašnjih 3,2 eura za akciju. Dva puta manje od nominalne vrijednosti akcija. Što znači da na berzi EPCG danas vrijedi oko 420 miliona. Približno onoliko koliko su 2009. Italijani platili za manje od polovine njenih akcija.

U čemu je Đikanovićev grijeh? Analitičari cijene kako se, umjesto zaštite manjinskih akcionara, KHOV „uglavnom bavi zaštitom pojedinih investitora koji su ostvarivali profit na uštrb ostalih, a to se vremenom urušilo jer nije moglo da funkcioniše tržište u kome samo grupica ljudi može da zaradi novac, dok svi ostali trpe štetu zbog zloupotreba i neefikasnog nadzora”. Postoji niz primjera koji potvrđuju ovu tvrdnju.

KHOV je godinama tolerisala činjenicu da Telekom AD kompanija rangirana na A listi crnogorskih berzi godinama nije objavljivala završni račun za privatizacionu 2005. godinu. Berzanski kontrolori u Njujorku nijesu. Zato su zbog nepravilnosti počinjenih na teritoriji Crne Gore Dojče Telekom i njegove ćerke firme – Matav i Telekom Crne Gore – u SAD platile skoro onoliko koliko ih je koštao većinski paket akcija nekada najprofitabilnije crnogorske kompanije. Olakšavajuća okolnost Đikanoviću i KHOv-u može biti to što ni crnogorsko pravosuđe, ni poslije 12 godina, nema snage da pravno zaključi ovu priču.

KHOV se 2009. proglasila nenadležnom za očiglednu zloupotrebu moći kojom su Monte adria broker (firma koju su osnovali bliski srodnici V. Vukotića i Z. Đikanovića) i Prva banka dobile milione vrijedno ekskluzivno pravo posredovanja u kupoprodaji akcija EPC između A2A i manjinskih akcionara. To im, međutim, nije smetalo da na zahtjev tužilaštva kažu kako je sporni posao u skladu sa zakonom.

,,Nijeste valjda očekivali od lopova da prizna da je lopov”, zapitao se Vasilije Miličković, podnosilac krivične prijave i predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG. Odgovora, nije bilo. Ili je i nedavno ekspresno reimenovanje predsjednika KHOV-a vrsta institucionalnog odgovora na dilemu kome služi KHOV – zakonu ili vlastima. Uostalom, Elektroprivreda je opet na dnevnom redu Đikanovićeve Komisije. Taj potpis će da vrijedi više od 50 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari