Povežite se sa nama

MONITORING

NOVI MANDAT ZORANA ĐIKANOVIĆA: Nagrada za ubicu tržišta kapitala

Objavljeno prije

na

To, valjda, može samo u crnogorskom parlamentu. Najavljen kao predsjednik Komisije za hartije od vrijednosti (KHOV) Zoran Đikanović došao je u Skupštinu da poslanicima obrazloži finansijski plan nezavisnog regulatora na ovdašnjem tržištu kapitala. Vladajuća većina bila je spremna da dragog i starog gosta (Đikanović je na čelu KHOV od 2002. godine) dočeka kako dolikuje. I završi mu to zbog čega je došao.

Rutinu je poremetio nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović obavještavajući parlament da je Đikanovićev mandat istekao prije pola godine – tačno 6. juna 2017. Da li predsjednik KHOV-a nije znao za taj detalj iz svoje radne biografije? Ili nije htio da u pred novogodišnjoj gužvi nepotrebno opterećuje poslanike informacijom da ga lažno predstavljaju, pošto on više nije predsjednik, nego samo zaposleni u KHOV?

Umjesto da ispita i, eventualno, sankcioniše učinjeni propust, Vlada je odlučila da po hitnom postupku ispravi uočenu nepravdu prema čovjeku koji je svojim (ne)činjenjem zadužio mnogobrojne pripadnike tranzicione političko-ekonomske elite. Pa je po hitnom postupku, ,,na telefonskoj sjednici uz učešće većine ministara” donijeta odluka da se Skupštini predloži izbor novog saziva KHOV. Uz, podrazumijeva se, Zorana Đikanovića kao novog-starog predsjednika.

Kao što to i biva u aktuelnom parlamentu, pokazalo se da je Vladina želja zapovijest za poslanike vladajuće koalicije. Pa je Đikanović, valjda po peti put, izabran na istu funkciju. Da tragikomedija bude kompletna, izbor je izvršen po starom Zakonu o tržištu kapitala, iako je prethodno, na istoj sjednici Skupštine, usvojen novi Zakon, koji će na snagu stupiti osam dana po objavljivanju u Službenom listu.

„Način na koji je izabrana nova KHOV je dokaz da se, i u novom zakonskom okviru, nastavlja kadrovski i institucionalni kontinuitet na tržištu kapitala, koji je to tržište praktično doveo do dna”, ocijenio je poslanik Damjanović.

,,Ako je berza ogledalo privrede, onda je ova Skupština ogledalo demokratije u Crnoj Gori”, prokomentarisao je Mladen Bojanić. A nekadašnji direktor NEX berze i doskorašnji poslanik zna o čemu priča.

Usresredimo se na ekonomski dio te priče.

Zoran Đikanović i njegova (i doslovno) KHOV u žižu interesovanja ovdašnje javnosti našli su se prije nekih pet godina, tokom prošlog reizbora njenih funkcionera. Već tada je bilo jasno da je, pod dirigenstkom palicom KHOV, crnogorsko tržište kapitala svedeno na bolesnika priključenog na aparate. ,,To je bilo jednosmjerno tržište u kojem su veliki broj malih prodavaca svoje akcije prodavali malom broju ljudi bliskih predsjedniku DPS-a”, ocijenio je Nebojša Medojević.

Tadašnji podaci da KHOV ima više zapošljenih nego što je u tom trenutku bilo aktivnih brokera u Crnoj Gori (nekada se tim poslom bavilo 150 brokera organizovanih u 33 aktivne brokerske kuće) samo su pokazivali razmjere sunovrata. ,,Nakon propasti velikog broja učesnika na tržištu kapitala, brokera i investicionih fondova, na red je došla i KHOV koja je sasjekla granu na kojoj sjedi”, analizirao je Bojanić.

Čast i obaveza da brani KHOV i interese njenih mentora pripala je Đikanoviću. „Na smanjenje prometa na tržištu kapitala uticalo je i to što je veliki dio imovine, posebno najkvalitetnije hartije od vrijednosti, založen kod banaka za kredite koji su i dalje aktivni, tako da su i te akcije van obrta”. Dodatno, Đikanović je pokušavao da odgovornost prebaci u tuđe dvorište, objašnjavajući kako tržište kapitala ,,ne može biti bolje od privrede, kao ni od kupaca i prodavaca”.

Po istom modelu, Đikanović je i ranije objašnjavao berzanske gubitke. Jednom je krivac bio SDP i njegovo insistiranje da se odustane od obećane promocije Olega Deripaske kao vlasnika Termoelektrane u Pljevljima. Drugi put jačanja konkurencije na regionalnom tržištu. ,,Desila se primarna emisija akcija Hrvatskog Telekoma koji je privukao dvije milijarde eura. To je realan novac iz okruženja, koji su ljudi, prodajući akcije, prikupljali da bi učestvovali”, pravdao je Đikanović pad vrijednosti domaćih akcija i najavljujući povratak kupaca na crnogorsko tržište kapitala koje je, po njemu, bilo jedno od ,,najvećih reformskih dostignuća”.

Krivac je tražen i među onima koji su, prema sudu interesno uvezanih obožavaoca lika i djela profesora Veselina Vukotića, snosili odgovornost što je vlada Željka Šturanovića napustila tzv. neoliberalni koncept ekonomskog razvoja.

Doduše, nije manjkalo ni onih kojima je već tada bilo jasno o čemu se radi. I kako će se završiti. Tripko Krgović, tadašnji direktor brokersko-dilerske kuće Moneta tvrdio je još tada (2007. godina) da su crnogorskom tržištu kapitala neophodne promjene: ,,Moramo sebi priznati da smo najgori u regionu, a ne nekakvo reformsko dostignuće”.

Slično je na tadašnja dešavanja gledao i Mladen Bojanić. ,,Ako je nešto dobro u ovom padu, to je što izlaze na vidjelo problemi koji su prije par godina gurani pod tepih i na koje se, u uslovima opšteg rasta cijena, nije obraćala pažnja”. On je na nadolazeće probleme ukazivao mnogo ranije. U intervjuu Monitoru 2004. godine upozoravao je: ,,Na crnogorskim berzama, uglavnom, imamo trgovinu koju bih opisao kao tržište preduzeća, a ne tržište hartija od vrijednosti. Sve se, u suštini, svodi na kupovinu akcija dok neko ne bi dostigao većinski paket od 51 odsto”. Istovremeno je, pokazaće se prilično precizno, identifikovao najveće mane domaćeg tržišta kapitala: ,,To su nedovoljno razvijeno korporativno upravljanje, slabi poslovni izvještaji kompanija, nezaštićenost malih akcionara i neodmjerene izjave raznih analitičara i političara”.

Đikanović i društvo nijesu imali sluha za upozorenja. Ali su uložili mnogo truda da dokažu kako nijesu imali nikakve veze sa strahovitim padom berzanskih cijena i ogromnim gubicima koji su nastali.

Dok su stvari (berzanski indeksi) išli uzbrdo, pričala se neka druga priča.

,,Tržište kapitala je najveći reformski uspjeh u Crnoj Gori, na kojem je do sada zaradilo 400 hiljada crnogorskih građana”, zorio se predsjednik KHOV-a prije 10-11 godina, u vrijeme kada mu nije bilo mrsko da se i preko plaćenih oglasa pohvali: „Oni koji su uložili na tržište kapitala jedan euro 2000. godine, u maju 2007. imali su 400 eura. Ako ste 2002. godine oročili euro danas imate dva”.

Navedeni oglas objavljen u magazinu Montenegrobiznis izazvao je oštru reakciju zvaničnika Centralne banke Crne Gore. ,,Nacionalni regulator mora biti realan kada promoviše svoj posao, umjesto da na nefer način informiše javnost”, ustvrdio je tadašnji predsjednik Savjeta CBCG Ljubiša Krgović, uz konstataciju da se ,,zbog ovakve reklame hapsi u SAD”.

Krgovićevim kritikama pridružio se i nekadašnji glavni ekonomista CBCG Nikola Fabris, navodeći da reklama KHOV nije tačna. Fabris je podsjetio da Zakon o hartijama od vrijednosti zabranjuje širenje lažnih vijesti. ,,KHOV bi morala da pokrene istragu protiv same sebe zbog širenja dezinformacija”. Stavove zvaničnika CBCG potvrdio je i ekonomski analitičar Milenko Popović: ,,Slažem se sa onim što su rekli Krgović i Fabris, koje je samo uljudnost sprečavala da kažu teže riječi na račun Komisije. Regulatorna komisija, umjesto da spriječi brokere, dilere, finansijske konsultante, u širenju pretjeranog optimizma, učestvuje u širenju tržišne euforije i čak se koristi netačno aranžiranim informacijama”.

Iz Komisije su ponavljali da u objavljenoj reklami ne vide ništa sporno, pošto je ona, tvrdili su, istinita. Do danas nam, međutim, nijesu saopštili ime makar jedne kompanije čije su akcije porasle navedenih 400 puta.

To, doduše, više i nije tako važno. Pošto bi, kada bi imali dosljednosti i novca, iz KHOV danas platili objavljivanje oglasa nalik na ovaj: Ako ste 2007. na tržište kapitala uložili 100 eura danas imate 15. Pod uslovom da ste mudro investirali.

Neka podaci govore: Akcije Telekoma pale su sa 9,2 na 1,5 eura. Skoro šest puta. Plantaže su se srozale sa 2,38 na 0,125 eura za akciju. Bezmalo 20 puta manje. Ili Elektroprivreda. Akcije najvrjednije crnogorske kompanije stigle su sa nekadšnih 11,8 na sadašnjih 3,2 eura za akciju. Dva puta manje od nominalne vrijednosti akcija. Što znači da na berzi EPCG danas vrijedi oko 420 miliona. Približno onoliko koliko su 2009. Italijani platili za manje od polovine njenih akcija.

U čemu je Đikanovićev grijeh? Analitičari cijene kako se, umjesto zaštite manjinskih akcionara, KHOV „uglavnom bavi zaštitom pojedinih investitora koji su ostvarivali profit na uštrb ostalih, a to se vremenom urušilo jer nije moglo da funkcioniše tržište u kome samo grupica ljudi može da zaradi novac, dok svi ostali trpe štetu zbog zloupotreba i neefikasnog nadzora”. Postoji niz primjera koji potvrđuju ovu tvrdnju.

KHOV je godinama tolerisala činjenicu da Telekom AD kompanija rangirana na A listi crnogorskih berzi godinama nije objavljivala završni račun za privatizacionu 2005. godinu. Berzanski kontrolori u Njujorku nijesu. Zato su zbog nepravilnosti počinjenih na teritoriji Crne Gore Dojče Telekom i njegove ćerke firme – Matav i Telekom Crne Gore – u SAD platile skoro onoliko koliko ih je koštao većinski paket akcija nekada najprofitabilnije crnogorske kompanije. Olakšavajuća okolnost Đikanoviću i KHOv-u može biti to što ni crnogorsko pravosuđe, ni poslije 12 godina, nema snage da pravno zaključi ovu priču.

KHOV se 2009. proglasila nenadležnom za očiglednu zloupotrebu moći kojom su Monte adria broker (firma koju su osnovali bliski srodnici V. Vukotića i Z. Đikanovića) i Prva banka dobile milione vrijedno ekskluzivno pravo posredovanja u kupoprodaji akcija EPC između A2A i manjinskih akcionara. To im, međutim, nije smetalo da na zahtjev tužilaštva kažu kako je sporni posao u skladu sa zakonom.

,,Nijeste valjda očekivali od lopova da prizna da je lopov”, zapitao se Vasilije Miličković, podnosilac krivične prijave i predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG. Odgovora, nije bilo. Ili je i nedavno ekspresno reimenovanje predsjednika KHOV-a vrsta institucionalnog odgovora na dilemu kome služi KHOV – zakonu ili vlastima. Uostalom, Elektroprivreda je opet na dnevnom redu Đikanovićeve Komisije. Taj potpis će da vrijedi više od 50 miliona eura.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

EKONOMIJA VLASTI: Državna preduzeća – partijsko vlasništvo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Službena saopštenja iz državnih kompanija, nerijetko, otkrivaju i najnovija pomjeranja na ovdašnjoj političkoj mapi. Neke ljubavi se gase, neke razbuktavaju. A neke traju

 

Još ne postoji zvaničan podatak o broju preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države Crne Gore ili neke od ovdašnjih 25 opština. Iz Instituta alternativa potrudili su se i napravili svoju listu. Ona, u stvarnosti, ne može biti kraća. Samo duža. Prema njihovim podacima, imamo 55 državnih i 123 lokalna preduzeća sa, makar, 20.515 zapošljenih. Čiji broj u kontinuitetu raste.

Makar neki od donosioca odluka u prebrojanim državnim  preduzećima ne osjećaju se kao dio tog sistema. Odnosno, ne prihvataju pripadajuće obaveze o javnosti rada. Tako su iz pljevaljskog Rudnika uglja (dio sisetama EPCG) odbili da NVO MANS dostave podatke o zapošljavanju i poslovnim aranžanima vezanim za prodaju uglja kompanijama iz Srbije. Poslovna tajna, objasnili su.

„Kada smo tražili kopiju pravilnika o poslovnoj tajni, odgovoreno nam je da ova kompanija nije obveznik Zakona o slobodnom pristupu informacijama (SPI), jer Rudnik nije u vlasništvu države“, objasnili su iz MANS-a novinarima Vijesti. I predočili dokument – odgovor koji su dobili iz Rudnika uglja. Tamo stoji: „U smislu citirane zakonske odredbe (dio Zakona o SPI, primjedba Monitora), a imajući u vidu činjenicu da je Rudnik uglja, kao jednočlano akcionarsko društvo u 100 odsto vlasništvu EPCG, a ne države Crne Gore, smatramo da ne postoji zakonska obaveza Rudnika uglja za postupanje“.

To što je EPCG skoro pa u sto postotnom vlasništvu države – nema veze. Da je važno, valjda bi neko od nadležnih iz izvršne vlasti ili regulatornih i nadzornih agencija reagovao na objavljene tvrdnje. Ovako, stvari su sada postavljene na sledeći način: Rudnik uglja nije državno nego vlasništvo Elektroprivrede, pa se na njega ne odnosi Zakon o slobodnom pristupu informacijama. Pride, pošto im je resorni ministar Saša Mujović to završio, ubuduće će „sva nabavka uglja EPS-a od RUP-a ići na osnovu bilateralne saradnje dvije kompanije“. Tako će se, pojasnili su iz Ministarstva energetike dogovor Mujovića i izvršnog direktora EP Srbije Dušana Živkovića, „izbjegnuti nepotrebni troškovi trećih lica, posrednika u trgovini, smanjiti mogućnost manipulacija i postigli maksimalni benefiti za kompanije“. Možda. Ali će se tako takođe izbjeći i javno oglašavanje prodaje, nadmetanje potencijalnih kupaca koje bi moglo donijeti bolju cijenu prodavcu (iz perspektive Crne Gore to nam je u interesu) i bilo kakva kontrola poslova ugovorenih bilateralnom saradnjom. Čija se tajnost, vrlo je vjerovatno, podrazumijeva.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO VRIJEME, STARI NAČIN: Posao sa malim HE cvjeta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlasnici  33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja koju plaćaju građani ubiraju milionske profite. Oni kojima je spriječena gradnja traže od države milionski odštetu. Nacrtom zakona o obnovljivim izvorima predviđaju se brojne olakšice, pa se prekaljeni biznismeni već  organizuju da prigrabe nove subvencije

 

 

Deset firmi koje gazduju sa 22 male hidroelektrane (mHE), od biznisa prodaje struje u prethodnim godinama, pa do kraja prošle godine, prikazalo je dobit od preko 21,5 miliona eura, saopštili su iz Akcije za socijalnu pravdu (ASP).

Iz ove organizacije podsjećaju da su biznis mHE razvile vlade Demokratske partije socijalista. Do poslova su došli uglavnom bliski vrhu te partije po političkom, rodbinskom, kumovskom-prijateljskom ključu.

Podsticaj za mHe, kao obnovljive izvore energije, plaćaju građani. Prema zvaničnim podacima na terenu imamo 33 mHE koje su sagrađene po osnovu šeme podsticaja. Biznis šema je obuhvatala dodjelu koncesija za proizvodnju struje iz mHE na period od 27 do 30 godina, a koncesionar dobija pravo na subvencije u prvih 12 godina, koje plaćaju potrošači kroz račune na struju, a dio se izdvaja iz državne kase, naveli su iz ASP.

Male HE uglavnom se nalaze na nerazvijenom sjeveru, gdje mještani godinama ukazuju da su im uništile rijeke. Ilustrativan je primjer Andijevice na čijoj teritoriji se nalazi deset malih HE, devet privatnih i samo jedna opštinska. Godišnje vlasnici mHE sa područja ove opštine od njih zarade oko četiri miliona eura, a budžet Andijevice je 2,5 miliona. No u ovoj opštini su donekle zadovoljni jer su se izborili za procenat od šest odsto koje naplaćuju malim HE za koncesuju na vode. U drugim opštinama taj je procenat svega 0,5 odsto. Koncesije se naplaćuju preko Ministarstva finansija, a 70 odsto pripada lokalnim samoupravama, dok 30 odsto ide u državni budžet. Prema projekcijama mHE će u tri decenije, koliko će biti u privatnom vlasništvu, zaraditi oko 120 miliona eura. Opštini Andijevica će u tom periodu pripasti samo devet miliona eura.

U susjednim Beranama Hidroenergija Montenegro je razgranala posao sa  malim hidroelektranama. ,,Hidroenergija Montenegro, koja gazduje sa osam mHE, a do kraja prošle godine je nagomilala dobiti oko devet miliona eura“, navode iz ASP-a.

Ova kompanija je u vlasništvu Olega Obradovića i Ranka Radovića, kome su vlasništvo ustupili Ranko Ubović i Aleksandar Mijajlović, nezvanični vlasnici kompanije Bemaks.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VLAST, ZAKON I LOGIKA: Čudesa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministar policije tuži Vladu zbog nezakonitih odluka. Sud poništava Vladina  rješenja koja, kažu, nijesu obrazložena. Predsjednik smatra da Vlada donosi odluke koje mogu dovesti do “narušavanja pravnog poretka i prave sigurnosti u zemlji”. Za sada sve ide po planu, kaže premijer

 

 

Ministar tužio Vladu.

Brojni domaći i strani mediji pod sličnim naslovima prenijeli su vijest da je ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović Upravnom sudu podnio tužbu protiv Vlade čiji je član. Razlog je nedavno imenovanje Aleksandra Radovića za vršioca dužnosti direktora Uprave policije.

U tužbi ministar MUP-a ponavlja tvrdnje da je Vlada nezakonito ovlastila premijera Milojka Spajića da predloži v. d. direktora UP, nakon što su odbili njegov prijedlog da na to mjesto dođe Lazar Šćepanović. I od Upravnog suda traži da poništi, po njemu, nezakonito rješenje.

Mnogima se po glavi motala misao koju je Amer Smailović, poslanik Bošnjačke stranke, sažeo u jednu prostoproširenu rečenicu: „To je jedinstven slučaj u svijetu gdje ministar tuži Vladu, čiji je dio”. Onda je premijer nadogradio tu tezu. “Nekako je malo čudno da neko sam sebe tuži”, komentarisao je Spajić tužbu za koju je, navodno, saznao iz medija. Pošto, tvrdio je početkom nedjelje, nema informaciju da je njegova Vlada primila tužbeni zahtjev njegovog ministra unutrašnjih poslova.

Ne znamo da li je Spajić bio u prilici da na tu temu razgovara sa, recimo, potpredsjednikom Vlade za bezbjednost, unutrašnju politiku, evropske i vanjske poslove Aleksom Bečićem. Kako je Bećić, uz sve pomenuto, i predsjednik stranke iz koje dolazi ministar Šaranović (Demokrate), nije isključeno da je on o podnijetoj tužbi znao nešto više od premijera.

Danilo Šaranović je osjetio potrebu da pojasni : “Niti mogu, niti sam utužio samog sebe, već Rješenje o postavljenju v.d. direktora UP, protiv kog sam glasao zajedno sa još šest članova Vlade (među njima je bio i ministar pravde – prim. Monitora), a na čiju nezakonitost sam ukazao prije samog donošenja. U zemlji koja se zalaže za evropske vrijednosti, demokratiju i vladavinu prava, svaki član Vlade bi trebalo da afirmiše rješavanje sporova pred sudom.”

U takvoj zemlji bi, vjerovatno, imali jasniju ideju o tome treba li ministar da sjedi u vladi koju tuži zbog nezakonitog rada u njegovom resoru, ili se očekuje da u nekom takvom slučaju podnese ostavku. Odnosno, da li se od vlade koju je utužio njen ministar očekuje da pokaže političku toleranciju i ljudsku širinu, ili da pokrene postupak njegovog razrješenja. Dileme ne bi bilo po pitanju trenutne političke sudbine onoga kome sud ne bi dao za pravo. Taj bi spakovao stvari i krenuo kući. Prije nego ga spakuju oni kojima u uređenim demokratijama pripada pravo da imenuju i razrješavaju članove vlade.

Kako govorimo o današnjoj Crnoj Gori, možda je ipak najvjerovatnije da se ništa od pomenutog neće dogoditi. Moguće je, čak, da nikada ni ne saznamo šta sudije u Upravnom sudu misle o postupku imenovanja Aleksandra Radovića. Ova priča, naime, ima još jednu malu začkoljicu,   jer  je prethodno smijenjeni direktor Uprave policje Zoran Brđanin od suda zatražio ocjenu zakonitosti te odluke. Po treći put Brđanin tuži, sada drugu, Vladu. Sud mu je u dva ranija postupka dao za pravo, a pravnici kažu da ima elemenata da se isto ponovi i treći put. Ukoliko se Brđanin još jednom vrati na čelo UP, o (ne)zakonitosti imenovanja njegovog v.d. nasljednika bilo bi bepsredmetno raspravljati.

Upravni sud već je poništio rješenje Spajićeve Vlade kojim je Artan Kurti razriješen sa mjesta Generalnog inspektora Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). U obrazloženju predsjednice sudskog vijeća Ljiljane Šoškić piše da Vlada nije navela ni jedan razlog za Kuritijevu smjenu. Samo je citarala član zakona kojim joj se daje za pravo za postavlja i razrješava Generalnog inspektora ANB-a. Premijer Spajić još od 2021. muku muči da nauči kako su pravni osnov i razlozi/valjano obrazloženje za nečiju smjenu dvije različite stvari. Ne ide mu da utuvi kako  poslu kojim se sada bavi, bez poštovanja forme nema ni suštine.

Kada se, citirajući ministra Šaranovića, dotakosmo evropskih vrijednosti, da zaokružimo priču: Od kako je Vlada odbila njegov prijedlog o imenovanju Lazara Šćepanovića za v.d. direktora Uprave policije, ministar Šaranović ne prisustvuje njenim sjednicama. Prisustvo je inače obavezno za sve ministre, izuzev kada su opravdano spriječeni da budu na sjednici. “Član Vlade dužan je da prisustvuje sjednici Vlade i učestvuje u njenom radu. Samo izuzetno, kad je član Vlade opravdano spriječen da prisustvuje sjednici Vlade, sjednici prisustvuje njegov pomoćnik ili sekretar ministarstva, uz prethodnu saglasnost predsjednika Vlade”, piše u jedinom postojećem propisu (Poslovnik) koji reguliše rad i ponašanje članova Vlade. Crna Gora nema zakon o vladi i, kako stvari stoje, neće ga ni dobiti u dogledno vrijeme.

Da slika bude kompletna – još jedna nezvanična informacija. Bolje rečeno javna tajna: od imenovanja Radovića ministar Šaranović ne komunicira sa prvim čovjekom Uprave policije. Kao što od svog imenovanja i povratka zakonitog direktora na čelo UP, nije komunicirao ni sa Zoranom Brđaninom.

Kao posljedicu takvog odnosa izvršne vlasti i Uprave policije imamo krajnje neobičnu, vanrednu situaciju. Prošlog ponedjeljka obaviješteni smo da su šumokradice kod Berana pucale na policajce koji su im oduzeli kamion sa bespravno posječenom oblovinom. Jedan policajac je, navodno, ranjen u tom obračunu. Premijer Spajić javno je zatražio kompletnu informaciju o tom događaju.

“Država će zaštititi svakog policajca, carinika, inspektora i bilo kojeg državnog službenika…”, napisao je Spajić na društvenoj mreži X, svom omiljenom kanalu komunikacije sa javnošću. I ministar Šaranović je, javno (opet preko X-a), naložio hitnu i temeljnu istragu “kako bismo razjasnili činjenično stanje i utvrdili istinu.”

Istog dana oglasio se i advokat Aleksandar Šćekić, iznoseći bitno drugačiju verziju spornog događaja. “Potpuna je neistina da je neko od građana pucao na policiju. Istina je obrnuta – policajac koji je čekao švercere, naišao je na grupu mladića koji su automobilom pretekli kamion. Za upravljačem je bio policajac koji je u tom momentu izvadio pištolj i ispalio ka njima pet ili šest metaka. Nakon toga svi su privedeni, a moj punomoćnik i momak koji je bio sa njim u automobilu pušteni su čim su dali izjave. Policajac je prvobitno zadržan u Odjeljenju bezbjednosti Berane, ali je i on pušten. Dakle, ne stoji premijerova opaska da moramo štiti policiju od građana, već obratno – u ovom slučaju treba da čuvamo građane od policije. Nadam se da će premijer, jer je obmanut, nakon sprovedene istrage donijeti zakonite odluke”, kazao je Šćekić.

Deset dana od tada, i još se ne zna ko je pucao na koga, da li je neko zaista ranjen u tom okršaju, sa koje strane obarača se nalazio eventualno povrijeđeni… Da li je crnogorski sistem bezbjednosti toliko nesposoban da ne može da dođe do osnovnih informacija o tom slučaju? Ili su neki od aktera obračuna toliko moćni da im ni Vlada ni UP ne smiju ići uz dlaku? Od koga tražiti neophodne odgovore?

Vlada ima preča posla. Kako saveznicima dokazati proklamovanu evroatlansku opredijeljenost vladajućih, kada Maja Vukićević (DNP) poslanica u Skupštini Crne Gore i Parlamentu Savjeta Evrope,  u ime Crne Gore glasa protiv prijema Kosova u tu organizaciju. A onda, dok ministarka evropskih integracija Maida Gorčević objašnjava kako to nije stav Vlade, potpredsjednik Vlade Vladimir Joković se glasne da kaže kako bi on isto glasao da je bio na mjesti poslanice Vukićević. Za kompletan utisak valja imati i, za sada nezvaničnu, informaciju da će, kada i ukoliko ukoliko dođe do najavljene rekonstrukcije vlade, upravo poslanica Maja Vukićević biti kandidatkinja partije Milana Kneževića za mjesto potpredsjednice Vlade zadužene za infrastrukturu. U čijem razvoju očekujemo ozbiljnu finansijsku  pomoć EU.

Još malo o domaćim nevoljama. Nekako u isto vrijeme svi su se dosjetili da lokalni izbori u Šavniku, započeti u jesen 2022. (dakle  prije 18 mjeseci) još nijesu završeni. Pošto bi taj posao valjalo privesti kraju, lokalne vlasti u tehničkom mandatu su, na elektronskoj sjednici, izmijenile sastav opštinske izborne komisije i donijeli odluku o skraćenju davno isteklog mandata odbornicima u lokalnom parlamentu. Očekujući da predsjednik Jakov Milatović utvrdi datum novih izbora, na koje bi oni izašli sa pozicija vlasti. Paralelno, Vlada je uvela privremene mjere u Šavniku i, takođe, donijela odluku o skraćenju mandata Skupštini SO Šavnik. Jednako očekujući da Milatović, kao što je to ovih dana uradio u slučaju SO Budva i Andrijevica, raspiše lokalne izbore i utvrdi datum njihovog održavanja. A da Šavnikom do izbora upravlja tim povjerenika naklonjen aktuelnoj većini u državnom parlamentu.

Potom je iz Vlade stiglo obavještenje da je donijeta odluka povučena, pošto je ona iz Šavnika prva stupila na snagu. Milatović je onda odbio da raspiše izbore ustvrdivši da mu odluka lokalne većine u Šavniku, predvođene DPS-om, “ne pruža pravno valjan osnov” za traženu odluku. Zatim je “povučena” odluka Vlade ipak izašla u Službenom listu i stupila na snagu. Predsjednik je ponovo odbio da postupi po njoj, analizirajući kako Vlada ne može lokalnom parlamentu skratiti mandat koji je već istekao. A i da on ne može raspisati nove izbore kad ni prethodni nijesu završeni.

Stručnjaci vijećaju kako izaći iz tog pravno-političkog galimatijasa. Laička javnost čeka ishod: da li će u Šavniku biti nijedan, jedan ili čak dva izborna procesa. Možda i oba istovremeno, pošto ne mogu donijeti veće nevolje od postojećih.

Milojko Spajić ostaje optimista. Čeka da sredinom juna dobijemo Izvještaj o ispunjenosti privremenih mjerila (IBAR).”Za sada sve ide po planu. Postoje neke teškoće, ali ih u hodu rješavamo”, poručuje premijer, “Nadam se da će nas držati duh zajedništva i fokusa na evropske integracije.“

Ako je ovo “sve po planu”, možemo samo da zamislimo kakva bi nam se tek čuda dešavala da nešto skrene s puta.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo