MONITORING
NOVI MANDAT ZORANA ĐIKANOVIĆA: Nagrada za ubicu tržišta kapitala

Objavljeno prije
7 godinana
Objavio:
Monitor online
To, valjda, može samo u crnogorskom parlamentu. Najavljen kao predsjednik Komisije za hartije od vrijednosti (KHOV) Zoran Đikanović došao je u Skupštinu da poslanicima obrazloži finansijski plan nezavisnog regulatora na ovdašnjem tržištu kapitala. Vladajuća većina bila je spremna da dragog i starog gosta (Đikanović je na čelu KHOV od 2002. godine) dočeka kako dolikuje. I završi mu to zbog čega je došao.
Rutinu je poremetio nezavisni poslanik Aleksandar Damjanović obavještavajući parlament da je Đikanovićev mandat istekao prije pola godine – tačno 6. juna 2017. Da li predsjednik KHOV-a nije znao za taj detalj iz svoje radne biografije? Ili nije htio da u pred novogodišnjoj gužvi nepotrebno opterećuje poslanike informacijom da ga lažno predstavljaju, pošto on više nije predsjednik, nego samo zaposleni u KHOV?
Umjesto da ispita i, eventualno, sankcioniše učinjeni propust, Vlada je odlučila da po hitnom postupku ispravi uočenu nepravdu prema čovjeku koji je svojim (ne)činjenjem zadužio mnogobrojne pripadnike tranzicione političko-ekonomske elite. Pa je po hitnom postupku, ,,na telefonskoj sjednici uz učešće većine ministara” donijeta odluka da se Skupštini predloži izbor novog saziva KHOV. Uz, podrazumijeva se, Zorana Đikanovića kao novog-starog predsjednika.
Kao što to i biva u aktuelnom parlamentu, pokazalo se da je Vladina želja zapovijest za poslanike vladajuće koalicije. Pa je Đikanović, valjda po peti put, izabran na istu funkciju. Da tragikomedija bude kompletna, izbor je izvršen po starom Zakonu o tržištu kapitala, iako je prethodno, na istoj sjednici Skupštine, usvojen novi Zakon, koji će na snagu stupiti osam dana po objavljivanju u Službenom listu.
„Način na koji je izabrana nova KHOV je dokaz da se, i u novom zakonskom okviru, nastavlja kadrovski i institucionalni kontinuitet na tržištu kapitala, koji je to tržište praktično doveo do dna”, ocijenio je poslanik Damjanović.
,,Ako je berza ogledalo privrede, onda je ova Skupština ogledalo demokratije u Crnoj Gori”, prokomentarisao je Mladen Bojanić. A nekadašnji direktor NEX berze i doskorašnji poslanik zna o čemu priča.
Usresredimo se na ekonomski dio te priče.
Zoran Đikanović i njegova (i doslovno) KHOV u žižu interesovanja ovdašnje javnosti našli su se prije nekih pet godina, tokom prošlog reizbora njenih funkcionera. Već tada je bilo jasno da je, pod dirigenstkom palicom KHOV, crnogorsko tržište kapitala svedeno na bolesnika priključenog na aparate. ,,To je bilo jednosmjerno tržište u kojem su veliki broj malih prodavaca svoje akcije prodavali malom broju ljudi bliskih predsjedniku DPS-a”, ocijenio je Nebojša Medojević.
Tadašnji podaci da KHOV ima više zapošljenih nego što je u tom trenutku bilo aktivnih brokera u Crnoj Gori (nekada se tim poslom bavilo 150 brokera organizovanih u 33 aktivne brokerske kuće) samo su pokazivali razmjere sunovrata. ,,Nakon propasti velikog broja učesnika na tržištu kapitala, brokera i investicionih fondova, na red je došla i KHOV koja je sasjekla granu na kojoj sjedi”, analizirao je Bojanić.
Čast i obaveza da brani KHOV i interese njenih mentora pripala je Đikanoviću. „Na smanjenje prometa na tržištu kapitala uticalo je i to što je veliki dio imovine, posebno najkvalitetnije hartije od vrijednosti, založen kod banaka za kredite koji su i dalje aktivni, tako da su i te akcije van obrta”. Dodatno, Đikanović je pokušavao da odgovornost prebaci u tuđe dvorište, objašnjavajući kako tržište kapitala ,,ne može biti bolje od privrede, kao ni od kupaca i prodavaca”.
Po istom modelu, Đikanović je i ranije objašnjavao berzanske gubitke. Jednom je krivac bio SDP i njegovo insistiranje da se odustane od obećane promocije Olega Deripaske kao vlasnika Termoelektrane u Pljevljima. Drugi put jačanja konkurencije na regionalnom tržištu. ,,Desila se primarna emisija akcija Hrvatskog Telekoma koji je privukao dvije milijarde eura. To je realan novac iz okruženja, koji su ljudi, prodajući akcije, prikupljali da bi učestvovali”, pravdao je Đikanović pad vrijednosti domaćih akcija i najavljujući povratak kupaca na crnogorsko tržište kapitala koje je, po njemu, bilo jedno od ,,najvećih reformskih dostignuća”.
Krivac je tražen i među onima koji su, prema sudu interesno uvezanih obožavaoca lika i djela profesora Veselina Vukotića, snosili odgovornost što je vlada Željka Šturanovića napustila tzv. neoliberalni koncept ekonomskog razvoja.
Doduše, nije manjkalo ni onih kojima je već tada bilo jasno o čemu se radi. I kako će se završiti. Tripko Krgović, tadašnji direktor brokersko-dilerske kuće Moneta tvrdio je još tada (2007. godina) da su crnogorskom tržištu kapitala neophodne promjene: ,,Moramo sebi priznati da smo najgori u regionu, a ne nekakvo reformsko dostignuće”.
Slično je na tadašnja dešavanja gledao i Mladen Bojanić. ,,Ako je nešto dobro u ovom padu, to je što izlaze na vidjelo problemi koji su prije par godina gurani pod tepih i na koje se, u uslovima opšteg rasta cijena, nije obraćala pažnja”. On je na nadolazeće probleme ukazivao mnogo ranije. U intervjuu Monitoru 2004. godine upozoravao je: ,,Na crnogorskim berzama, uglavnom, imamo trgovinu koju bih opisao kao tržište preduzeća, a ne tržište hartija od vrijednosti. Sve se, u suštini, svodi na kupovinu akcija dok neko ne bi dostigao većinski paket od 51 odsto”. Istovremeno je, pokazaće se prilično precizno, identifikovao najveće mane domaćeg tržišta kapitala: ,,To su nedovoljno razvijeno korporativno upravljanje, slabi poslovni izvještaji kompanija, nezaštićenost malih akcionara i neodmjerene izjave raznih analitičara i političara”.
Đikanović i društvo nijesu imali sluha za upozorenja. Ali su uložili mnogo truda da dokažu kako nijesu imali nikakve veze sa strahovitim padom berzanskih cijena i ogromnim gubicima koji su nastali.
Dok su stvari (berzanski indeksi) išli uzbrdo, pričala se neka druga priča.
,,Tržište kapitala je najveći reformski uspjeh u Crnoj Gori, na kojem je do sada zaradilo 400 hiljada crnogorskih građana”, zorio se predsjednik KHOV-a prije 10-11 godina, u vrijeme kada mu nije bilo mrsko da se i preko plaćenih oglasa pohvali: „Oni koji su uložili na tržište kapitala jedan euro 2000. godine, u maju 2007. imali su 400 eura. Ako ste 2002. godine oročili euro danas imate dva”.
Navedeni oglas objavljen u magazinu Montenegrobiznis izazvao je oštru reakciju zvaničnika Centralne banke Crne Gore. ,,Nacionalni regulator mora biti realan kada promoviše svoj posao, umjesto da na nefer način informiše javnost”, ustvrdio je tadašnji predsjednik Savjeta CBCG Ljubiša Krgović, uz konstataciju da se ,,zbog ovakve reklame hapsi u SAD”.
Krgovićevim kritikama pridružio se i nekadašnji glavni ekonomista CBCG Nikola Fabris, navodeći da reklama KHOV nije tačna. Fabris je podsjetio da Zakon o hartijama od vrijednosti zabranjuje širenje lažnih vijesti. ,,KHOV bi morala da pokrene istragu protiv same sebe zbog širenja dezinformacija”. Stavove zvaničnika CBCG potvrdio je i ekonomski analitičar Milenko Popović: ,,Slažem se sa onim što su rekli Krgović i Fabris, koje je samo uljudnost sprečavala da kažu teže riječi na račun Komisije. Regulatorna komisija, umjesto da spriječi brokere, dilere, finansijske konsultante, u širenju pretjeranog optimizma, učestvuje u širenju tržišne euforije i čak se koristi netačno aranžiranim informacijama”.
Iz Komisije su ponavljali da u objavljenoj reklami ne vide ništa sporno, pošto je ona, tvrdili su, istinita. Do danas nam, međutim, nijesu saopštili ime makar jedne kompanije čije su akcije porasle navedenih 400 puta.
To, doduše, više i nije tako važno. Pošto bi, kada bi imali dosljednosti i novca, iz KHOV danas platili objavljivanje oglasa nalik na ovaj: Ako ste 2007. na tržište kapitala uložili 100 eura danas imate 15. Pod uslovom da ste mudro investirali.
Neka podaci govore: Akcije Telekoma pale su sa 9,2 na 1,5 eura. Skoro šest puta. Plantaže su se srozale sa 2,38 na 0,125 eura za akciju. Bezmalo 20 puta manje. Ili Elektroprivreda. Akcije najvrjednije crnogorske kompanije stigle su sa nekadšnih 11,8 na sadašnjih 3,2 eura za akciju. Dva puta manje od nominalne vrijednosti akcija. Što znači da na berzi EPCG danas vrijedi oko 420 miliona. Približno onoliko koliko su 2009. Italijani platili za manje od polovine njenih akcija.
U čemu je Đikanovićev grijeh? Analitičari cijene kako se, umjesto zaštite manjinskih akcionara, KHOV „uglavnom bavi zaštitom pojedinih investitora koji su ostvarivali profit na uštrb ostalih, a to se vremenom urušilo jer nije moglo da funkcioniše tržište u kome samo grupica ljudi može da zaradi novac, dok svi ostali trpe štetu zbog zloupotreba i neefikasnog nadzora”. Postoji niz primjera koji potvrđuju ovu tvrdnju.
KHOV je godinama tolerisala činjenicu da Telekom AD kompanija rangirana na A listi crnogorskih berzi godinama nije objavljivala završni račun za privatizacionu 2005. godinu. Berzanski kontrolori u Njujorku nijesu. Zato su zbog nepravilnosti počinjenih na teritoriji Crne Gore Dojče Telekom i njegove ćerke firme – Matav i Telekom Crne Gore – u SAD platile skoro onoliko koliko ih je koštao većinski paket akcija nekada najprofitabilnije crnogorske kompanije. Olakšavajuća okolnost Đikanoviću i KHOv-u može biti to što ni crnogorsko pravosuđe, ni poslije 12 godina, nema snage da pravno zaključi ovu priču.
KHOV se 2009. proglasila nenadležnom za očiglednu zloupotrebu moći kojom su Monte adria broker (firma koju su osnovali bliski srodnici V. Vukotića i Z. Đikanovića) i Prva banka dobile milione vrijedno ekskluzivno pravo posredovanja u kupoprodaji akcija EPC između A2A i manjinskih akcionara. To im, međutim, nije smetalo da na zahtjev tužilaštva kažu kako je sporni posao u skladu sa zakonom.
,,Nijeste valjda očekivali od lopova da prizna da je lopov”, zapitao se Vasilije Miličković, podnosilac krivične prijave i predsjednik Udruženja manjinskih akcionara EPCG. Odgovora, nije bilo. Ili je i nedavno ekspresno reimenovanje predsjednika KHOV-a vrsta institucionalnog odgovora na dilemu kome služi KHOV – zakonu ili vlastima. Uostalom, Elektroprivreda je opet na dnevnom redu Đikanovićeve Komisije. Taj potpis će da vrijedi više od 50 miliona eura.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari

Ima posla za parlamentarni Anketni odbor. Da li ćemo od njihovog rada imati koristi, drugo je pitanje. Odgovor na njega vrijedi desetine miliona koji mogu završiti u državnom budžetu, ili u džepovima švercera i njihovih pokrovitelja
Poslanici vladajuće većine donijeli su odluku o osnivanju Anketnog odbora radi prikupljanja informacija i činjenica o postupanju državnih organa i drugih subjekata u vezi sa švercom cigareta u Crnoj Gori.
“Cilj Anketnog odbora nije zamjena za pravosudne organe, već vršenje Ustavom utvrđene nadzorne funkcije Skupštine…“, saopštio je, u ime jednog od predlagača (Demokrate), poslanik Boris Bogdanović. „Odbor će istražiti veze između organizovanog kriminala i državnih struktura, analizirati ekonomsku štetu nastalu usljed gubitka poreskih prihoda i predložiti sistemske mehanizme za sprečavanje budućih zloupotreba. Takođe, kroz parlamentarnu kontrolu, biće identifikovane političke odgovornosti svih onih koji su svojim nečinjenjem ili aktivnim djelovanjem omogućili dugogodišnje funkcionisanje šverca cigareta.”
Prethodno je opoziciona URA parlamentu uputila gotovo identičnu inicijativu, predlažući osnivanje istoimenog anketnog odbora, sa istim brojem članova i rasporedom mjesta koja bi u njemu pripala poziciji, odnosno, opoziciji.
Rad Anketnog odbora podržaće i DPS (njima će, izgleda, pripasti i mjesto predsjednika odbora). “Kao što smo više puta kazali – nemamo problem da o ovoj i svim drugim temama iz prošlosti razgovaramo u Skupštini”, napisao je šef poslaničkog kluba DPS Andrija Nikolić na mreži X, ne propuštajući da naglasi kako je „jasno šta su stvarni politički motivi ove inicijative“.
Možemo pretpostaviti na šta je mislio Nikolić pominjući stvarne političke motive. Počev od predstojećih lokalnih izbora u Nikšiću i Herceg Novom. Činjenica je, međutim, da je šverc cigareta bio, a čini se, i ostao na vrhu popisa ilegalnih poslova koji u Crnoj Gori. Nijesu malobrojni oni koji tvrde da su se u švercu cigareta preko naše zemlje promijenili samo organizatori i, eventualno, tranzitni putevi i krajnja odredišta švercovane robe. Taj ilegalni posao oblikuje ekonomske, društvene i političke tokove u zemlji.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izdvojeno
VLADA NE POŠTUJE ROKOVE VLASTITIH OBEĆANJA: Ludom radovanje

Objavljeno prije
1 sedmicana
14 Marta, 2025
Građanima su obećani rast standarda i novi putevi, privredi jednostavnije procedure i finansijska rasterećenja, evropskim partnerima –reforme… I mnogo toga je „odloženo do daljnjeg“. Biće, nadaju se optimisti
Kada je Milojko Spajić, još zelen na funkciji predsjednika Vlade, najavio da će u septembru prošle godine početi gradnje dionice autoputa Mateševo – Andrijevica („paf-paf i 2024. u septembru želim da vidim ašov u zemlji“, M. Spajić, decembar 2023.) samo su najnaivniji povjerovali u izvodljivost datog obećanja. Još nerealnije zvučala je priča o tome kako će, „u narednih pet do sedam godina“ (otprilike do 2030.), Crna Gora dobiti „18 dionica autoputeva i brzih cesti“.
Kako sada stvari stoje, budu li za pet godina u funkciji tri, od obećanih 18 dionica autoputeva i brzih cesti, biće puna kapa. Ostalo – jednog dana.
Neka druga obećanja, lakša za realizaciju a neophodna za normalizaciju političkih, ekonomskih i društvenih odnosa u Crnoj Gori, zvučala su mnogo realnije. Za njihovo provođenje trebalo je samo dobre volje i, uglavnom, 41 glas u Skupštini Crne Gore. Opet, ni od njih, još uvijek, nema ništa.
Slijedeći premijerovo insistiranje da je ekonomija važnija od politike, krenimo sa tog kraja. Dijelom i zato što za ispunjenje tih obećanja vlast nije trebalo da podnese neku veliku žrtvu, u vidu smanjenja mogućnosti kadrovanja (političkog zapošljavanja po dubini) ili pojačane kontrole trošenja državnog novca preko Vlade, državnih i javnih preduzeća, lokalnih samouprava…
Od proljeća prošle godine slušamo priču o „skorom“ usvajanju zakona o stalnom sezoncu. Ipak, lako se može desiti da predstojeću turističku sezonu, uz narastajući problem sa plažama, dočekamo jednako nespremni kao i prošle godine. Ili sa zakonskim rješenjem koje će, prema dostupnim komentarima zainteresovanih, donijeti novih problema makar onoliko koliko i potencijalnih rješenja.
Potreba za donošenjem tog zakona je jasna: prema podacima Zavoda za zapošljavanje, već dvije godine Crna Gora „uvozi“ preko 25.000 sezonskih radnika, uz angažman više od 10.000 sezonaca sa ovdašnjeg tržišta rada, uglavnom studenata i đaka. Lako je pretpostaviti da je taj broj još veći, računajući neiskorijenjeni rad na crno. Problem je najuočljiviji tokom ljetnje turističke, poljoprivredne i građevinske sezone, kada ovdašnji poslodavci javno vape za radnom snagom.
Sličan problem postoji i u okruženju, ali su tamo pokušali da ga ublaže, ako se on već ne može trajno riješiti. Demografska kretanja ne idu u prilog zadovoljenja potreba na tržištu rada, dok i oni koji su kvalifikovani i voljni da rade, sve češće (i lakše) posao nalaze na bolje platežnim tržištima EU. Počev od Hrvatske. Tamo već postoji zakon koji poslodavcima omogućava da, uz finansijsku pomoć države, sezonskim radnicima ponudi određene finansijske benefite (minimalna plata, staž, zdravstveno osiguranje…) tokom perioda kada oni nijesu radno angažovani, kako bi im bilo na raspolaganju kada se ponovo ukaže potreba za njihovo radno angažovanje. To se pokazalo kao rješenje koje, u značajnoj mjeri, odgovara i poslodavcima i zapošljenima.
Crnogorske vlasti su najavljivale slično rješenje, ali smo stigli tek do nacrta zakona. Dok potraga sa sezonskim radnicima za predstojeću sezonu uveliko traje. Samo na ovonedjeljnom Sajmu sezonskog zapošljavanja u Podgorici zainteresovanima je ponuđeno više od dvije hiljade radnih mjesta. Što je samo djelić očekivane (uobičajene) potražnje.
Vladin prijedlog bio je pred socijalnim partnerima – sindikatima i poslodavcima – a sada mu, prema najavama, predstoji dotjerivanje, javna rasprava, pa tek onda izrada prijedloga koji će biti upućen parlamentu na eventualno izglasavanje. Teško je očekivati da će sve to biti završeno na vrijeme za predstojeću sezonu.
Iz Ministarstva rada se još nadaju da će zakon stići na vrijeme i kažu kako se njegovim donošenjem želi postići efikasnije zapošljavanje domaće radne snage za sezonske poslove. “Pored toga, zakon ima za cilj suzbijanje sive ekonomije i omogućavanje fleksibilnijeg angažovanja radne snage“, navodi se u njihovom saopštenju, „Očekuje se da zakon doprinese unapređenju poslovnog ambijenta i tržišta rada u Crnoj Gori“.
Po onome što se do sada čulo, sindikalci nijesu pretjerano zadovoljni ponuđenim. “Ministarstvo je ponudilo samo poreze i doprinose, a to nije dovoljno da taj radnik sačeka narednu sezonu”, kazao je Srđa Keković, Generalni sekretar USSCG, objašnjavajući da su oni nudili hrvatski model, koji podrazumijeva da neko odradi sezonu (šest, sedam ili devet mjeseci) a da za vrijeme kada nije angažovan prima neku naknadu i ima plaćene poreze i doprinose.
Istovremeno, i poslodavci zebu od mogućnosti da sav teret „izdržavanja“ sezonskih radnika van sezone može pasti na njihova pleća. Što baš i nije pretjerano isplativo, mada je, možda, bolje od neizvjesnosti da se naredne sezone neće moći pokrenuti posao zbog nedostatka radne snage. „Spremni smo da preuzmemo poreze i doprinose ako ih država nema u budžetu, ali mu nećemo dati platu (sezonskom radniku – prim. Monitora) za vrijeme dok nije angažovan“, kazao je predsjednik Crnogorskog turističkog saveza Žarko Radulović. Kao dodatni problem Radulović ističe to što ponuđena verzija zakona ne nudi dovoljno pomaka, odnosno olakšane procedure, prilikom zapošljavanja sezonaca iz inostranstva. A oni se, kaže, „pokazuju kao dobri radnici, zadovoljni su uslovima i spremni da rade za niže plate nego u bilo kojoj drugoj top destinaciji“.
Dok se o zakonu o sezonskim radnicima makar priča, neka druga obećanja su pala u zapećak. Poput formiranja Fiskalnog savjeta. Da ga imamo, a zakonska obaveza odavno postoji, nedavna rasprava premijera i profesora Ekonomskog fakulteta o uzrocima inflacije u Crnoj Gori bila bi poprilično izlišna. Sve bi mu to, prethodno, rekli članovi Fiskalnog savjeta. Ili bi stručna javnost zaključila kako smo napravili pogrešan izbor njegovih članova.
Vlada u najavljenom roku ne uspijeva realizovati ni obećanja koja su data međunarodnim partnertima (EU), čija je realizacija neophodna za dobijanje prvih tranši novca iz Plana rasta za zemlje Zapadnog Balkana.
Rok za završetak 14 prvih koraka iz Reformske agende Crne Gore 2024.-2027, koja je zimus usvojena u Briselu, istekao je 28. februara 2025. Trenutna procjena je da je Crna Gora u potpunosti ispunila 10 koraka, dok su četiri djelimično ispunjena, predočila je članovima Vlade ministarka evropskih poslova Maida Gorčević.
Među tim „djelimično ispunjenim“ obavezama nalazi se i Prostorni plan Crne Gore, uz prateće propise. Na tom dokumentu radi se još od vremena Vlade Duška Markovića (2016.-2020). Završetak se najavljuje već poodavno ali dokument nikako da dođe pred poslanike. Odnosno na javnu raspravu koja bi trebala da prethodi finalnom prijedlogu Prostornog plana.
Razna su tumačenja zašto ovaj, krajnje neophodan, posao traje neuobičajeno dugo. Uz hroničnu sporost administracije, postoje i spekulacije o mnogobrojnim parcijalnim interesima potencijalnih investitora kojima bi valjalo udovoljiti. Tako što će se nešto dodati Planu ili, na način da se njegovo donošenje još prolongira dok neko nešto ne završi. Na primjer, kupi poljoprivredno zemljište koje će budućim Planom postati građevinsko.
Za sada su to samo priče. Nepostojanje važećeg Prostornog plana Crne Gore onemogućava donošenje planova nižeg reda, među kojima je i novi PP Podgorice i, odnedavno kao njegov sastavni dio, projekat Velje brdo o kome su nam sa puno entuzijazma govorili premijer i ministar urbanizma Slaven Radunović.
Još jedna obaveza iz Reformske agende – reforma izbornog zakonodavstva – čeka rasplet aktuelnih političkih razmirica vlasti i opozicije. Kao što je čekala i prethodna tri-četiri izborna ciklusa. Vlast se mijenjala, ali model nije: opozicija traži reforme izbornih pravila kako bi većini smanjila prostor za zloupotrebe, vlast traži izgovore da tu priču prolongira. I tako ukrug. Jedinstveni su samo u tome da partijama nikad nije dosta državnog novca, a da su tzv. otvorene liste dobar prijedlog. Za neko bolje vrijeme.
Imamo i set neispunjenih „obećanja“ koja nam niko nije dao. U formalnom smislu. Ali se ispunjenje tih očekivanja podrazumijeva kao neophodan dio najavljene normalnosti. Na vrhu ove liste nalaze se zakoni u vladi i Skupštini, koji bi normirali ponašanje izabranih političkih predstavnika u svakodnevnim, ali i nekim manje uobičajenim okolnostima (prava i obaveze tehničke vlade), smanjujući njihov pravo na improvizaciju i, nazovimo je, domišljatost. U vladinom posjedu je jedna, pomalo problematična, verzija zakona o vladi, dok sličnog dokumenta koji bi uredio rad parlamenta nema u najavi.
U državi koja skoro tri godine ne može da okonča izborni proces u jednoj lokalnoj samoupravi sa otprilike 1.500 upisanih birača, ništa od navedenog ne predstavlja iznenađenje. Što bi rekli, vlast dlaku mijenja ali ćud nikada.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Izdvojeno
POLICIJA PROTIV SLOBODNE RIJEČI: Disciplinovanje kritičara

Objavljeno prije
1 sedmicana
14 Marta, 2025
Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koju, kao i u slučaju Brana Mandića, vlast, kada joj treba, baštini i danas
,,Sve vrijeme bio sam koncentrisan na to AX”, kazao je istoričar, profesor Univerziteta Crne Gore, Aleksandar Stamatović urednici i voditeljkiIreni Ivanović-Tatar, koja je nosila majicu sa tom oznakom.
,,Je li ova majica na meni. Armani. Što? Sviđa li vam se”, odgovorila je ona.
,,Pa sviđa mi se ono što je ispod nje i iznad nje”, rekao je profesor.
Ovako je tekao razgovor na kraju emisije Neki to vole vruće“ na TV Adria, 16. maja prošle godine. Javnost se uzbudila, reagovala, osudila.
Stamatović se decenijama bavi politikom, a bio je lider Otadžbinske srpske stranke. Preko deceniju je radio u više osnovnih i srednjih škola u Podgorici kao profesor istorije. U zvanje redovnog profesora na Filozofskom fakultetu na Palama izabran je u novembru 2017. Nakon raskida radnog odnosa sa Univerzitetom u Istočnom Sarajevu, u zvanju docenta radi od 1. aprila 2023. godine na Filozofskom fakultetu (Studijski program istorija) u Nikšiću.
Kako je Stamatović profesor državnog univerziteta, nakon pola godine reagovao je i Etički odbor UCG. Bolje da nije – Stamatović je aboliran uz ocjenu odbora, etičkog, da je ,,iskazao afinitet prema duhu novinarke Tatar“.
,,Profesori su zaključili da je neobuzdani profesor zapravo mislio na moje ‘duhovne atribute’, ljepotu, jer se ispod majičice, tj. grudi nalazi duša. Crni humor je sve u ovoj zemlji čuda”, izjavila je nedavno novinarka Tatar.
Na odluku Etičkog odbora novinar i pisac Brano Mandić se satirično osvrnuo u tekstu O čemu govorimo kada govorimo o sisama, objavljenom u oktobru prošle godine. Ne sluteći da će ga zbog ovog citata policija uputiti na sud: ,,Kakva sreća za jednu novinarku da bude cilj ili po grčki telos, a ne po srpski telo, odnosno objekat žudnje jednog matorog jarca koji omladini pokazuje kako bez njega nema udarca niti emisije bez kafanske dosjetke kojom ćemo relaksirati atmosferu pošto smo još napeti od trodecenijskog antisrpskog proganjanja. Ako nam napetost dalje naloži, možemo reći i da je to ispod suknje cilj, a ne objekat, pa pohvaliti i oko gaća, i ispod kaiša i oko struka, jer tako to mi na Palama po Grigoriju Palami tumačimo, a u Nikšiću po svetom Nilu Sorskom.”
Deset dana nakon objave teksta profesor Stamatović je, preko advokatske kancelarije Šušić, podnio prijavu Odjeljenju bezbjednosti Podgorica.
Osnovno državno tužilaštvo procijenilo da nema elemenata krivičnog djela za koje se goni po službenoj dužnosti. I sve bi se, kao i mnogi skandali do sada, tako i završilo da nije bilo revnosne policije.
Mandić je, protekle sedmice, svojom kolumnom obavijestio javnost da mu je ,,policija upala u tekst”.
Uprava policije je podnijela prekršajnu prijavu protiv Mandića. Obaviješten je od suda da se mora pojaviti na saslušanju 16. aprila uz prijetnju dovođenjem. U Zahtjevu za pokretanje prekršajnog postupka navodi se da je prekršio Zakon o Javnom redu i miru Crne Gore, i to u članu 7 stav 1: „Ko na javnom mjestu vrijeđa drugog ili se drsko ponaša, kazniće se za prekršaj novčanom kaznom od 100 eura do 400 eura ili kaznom zatvora do 30 dana.”
Ispad profesora Stamatovića, koji je verifikovan odlukom Etičkog odbora UCG, tako dobija novu dimenziju. Policijskog i sudskog progona novinara i pisca za kolumnu u kojoj je s pravom kritikovao profesorov seksistički govor i odobravanje istog od strane najznačajnije visokoškolske institucije u državi.
Da nije po srijedi nešto što liči na represiju i nedemokratiju, tvrde iz policije. Saopštili su da su postupili na zakonit način, bez namjere podrivanja ili targetiranja pojedinca, uz jednak odnos prema svim građanima.Napominjući da će u konačnom Sud za prekršaje cijeniti osnovanost podnijete prekršajne prijave.
Srećom po policiju, uključio se i direktor Uprave policije Lazar Šćepanović zatraživši od policijskih službenika (pravnika) koji se bave prekršajnom oblašću da nedvosmisleno utvrde sve okolnosti osnovanosti podnošenja zahtjeva za pokretanje ovog prekršajnog postupka.
Objasnio je da će se službenici Uprave policije sa posebnom pažnjom i senzibilitetom odnositi prema svim događajima u kojima policija cijeni opravdanost zahtjeva, ,,a koji se odnose na pojačanu kritiku prema licima koja su dužna da trpe veći pritisak javnosti, odnosno razumijevanje upotrebe specifičnih tehnika i stilova novinarskog izražavanja prilikom društvenog komentarisanja”.
Šćepanović je naložio rukovodiocima svih organizacionih jedinica Uprave policije da bez odlaganja u svim postupanjima koja uključuju medijske radnike primjenjuju principe zakonitosti, proporcionalnosti, transparentnosti, objektivnosti i zaštite javnog interesa, kao i opšteprihvaćena načela medijskog diskursa zagarantovana međunarodnim pravom i konvencijama.
Međunarodna praksa, rezolucije, presude Suda u Strazburu su u ovakvim slučajevima neumoljive i na strani su slobodne riječi. Sve suprotno u odnosu na domaću praksu koja se bila ukorijenila za vrijeme vladavine DPS-a, a koje, kao i u Mandićevom slučaju, vlast, kada joj treba, baštini i danas.
Vrhovno državno tužilaštvo (VDT) je recimo nakon devet mjeseci izviđaja, krajem 2023. godine, utvrdilo da u stavovima sveštenika SPC Ognjena Femića, sadržanim u autorskom tekstu na portalu IN4S pod naslovom Ujedinjenje ili ukrajinizacija nema elemenata krivičnog djela. Institucija ombusmana reagovala je zbog tog teksta.
Isti aršini i literarne slobode nijesu važile za publicistu i istoričara Bobana Batrićevića koji u autorskom tekstu u avgustu 2023, kritikovao stavove velikodostojnika SPC u Crnoj Gori. Nakon pritiska javnosti, VDT je konačno u martu 2024, odustalo od gonjenja istoričara i kolumniste Batrićevića.
Da novoj vladajućoj većini nije strano kopiranje pritisaka iz DPS doba ili aktuelnih iz Vučićevog sistema, govori i tekst sa portala Press, koji je blizak Pokretu Evropa sad.Naslov teksta – Da li je Brano Mandić dobio 12,5 hiljada eura od države da ,,Normalizuje” ili profesora zove ,,matorim jarcem”? A u samom tekstu se pored saopštenja policije, podsjeća da je ,,krajem prošle godine nevladina organizacija ‘Žuta kornjača’ Branislava Mandića od Ministarstva kulture i medija dobila 12.524 eura za portal ‘Normalizuj.me”, piše portal Press, a prenosi portal Gradske televizije.
Mandić se odavno zamjerio moćnicima i braniteljima prošle i ove vlasti. ,,…đavo nije skriven već se ukazao u punom kapacitetu izvršne vlasti koju smo prepustili budalama. Jedina stvar koja je tragičnija od navedenog je to što sve govori da baš takve budale zaslužujemo”, piše Mandić u jednoj od kolumni.
Predrag NIKOLIĆ
Komentari
Kolumne
-
DANAS, SJUTRA / prije 1 sedmica
Muke pod Lovćenom
Zoran Radulović
-
DANAS, SJUTRA / prije 2 sedmice
Privatno i javno
Milena Perović
-
ALTERVIZIJA / prije 2 sedmice
Deportacije
Milan Popović
-
DUHANKESA / prije 2 sedmice
Mevlan – o snazi dobrote
Ferid Muhić
-
Izdvojeno / prije 3 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
Kenet Morison

Novi broj


KOČANI, NOVI SAD, DONJA JABLANICA, CETINJE: Tragedije koje ne opominju

SRBIJA, REPUBLIKA SRPSKA I MI: (Krimo)integracije

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC: Svi smo mi pod krovom neke nadstrešnice
Izdvajamo
-
DRUŠTVO4 sedmice
BURA OKO ZAKUPA CRNOGORSKIH PLAŽA: Novi tender, novi uslovi
-
SVIJET4 sedmice
ODJECI SASTANKA TRAMPOVIH I PUTNOVIH TIMOVA O UKRAJINI: O diktatorima i ljudima
-
DRUŠTVO3 sedmice
NOVI ZAKONI O UREĐENJU PROSTORA I IZGRADNJI OBJEKATA: Svaka vlada svoja pravila
-
Izdvojeno4 sedmice
SLUČAJ SILOVANJA MALOLJETNICE U BIJELOM POLJU: Policija prećutala da se radi o povratniku
-
DRUŠTVO4 sedmice
JAVNO ZDRAVSTVO I PRIVATNI INTERESI: Novca ima, magnetnih nema
-
INTERVJU3 sedmice
RADE BOJOVIĆ, IZVRŠNI KOORDINATOR GI „21.MAJ“: Cirkus ide dalje
-
Izdvojeno3 sedmice
EVROPA ULAZI U NOVU OPASNU ERU: Na vjetrometini
-
Izdvojeno4 sedmice
ŠTA UTIČE NA VISOKE CIJENE U NAŠIM TRGOVINAMA: Između njive i trpeze – država kupi kajmak