Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVILEGOVANI KRIMINALCI PLAŠE ČUVARE ZAKONA: Obrnuta piramida moći

Objavljeno prije

na

Specijalnom državnom tužiocu Saši Čađenoviću dodijeljeno je stalno policijsko obezbjeđenje nakon što su na adresu Specijalnog državnog tužilaštva prispjele pisane prijetnje koje mu je iz zatvora u Spužu uputio jedan od optuženih za učešće u dvostrukom ubistvu u Budvi krajem 2016. godine. Tada su usmrćeni Đorđe Boreta i Dragan Zečević, penzionisani ljekar koji je stradao pošto se u pogrešno vrijeme zatekao na pogrešnom mjestu. Nadležni drže da i to dvostruko ubistvo ide na konto zaraćenih kotorskih klanova.

Prema saznanjima Vijesti, Čađenoviću je prijetio Ilija Pavlović, koji je skupa sa bratom Boškom uhapšen u Budvi u septembru prošle godine. Osumnjičeni su za teško ubistvo, stvaranje kriminalne organizacije i nedozvoljeno držanje oružja. Navodno je telefon jednog od braće, u trenutku ubistva, lociran desetak metara od kafića u kome su ubijeni Boreta i Zečević, navode Vijesti a prenose domaći i regionalni mediji.

Pisane prijetnje Čađenoviću samo su nastavak prošlogodišnjeg trenda javnih prijetnji crnogorskim tužiocima. Sredinom februara prošle godine iz Višeg državnog tužilaštva obaviješteni smo o prijetnjama tužiocu Željku Tomkoviću. Njemu je, tokom saslušanja, prijetio Vladimir Ulama koji je skupa sa Darkom Mijovićem optužen zbog teškog ubistva Nemanje Medina. „Okrivljeni se prilikom saslušanja, nakon što je iskoristio pravo da ne iznosi odbranu, obratio postupajućem državnom tužiocu i tom prilikom mu uputio riječi da je sramota što nevin leži u zatvoru i da će mu on zbog toga platiti”, saopšteno je iz Višeg državnog tužilaštva. Nešto kasnije, Osnovno državno tužilaštvo iz Podgorice podiglo je optužni akt protiv Ulame.

Policija je u Budvi, sredinom februara 2017, uhapsila Nola Kneževića (39) iz Šavnika, zbog prijetnji koje je na svojoj fejsbuk stranici uputio Glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.

„Bivši sam pripadnik MUP-a RCG, imam 39 godina, pet godina nijesam ulazio u ovu državu, ja ti neću reći da je ovo upozorenje, ovo ti je obećanje da ćes završiti ako nastaviš sa ovim pokušajima hapšenja kao Zoran Đinđić, a možda i kao Ivan Stambolić, a ti me privedi da ti to kažem u oči”, napisao je Knežević podstaknut, ispostavilo se, zahtjevom tužilaštva da se Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću skine imunitet i odredi pritvor zbog sumnji da su učestvovali u „pokušaju terorizma”, kako je tužilaštvo zvanično krstilo događaje od 16. oktobra 2016. godine.

Knežević je osuđen na dva mjeseca zatvora a potom se, po već dobro uhodanim saradničkim kanalima, u Dnevnim novinama pojavilo pismo koje je iz zatvora uputio Katniću. Tu se Knežević pravda zbog učinjenog, tvrdi da je bio pijan ali i da se „odmah otrijeznio kad mu je policija rekla šta je napisao na svom profilu”. Pravdao se i da nikada ne bi naudio specijalnom tužiocu mada je prijeteća poruka vjerovatno objavljena sa njegovog telefona. „Ne branim ja sebe kao nekog ko misli da plače i moli za oproštaj uz obećanje da će zaboraviti politiku. To nikada. I kad budem mrtav i tada ću biti protiv DPS. Ja nijesam Mirko Velimirović, zvani Paja, niti neki Sinđelić Saša, ja sam Nole Knežević, unuk Vesa Kneževića, sekretara komiteta i šefa Udbe iz Titovog vremena…”, pohvalio se ili požalio Knežević Katniću. Muka je svačija.

Samo mjesec dana kasnije, u martu prošle godine, premijer Duško Marković obznanio je kako u Crnoj Gori postoji „više odgovornih osoba” čije je bezbjednost, prema informacijama nadležnih službi, ugrožena. „Među tim osobama je i Glavni specijalni tužilac. Rekao bih da je on jedan od najugroženijih. I te informacije treba da imaju oni koji ih imaju”, naveo je Marković, ne objašnjavajući zašto te, po prirodi stvari povjerljive informacije koje već imaju „oni koji treba da ih imaju” dijeli sa sveukupnom javnošću.

Potom nas je TVCG informisala da je ministar policije Melvudin Nuhodžić obavijestio Vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića da je Uprava policije podigla nivo zaštite tužioca Katnića. Prethodno se Stanković istoj televiziji požalio da ga nijedan državni organ nije obavijestio o tome da je ugrožena bezbjednost njegovog prvog saradnika.

Konačno, oglasio se i direktor Uprave policije Slavko Stojanović: „Uprava policije, na osnovu operativno preventivnih aktivnosti, raspolaže saznanjima koja ukazuju na ozbiljno ugrožavanje lične bezbjednosti glavnog specijalnog tužioca”.

,,Mogu da zaključim da se dešava nešto što nije uobičajeno”, komentarisao je nekadašnji ministar pravde, advokat Dragan Šoć. „Nije do sada bilo uobičajeno da policija iznosi bilo kakve operativne podatke o ugroženosti određenih štićenih lica. Ja ne mogu da se sjetim da smo ikad čuli bilo kakvu informaciju o bezbjednosti, premijera, šefa države ili predsjednika parlamenta…”.

Dio tih neuobičajenih aktivnosti bio je vidljiv, što bi rekli, i golim okom. Tako je javnost ostala zatečena istupom Andrije Mandića koji je Katniću, navodnom „špijunu KOS-a još od studentskih dana”, poručio: „Za razliku od mnogih kojima je nanio nepravdu i zlo, a koji su mu prešli preko toga, sa mnom je potpuno drugi slučaj, i zbog ovoga laganja, podmetanja, vrijeđanja i izmišljanja, maltretiranja naših ljudi, hapšenja Mihaila Čađenovića i pokušaja našeg hapšenja, platiće kad tad”. Pride je lider DF-a naglasio kako u Crnoj Gori, kada vam neko nasrne na čast i obraz „sve postaje lično”, a kada se pri tome zloupotrebljavaju institucije „stvari se obično i razrješavaju na ličnoj ravni”.

U isto vrijeme pristalice DF-a, nezadovoljni odlukom da se Mihailu Čađenoviću, vozaču DF-a, produži pritvor (šest mjeseci kasnije Ustavni sud je usvojio Čađenovićevu žalbu nakon čega mu je dozvoljeno da se brani sa slobode), izvele su „performans” pred zgradom u kojoj stanuje Mušika Dujović, predsjednik Apelacionog suda. Sa tog skupa zapamćen će ostati transparent kojim je Dujoviću poručeno: „Pravda će zakucati i na tvoja vrata”.

Po nešto od izrečenog i napisanog, u nekon drugom ambijentu, možda i ne bi bilo shvaćeno kao prijetnja. Makar ne iole ozbiljna. Ali…

Crnogorske sudije, tužioci i advokati još dobro pamte kako je, u septembru 2005. u Osnovnom sudu u Baru, penzionisani univerzitetski profesor Batrić Đuković hicima iz pištolja ubio sudiju Miloriju Đukić-Pejović, teško ranio advokata Đorđija Jankovića, a zatim – pošto mu se metak zaglavio u oružju – drškom pištolja povrijedio i sudiju Željka Šupljeglava. Pa potom mirno sačekao policiju. Ispostavilo se da je ubica u barskom sudu vodio imovinski spor sa majkom i komšijama!?

Prema podacima Uprave policije u posljednjih pet godina fizički je napadnuto 569 policajaca. Podmetnutim požarima, eksplozivnim napravama postavljenim na vozila ili ulazna vrata, polomljenim staklima… ni broja se ne zna. Uostalom, do danas nijesu riješena ubistva policijskih funkcionera Gorana Žugića i Darka Raspopovića koji su ubijeni iz zasjede 2000. odnosno 2001. godine.

Ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića (ubijen 2005) dobilo je sudski epilog, njegove ubice nalaze se u zatvoru, ali brojne kontroverze vezane za taj slučaj traju do danas.

„Obaranje presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića je za Vesnu Medenicu postala specijalnost. U oba slučaja, i protiv Lazara Akovića i protiv Slavke Vukčević, po izricanju njihovih presuda, vodila je kampanju da budu kažnjeni”, pisao je Monitor 2012. godine, „Medenica je 2009. imala aktivnu potporu Mušike Dujovića, koji je protiv sudije Akovića pred Sudskim savjetom pokrenuo postupak razrješenja. Aković je egzekuciju preduhitrio ostavkom”. Već bivši sudija,koga ćemo zapamtiti po osuđujućim presudama za ubistvo urednika i vlasnika Dana Duška Jovanovića i inspektora Šćekića , obrazložio je da odlazi ,,jer ne prihvata bilo čije ultimatume, pritiske, prijetnje i zastrašivanja”. Prozvani se nijesu trudili da odgovore.

U istom tekstu Monitor navodi kako je vijeće Apelacionog suda kojim je predsjedavao Milivoje Katnić potvrdilo stav da prilikom ubistva Šćekića nije bilo zločinačkog udruživanja. Zaključak se nametao sam po sebi: „Ako nema zločinačkog udruživanja, stvar je, proizilazi iz odluka Medeničinog sudstva, jasna – Slavoljuba Šćekića nije ubila mafija”!

Lazar Aković, sada advokat, napadnut je i povrijeđen prije dvije godine ispred svog stana u naselju Siti kvart. ,,Bila su dva lica… Bio je to smišljen napad, a ne razbojništvo jer mi ništa nijesu uzeli niti pokušali uzeti. Ovaj što me udarao opsovao mi je majku i rekao nećeš više živjeti”, prisjeća se napadnuti advokat.

Sve navedeno je samo djelić vrha ledenog brijega (ne)prikrivenih prijetnji i ucjena sa kojima se, praktično svakodnevno, suočavaju ljudi iz policije, tužilaštva i pravosuđa. Poput njihovih kolega u okruženju. Sutkinja Ana Adamska Galant iz Prištine, koja je vodila proces protiv Nasera Keljmendija, požalila se da im sarajevsko pravosuđe „otežava i usporava suđenje”. Stanko Subotić Cane oslobođen je u Beogradu optužbi za šverc cigara nakon što je proces proces protiv njega – zastario. Analitičari iz Beograda već najavljuju da će isti ishod imati i čitav niz suđenja protiv nekrunisanog balkanskog narkobosa Darka Šarića. Moćni Pljevljak svoju je odbranu zasnovao na blaćenju i policajaca, tužilaca i sudija koji su doprinijeli razotkrivanju njegove kriminalne mreže. Istovremeno, svjedoci protiv njega umiru nasilnom smrću. Darkov brat Duško, već je u Crnoj Gori pravosnažno oslobođen optužbi za pranje novca. Baš kao i Safet Kalić, njegov brat i supruga.

Pitanje je da li ćemo ikada saznati koliko su na takve odluke uticali dokazi, a koliko strah.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

100 GODINA ODĆUTANOG ZLOČINA NAD BOŠNJACIMA( MUSLIMANIMA) ŠAHOVIĆA: Može li Crna Gora pogledati sebi u oči

Objavljeno prije

na

Objavio:

Rezolucijom koju su u ime  Odbora za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima potpisali Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i  akademik  Šerbo Rastoder, traži se  da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima, navodi se, treba unijeti u obrazovne i nastavne programe Traži se i da se pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih susjeda muslimana

 

Početkom februara Skupštini Crne Gore i svim poslaničkim klubovima je poslat prijedlog rezolucije koji je uputio  Odbor za obilježavanje stogodišnjice genocida u Šahovićima (današnje Tomaševo) 1924. Potpisnici su predsjednik i potpredsjednik Odbora – Reis Islamske zajednice u Crnoj Gori Rifat Fejzić i istoričar i akademik  Šerbo Rastoder. Da bi formalno ušao u skupštinsku proceduru, neophodna su najmanje četiri potpisa poslanika.

U izjavi za Radio Slobodna Evropa (RSE) Rastoder je istakao da je Prijedlog rezolucije o genocidu, kako je zvanično nazvana, „pitanje časti sojske i čojske Crne Gore, njenog građanskog karaktera i multinacionalne politike“.

Rezolucijom se traži da parlament osudi zločin, omogući obilježavanje 100 godina od masakra i podizanje spomen-obilježja stradalima. Zločin u Šahovićima treba unijeti u obrazovne i nastavne programe kao “nedopustivu pojavu u civilizovanom društvu”. Traži se i da se posebno pomenu osobe pravoslavne vjere koje su tada spasile jedan broj svojih komšija muslimana od pogroma razularene mase koja je brojala oko dvije hiljade ljudi došlih uglavnom iz Polja, Mojkovca, ali i iz okolnih mjesta u Vraneškoj dolini.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PRED 31. GODIŠNJICU ZLOČINA U ŠTRPCIMA: Otmica istine u produženom trajanju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ostala je nepoznanica da li su vlasti u Podgorici bile obaviještene o onome što se sprema na pruzi Beograd – Bar. A mogle su biti. U tadašnjoj saveznoj vladi premijera Milana Panića na poziciji ministra unutrašnjih poslova bio je DPS kadar – Pavle Bulatović

 

Narednog utorka, 27. februara, navršiće se 31 godina kako su iz brzog voza 671 Lovćen na liniji Beograd –Bar, u stanici Štrpci na teritotiji BiH, pripadnici interventne čete Višegradske brigade Vojske Republike Srpske pod nazivom Osvetnici, oteli 20 putnika. Zarobljene su odveli, opljačkali pa ubili. Njihova tijela bacili su u Drinu. Do danas su, u jezeru Perućac, pronađeni ostaci četiri žrtve. Za ostalima se, navodno, traga.

Žrtve planirane i, pokazaće se, najavljene otmice dominantno su bili državljani Srbije i Crne Gore (sedmorica ubijenih) bošnjačke i muslimanske nacionalnosti. Stradali su: Esad KapetanovićIljaz LičinaFehim BakijuŠećo SoftićRifat HusovićHalil ZupčevićSenad ĐečevićJusuf RastoderIsmet BabačićAdem AlomerovićMuhedin HanićSafet PreljevićDžafer TopuzovićRasim ĆorićFikret MemovićFevzija ZekovićNijazim KajevićZvjezdan Zuličić i jedna neidntifikovana osoba. Među žrtvama je i Tomo Buzov, prenzionisani oficir i Hrvat po nacionalnosti, koji se, jedini, usprotivio odvođenju putnika. Pitao je uniformisane otmičare  “Ljudi šta to radite?”.

Njihova otmica praktično je bila najavljena. Pripadnici Osvetnika četiri mjeseca ranije, na gotovo identičan način, oteli su 16 Bošnjaka (15 muškaraca i jedna žena) iz sela Sjeverin (Srbija) koji su autobusom pošli u Priboj, gdje su pozvani da nakon tri mjeseca prime platu. Autobus je išao uobičajenom (jedinom) trasom i zaustavljen je u selu Mioče (opština Rudo, BiH). Putnici bošnjačke nacionalnosti su izvedeni i kamionom odvezeni u motel Vilina vlas u Višegradu. Tu su, nekoliko dana kasnije, ubijeni, a njihova tijela bačena u Drinu.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REFORMSKI KURS MANDIĆEVE NOVE: Slavljenje komšijskih praznika i kriminala

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za Daria Vraneša, gradonačelnika multietničkih i viševjerskih Pljevalja,  Pljevlja su  „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod.“    Ove misli izrekao je na proslavi Dana državnosti Republike Srbije , koji je organizovala pljevaljska opština

 

 

U srijedu veče je u Pljevljima, u organizaciji Opštine Pljevlja, u sali Centra za kulturu održana Svečana akademija povodom 220 godina od Prvog srpskog ustanka i 189 godina od donošenja Sretenjskog ustava Knjaževine Srbije. Pozivnice za  događaj je potpisao gradonačelnik Dario Vraneš. Skup je počeo intoniranjem srbijanske himne Bože pravde, a onda je mileševski episkop  Atanasije Rakita, u čijoj jurisdikciji su Pljevlja, blagoslovio prisutne. Gradonačelnik Vraneš je podsjetio na značaj ustanka u Srbiji 1804. i da je u četvrtak „i praznik pljevaljskih Srba, nas koje od naše etničke matice dijeli prevoj koji se zove Jabuka (na granici sa Srbijom)“.

Na praznik Sretenja 15. februara Karađorđe Petrović je u Orašcu podigao ustanak protiv otomanske vlasti. Na isti dan je 1835. proglašen ustav tadašnje Srbije a od 2002. godine se slavi i kao Dan državnosti Republike Srbije.

„U čast tog dana i mi smo se ovdje večeras okupili da kažemo i pokažemo da je ovaj praznik zajednički praznik, a himna Bože pravde zajednička himna svih Srba ma gdje živjeli“ istakao je prvi čovjek Pljevalja. Za njega su  multetnička i viševjerska Pljevlja „srpska zemlja i rasadnik srpskog naroda kroz vjekove“. Ta srpska zemlja „još uvijek ima mnogo neprijatelja …i nije slučajno što je srce srpskih zemalja odvajkada podijeljeno granicama koje su utvrđivali dušmani… a sa svake strane te tromeđe živi od iskona isti narod“.

Četiri dana ranije Vraneš je na TV Vijesti rekao da se nada da će se taj srbijanski praznik „u Pljevljima proslavljati vječno“ i da se time ne podriva ustavni poredak Crne Gore. Dan nakon toga Vraneš je odćutao pitanje Vijesti koliko će novca građane koštati proslava srbijanskog državnog praznika. Umjesto toga pitao je novinara „zašto se bruka“ i da treba da „radi neki časni posao“ – očigledno smatrajući  novinarstvo nečasnim zanimanjem kad nije u službi njegovih političkih mentora iz Beograda.

Vraneš je doktor medicine po struci i specijalizirani hirurg opšte prakse, što je plemenito zanimanje.  No istovremeno se opredijelio i za politiku i  služenje  srbijanskoj autokratiji. Izabran je za gradonačelnika Pljevalja krajem aprila 2023. godine na listi Nove srpske demokratije (NSD) čiji predsjednik je Andrija Mandić  aktuelni šef Skupštine Crne Gore. Vranešov izbor je podržao i Pokret Evropa Sad (PES) i Demokrate sa kojima je u koaliciji u lokalnoj skupštini.

Vraneš se nakon izbora brzo bacio na identitetska pitanja. Najavio je podizanje spomenika i pravljenje trga Patrijarhu Varnavi na istoimenoj ulici jer se radi o „jednom od najvećih pravoslavnih duhovnika“ i „najslavnijem Pljevljaku svih vremena“. Patrijarh Varnava Rosić je bio drugi patrijarh Srpske crkve (SPC) od njenog osnivanja 1921. godine i stolovao je od 1930. do 1937.  Umro je pod nerazjašnjenim okolnostima (i optužbama da je otrovan) kao srpski ultranacionalista i oponent Vlade Milana Stojadinovića.  Vlada je nastojala stvoriti političku stabilnost u višenacionalnoj Kraljevini Jugoslaviji tako što bi dala jednaka prava Katoličkoj crkvi kroz potpisivanje posebnog ugovora sa Vatikanom (konkordat). Varnava Rosić je nesporno  (na osnovu njegovih intervjua štampi tog vremena) bio antisemita i vatreni podržavalac Adolfa Hitlera i njegove nacističke stranke.

Vraneš je kasnije položio vijenac na mjesto gdje su partizani strijeljali 25 četnika i nacističkih kolaboracionista 1944.godine rekavši prošlog ljeta da je opština odala poštu i da su se „pomolili Bogu i zapalili svijeću za sve heroje koji su bili u četničkom pokretu i koji su život dali za slobodu“. Četnici su, služeći fašistima, u pljevaljskom kraju tokom rata počinili brojne zločine protiv civilnog stanovništva, pogotovo protiv muslimana.

Vraneš je pokušao promijeniti i Dan opštine sa 20.novembra (kada je 1944. oslobođen od nacista) na vjerski praznik Svete Petke (27. oktobar) kada je u 1918. u grad ušla srbijanska vojska. Na dan srbijanskih (vrlo vjerovatno pokradenih) izbora 17. decembra „brat Dario Vraneš, predsednik opštine Pljevlja, (je) dao snažnu podršku listi Aleksandar Vučić-Prijepolje ne sme da stane“ stoji u objavi Opštinskog odbora Srpske napredne stranke (SNS) u Prijepolju uz objavljene fotografije. Njegov partijski šef Andrija Mandić je  skoknuo do Beograda da lično čestita izbornu „pobedu“ srbijanskom vođi Aleksandru Vučiću.

Mandić je rekao da je pozvan od Vučića i za Dan državnosti i da će se „naravno odazvati“ pozivu ne odgovorivši da li tamo ide u državnom ili partijskom svojstvu. I Mandićev koalicioni partner, predsjednik Demokratske narodne partije (DNP) Milan Knežević je najavio prisustvo nakon poziva Vučića. DNP je u saopštenju objavila da je „savremena Srbija dostojna svojih slavnih predaka (i) nastavlja slobodarsku politiku odbrane nacionalnih interesa i teritorijalnog suvereniteta“.

Na posljednje izlive srpstva Vraneša pljevaljska podružnica PES-a je odgovorila da „opština Pljevlja nema nadležnosti da slavi praznike drugih država pa ni naše komšijske i drage Srbije“ te da Vraneš „kao gradonačelnik Pljevalja, ima obavezu da se fokusira na rješavanje nagomilanih lokalnih problema u našem gradu, i prestane da stvara nepotrebne krize i tenzije, sa svrhom da sitno politički poentira“.

I PES i Demokrate su rekle da ih niko nije konsultirao oko proslave srbijanskog  praznika. Demokrate su naglasile da „obilježavanje datuma iz istorije i kulturnog nasljeđa svih naroda koji žive u opštini mora biti isključivo uz poštovanje Ustava Crne Gore“, uz obazrivo „trošenju javnog novca u dijelu kulturnih događaja“. Premijer Milojko Spajić, koji je rodom iz ovog grada, se do sada nije oglasio, kao ni Mandić kao predsjednik parlamenta.

Pljevlja grcaju u nevoljama. Enormno zagađenje vazduha – među najvećim u Evropi, raseljavanje osiromašenog stanovništva i njegovo korištenje  kao regrutni centar za narko kartele čiji neki od glavnih operativaca su iz ovog grada  predstavljaju ogromni izazov kojim se Mandićeva stranka ne bavi, makar na vidljiv način.

Posebno je zabrinjavajući i indikativan  njihov odnos prema prirodi režima u Srbiji. Vučićeva vlast je istog (i sada vjerovatno goreg) karaktera nego doskorašnja vlast njegovog prijatelja i saveznika – Mila Đukanovića. Đukanovićev režim je  proganjao NSD i Demokratski front (DF) nekad uz Vučićevu  pomoć. Montirana afera Državni udar protiv Mandića i Kneževića je dobila na legitimitetu nakon što su policijski doušnici i saradnici vlasti u Srbiji svjedočili protiv njih, a u korist režima Đukanovića. Prvi sporazumi o „priznanju krivice“ su sklopljeni sa srbijanskim molerima, nadničarima, i šoferima koji su dovučeni iz Srbije, da navodno zauzmu Skupštinu.  Priznanja su uslijedila nakon što je srpska ambasada pritisnula svoje građane u pritvoru da potpišu lažna priznanja krivice kao jedini način izlaska na slobodu. Rukovodstvo bivšeg DF-a dobro zna da su stradali upravo etnički Srbi čije osude su dogovorile i sredile vlasti „dva oka u glavi“.

Slučaj osuđenog vođe kriminalne organizacije i ranijeg vladara Budve Svetozara Marovića je svima poznat. Ni Mandić niti bilo ko iz prosrpskog bloka se nisu nikada usudili uputiti poziv Vučiču da prestane štititi kriminalca i da ga pošalje na izdržavanje zatvorske kazne. Nedavna objava prepiske sa SKY aplikacije koje je Crnoj Gori poslao Europol o poslovima Andreja Vučića, brata srbijanskog predsjednika, i narko bosa Zvonka Veselinovića (po procurjelim izvještajima same srpske policije) i proslava njihove prve zarađene milijarde je izazvala osude Milana Kneževića i ad hominem napade na Vijesti jer su se usudili tako nešto objaviti.

Odlasci DF-ovih političara u Beograd na skupove SNS političara i ministara koji otvoreno sarađuju sa narko bosovima i koji su upleteni u veliki broj korupcionaških afera u najmanju ruku izaziva sumnju da njihova borba protiv kriminalne Đukanovićeve vladavine nije vjerodostojna. Prozivanje Đukanovića za Pandora papire a istovremeno ćutanje na iste takve  kada su u pitanju Vučićevi ljudi je simptomatično.

Ponašanje NSD-a i manjih srpskih partija u slučaju uhapšenog gradonačelnika Budve Mila Božovića zbog članstva u kriminalnoj organizaciji i trgovine narkoticima još više problematizira njihovu deklarativnu borbu za pravnu državu. Poslanik NSD-a Jovan Vučurović je ne nedavnoj sjednici skupštinskog Odbora za odbranu i bezbjednost ponovo probao preseliti slučaj iz sudnice (čiji glavni pretres tek treba početi) u medije i skrenuti pažnju sa gorućih problema. Vučurović je optužio tužilaštvo, koje slučaj bazira na istim prepiskama sa SKY aplikacije kao i protiv osoba bliskih DPS-u, da je hapšenje Božovića „politički motivisano“ i da „iza toga svega stoje strane adrese koje su tu odigrale najvažniju ulogu“. Vučurevićeva „poruka Vladimiru Novoviću je da se prestane sa progonom Mila Božovića, kao da je okorjeli kriminalac“.

Na kraju će mnogi zaključiti  da bivši DF i nema problem sa kriminalom koliko ima problem sa crnogorskim prefiksom. Srpski kriminal i jednopartijska država koja krade izbore, štiti OKG bosove i oslobađa ubice novinara je prihvatljiva alternativa DPS-u.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo