Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVILEGOVANI KRIMINALCI PLAŠE ČUVARE ZAKONA: Obrnuta piramida moći

Objavljeno prije

na

Specijalnom državnom tužiocu Saši Čađenoviću dodijeljeno je stalno policijsko obezbjeđenje nakon što su na adresu Specijalnog državnog tužilaštva prispjele pisane prijetnje koje mu je iz zatvora u Spužu uputio jedan od optuženih za učešće u dvostrukom ubistvu u Budvi krajem 2016. godine. Tada su usmrćeni Đorđe Boreta i Dragan Zečević, penzionisani ljekar koji je stradao pošto se u pogrešno vrijeme zatekao na pogrešnom mjestu. Nadležni drže da i to dvostruko ubistvo ide na konto zaraćenih kotorskih klanova.

Prema saznanjima Vijesti, Čađenoviću je prijetio Ilija Pavlović, koji je skupa sa bratom Boškom uhapšen u Budvi u septembru prošle godine. Osumnjičeni su za teško ubistvo, stvaranje kriminalne organizacije i nedozvoljeno držanje oružja. Navodno je telefon jednog od braće, u trenutku ubistva, lociran desetak metara od kafića u kome su ubijeni Boreta i Zečević, navode Vijesti a prenose domaći i regionalni mediji.

Pisane prijetnje Čađenoviću samo su nastavak prošlogodišnjeg trenda javnih prijetnji crnogorskim tužiocima. Sredinom februara prošle godine iz Višeg državnog tužilaštva obaviješteni smo o prijetnjama tužiocu Željku Tomkoviću. Njemu je, tokom saslušanja, prijetio Vladimir Ulama koji je skupa sa Darkom Mijovićem optužen zbog teškog ubistva Nemanje Medina. „Okrivljeni se prilikom saslušanja, nakon što je iskoristio pravo da ne iznosi odbranu, obratio postupajućem državnom tužiocu i tom prilikom mu uputio riječi da je sramota što nevin leži u zatvoru i da će mu on zbog toga platiti”, saopšteno je iz Višeg državnog tužilaštva. Nešto kasnije, Osnovno državno tužilaštvo iz Podgorice podiglo je optužni akt protiv Ulame.

Policija je u Budvi, sredinom februara 2017, uhapsila Nola Kneževića (39) iz Šavnika, zbog prijetnji koje je na svojoj fejsbuk stranici uputio Glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.

„Bivši sam pripadnik MUP-a RCG, imam 39 godina, pet godina nijesam ulazio u ovu državu, ja ti neću reći da je ovo upozorenje, ovo ti je obećanje da ćes završiti ako nastaviš sa ovim pokušajima hapšenja kao Zoran Đinđić, a možda i kao Ivan Stambolić, a ti me privedi da ti to kažem u oči”, napisao je Knežević podstaknut, ispostavilo se, zahtjevom tužilaštva da se Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću skine imunitet i odredi pritvor zbog sumnji da su učestvovali u „pokušaju terorizma”, kako je tužilaštvo zvanično krstilo događaje od 16. oktobra 2016. godine.

Knežević je osuđen na dva mjeseca zatvora a potom se, po već dobro uhodanim saradničkim kanalima, u Dnevnim novinama pojavilo pismo koje je iz zatvora uputio Katniću. Tu se Knežević pravda zbog učinjenog, tvrdi da je bio pijan ali i da se „odmah otrijeznio kad mu je policija rekla šta je napisao na svom profilu”. Pravdao se i da nikada ne bi naudio specijalnom tužiocu mada je prijeteća poruka vjerovatno objavljena sa njegovog telefona. „Ne branim ja sebe kao nekog ko misli da plače i moli za oproštaj uz obećanje da će zaboraviti politiku. To nikada. I kad budem mrtav i tada ću biti protiv DPS. Ja nijesam Mirko Velimirović, zvani Paja, niti neki Sinđelić Saša, ja sam Nole Knežević, unuk Vesa Kneževića, sekretara komiteta i šefa Udbe iz Titovog vremena…”, pohvalio se ili požalio Knežević Katniću. Muka je svačija.

Samo mjesec dana kasnije, u martu prošle godine, premijer Duško Marković obznanio je kako u Crnoj Gori postoji „više odgovornih osoba” čije je bezbjednost, prema informacijama nadležnih službi, ugrožena. „Među tim osobama je i Glavni specijalni tužilac. Rekao bih da je on jedan od najugroženijih. I te informacije treba da imaju oni koji ih imaju”, naveo je Marković, ne objašnjavajući zašto te, po prirodi stvari povjerljive informacije koje već imaju „oni koji treba da ih imaju” dijeli sa sveukupnom javnošću.

Potom nas je TVCG informisala da je ministar policije Melvudin Nuhodžić obavijestio Vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića da je Uprava policije podigla nivo zaštite tužioca Katnića. Prethodno se Stanković istoj televiziji požalio da ga nijedan državni organ nije obavijestio o tome da je ugrožena bezbjednost njegovog prvog saradnika.

Konačno, oglasio se i direktor Uprave policije Slavko Stojanović: „Uprava policije, na osnovu operativno preventivnih aktivnosti, raspolaže saznanjima koja ukazuju na ozbiljno ugrožavanje lične bezbjednosti glavnog specijalnog tužioca”.

,,Mogu da zaključim da se dešava nešto što nije uobičajeno”, komentarisao je nekadašnji ministar pravde, advokat Dragan Šoć. „Nije do sada bilo uobičajeno da policija iznosi bilo kakve operativne podatke o ugroženosti određenih štićenih lica. Ja ne mogu da se sjetim da smo ikad čuli bilo kakvu informaciju o bezbjednosti, premijera, šefa države ili predsjednika parlamenta…”.

Dio tih neuobičajenih aktivnosti bio je vidljiv, što bi rekli, i golim okom. Tako je javnost ostala zatečena istupom Andrije Mandića koji je Katniću, navodnom „špijunu KOS-a još od studentskih dana”, poručio: „Za razliku od mnogih kojima je nanio nepravdu i zlo, a koji su mu prešli preko toga, sa mnom je potpuno drugi slučaj, i zbog ovoga laganja, podmetanja, vrijeđanja i izmišljanja, maltretiranja naših ljudi, hapšenja Mihaila Čađenovića i pokušaja našeg hapšenja, platiće kad tad”. Pride je lider DF-a naglasio kako u Crnoj Gori, kada vam neko nasrne na čast i obraz „sve postaje lično”, a kada se pri tome zloupotrebljavaju institucije „stvari se obično i razrješavaju na ličnoj ravni”.

U isto vrijeme pristalice DF-a, nezadovoljni odlukom da se Mihailu Čađenoviću, vozaču DF-a, produži pritvor (šest mjeseci kasnije Ustavni sud je usvojio Čađenovićevu žalbu nakon čega mu je dozvoljeno da se brani sa slobode), izvele su „performans” pred zgradom u kojoj stanuje Mušika Dujović, predsjednik Apelacionog suda. Sa tog skupa zapamćen će ostati transparent kojim je Dujoviću poručeno: „Pravda će zakucati i na tvoja vrata”.

Po nešto od izrečenog i napisanog, u nekon drugom ambijentu, možda i ne bi bilo shvaćeno kao prijetnja. Makar ne iole ozbiljna. Ali…

Crnogorske sudije, tužioci i advokati još dobro pamte kako je, u septembru 2005. u Osnovnom sudu u Baru, penzionisani univerzitetski profesor Batrić Đuković hicima iz pištolja ubio sudiju Miloriju Đukić-Pejović, teško ranio advokata Đorđija Jankovića, a zatim – pošto mu se metak zaglavio u oružju – drškom pištolja povrijedio i sudiju Željka Šupljeglava. Pa potom mirno sačekao policiju. Ispostavilo se da je ubica u barskom sudu vodio imovinski spor sa majkom i komšijama!?

Prema podacima Uprave policije u posljednjih pet godina fizički je napadnuto 569 policajaca. Podmetnutim požarima, eksplozivnim napravama postavljenim na vozila ili ulazna vrata, polomljenim staklima… ni broja se ne zna. Uostalom, do danas nijesu riješena ubistva policijskih funkcionera Gorana Žugića i Darka Raspopovića koji su ubijeni iz zasjede 2000. odnosno 2001. godine.

Ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića (ubijen 2005) dobilo je sudski epilog, njegove ubice nalaze se u zatvoru, ali brojne kontroverze vezane za taj slučaj traju do danas.

„Obaranje presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića je za Vesnu Medenicu postala specijalnost. U oba slučaja, i protiv Lazara Akovića i protiv Slavke Vukčević, po izricanju njihovih presuda, vodila je kampanju da budu kažnjeni”, pisao je Monitor 2012. godine, „Medenica je 2009. imala aktivnu potporu Mušike Dujovića, koji je protiv sudije Akovića pred Sudskim savjetom pokrenuo postupak razrješenja. Aković je egzekuciju preduhitrio ostavkom”. Već bivši sudija,koga ćemo zapamtiti po osuđujućim presudama za ubistvo urednika i vlasnika Dana Duška Jovanovića i inspektora Šćekića , obrazložio je da odlazi ,,jer ne prihvata bilo čije ultimatume, pritiske, prijetnje i zastrašivanja”. Prozvani se nijesu trudili da odgovore.

U istom tekstu Monitor navodi kako je vijeće Apelacionog suda kojim je predsjedavao Milivoje Katnić potvrdilo stav da prilikom ubistva Šćekića nije bilo zločinačkog udruživanja. Zaključak se nametao sam po sebi: „Ako nema zločinačkog udruživanja, stvar je, proizilazi iz odluka Medeničinog sudstva, jasna – Slavoljuba Šćekića nije ubila mafija”!

Lazar Aković, sada advokat, napadnut je i povrijeđen prije dvije godine ispred svog stana u naselju Siti kvart. ,,Bila su dva lica… Bio je to smišljen napad, a ne razbojništvo jer mi ništa nijesu uzeli niti pokušali uzeti. Ovaj što me udarao opsovao mi je majku i rekao nećeš više živjeti”, prisjeća se napadnuti advokat.

Sve navedeno je samo djelić vrha ledenog brijega (ne)prikrivenih prijetnji i ucjena sa kojima se, praktično svakodnevno, suočavaju ljudi iz policije, tužilaštva i pravosuđa. Poput njihovih kolega u okruženju. Sutkinja Ana Adamska Galant iz Prištine, koja je vodila proces protiv Nasera Keljmendija, požalila se da im sarajevsko pravosuđe „otežava i usporava suđenje”. Stanko Subotić Cane oslobođen je u Beogradu optužbi za šverc cigara nakon što je proces proces protiv njega – zastario. Analitičari iz Beograda već najavljuju da će isti ishod imati i čitav niz suđenja protiv nekrunisanog balkanskog narkobosa Darka Šarića. Moćni Pljevljak svoju je odbranu zasnovao na blaćenju i policajaca, tužilaca i sudija koji su doprinijeli razotkrivanju njegove kriminalne mreže. Istovremeno, svjedoci protiv njega umiru nasilnom smrću. Darkov brat Duško, već je u Crnoj Gori pravosnažno oslobođen optužbi za pranje novca. Baš kao i Safet Kalić, njegov brat i supruga.

Pitanje je da li ćemo ikada saznati koliko su na takve odluke uticali dokazi, a koliko strah.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo