Povežite se sa nama

MONITORING

PRIVILEGOVANI KRIMINALCI PLAŠE ČUVARE ZAKONA: Obrnuta piramida moći

Objavljeno prije

na

Specijalnom državnom tužiocu Saši Čađenoviću dodijeljeno je stalno policijsko obezbjeđenje nakon što su na adresu Specijalnog državnog tužilaštva prispjele pisane prijetnje koje mu je iz zatvora u Spužu uputio jedan od optuženih za učešće u dvostrukom ubistvu u Budvi krajem 2016. godine. Tada su usmrćeni Đorđe Boreta i Dragan Zečević, penzionisani ljekar koji je stradao pošto se u pogrešno vrijeme zatekao na pogrešnom mjestu. Nadležni drže da i to dvostruko ubistvo ide na konto zaraćenih kotorskih klanova.

Prema saznanjima Vijesti, Čađenoviću je prijetio Ilija Pavlović, koji je skupa sa bratom Boškom uhapšen u Budvi u septembru prošle godine. Osumnjičeni su za teško ubistvo, stvaranje kriminalne organizacije i nedozvoljeno držanje oružja. Navodno je telefon jednog od braće, u trenutku ubistva, lociran desetak metara od kafića u kome su ubijeni Boreta i Zečević, navode Vijesti a prenose domaći i regionalni mediji.

Pisane prijetnje Čađenoviću samo su nastavak prošlogodišnjeg trenda javnih prijetnji crnogorskim tužiocima. Sredinom februara prošle godine iz Višeg državnog tužilaštva obaviješteni smo o prijetnjama tužiocu Željku Tomkoviću. Njemu je, tokom saslušanja, prijetio Vladimir Ulama koji je skupa sa Darkom Mijovićem optužen zbog teškog ubistva Nemanje Medina. „Okrivljeni se prilikom saslušanja, nakon što je iskoristio pravo da ne iznosi odbranu, obratio postupajućem državnom tužiocu i tom prilikom mu uputio riječi da je sramota što nevin leži u zatvoru i da će mu on zbog toga platiti”, saopšteno je iz Višeg državnog tužilaštva. Nešto kasnije, Osnovno državno tužilaštvo iz Podgorice podiglo je optužni akt protiv Ulame.

Policija je u Budvi, sredinom februara 2017, uhapsila Nola Kneževića (39) iz Šavnika, zbog prijetnji koje je na svojoj fejsbuk stranici uputio Glavnom specijalnom tužiocu Milivoju Katniću.

„Bivši sam pripadnik MUP-a RCG, imam 39 godina, pet godina nijesam ulazio u ovu državu, ja ti neću reći da je ovo upozorenje, ovo ti je obećanje da ćes završiti ako nastaviš sa ovim pokušajima hapšenja kao Zoran Đinđić, a možda i kao Ivan Stambolić, a ti me privedi da ti to kažem u oči”, napisao je Knežević podstaknut, ispostavilo se, zahtjevom tužilaštva da se Andriji Mandiću i Milanu Kneževiću skine imunitet i odredi pritvor zbog sumnji da su učestvovali u „pokušaju terorizma”, kako je tužilaštvo zvanično krstilo događaje od 16. oktobra 2016. godine.

Knežević je osuđen na dva mjeseca zatvora a potom se, po već dobro uhodanim saradničkim kanalima, u Dnevnim novinama pojavilo pismo koje je iz zatvora uputio Katniću. Tu se Knežević pravda zbog učinjenog, tvrdi da je bio pijan ali i da se „odmah otrijeznio kad mu je policija rekla šta je napisao na svom profilu”. Pravdao se i da nikada ne bi naudio specijalnom tužiocu mada je prijeteća poruka vjerovatno objavljena sa njegovog telefona. „Ne branim ja sebe kao nekog ko misli da plače i moli za oproštaj uz obećanje da će zaboraviti politiku. To nikada. I kad budem mrtav i tada ću biti protiv DPS. Ja nijesam Mirko Velimirović, zvani Paja, niti neki Sinđelić Saša, ja sam Nole Knežević, unuk Vesa Kneževića, sekretara komiteta i šefa Udbe iz Titovog vremena…”, pohvalio se ili požalio Knežević Katniću. Muka je svačija.

Samo mjesec dana kasnije, u martu prošle godine, premijer Duško Marković obznanio je kako u Crnoj Gori postoji „više odgovornih osoba” čije je bezbjednost, prema informacijama nadležnih službi, ugrožena. „Među tim osobama je i Glavni specijalni tužilac. Rekao bih da je on jedan od najugroženijih. I te informacije treba da imaju oni koji ih imaju”, naveo je Marković, ne objašnjavajući zašto te, po prirodi stvari povjerljive informacije koje već imaju „oni koji treba da ih imaju” dijeli sa sveukupnom javnošću.

Potom nas je TVCG informisala da je ministar policije Melvudin Nuhodžić obavijestio Vrhovnog državnog tužioca Ivicu Stankovića da je Uprava policije podigla nivo zaštite tužioca Katnića. Prethodno se Stanković istoj televiziji požalio da ga nijedan državni organ nije obavijestio o tome da je ugrožena bezbjednost njegovog prvog saradnika.

Konačno, oglasio se i direktor Uprave policije Slavko Stojanović: „Uprava policije, na osnovu operativno preventivnih aktivnosti, raspolaže saznanjima koja ukazuju na ozbiljno ugrožavanje lične bezbjednosti glavnog specijalnog tužioca”.

,,Mogu da zaključim da se dešava nešto što nije uobičajeno”, komentarisao je nekadašnji ministar pravde, advokat Dragan Šoć. „Nije do sada bilo uobičajeno da policija iznosi bilo kakve operativne podatke o ugroženosti određenih štićenih lica. Ja ne mogu da se sjetim da smo ikad čuli bilo kakvu informaciju o bezbjednosti, premijera, šefa države ili predsjednika parlamenta…”.

Dio tih neuobičajenih aktivnosti bio je vidljiv, što bi rekli, i golim okom. Tako je javnost ostala zatečena istupom Andrije Mandića koji je Katniću, navodnom „špijunu KOS-a još od studentskih dana”, poručio: „Za razliku od mnogih kojima je nanio nepravdu i zlo, a koji su mu prešli preko toga, sa mnom je potpuno drugi slučaj, i zbog ovoga laganja, podmetanja, vrijeđanja i izmišljanja, maltretiranja naših ljudi, hapšenja Mihaila Čađenovića i pokušaja našeg hapšenja, platiće kad tad”. Pride je lider DF-a naglasio kako u Crnoj Gori, kada vam neko nasrne na čast i obraz „sve postaje lično”, a kada se pri tome zloupotrebljavaju institucije „stvari se obično i razrješavaju na ličnoj ravni”.

U isto vrijeme pristalice DF-a, nezadovoljni odlukom da se Mihailu Čađenoviću, vozaču DF-a, produži pritvor (šest mjeseci kasnije Ustavni sud je usvojio Čađenovićevu žalbu nakon čega mu je dozvoljeno da se brani sa slobode), izvele su „performans” pred zgradom u kojoj stanuje Mušika Dujović, predsjednik Apelacionog suda. Sa tog skupa zapamćen će ostati transparent kojim je Dujoviću poručeno: „Pravda će zakucati i na tvoja vrata”.

Po nešto od izrečenog i napisanog, u nekon drugom ambijentu, možda i ne bi bilo shvaćeno kao prijetnja. Makar ne iole ozbiljna. Ali…

Crnogorske sudije, tužioci i advokati još dobro pamte kako je, u septembru 2005. u Osnovnom sudu u Baru, penzionisani univerzitetski profesor Batrić Đuković hicima iz pištolja ubio sudiju Miloriju Đukić-Pejović, teško ranio advokata Đorđija Jankovića, a zatim – pošto mu se metak zaglavio u oružju – drškom pištolja povrijedio i sudiju Željka Šupljeglava. Pa potom mirno sačekao policiju. Ispostavilo se da je ubica u barskom sudu vodio imovinski spor sa majkom i komšijama!?

Prema podacima Uprave policije u posljednjih pet godina fizički je napadnuto 569 policajaca. Podmetnutim požarima, eksplozivnim napravama postavljenim na vozila ili ulazna vrata, polomljenim staklima… ni broja se ne zna. Uostalom, do danas nijesu riješena ubistva policijskih funkcionera Gorana Žugića i Darka Raspopovića koji su ubijeni iz zasjede 2000. odnosno 2001. godine.

Ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića (ubijen 2005) dobilo je sudski epilog, njegove ubice nalaze se u zatvoru, ali brojne kontroverze vezane za taj slučaj traju do danas.

„Obaranje presuda u predmetu za ubistvo Slavoljuba Šćekića je za Vesnu Medenicu postala specijalnost. U oba slučaja, i protiv Lazara Akovića i protiv Slavke Vukčević, po izricanju njihovih presuda, vodila je kampanju da budu kažnjeni”, pisao je Monitor 2012. godine, „Medenica je 2009. imala aktivnu potporu Mušike Dujovića, koji je protiv sudije Akovića pred Sudskim savjetom pokrenuo postupak razrješenja. Aković je egzekuciju preduhitrio ostavkom”. Već bivši sudija,koga ćemo zapamtiti po osuđujućim presudama za ubistvo urednika i vlasnika Dana Duška Jovanovića i inspektora Šćekića , obrazložio je da odlazi ,,jer ne prihvata bilo čije ultimatume, pritiske, prijetnje i zastrašivanja”. Prozvani se nijesu trudili da odgovore.

U istom tekstu Monitor navodi kako je vijeće Apelacionog suda kojim je predsjedavao Milivoje Katnić potvrdilo stav da prilikom ubistva Šćekića nije bilo zločinačkog udruživanja. Zaključak se nametao sam po sebi: „Ako nema zločinačkog udruživanja, stvar je, proizilazi iz odluka Medeničinog sudstva, jasna – Slavoljuba Šćekića nije ubila mafija”!

Lazar Aković, sada advokat, napadnut je i povrijeđen prije dvije godine ispred svog stana u naselju Siti kvart. ,,Bila su dva lica… Bio je to smišljen napad, a ne razbojništvo jer mi ništa nijesu uzeli niti pokušali uzeti. Ovaj što me udarao opsovao mi je majku i rekao nećeš više živjeti”, prisjeća se napadnuti advokat.

Sve navedeno je samo djelić vrha ledenog brijega (ne)prikrivenih prijetnji i ucjena sa kojima se, praktično svakodnevno, suočavaju ljudi iz policije, tužilaštva i pravosuđa. Poput njihovih kolega u okruženju. Sutkinja Ana Adamska Galant iz Prištine, koja je vodila proces protiv Nasera Keljmendija, požalila se da im sarajevsko pravosuđe „otežava i usporava suđenje”. Stanko Subotić Cane oslobođen je u Beogradu optužbi za šverc cigara nakon što je proces proces protiv njega – zastario. Analitičari iz Beograda već najavljuju da će isti ishod imati i čitav niz suđenja protiv nekrunisanog balkanskog narkobosa Darka Šarića. Moćni Pljevljak svoju je odbranu zasnovao na blaćenju i policajaca, tužilaca i sudija koji su doprinijeli razotkrivanju njegove kriminalne mreže. Istovremeno, svjedoci protiv njega umiru nasilnom smrću. Darkov brat Duško, već je u Crnoj Gori pravosnažno oslobođen optužbi za pranje novca. Baš kao i Safet Kalić, njegov brat i supruga.

Pitanje je da li ćemo ikada saznati koliko su na takve odluke uticali dokazi, a koliko strah.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

Izdvojeno

KOLIKO NAS KOŠTAJU POLITIČKA PREPUCAVANJA UNUTAR VLASTI: Cijena frustracije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Računica pokazuje da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, do kraja otplate kredita za refinansiranje – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina. Za sve to u DF-u nijesu htjeli ni da čuju

 

Priča o neodgovornosti ovdašnjih političara dobila je novo poglavlje. Od prošle nedjelje imamo egzaktnu računicu koja pokazuje (jedan dio) cijene koju plaćamo zbog previranja unutar vladajuće većine. Taj trošak nije mali. U pitanju je više novca nego što je ovogodišnjim budžetom, konačno usvojenim prošle nedjelje, predviđeno za buduće naknade majkama sa troje i više djece (25 miliona).

Novi požar buknuo je bez najave. Uoči glasanja o budžetu, ministar finansija Milojko Spajić predložio je parlamentu amandman koji predviđa mogućnost zaduženja „do 900 miliona eura“ u svrhu refinansiranja tzv. kineskog kredita za gradnju autoputa čija prva rata, u iznosu od 29 miliona, dospijeva na naplatu 21. jula. Dok bi naredne i sljedećih godina bili u obavezi da plaćamo dvije polugodišnje rate – u januaru i julu.

Ministar Spajić je u Skupštini kazao da je Vlada blizu dogovora da dobiju kredit u eurima, po kamatnoj stopi od jedan odsto, rokom otplate 20 godina, grejs periodom od šest godina i – bez hipoteka nad državnom imovinom. S tim što sve predočene podatke treba uzeti sa rezervom, pošto pregovori s potencijalnim kreditorima (kreditorom) i dalje traju. A potom valja pregovarati i o prijevremenoj otplati duga.

Tim novcem, predočeno je prisutnim poslanicima, Vlada bi prijevremeno otplatila kredit dobijen od kineske Exim banke od 945 miliona dolara. Pošto je kredit za gradnju prve dionice autoputa uzet u stranoj valuti (USA dolari), od početka je bilo jasno da je Vlada zaključenjem tog ugovora preuzela veliki rizik. Da je taj strah bio opravdan pokazuje podatak da je kredit, kada je ugovoren, vrijedio 690 miliona eura dok je danas njegova vrijednost, preračunata u eure, veća za nekih 100 miliona. Dodatno, ugovorena kamata je dva odsto, a grejs period od šest godina je istekao. Tako bi sa otplatom duga, suprotno nekadašnjim planovima, počeli prije završetka dionice Smokovac – Mateševo.

Kinezi su se potrudili da osiguraju dobit u ovom poslu, pa se u ugovoru o kreditu našla i odredba prema kojoj se Crna Gora „odriče imuniteta po osnovu suverenosti ili na drugi način za sebe ili svoju imovinu, osim imovine koja se odnosi na diplomatsko-konzularna predstavništva i vojne imovine, u vezi sa bilo kojim arbitražnim postupkom u skladu sa ugovorom…”. To je, prema tumačenju stručnjaka, značilo da bi Exim banka svoj dug mogla naplatiti i preuzimanjem dijela teritorije Crne Gore, pod uslovom da nije riječ o kasarni ili ambasadi. Zato se ministar i pohvalio da ugovor o refinansiranju o kome se pregovara ne podrazumijeva hipoteku.

Predočena računica je pokazivala da bi Crna Gora, samo po osnovu niže kamate, uzimanjem novog kredita za refinansiranje duga – pod uslovom da Kinezi prihvate takav aranžman pod nekim normalnim uslovima – uštedjela oko 100 miliona. Pride bi vraćanje duga počela tek za šest godina, što znači da bi Crna Gora nekih 300 miliona mogla, umjesto za vraćanje duga, uložiti u razvoj neophodne infrastrukture. Uz realnu šansu da se, kada dug prispije za plaćanje, dio potrebnog novca prikupi i od naplate putarine na dionici Smokovac – Mateševo. Koja će, valjda, biti završena u nekom doglednom roku.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

REAGOVANJA NA REZOLUCIJU O GENOCIDU U SREBRENICI: Zločin nepriznavanja zločina

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zvanična Srbija je usvajanje rezolucije proglasila antisrpstvom. Kritički nastrojeni intelektulaci u Srbiji optužuju srpsku vlast da ona čitavom narodu podmeće kolektivnu krivicu

 

Prije jedanaest godina Skupština Srbije usvojila je Deklaraciju o Srebrenici. Termina genocid nema. Danas se u tamošnjem parlamentu nalaze dva prijedloga rezolucije o Srebrenici. SDA Sandžaka traži osudu genocida, a u tekstu koji je kao odgovor u tom domu podnio Marijan Rističević, poslanik liste SNS-a, traži se osuđivanje zločina.

Iz vrha Srbije stižu glasovi: „Šta je sa genocidom i zločinima nad Srbima?” Poneki iz opozicije tvrde da je rezolucija SDA na istom zadatku kao i ona u Crnoj Gori – da se, kako vele, pojača pritisak na Srbiju i RS po nalogu iz Brisela i Vašingtona.

SRAMNO! Prvo nas proglase za GENOCIDAN narod, pa nas zovu da im SPASIMO letnju sezonu; Osudili čitav narod za genocid: Najgori, najcrnji udar na Srbiju; GORI SU I OD USTAŠA! Đukanović, Krivokapić i Bečić optužili Srbe i Srbiju za genocide, Gori od Britanaca i Mila: Krivokapić i Bečić Srbima udarili žig genocidnih… samo je dio huškačkih naslova koji su preplavili kioske u Srbiji sa naslovnica Novosti, Kurira, Informera…

Politički vrh radi u istom pravcu, a predvodnik Aleksandar Vučić se pita: „Kakve veze Srebrenica ima sa Crnom Gorom? Što se oni mešaju u nečije tuđe odnose? Ko smo mi da danas arbitriramo između Turske i Jermenije… ”. Obećao je da se sa donošenjem rezolucije o Srebrenici u Skupštini Srbije „neće saglasiti dok je predsednik Srbije”.

Predsjednik Skupštine Srbije Ivica Dačić smatra ovo dijelom projekta čiji je cilj da optereti Srbiju i srpski narod, da bi se dokazalo da je RS nastala na genocidu.

Aleksandar Vulin, ministar unutrašnjih poslova Srbije je istomišljenike našao u Srpskoj radikalnoj stranci Vojislava Šešelja. Njihova ideja je selektivna propusnost crnogorsko-srpske granice.

Ovakve reakcije iz Beograda, na usvajanje rezolucije u crnogorskom parlamentu  ovako je ocijenio analitičar Cvjetin Milivojević. „Ova Vlada je formirana sa velikim očekivanjima iz Srbije, da će sa jedne strane zaštititi imovinu Mitropolije SPC u Crnoj Gori, a sa druge da će povući neke korake u planu odustajanja od priznanja Kosova, što je bilo nerealno očekivati jer je riječ o koalicionoj Vladi. S obzirom na to da očekivanja nisu ispunjena, sada zvanični Beograd podmeće priču da je prioritet Krivokapića da se bavi ‘izmišljenim genocidom u Srebrenici i izmišljenim zločincima iz redova srpskog naroda'“, prenijela je RSE.

Prema njegovim riječima Vučić pokušava da u Crnoj Gori uradi isto što čini na Kosovu, „gdje ima jednu satelitsku stranku, kao što je Srpska lista, koja se više bavi stranačkim pitanjima opstanka Vučića na vlasti, nego problemima lokalnog stanovništva“. Milivojević smatra da su ovakva reagovanja pokušaj da se vrati politika kada su apsolutni vladari, Vučić i Milo Đukanović raspirivali anticrnogorstvo, odnosno antisrpstvo i na tome gradili  moć.

Za Stašu Zajović iz Žena u crnom usvajanje rezolucije je izuzetno važan čin. „Jasno je da Vučić nastavlja destabilizaciju CG i cele regije preko ratnohuškačkih medija u Srbiji, koji govore ono što se on iz pragmatičnih spoljnopolitičkih razloga ne usuđuje“.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

,,Mi iz Demokratskog fronta uz kolege iz parlamentarne većine smo se potrudili da se nešto pomjeri sa mrtve tačke. Mogu svečano da obavijestim javnost u Crnoj Gori, da će se krupni korak u oslobađanju institucija desiti za nekoliko dana, kada 12. juna pratimo sa funkcije Milivoja Katnića”, rekao je Radunović.

Knežević je takođe u srijedu najavio da će poslanici DF-a podnijeti krivičnu prijavu protiv vršioca dužnosti vrhovnog državnog tužioca Dražena Burića ako ne konstatuje prestanak mandata Katniću na sjednici Tužilačkog savjeta.

On je, međutim, zbog bure koja se u javnosti digla zbog smanjenja starosne granice za penziju, amandmanski izmijenio svoj predlog tako da će primjena novog Zakona o radu početi u januaru 2022.  Skupština je usvojila i amndmane, koji su podneseni na inicijativu Unije slobodnih sindikata da se od 12. juna (kada je prvobitno stupio izmijenjeni Zakon o radu) pa do primjene novog zakona primjenjuje odredba, kojom je starosna granica za penziju 67 godina. Unija je ovu inicijativu podnijela kako bi građani koji su već 12. juna dobili otkaze mogli na sudovima da traže poravnanje. Do januara sljedeće godine biće vremena da se pravno uredi pitanje prestanka radnog odnosa.

U Uniji slobodnih sindikata smatraju da je izmjena Zakona o radu dovela brojne radnike u nezavidan položaj. Kažu da i u vezi sa izmjenom i dopunom Zakona nije sačinjena odgovarajuća procjena uticaja na budžet, što je bilo neophodno sačiniti imajući u vidu neminovan uticaj koji će imati na penzioni sistem, ali i ukupan budžet. Zaposlenima iz javnog sektora  moraće biti isplaćene otpremnine zbog odlaska u penziju, naknada štete za neiskorišćeni godišnji odmor i drugo.

„Posebno je važno imati u vidu i negativne posljedice koje će primjena sporne izmjene imati na standard zaposlenih koje direktno pogađa budući da je veliki broj njih planirao kreditna zaduženja zarad rješavanja određenih egzistencijalnih pitanja, očekujući da će raditi do 67 godine“, navodi se u inicijativi Unije.

Profesorica radnog prava Vesna Simović Zvicer saopštila je da je proceduri usvajanja izmjena i dopuna Zakona morala da prethodi finansijska analiza, procjena  u kojoj mjeri će nova rješenja uticati na održivost penzionog sistema. Isplata penzija obavlja  se po osnovu isplate doprinosa od strane poslodavaca za zaposlene. Sa ovakvim finansijskim sistemom, da bi fond za penzijsko i invalidsko osiguranje bio samoodrživ, potrebno je imati odnos između zaposlenih i penzionera 3:1.

„Ozbiljnost problema najbolje potvrđuje broj zaposlenih i penzionera u Crnoj Gori. Broj zaposlenih prije krize kovida bio je oko 200.000, najnoviji podaci iz maja 2021. godine ukazuju da je  broj zaposlenih u Crnoj Gori pao za skoro 50.000, pa je sada 153.171. Ako se ima u vidu da je  broj penzionera u Crnoj Gori 121.148, može se zaključiti da je odnos zaposlenih i penzionera u Crnoj Gori 1,26:1. Jasno je da u takvoj situaciji naš PIO fond nije samoodrživ, a za redovnu uslugu penzija neophodna je podrška iz budžeta Crne Gore“, navodi Simović Zvicer.

Zakon o radu je izmijenjen prije samo dvije godine. Skupština je 2019. godine usvojila izmjene Zakona o radu, a prethodna Vlada je na izmjenama radila gotovo tri godine.  Skupština  je novi Zakon izglasala za svega nekoliko mjeseci. Zbog jednog čovjeka.

 

Neodgovorni potez poslaničke većine

Iz Akcije za ljduska prava podsjetili su da su poslanici vladajuće većine na jednako netransparentan način krenuli u izmjene zakona koji uređuju državno tužilaštvo. Kažu da je proces učinjen transparentnijim poslije protesta domaće javnosti i međunarodnih organizacija, ali da je neprimjereno izbjegnut proces pripreme zakona i javne rasprave od najmanje 20 dana koji se morao održati da je predlagač propisa bila Vlada. U odnosu na predlog da se putem izmjene zakona smijeni glavni specijalni tužilac, Venecijanska komisija je izrazila zabrinutost zbog takve ,,zloupotrebe zakonodavnih ovlašćenja” i objasnila da je takvo ponašanje ,,suprotno prirodi zakonodavne djelatnosti, koja definiše opšta pravila ponašanja, a ne preduzimanje izvršnih radnji u odnosu na određene pojedince ili situacije”.

„Posljednju odluku vladajuće većine, da se veliki broj ljudi bez opravdanog razloga otjera u penziju samo da bi joj se približio i glavni specijalni tužilac, smatramo izrazito neodgovornim potezom na štetu građana i vladavine prava u Crnoj Gori“, navodi u saopštenju Akcija za ljudska prava.

 

Pravo izbora bilo najveći iskorak prethodnog zakona

Iz Unije sindikata podsjetili su da su se sindikalne centrale, kroz višegodišnji socijalni dijalog, izborile za sniženje starosne granice za odlazak u penziju i za muškarce (66 godina) i za žene (64 godine). Kažu da to smatraju jednim od najznačajnijih postignuća.

„Istovremeno podsjećamo da su socijalni partneri, u pregovorima koji su trajali gotovo četiri godine, postigli najviši stepen kompromisa o tekstu novog Zakona o radu u kom  je, pored ostalog, bila sadržana odredba o prestanku radnog odnosa po sili zakona koja je sada, bez prethodne najave ali i bez upoznavanja i konsultovanja socijalnih partnera i javnosti, izmijenjena. Upravo ranije važeća odredba Zakona o radu o prestanku radnog odnosa po sili zakona sa navršenih 67 godina života i najmanje 15 godina staža osiguranja, predstavljala je jedan od argumenata za konačno sniženje starosne granice za sticanje uslova za penziju, budući da je kao takva omogućavala pravo izbora svim zaposlenima ali i išla u korak sa evropskim trendovima da, usljed aktuelnih demografskih kretanja i starenja stanovništva, zaposleni što duže ostanu na tržištu rada. Sindikati su, smatrajući da u Crnoj Gori nijesu zreli uslovi da zaposleni imperativno ostaju na tržištu rada do 67 godine života uspjeli da snize starosnu granicu za odlazak u penziju, ali ostave mogućnost svima koji to žele da ostanu u radnom odnosu do 67 godine”, navodi se u inicijativi Unije sindikata.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo