Povežite se sa nama

Izdvojeno

NP ,,PROKLETIJE” – POSLEDNJI LEDNIK NA BALKANU: Neotkrivena ljepota

Objavljeno prije

na

Lednik, kao da tu samuje, smješten je u Donjem – Velikom kotlu. Sniježnik, kako ga zovu planinari, star je hiljadama godina. To su potvrdili  i naučnici koji su ga pohodili prije punih pet decenija

 

Na Karanfilu, jednom od masiva planine Prokletije kod Gusinja, nedaleko od visoravni, odnosno doline Grebaje, na teritoriji Crne Gore, nalazi se lednik star nekoliko hiljada godina, o kome se u javnosti vrlo malo zna i do sada je potpuno nevalorizovan.

Saradnik za turizam u Nacionalnom parku Prokletije i iskusni planinar i vodič Boban Redžepagić, koji ovu planinu poznaje veoma dobro, kaže da je potrebna mnogo veća i bolja promocija, kako bi se za ovaj lednik više čulo.

,,Porazna je činjenica da, sasvim sam siguran, devedeset odsto građana Crne Gore, ne zna za ovaj lednik”, ističe Redžepagić.

On kaže da je lednik ,,dobro sakriven” u srcu planine, ali da do njega nije teško doći.

,,Do lednika se stiže sasvim lagano, nisu potrebne nikakve alpinističke vještine, niti oprema, samo dobre patike ili lagane planinarske cipele”, kaže Redžepagić.

On dodaje da je lednik udaljen svega sati i po hoda od takozvane treće livade u Grebajama, da je staza označena i na dva uspona osigurana sajlom, ali ipak ne propručuje da se kreće bez vodiča.

,,Zbog toga što se o ledniku malo zna i u Crnoj Gori i šire, vrlo malo planinara i turista iskazuje interesovanje za tu planinarsku stazu”, kaže Redžepagić.

Lednik kao da tu samuje, smješten u Donjem – Velikom kotlu. Sniježnik, kako ga zovu planinari, star je hiljadama godina. To su potvrdili ljudi od nauke koji su ga pohodili prije punih pet decenija.

,,Još 1973. godine akademik Branimir Gušić je na jednom simpozijumu o flori i vegetaciji jugoistočnih Dinarida, iznio je podatak da se u Prokletijama nalazi jedini ostatak živog lednika na Balkanu”, objašnjava Redžepagić.

Prema njegovim, kao i riječima mnogih drugih poznavalaca planina, gusinjski lednik smješten je na najnižoj nadmorskoj visini na Balkanu, a možda čak i šire.

,,Ovaj lednik formiran je na visini od svega 1.630 metara. Ono što bi valjalo znati je činjenica da se u ledeno doba u izvorištu doline Grebaje nalazilo glecijalno udubljenje, takozvani cirk,  iz kojeg je polazio Grebajsko-doljski lednik, koji se kod Gusinja spajao sa velikim Vrujskim lednikom, pa je vrlo moguće da je ovaj postojeći lednik u stvari ostatak tog lednika”, kaže Redžepagić.

On objašnjava sa preciznošću iskusnog planinara da se gusinjski lednik ispod vrhova Karanfil, i još preciznije ispod karanfilskog Velikog vrha (albanski Maja Gur e Zjarmit), u donjem Velikom kotlu.

,,Nije vidljiv iz doline Grebaje, ali se odlično vidi iz Volušnice, na suprotnoj strani doline. Iznad se uzdiže prepoznatljiva stijena Maje Hekurit, poznata kao Koplje, visoka oko 600 do 700 metara”, kaže Redžepagić.

Prethodno je od Gusinja do doline Grebaje, odakle je polazište planinarske staze koja vodi do lednika, moguće doći asfaltnim putem dugim sedam kilometara.

,,Lednik je širine četiristo, a dužine oko osamsto metara. Kao da je sakriven na ovom mjestu”, dodaje Redžepagić.

Debljina prastarog leda nikada, čak ni u vrijeme neopisivih vrućina, ne spušta se ispod 15 metara, koliko je visok krajem avgusta. U proljeće je visok preko 30  metara i idealan je za skijanje tokom ljetnje sezone.

,,Veličinu lednika tokom zime teško je odrediti, jer je tada skoro potpuno nepristupačan, okovan snijegom”, ističe Redžepagić.

Planinari objašnjavaju da kada se uđe u takozvani rased, na mjestu na kojem je lednik pukao, sa plus 30 stepeni, ljeti, teško se može izdržati hladnoća koja caruje unutar njega.

,,Ko doživi tu ljepotu, te nijanse u bojama leda, koje govore o njegovoj starosti, uvijek će poželjeti da ga ponovo posjeti. Ovaj lednik i ovo mjesto zaslužuju bolju promociju, jer su i za nauku i za turiste, od velikog značaja za Crnu Goru. Ja bih iskoristio priliku da pozovom geologe i naučnike drugih struka da ga bolje prouče, i da njegov značaj bolje prezentujemo svima koji su zainteresovani”, kaže ovaj turistički radnik i planinar.

Gusinjskom ledniku, ili sniježniku, kako se danas zove, sunce već hiljadama godina nije moglo ništa.

U lokalnim turističkim organizacija u ovom regionu smatraju da je potrebna jedna mnogo ozbiljnija kampanja na tom nivou i organizovanje posjeta ledniku, a onda, nakon toga, bolja promocija kroz medije.

Direktor Turističke organizacije Gusinje Irfan Radončić, smatra da postojanje lednika pruža priliku za kreiranje jedinstvene turističke ponude, odnosno tematskih turističkih tura.

,,Tu je prije svega edukativni aspect o istoriji lednika, zatim geologija i njegova veza sa lokalnim ekosistemom, i sve to sa aktivnostima na otvorenom kao što je trekking na ledniku. To bi posjetiocima omogućilo nezaboravno iskustvo kakvo ne mogu doživjeti često”, kaže Radončić.

Direktorica TO Plav Samira Canović, podsjeća da su upravo prošlog ljeta javnosti otkrili Abdijino jezero, koje se nalazi na najvećoj nadmorskoj visini u Crnoj Gori, i dodaje da bi nešto slično moglo da se učini i na promociji lednika.

,,Organizovali smo jednu turu i poveli oko sedamdeset posjetilaca. I svi su bili oduševljeni. Malo ko i od lokalnog stanovništva je znao da je to jezero na najvećoj nadmorskoj visini u Crnoj Gori. Tako nešto treba uraditi i sa lednikom. Organizovanje tura i posjeta, bolja promocija kroz lokalne turističke publikacije i prospekte, kako bi informacije o značaju tog lednika stigle do što većeg broja ljudi. Drugačije je kada ljudi odu i vide, onda oni dalje šire priču. Tako ćemo najbolje zainteresovati javnost”, smatra Canović.

Ona ukazuje i na druge prirodne zanemenitosti Nacionalnog parka Prokletije koje nisu dovoljno medijski promovisane.

,,Iz godine u godinu imamo sve više domaćih i stranih turista. Potrebno je pripremiti turističke brošure, staviti to u ponudu, i interesovanja će vjerovatno biti. Moramo uključiti sve lokalne turističke organizacije, a onda neka svoj dio posla, koliko je to u njihovoj nadležnosti, uradi i Nacionalna turistička organizacija”, kaže direktorica TO Plav.

Turistički radnici podsjećaju da masiv Prokletije predstavlja planinski vijenac u istočnoj Crnoj Gori, Kosovu i sjevernoj Albaniji. Enciklopedijski podaci govore da su Prokletije visok planinski vijenac na jugoistočnom rubu Dinarskog planinskog sistema.

Gorostasni masiv ukupne je dužine od 417 kilometara. Zapravo, nesvakidašnji greben, bogat kristalnočistim planinskim rijekama, jezerima i dolinama iznad kojih ponosno dominiraju surovi vijenci, čini prirodnu granicu između Crne Gore, Kosova i Albanije.

Najviši vrh Prokletija, Jezerski vrh 2.694 metra nadmorske visine (albanski Maja Jezerce), nalazi se na teritoriji Albanije, i istovremeno je i najviši vrh Dinarskih planina.

U Crnoj Gori najviši je vrh Zla kolata, sa 2.534 metra nadmosrke visine. Tu ispod ovih vrhova, na terotoriji Crne Gore, sakriven je prelijepi, veliki lednik, star nekoliko hiljada godina. Samuje i čeka na to da bude bolje valorizovan, turistički promovisan i posjećen. Biće ipak da to nije posao samo za lokalne turističke radnike. Ovako značajnom resursu, država mora posvetiti dužnu pažnju.

    Tufik SOFTIĆ

Komentari

FOKUS

UPRAVLJANJE DRŽAVNOM IMOVINOM: Zašto je Vlada naumila da razvlasti parlament

Objavljeno prije

na

Objavio:

Aerodromi, EPCG, Institut u Igalu, Plantaže… Možemo samo da nagađamo zbog koga ili čega Vlada traži pravo da samostalno raspolaže imovinom vrijednom do 300 miliona eura. Mnogo očigledniji su razlozi zbog kojih bi se trebalo krajnje pažljivo odnositi prema tom naumu

 

Vlada traži od Skupštine da joj, izmjenama Zakona o državnoj imovini, omogući da svojevoljno raspolaže državnom imovinom u vrijednosti do 300 miliona eura. Dosadašnji limit bio je 150 miliona, pa je prijedlog – već tradicionalno usvojen u nedjelju na elektronskoj sjednici (čitati: bez ozbiljne rasprave i pisanih tragova o njenom toku i glsanju) – naišao na poprilične rezerve kod poslanika i javnosti.

Prema pomenutom Zakonu, državnu imovinu čine: pokretne i nepokretne stvari, novac, hartije od vrijednosti i “druga imovinska prava koja pripadaju Crnoj Gori ili lokalnoj samoupravi”. Dalje je Zakonom razrađeno da u “stvari i druga dobra” kojima raspolaže država spadaju: rudno i mineralno bogatstvo; jezera, podzemni i nadzemni riječni tokovi; teritorijalno more i priobalje; vazdušni prostor; aerodormi, luke, pruge i putevi; energetska i telekomunikaciona infrastruktura; vojni objekti; radio frekfencije, vazdušni koridori i satelitske orbite; kulturna dobra i umjetnička djela u državnoj svojini, nacionalni parkovi, državni objekti namijenjeni obrazovanju, zdravstvu, nauci i socijalnoj zaštiti “sa pripadajućim zemljištem”, šume, poljoprivredno i građevinsko zemljište u vlasništvu države… Konačno, tu je i vlasnički udio u makar 50-tak manjih i većih preduzeća koja su u većinskom vlasništvu države. Sve to Vlada može da troši, dograđuje i razgrađuje, prodaje, iznajmljuje, pozajmljuje, daje u koncesiju… Uz postojeće ograničenje da o raspolaganju imovinom vrijednijom od 150 miliona (odnosno, traženih 300) konačnu odluku donosi parlament.

Država nema funkcionalan popis svoje imovine ni valjanu procjenu njene vrijednosti. Taj posao je trebalo da bude završen još  2011. godine  a poslednja obećanja govorila su da će to biti urađeno “poslije popisa”. Vidimo, ni to nije jasno omeđena vremenska odrednica.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MARKA KOVAČEVIĆA: Kontinuitet govora mržnje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gradonačelnik Nikšića u kontinuitretu širi govor i geste mržnje. Tužilaštvo i sudstvo, kao i za ostale političare, tu ne vidi ništa sporno, a koalicioni partneri ,,osuđuju” i trpe. Javnost se navikava

 

Proslava jedne od najznačajnijih crnogorskih pobjeda u 19. vijeku, Bitke na Grahovcu, prepuštena je posljednjih godina Eparhiji budimljansko-nikšićkoj i zavičajnom udruženju Stara Hercegovina. Država se u to ne miješa, pa je bilo samo pitanje vremena kada će se desiti epski skandal.

Za to se, na ovogodišnjoj obljetnici 166 godina od slavne bitke, postarao jedan od domaćina, Marko Kovačević, gradonačelnik Nikšića: ,,Ako neko neće da budemo braća, ako neko hoće više da liči na Turke, onda, bogami, u budućnosti prema njemu ćemo kao i prema Turcima postupati”.

Iako se zna da su Crnogorci, na Grahovcu, pod vođstvom vojvode Mirka Petrovića, grdno pobili tadašnje osmanske neprijatelje, Kovačević kaže da nije baš tako slikao budućnost. Pravda se da nije mislio, niti ih je pominjao, Crnogorce, pa ni Bošnjake, te da su mu mračni centri moći iskonstruisali cijelu priču. Onda se sjetio da je u stvari navodno  ciljao na pomirenje. Moglo bi se pomisliti da mladi političar zaista ponekad ne zna što priča, baš kao što njegova stranka u Nikšiću slavi Mirka Petrovića a u Podgorici se zalaže za rušenje spomenika u njegovu čast.  No, nije baš tako.

Kovačević rado posegne za govorom ili gestom mržnje. Mjesec dana nakon što je sjeo u fotelju gradonačelnika Nikšića, Kovačević je u junu 2021. na TV Kurir negirao da je u Srebrenici počinjen genocid. U julu prošle godine je stojeći pored predsjednika države Jakova Milatovića pokazao srednji prst prilikom intoniranja himne. Objasnio je da je, malo duže, namještao sat.

Kada je njegov partijski šef Andrija Mandić, u martu ove godine,  predsjedavao Skupštinom Crne Gore na Cetinju, opet nije mogao da izdrži: „Nekako lijepo pristaje predsjedniku Skupštine Crne Gore ova zgrada Zetske banovine. I nekako je normalno da smeta Švabama”. Ovo posljednje upućeno je na račun porijekla poslanika DPS-a Oskara Hutera.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

NI U CRNOJ GORI NEMA MJESTA ZA LUKAŠENKOVE KRITIČARE: Za naš MUP Bjelorusija je demokratska država

Objavljeno prije

na

Objavio:

U rješenju MUP-a Crne Gore koje je potpisao Radovan Popović, pomoćnik ministra Danila Šaranovića i šef Direktorata za upravne poslove, državljanstvo i strance izgleda da je Bjelorusija demokratska država u kojoj je život bezbjedan i prepun mogućnosti. U Popovićevom rješenju UP I-132/23-6651/3 od 5.juna ove godine, odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu bjeloruskom državljaninu V.I jer „ne postoji opravdan strah od progona“ u matičnoj zemlji

 

Nedavno je Viši sud u Beogradu ponovo presudio da se Andrej Gnjot, bjeloruski reditelj, novinar i opozicioni aktivista treba izručiti totalitarnom režimu u Minsku na osnovu Interpolove potjernice koje su bjeloruske vlasti raspisale za njim. Uhapšen je na beogradskom aerodromu 30. oktobra prošle godine gdje je sletio iz Tajlanda. Bjelorusiju je napustio u junu 2021. godine nakon što je doznao da mu Lukašenkova zloglasna tajna služba sprema procesuiranje zbog veza sa opozicijom. Gnjot se formalno tereti za utaju poreza od oko 300 hiljada eura. U zemlji nikada nije dobio poziv za saslušanje po tom osnovu. Utaju je navodno vršio između 2012. i 2018. godine na osnovu zakona koji je donešen tek 2019.  Gnjot je te optužbe odbacio kao “politički motivirane”. Jedan je od osnivača Slobodnog udruženja sportista Bjelorusije (SUSB) osnovanog nakon pokradenih predsjedničkih izbora u ljeto 2020.,  koji su doveli do masovnih protesta građana i krvave represije režima čiji najbliži saveznik je Putinova Rusija. SUSB je svojom kampanjom uspio da se Bjelorusiji oduzme status domaćina Svjetskog prvenstva u hokeju i da Međunarodni olimpijski komitet obustavi finansije bjeloruskom Nacionalnom olimpijskom komitetu, na čijem je čelu bio predsjednik Lukašenko, o čemu je Monitor već pisao. Diktator se osvetio SUSB-u tako što ga je proglasio za „ekstremističku organizaciju“. Advokat udruženja Aleksandar Danilevič je osuđen na deset godina zatvora, a odmazda je uslijedila i prema drugim članovima udruženja osim Gnjota koji je pobjegao.

U prvoj presudi Višeg suda od 7. decembra 2023. odlučeno je da Gnjot bude izručen. Sud je odbio da Gnjota uopšte i sasluša na optužbi protiv njega.  Početkom marta ove godine Apelacioni sud je poništio odluku i vratio je na ponovno odlučivanje. Ipak, 13. juna je pročitana ista presuda na koju je novinar već najavio žalbu. Jedina dobra vijest je što je Gnjotu početkom juna sedmomjesečni boravak u CZ-u zamijenjen kućnim pritvorom i nanogicom u garsonjeri od 20 kvadrata na Vračaru. Međunarodne i domaće organizacije za ljudska prava su osudile presudu i pozvale vlasti srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića da prekinu progon političkih protivnika Minska i Moskve koji su potražili utočište u Srbiji.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 21. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo