Povežite se sa nama

Izdvojeno

PROBLEMI SA MALIM HIDROELEKTRANAMA SE NE RJEŠAVAJU: Zažmuri, pa kako sud i radna grupa odluče

Objavljeno prije

na

Privilegovani investitori tuže državu zbog zaustavljanja gradnje malih HE i traže višemilionske odštete. Vlada je zauzela defanzivni stav, pa preko radne grupe preispituje ugovore, a one koje bi mogla – ne raskida

 

Krajem prošlog mjeseca u Privrednom sudu nastavljeno je ročište u vezi tužbe protiv države od strane kompanije BB Hidro, koja je u suvlasništvu Blaža Đukanovića, sina odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića.

Vlasnici malih hidroelektrana (mHE) pokrenuli su seriju procesa protiv države, nakon što je Vlada Zdravka Krivokapića početkom 2021. godine dala saglasnost da se prekine postupak odobravanja izgradnje malih hidroelektrana. Sve koncesije za male elektrane država je izdala prije avgusta 2020. godine, u mandatima premijera Mila Đukanovica i Duška Markovića. Većina investitora koji su sada na sudu, poslovno su povezani sa porodicom Đukanović.

Državu su tužili vlasnik Dekara Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a. Ovu kompaniju, kao i većinu drugih koje su podnijeli tužbe protiv države zastupa advokatica Ana Đukanović. Tužbu je podnijela i PM Hydro koja je u vlasništvu Marinka Radulovića, koji je osnivač i direktor firme Ramel. Ta firma je u poslovnim vezama sa Blažom Đukanovićem. Pred Priverednim sudom su još dvije tužbe investitora protiv države – konzorcijum predvođen kompanijom Triangle iz Peći vlasnika Florina Krasnićija i kompanija Bistrica Clean Energy biznismena Žarka Burića.

„Crnogorska Vlada od 2008. godine male rijeke dominantno razmatra kao alat za proizvodnju električne energije, kao da ne postoje drugi razvojni projekti na rijekama. Javnosti je bio namtnut stav da će mHE da daju veliku količinu čiste energije i povećati broj zaposlenih. Desilo se suprotno, podstaknuto je raseljavanje a količina energije koju daju je manja od tri odsto, pri čemu su izgubljene desetine netaknutih rijeka“, kaže za Monitor biolog Vuk Iković iz Preokreta.

Objašnjava da je Vlada dala rijeku povlašćenom investitoru da bi na njoj izgradio hidroelektranu, a onda je primorala građane da pomažu tog investitora. Tako su građani finansirali uzurpaciju svojih najljepših rijeka. Vlasnik elektrana na ovakvoj rijeci dobija više od građana nego što iznose sve neto plate službenika opštine u kojoj se nalazi ova rijeka. Jedan od takvih primjera je i Babinopoljska rijeka, u Nacionalnom parku Prokletije, čija uprava ne prihoduje ni jedan euro od ove elektrane. Na ovoj rijeci je napravljena staza za prolaz riba, kroz koju ipak riba ne može da prođe. Ipak, elektrana i dan danas radi, a za greške niko nije odgovarao.

Greške ispaštaju oni koji žive na zarobljenim rijekama. Mještani Berana su i ove sedmice u medijima iskazali svoje nezadovoljstvo zbog stavljanja u cijevi pritoka Lima. Na rijekama Šekularska i Bistrica, kompanije Hidroenergija Montenegro do sada je izgradila 10 malih elektrana. Ova kompanija u vlasništvu Olega Obradovića i Bemaksa, ima još 7 koncesija na Kaludarskoj rijeci u ovoj sjevernoj opštini.

Iković ističe da iako je današnja vlast 2020. godine bazirala izbornu kampanju na raskidu ugovora za male hidrolektrane, to se ipak nije desilo. Određeni ugovori su raskinuti nakon 18 mjeseci dodatnih protesta mještana.

Pored suda, o sudbini malih HE odlučuje Vladina radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitor je imao uvid u materijale radne grupe u kojima se navode informacije o statusu projekata malih HE.

Radna grupa razmatra ugovore za mHE Vinicka u Beranama, investitor Rudi Energy, rok za završetak druge faze je istekao 6. februara 2020. Vlada je u martu 2022. zadužila Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI) da pisanim putem obavijesti koncesionara o postojanju razloga za raskid ugovora. MKI je dostavio obavještenje krajem marta 2022, a krajem jula 2022. istekao je rok od 90 dana u kome je koncesionar trebao da završi ugovorenu obavezu završetka druge faze plana realizacije projekta.

Za MHE Slatina u Kolašinu, investitor BB Hidro, Vlada je u januaru 2021. donijela donijela zaključak o prekidanju postupka odobravanja izgradnje. U Beranama, MHE Kaludra, investitor Hidroenergija Montenegro, rok za završetak druge faze istekao je u maju 2022, koncesionar je ponudio sporazumni raskid ugovora. MHE Bjelojevićka 1 i 2, kompanija Energy, rok završetka druge faze istekao je u decembru 2021, a u januaru 2022. inspekcija zabranila izvođenje radova. Lještanica, Bijelo Polje, investitor Hydro Lještanica, prva faza je istekla u decembru 2020. do kada je koncesionar bio u obavezi da dobije građevinsku dozvolu…

Pred radnom grupom je i slučaj mHe Skrbuša, investitora Hydro Logistics. Vlasnik te kompanije je Slaven Burzanović, bivši zastupnik poslova u firmi BB Solar, u vlasništvu Blaža Đukanovića. Rok za završetak druge faze ove mHE je istekao u decembru 2021. Shodno odluci Vlade, MKI je investitoru dalo rok od 90 dana da završi drugu fazu plana realizacije. Taj rok je istekao prije godinu dana, u martu 2022. Nakon izvršene inspekcije, MKI je u maju 2022. obaviješten da koncesionar u datom roku nije izvršio svoju ugovorenu obavezu.

Tokom pripremnih radova za ovu elektranu mještani su više puta bukvalno „lijegali“ ispred građevinskih mašina da bi spriječili dolazak do rijeke Skrbuše.

„U slučaju Skrbuše projekat je i dalje aktivan. Vlada je izašla u suret investitoru i dala mu mogućnost da izgradi elektranu do kraja marta 2022. Iako elektrana nije izgrađena u datom roku, ugovor nije raskinut. Znači, privilegovani predhodne vlasti su postali privilegovani i nove vlasti, a građani su tražili nove rezultate, a dobili su samo nove fasadne političare. Promjene su stigle, ali rezultati izostaju“, kaže o ovom slučaju Iković.

Koliko je rad Vlade i njene radne grupe oko rješavanja problema spor, potvrđuju i stalna pitanja mještana i nedostatak informacija što će biti epilog, kako kažu, štetnog ugovora o gradnji mHE Skrbuša.

Mještani su prije par mjeseci u Vijestima istakli da im nije jasno zašto taj ugovor nije raskinut, bez štete za državu: „Mještani su više puta slali dopise ministarki ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ani Novaković Đurović i ministru kapitalnih investicija Ervinu Ibrahimoviću, ali smo ostali uskraćeni za bilo kakav odgovor. U svim dopisima ukazivali smo na mnoge nedostatke ugovora i neblagovremeno djelovanje organa”.

Na početku sudskih sporova i analiza radne grupe Vasilije Miličković je predlagao da se svi ugovori raskinu: „Tvrdim da su svi ti ugovori potpisani u visokoj korupciji i da se oni mogu raskinuti. Uvjeren sam da će investitori morati da plate odštetu i vrate rijeke u pređašnje stanje. Njima prijeti da se konfiskuje kompletna imovina, što prepoznaje evropsko zakonodavstvo kojem mi težimo“. Vlada i MKI te predloge nije poslušala, nego je preporučila sudu da ne dozvoli Miličkoviću da bude umješač u sporovima na strani države. Sud je tu sugestiju usvojio.

U Vladi sada problem ne rješavaju radnom grupom, uz projekciju da bi, ukoliko se sudski sporovi završe u korist investitora, država morala da im isplati najmanje 60 miliona eura odštete.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Afera Belivuk, koja se, između ostalog,  stavlja na teret Lazoviću i Katniću  nije samo, kako je svojevremeno o njoj pisao Njujork tajms – „priča o sječenju glava i kokainu“.  To je priča, kako ju je  prezentovao ovaj ugledni amerčki list –  priča o vezama vrha vlasti sa kriminalnim grupama. Suštinsko pitanje danas je, otuda,  po čijem je nalogu i za čije potrebe u Crnoj Gori prljave poslove obavljao kavački klan. Za Lazovića, Katnića, ili nekog iznad njih?

 

 

U nedjelju, 14 aprila, uhapšeni su bivši visoki funkcioner bezbjednosnog sektora Zoran Lazović i bivši specijalni tužilac Milivoje Katnić.  Oni su uhapšeni po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT),  nakon višemjesečne akcije koju su SDT i Specijalno policijsko odeljenje vodili uz saradnju sa Europolom.

Zoran Lazović je bio u ANB, a od 2019. do marta 2021. šef Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala pri Upravi policije. Milivoje Katnić bio je specijalni državni tužilac od 2015. do februara 2022. kada je, godinu i po nakon smjene Demokratske partije socijalista –  penzionisan. Katnić je u prijateljskim i kumovskim vezama sa Lazovićem.

Specijalno tužilaštvo tereti Lazovića i Katnića za stvaranje kriminalne organizacije i zlupotrebu službenog položaja. Prema SDT,  Lazović je formirao kriminalnu organizaciju, čiji su članovi Katnić, bivši zamjenik tužioca Saša Čađenović i Zoranov sin, Petar Lazović, bivši agent Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB). Čađenović i Petar Lazović od ranije su u pritvoru. Čađenović, koji je bio zamjenik Milivoja Katnića, uhapšen je u decembru 2022. zbog veza sa kavačkim klanom. Petar Lazović je uhapšen u julu 2022. pod optužbama za  stvaranje kriminalne organizacije i šverc droge.

Iako SDT nije precizirao šta se Zoranu Lazoviću i Milivoju Katniću tačno stavlja na teret, na osnovu izjava njihovih branioca, te napisa medija, tužilaštvo ih, između ostalog, tereti  za slučaj skidanja zabrana ulaska u Crnu Goru pripadnicima kriminalne grupe iz Srbije, Veljku Belivuku i Marku Miljkoviću, iz 2021. godine. Ono što povezuje ovu, kako je tužilaštvo vidi, organizovanu kriminalnu grupu je – kavački klan. I Lazoviću i Katniću određen je pritvor od 30 dana „zbog opasnosti od bjekstva i uticaja na svjedoke“. Odluku o pritvoru donio je sudija Goran Šćepanović. Kako nezvanično  saznaju Vijesti, u odluci o pritvoru Zorana Lazovića navodi se da bi mogao da utiče na vođe kavačkog klana Radoja Zvicera i Milana Vujotića.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo