Povežite se sa nama

Izdvojeno

PROBLEMI SA MALIM HIDROELEKTRANAMA SE NE RJEŠAVAJU: Zažmuri, pa kako sud i radna grupa odluče

Objavljeno prije

na

Privilegovani investitori tuže državu zbog zaustavljanja gradnje malih HE i traže višemilionske odštete. Vlada je zauzela defanzivni stav, pa preko radne grupe preispituje ugovore, a one koje bi mogla – ne raskida

 

Krajem prošlog mjeseca u Privrednom sudu nastavljeno je ročište u vezi tužbe protiv države od strane kompanije BB Hidro, koja je u suvlasništvu Blaža Đukanovića, sina odlazećeg predsjednika Mila Đukanovića.

Vlasnici malih hidroelektrana (mHE) pokrenuli su seriju procesa protiv države, nakon što je Vlada Zdravka Krivokapića početkom 2021. godine dala saglasnost da se prekine postupak odobravanja izgradnje malih hidroelektrana. Sve koncesije za male elektrane država je izdala prije avgusta 2020. godine, u mandatima premijera Mila Đukanovica i Duška Markovića. Većina investitora koji su sada na sudu, poslovno su povezani sa porodicom Đukanović.

Državu su tužili vlasnik Dekara Momčilo Miranović, suprug Vesne Miranović, bivše pomoćnice ministra zdravlja i visoke funkcionerke DPS-a. Ovu kompaniju, kao i većinu drugih koje su podnijeli tužbe protiv države zastupa advokatica Ana Đukanović. Tužbu je podnijela i PM Hydro koja je u vlasništvu Marinka Radulovića, koji je osnivač i direktor firme Ramel. Ta firma je u poslovnim vezama sa Blažom Đukanovićem. Pred Priverednim sudom su još dvije tužbe investitora protiv države – konzorcijum predvođen kompanijom Triangle iz Peći vlasnika Florina Krasnićija i kompanija Bistrica Clean Energy biznismena Žarka Burića.

„Crnogorska Vlada od 2008. godine male rijeke dominantno razmatra kao alat za proizvodnju električne energije, kao da ne postoje drugi razvojni projekti na rijekama. Javnosti je bio namtnut stav da će mHE da daju veliku količinu čiste energije i povećati broj zaposlenih. Desilo se suprotno, podstaknuto je raseljavanje a količina energije koju daju je manja od tri odsto, pri čemu su izgubljene desetine netaknutih rijeka“, kaže za Monitor biolog Vuk Iković iz Preokreta.

Objašnjava da je Vlada dala rijeku povlašćenom investitoru da bi na njoj izgradio hidroelektranu, a onda je primorala građane da pomažu tog investitora. Tako su građani finansirali uzurpaciju svojih najljepših rijeka. Vlasnik elektrana na ovakvoj rijeci dobija više od građana nego što iznose sve neto plate službenika opštine u kojoj se nalazi ova rijeka. Jedan od takvih primjera je i Babinopoljska rijeka, u Nacionalnom parku Prokletije, čija uprava ne prihoduje ni jedan euro od ove elektrane. Na ovoj rijeci je napravljena staza za prolaz riba, kroz koju ipak riba ne može da prođe. Ipak, elektrana i dan danas radi, a za greške niko nije odgovarao.

Greške ispaštaju oni koji žive na zarobljenim rijekama. Mještani Berana su i ove sedmice u medijima iskazali svoje nezadovoljstvo zbog stavljanja u cijevi pritoka Lima. Na rijekama Šekularska i Bistrica, kompanije Hidroenergija Montenegro do sada je izgradila 10 malih elektrana. Ova kompanija u vlasništvu Olega Obradovića i Bemaksa, ima još 7 koncesija na Kaludarskoj rijeci u ovoj sjevernoj opštini.

Iković ističe da iako je današnja vlast 2020. godine bazirala izbornu kampanju na raskidu ugovora za male hidrolektrane, to se ipak nije desilo. Određeni ugovori su raskinuti nakon 18 mjeseci dodatnih protesta mještana.

Pored suda, o sudbini malih HE odlučuje Vladina radnu grupu koja treba da sagleda i preispita ugovore o koncesijama za male HE. Monitor je imao uvid u materijale radne grupe u kojima se navode informacije o statusu projekata malih HE.

Radna grupa razmatra ugovore za mHE Vinicka u Beranama, investitor Rudi Energy, rok za završetak druge faze je istekao 6. februara 2020. Vlada je u martu 2022. zadužila Ministarstvo kapitalnih investicija (MKI) da pisanim putem obavijesti koncesionara o postojanju razloga za raskid ugovora. MKI je dostavio obavještenje krajem marta 2022, a krajem jula 2022. istekao je rok od 90 dana u kome je koncesionar trebao da završi ugovorenu obavezu završetka druge faze plana realizacije projekta.

Za MHE Slatina u Kolašinu, investitor BB Hidro, Vlada je u januaru 2021. donijela donijela zaključak o prekidanju postupka odobravanja izgradnje. U Beranama, MHE Kaludra, investitor Hidroenergija Montenegro, rok za završetak druge faze istekao je u maju 2022, koncesionar je ponudio sporazumni raskid ugovora. MHE Bjelojevićka 1 i 2, kompanija Energy, rok završetka druge faze istekao je u decembru 2021, a u januaru 2022. inspekcija zabranila izvođenje radova. Lještanica, Bijelo Polje, investitor Hydro Lještanica, prva faza je istekla u decembru 2020. do kada je koncesionar bio u obavezi da dobije građevinsku dozvolu…

Pred radnom grupom je i slučaj mHe Skrbuša, investitora Hydro Logistics. Vlasnik te kompanije je Slaven Burzanović, bivši zastupnik poslova u firmi BB Solar, u vlasništvu Blaža Đukanovića. Rok za završetak druge faze ove mHE je istekao u decembru 2021. Shodno odluci Vlade, MKI je investitoru dalo rok od 90 dana da završi drugu fazu plana realizacije. Taj rok je istekao prije godinu dana, u martu 2022. Nakon izvršene inspekcije, MKI je u maju 2022. obaviješten da koncesionar u datom roku nije izvršio svoju ugovorenu obavezu.

Tokom pripremnih radova za ovu elektranu mještani su više puta bukvalno „lijegali“ ispred građevinskih mašina da bi spriječili dolazak do rijeke Skrbuše.

„U slučaju Skrbuše projekat je i dalje aktivan. Vlada je izašla u suret investitoru i dala mu mogućnost da izgradi elektranu do kraja marta 2022. Iako elektrana nije izgrađena u datom roku, ugovor nije raskinut. Znači, privilegovani predhodne vlasti su postali privilegovani i nove vlasti, a građani su tražili nove rezultate, a dobili su samo nove fasadne političare. Promjene su stigle, ali rezultati izostaju“, kaže o ovom slučaju Iković.

Koliko je rad Vlade i njene radne grupe oko rješavanja problema spor, potvrđuju i stalna pitanja mještana i nedostatak informacija što će biti epilog, kako kažu, štetnog ugovora o gradnji mHE Skrbuša.

Mještani su prije par mjeseci u Vijestima istakli da im nije jasno zašto taj ugovor nije raskinut, bez štete za državu: „Mještani su više puta slali dopise ministarki ekologije, prostornog planiranja i urbanizma Ani Novaković Đurović i ministru kapitalnih investicija Ervinu Ibrahimoviću, ali smo ostali uskraćeni za bilo kakav odgovor. U svim dopisima ukazivali smo na mnoge nedostatke ugovora i neblagovremeno djelovanje organa”.

Na početku sudskih sporova i analiza radne grupe Vasilije Miličković je predlagao da se svi ugovori raskinu: „Tvrdim da su svi ti ugovori potpisani u visokoj korupciji i da se oni mogu raskinuti. Uvjeren sam da će investitori morati da plate odštetu i vrate rijeke u pređašnje stanje. Njima prijeti da se konfiskuje kompletna imovina, što prepoznaje evropsko zakonodavstvo kojem mi težimo“. Vlada i MKI te predloge nije poslušala, nego je preporučila sudu da ne dozvoli Miličkoviću da bude umješač u sporovima na strani države. Sud je tu sugestiju usvojio.

U Vladi sada problem ne rješavaju radnom grupom, uz projekciju da bi, ukoliko se sudski sporovi završe u korist investitora, država morala da im isplati najmanje 60 miliona eura odštete.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima

 

Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.

Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.

Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori  pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.

Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.

Milena PEROVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPORTACIJA BIH IZBJEGLICA 31 GODINU KASNIJE: Priča o zločinu nije završena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Porodica Bajrović čiji članovi nisu pristali na novčano obeštećenje od strane crnogorske vlade, dalje (duže od 15 godina) vodi borbu pred crnogorskim sudovima, ali i u Strazburu. „Naša predstavka Evropskom sudu za ljudska prava  je uredno predata i prihvaćena, postupak je u toku i vjerujemo da ne postoji ni jedan razlog – ni proceduralni ni činjenični/dokazni – da konačna presuda ne bude donijeta u korist Osmove porodice“, kazali su za Monitor iz pravnog tima porodice Bajrović

 

U Herceg Novom je u četvrtak, 25. maja, obilježena 31 godina od početka lova na ljude u kome su pripadnici policije (milicije), izvršavajući zapovijest nadređenih iz tadašnje Vlade (premijer Milo Đukanović, ministar unutrašnjih poslova pokojni Pavle Bulatović), hapsili/zarobljavali bosanske izbjeglice i gurnuli ih u smrt predajući ih vojsci Radovana Karadžića i Ratka Mladića.

Crnogorska policija u maju 1992. je nezakonito uhapsila najmanje 66 civila izbjeglih iz Bosne i Hercegovine (u nekim dokumentima pominje se i dvostruko veći broj žrtava), starosti od 18 do 66 godina, i predala ih vojsci bosanskih Srba.  Svi uhapšeni i deportovani iz Herceg Novog 27. maja 1992. su neposredno nakon toga ubijeni. Pojedinci iz grupe koja je dva dana ranije upućena u koncentracioni logor u Foči imali su više sreće. Nekolicina je preživjela.

Tijela ubijenih još nijesu pronađena. Njihovi egzekutori su nepoznati. U Crnoj Gori niko nije osuđen za taj ratni zločin. Nalogodavcima se nije ni sudilo.

„U crnogorskoj vlasti nema političke volje da se slučaj deportacije bosanskih izbjeglica riješi na pravi način, a u Crnoj Gori na djelu je organizovano izbjegavanje suočavanja sa vlastitom ratnom prošlošću“. Ovo je ocjena sa skupa koje su povodom godišnjice surovog zločina organizovali Monitor i NVO Centar za građansko obrazovanje prije 15 godina, u maju 2008. Malo toga se do danas promijeilo.

Na toj tribini je penzionisanom inspektoru Centra bezbjednosti Herceg Novi, sada pokojnom, Slobodanu Pejoviću uručena zahvalnica Kongresa Bošnjaka Sjeverne Amerike „za iskreno i hrabro svjedočenje o deportaciji BiH izbjeglica“.
Pejović je prvi javno progovorio da je u depeši koju je potpisao tadašnji ministar Pavle Bulatović stajalo da sve Muslimane iz BiH, starosti od 18 do 72 godina, koji se zateknu na teritoriji Crne Gore, treba uhapsiti i predati vlastima Republike Srpske. „To je istina, a sve drugo su laži“, ponavljao je glas savjesti tadašnje Crne Gore.

Institucije su ćutale. Bilo jasno i zašto.

„Mnogo državnih službenika bilo je krvavog maja 1992. godine direktno ili indirektno upleteno u sraman čin izručenja izbjeglica policiji Republike Srpske. Počev od važnih političara – predsjednika države Momira Bulatovića, premijera Mila Đukanovića, članova vlade Zorana Žižića i Pavla Bulatovića, policijskih funkcionera Milisava Markovića, Boška Bojovića, Milorada Ivanovića, Damjana Turkovića, Milorada Šljivančanina sve na kraju do državnog tužioca Vladimira Šušovića…“. Monitor, 2005. godine.

Zoran RADULOVIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je Siniša Raičević bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave prihoda i carina, Vlada je za tu funkciju imenovala Vladimira Bulajića. Raičević je podnio tužbu Upravnom sudu u kojoj navodi da procedura nije ispoštovana

 

Siniša Raičević je ove nedjelje podnio tužbu Upravnom sudu kojim pobija rješenje o imenovanju direktora Uprave prihoda i carina Vladimira Bulajića.

Dugogodišnji carinik, zviždač, sada upravnik Carinarnice Podgorica, Raičević je bio prvorangirani na konkursu za direktora Uprave koji je objavljen 20. januara 2023.

Početkom marta Uprava za ljudske resurse utvrdila je Listu za izbor kandidata po javnom konkursu za direktora Uprave prihoda i carina. Raičević je na postupku provjere kompetencija, znanja i sposobnosti ostvario 37 bodova, Bulajić 35,67 i Milena Petričević 28,67 bodova.

Vlada na sjednici 20. aprila 2023. donosi rješenje o imenovanju Bulajića za direktora Uprave carina i prihoda na period od pet godina. Predlog za njegovo imenovanje dao je ministar finansija Aleksandar Damjanović, koji je obrazložio da je nakon konkursa, 8. marta obavio razgovor sa kandidatima: „Kandidat Vladimir Bulajić je tokom intervjua pokazao znanje i stručnost, koje se bazira na dugogodišnjem radu u Upravi prihoda i carina, kao i odlično poznavanje nadležnosti Uprave u kojoj se imenuje za direktora. Takođe, imenovani je kao vršilac dužnosti obavljao poslove direktora Uprave i pokazao odlučne vještine i sposobnosti za tu poziciju“, navodi se u obrazloženju koje je Damjanović predložio na sjednici Vlade.

„Koja je svrha javnih konkursa i ocjenjivanja kandidata ako se unaprijed zna ko će biti imenovan“, kaže za Monitor Raičević.

On je 12. marta pisao premijeru Dritanu Abazoviću obrazlažući da je prilikom prijavljivanja na javni konkurs naišao na opstrukcije i pokušaj diskreditacije od predstavnika Ministarstva finansija. I pored toga bio je prvorangirani na konkursu.

„Slobodan sam da postavim jedno logično pitanje, čemu javni konkursi, ukoliko se favorizuju pojedini kandidati, unaprijed im se obeća mjesto za koje se raspiše javni konkurs, a ako se ipak desi da prvorangirani ne bude favorizovani kandidat, komplet postupak imenovanja pokuša da se ospori i obesmisli“, navodi Raičević u pismu premijeru.

On ističe da nije ispoštovan rok za predlog kandidata. Navodi da je ministar finansija bio u zakonskoj obavezi da od utvrđivanja rang liste 3. marta, u roku od 10 dana predloži Vladi kandidata za imenovanje direktora Uprave prihoda i carina.

Predrag NIKOLIĆ
Pričitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 26. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo