FOKUS
Nužda zakon mijenja

U prvoj polovini 2009. Vlada mora obezbijediti kreditnu podršku ovdašnjim bankama, Centralna banka prilagoditi svoju politiku aktuelnoj ekonomskoj situaciji, a poslovne banke razviti strategiju kojom će povratiti povjerenje deponenata. To je siže zaključaka koje su nakon sastanka predočili predsjednik odlazeće Vlade i njegov domaćin, predsjednik Udruženja banaka Črtomir Mesarič. Novinarima je uskraćeno pravo da postavljaju pitanja i traže dodatna objašnjenja.
Ipak je procurjelo da Vlada od ovdašnjih banaka traži da pojačaju kreditne aktivnosti i, što je moguće više, relaksiraju makar dio svojih dužnika plaćanja prispjelih obaveza.
Sve to bi, po mogućnosti, trebalo uraditi što prije kako bi se efekti transfuzije novca u ekonomski krvotok zemlje osjetili prije predstojećih izbora. ,,Vladi je u interesu da očuva stabilnost bankarskog sektora, jer je to pitanje stabilnosti ekonomije i povjerenja međunarodnih investitora”, diplomatski je saopštio Đukanović.
Mesarič je dodao kako ,,vjeruje da su raščistili neke stvari”, pojasnio da je sastanak bankara sa premijerom bio ,,vanredan” i poručio da ,,sve tri strane moraju zajednički zaveslati na istom čamcu… što će koristiti svima, naročito građanima i privredi”.
Bankari su, dakle, tražili – pare i zakonske olakšice. Nijesmo, međutim, uspjeli da čujemo šta o svemu tome misle zvaničnici monetarnih vlasti.
SPISAK ŽELJA: Bankari su, u stvari, uglavnom ponovili zahtjeve iz decembra prošle godine, sa sjednice Udruženja kojoj su, u ime monetarne i izvršne vlasti, prisustvovali predsjednik Savjeta CBCG Ljubiša Krgović i ministar finansija Igor Lukšić. Državnim zvanicama je još tada predočeno da će novih kredita biti samo ukoliko se banke snabdiju svježim novcem – iz državne kase, ili kreditima iz inostranstva koje bi garantovala država.
Pošto ta poruka nije zavrijedila zasluženu pažnju, ponovljena je i premijeru. U momentu kada on baš i nije u prilici da se ogluši o ovaj zahtjev. Između ostalog i zato što su mu, između redova, čelnici ovdašnjih banaka stavili do znanja da bi i njima odgovarao državni zajam kojim je pomognuto poslovanje njegove, Prve banke. Kredit uz godišnju kamatu od 2,5 odsto danas se na Balkanu može dobiti samo od Vlade Crne Gore. Ostali novac plaćaju makar dva do tri puta više.
Vlada je tu poruku primila znanju. Zapravo, uveliko se vode pregovori o dobijanju kredita vrijednog oko 150 miliona eura sa Evropskom investicionom bankom i njemačkim KFW-om. Zajmodavci su, spremni da dijelom zaobiđu vlastitu praksu pa kredit ne bi dali državi, već bi Crna Gora sam garantovala vraćanje dobijenog zajma. Problem je to što se traženi novac može dobiti samo za gotove projekte kreditiranja razvoja malih i srednjih preduzeća, a tih projekata nema. Dok se oni, makar fiktivno, pripreme proći će mjeseci. Ako se realizuje aranžman sa EIB i KFW, uz vladine garancije, to bi značilo da bi zemlja izgubila u ovoj godini mogućnost da se dodatno zadužuje, kako bi otpočela neke od planiranih razvojnih projekata.
ŠTA JE PROBLEM: Banke to čekanje mogu preživjeti. Prema zvaničnim i nezvaničnim informacijama, ni jedna od ovdašnjih banaka, uključujući i ,,najizloženiju” Prvu banku Crne Gore trenutno nema problema sa održavanjem likvidnosti. Nakon novembarskog ,,juriša” na depozite, kada je sa računa ovdašnjih banaka otišlo skoro 300 miliona eura (u povlačenju novca prednjačila su domaća i strana preduzeća), negativni trendovi su preokrenuti, pa se povjerenje deponenata, i njihov novac, polako vraćaju u banke.
To nije slučaj i sa novcem koji su banke već plasirale u kredite date velikim i malim ,,investitorima”, privilegovanim pojedincima sa jakom političkom zaleđinom, pa čak i političkim partijama. Zato centralno pitanje u trouglu Vlada – komercijalne banke – CBCG glasi: šta će biti sa najvećim dužnicima. Iako je taj popis ,,poslovna tajna”, ne može se sakriti da se na vrhu spiska kompanija koje imaju problema sa plaćanjem prispjelih obaveza nalaze firme čiji su vlasnici, blago rečeno, bliski najuticajnijim ljudima iz vlasti. Uostalom, premijer je krajem prošle godine objelodanio da je i on suvlasnik firme koja je kreditno zadužena pet miliona eura, a taj je novac zarobila kupovinom placa na crnogorskoj obali. To mu, ipak, nije zasmetalo da prozove bankare što su tolerisali ,,prezadužene građevinare”.
Otud i ne treba da čudi što čelnici crnogorske Vlade savjetuju (ili zahtijevaju – zavisno od interpretacije) od bankara da reprogramiraju dospjele kredite koje veliki zajmoprimci trenutno nijesu u stanju da vraćaju. Suočeni sa činjenicom da prinudnom naplatom ne mogu izvući svoja potraživanja, zbog slabe tražnje na tržištu nekretnina i hartija od vrijednosti, ni bankari se previše ne protive toj ideji. Problem su propisi.
Ukoliko reprogramiraju (produže rokove za vraćanje) dospjelih potraživanja, banke će morati da izdvoje još novca na ime obavezne rezerve za pokriće rizičnih plasmana. Tako će povećati svoje troškove i dodatno umanjiti očekivanu zaradu.
Dolazimo do najvažnijeg pitanja aktuelne crnogorske monetarne politike. Ono glasi: treba li Centralna banka da, koristeći kao izgovor globalnu ekonomsku krizu, popusti dizgine kontrole nad poslovanjem ovdašnjih banaka. Bankari kažu – treba. Sa tim je saglasan i premijer. Njegov glas dobija na težini ukoliko Đukanovića posmatramo ne samo kao čelnika izvršne vlasti već i kao zajmodavca (suvlasnik a familijarno i većinski vlasnik Prve banke) i zajmoprimca (već pomenuti kredit kod Hipo banke). Šta o tome misle deponenti ovdašnjih banaka? Njihov glasnogovornik i zaštitnik je Centralna banka. Upadljivo odsustvo Ljubiše Krgovića sa konferencije za štampu koja je održana nakon ovonedjeljnog sastanka šalje određene poruke.
Bankari traže da se iznos njihove obavezne rezerve deponovane kod Centralne banke prepolovi. To bi značilo da bi im se na raspolaganju našlo otprilike 100 do 150 miliona. ,,Složili smo se da CBCG ima manevarski prostor da ga iskoristi i adaptira svoju politiku u uslovima krize”, potvrdio je i premijer Đukanović. Ljubiša Krgović nije imao, ili nije želio da iskoristi, priliku i kaže šta zvaničnici institucije kojoj je na čelu misle o ovom zahtjevu. Umjesto toga, sa satanaka je procurila informacija da se predsjednik Savjeta CBCG pozvao na zakonska ograničenja koja ga sprječavaju da smanji obaveznu rezervu. Navodno, prije nego bi se donijela takva odluka treba promijeniti Zakon o bankama. Monitor, ni nakon konsultacija sa finansijskim stručnjacima i zvaničnicima CBCG nije uspio saznati u kom to dijelu Zakonu o bankama propisuje iznos obavezne rezerve. Naprotiv, poznavaoci tvrde da kriterijumi za utvrđivanje tog iznosa nijesu propisani Zakonom već odlukama koje donosi Savjet CBCG. I koje isti Savjet može mijenjati po svojoj procjeni i nahođenju.
Sa druge strane, u Zakonu postoji sijaset odredbi koje su kršene od strane komercijalnih banaka a da CBCG na to nije reagovala. Primjera radi, Zakon pripisuje da ni jedan klijent banaka ne može dobiti kredite veće od četvrtine akcijskog kapitala banke. To, prevedeno na jezik svakodnevice znači, da Prva banka nije mogla kompanijama Stanka Caneta Subotića dati kredit veći od 7,5 miliona eura. A on je dobio četiri puta više. Sličnih primjera je na desetine.
Finansijski stručnjaci, pozivajući se na teoriju i međunarodnu praksu, kažu da se u vremenima krize obavezna rezerva ne smanjuje nego povećava. Posebno kada je kriza proizvod isuviše rizičnih a nedovoljno obezbijeđenih kreditnih plasmana, kao što je slučaj u Crnoj Gori. Pitanje je samo, da li je Centralna banka – mada formalno nezavisna institucija – i dalje u stanju da slijedi svoju politiku i pravila struke, ili je prinuđena da se povinuje zahtjevima političara, povjerilaca i dužnika.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
PREDIZBORNI SAMODOPRINOS HAOTIZACIJI TRIDESETO AVGUSTOVSKIH POBJEDNIKA: Do Kvon u našem sokaku

Nezvanično Monitor saznaje da je Glavni specijalni tužilac (GST) Vladimir Novović odbio formirati predmet po prijemu Kvonovog pisma, u kojem pominje Milenka Spajića što je izazvalo nezadovoljstvo čelnih ljudi Vlade
Hapšenje dva državljanina Južne Koreje 23. marta na podgoričkom aerodromu u pokušaju ukrcaja na privatni avion za Dubai je vratilo, poslije dužeg vremena, Crnu Goru na naslovne stupce svih globalnih medija. Privedeni su Kvon Do-Hjung (poznatiji kao Do Kvon) i Hon Čang Jon za kojima je Interpol raspisao crvenu potjernicu zbog masovnih manipulacija sa kriptovalutama zbog kojih su investitori i ulagači širom planete oštećeni za 42 milijarde dolara. Kvon je nekadašnji kralj kriptovaluta je suosnivač i izvršni direktor Terraform Labs-a sa sjedištem u Singapuru čiji su kriptovalutni sistemi terraUSD i Luna doživjeli krah u maju prošle godine nakon što im je cijena pala sa rekordnih 116 dolara na pedeseti dio jednog centa. Vlasti u Seulu se nakon toga pokrenule nekoliko krivičnih istraga zbog varanja i kršenja zakona o tržištu kapitala, a u septembru prošle godine izdat je nalog za hapšenje Kvona i još pet njegovih saradnika. U tom trenutku za Kvona se vjerovalo da je u Singapuru sa kojim Seul nema ugovor o ekstradiciji. Kasnije su korejski mediji javili da je Kvon preko Dubaija odletio za Srbiju citirajući neimenovanog seulskog sigurnosnog zvaničnika a u februaru je javljeno su napravljeni kontakti sa srpskom vladom oko lociranja i ekstradicije Kvona.
Ministar unutrašnjih poslova Filip Adžić je po hapšenju izjavio da je Do Kvon jedan od najtraženijih svjetskih bjegunaca čiji ulazak u zemlju nije evidentiran i da je sa svojim kolegom probao napustiti Crnu Goru sa krivotvorenim pasošem Kostarike, a pronađena su im i južnokorejska i lažna belgijska dokumenta. Ministar Adžić je saopštio da Kvona potražuju Južna Koreja, Singapur i Sjedinjene Američke Države. Pride toga, objavljeno je i da su policija i osnovni tužilac oduzeli tri laptopa i pet mobilnih telefona.
Dva i po mjeseca nakon hapšenja, u zadnjoj sedmici predizborne kampanje, Kvon i njegovi zaplijenjeni elektronski uređaji će opet postati fokus naših medija i borbe političkih partija u sve prljavijoj utakmici. Meta je opet lider Pokreta Evropa sad (PES) Milojko Spajić čija skoro osnovana partija je doživjela astronomski rast. Spajić je prvo u martu uspješno izbačen iz predsjedničke trke, nakon asistencije Vučićeve vlasti koja je prvi put o komunikaciji sa zvaničnom Podgoricom podijelila informacije da neko lice (u ovom slučaju Spajić) ima prebivalište i državljanstvo Srbije. Nevješto Spajićevo pravdanje i hvatanje samog sebe u neistinama mu izgleda nisu nanijeli dovoljnu političku štetu, kojoj su se nadali njegovi oponenti. Nakon izbora je išla i prijava Vlade i njenog ministra finansija Aleksandra Damjanovića Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) zbog Spajićeve uloge u zaduživanju Crne Gore za 750 miliona eura kroz emisiju obveznica na berzi u Londonu. Optužbe o tom poslu su već neko vrijeme pripremane baražnom vatrom Nebojše Medojevića i Raška Konjevića (koji se kasnije ogradio od ranijih izjava) Prijava je bila zasnovana na manipulacijama i iskrivljivanju činjenica o čemu je Monitor već pisao i najavio da se priprema novi napad u susret glasanju 11. juna.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. juna ili na www.novinarnica.net
Komentari
FOKUS
NOSIOCI LISTA: Zvijezde vodilje ili padalice

Izbore će obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa. Zato smo se odlučili da predstavimo nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista. Prema redosljedu sa glasačkih listića
Manje od deset dana dijeli nas od vanrednih parlamentarnih izbora na kojima će glasači birati između 15 ponuđenih i prihvaćenih izbornih lista. Izbore će, prema mišljenju analitičara, obilježiti smjena generacija na crnogorskoj političkoj sceni i to što će rezultat odrediti politička kretanja u periodu bitno dužem od jednog izbornog ciklusa.
Zato smo odlučili da predstavimo čitaocima Monitora nosioce partijskih i koalicionih izbornih lista za koje mogu glasati 11. juna. Prema redosljedu sa glasačkih listića.
Listu Jasno je! Bošnjačke stranke predvodiće njen predsjednik Ervin Ibrahimović. Po obrazovanju magistar metalurgije, Ibrahimović je trenutno potpredsjednik Vlade i ministar kapitalnih investicija. Prije profesionalnog angažmana u politici radio je kao profesor u Srednjoj stručnoj školi u Rožajama, bio košarkaški trener u KK Rožaje i KK Tutin (Srbija), savjetnik za eksterno utvrđivanje kvaliteta obrazovno-vaspitnog rada i konzul u Generalnom konzulatu Crne Gore u Frankfurtu.
Poslanik je od 2016. a predsjednik BS od 2021. U Vladu Dritana Abazovića ušao je kao neformalni zastupnik interesa DPS-a, vrijeme provedeneo u njoj obilježila su česta neslaganja sa odlukama predstavnika partija koje čine većinu u vladi (GP, URA i SNP) ali i optužbe da je funkciju iskoristio za zapošljavanje velikog broja partijskih saradnika, rođaka, prijatelja i zemljaka. I danas, deset dana pred izbore, aktuelni su konkursi za zapošljavanje na rukovodećim pozicijama u Ministarstvu kapitalnih investicija.
Hrvatska građanska inicijativa izlazi sa listom Na pravoj strani svijeta koju predvodi Adrijan Vuksanović. Diplomirani inženjer elektrotehnike oprobao se kao pjesnik a radio kao novinar Radio Duxa, službenik Elektroprivrede CG i profesor u Podgorici. I on je, kao ministar bez portfelja, bio član odlazeće vlade koju je napustio nakon što je premijer Abazović, nakon izglsanog nepovjerenjenja u Skupštini, inicirao postupak razrješenja dvojice ministara iz radova SDP-a.
Vuksanović je zastupnik crnogorskih Hrvata u hrvatskom Vijeću za Hrvate izvan Republike Hrvatske, predsjednik krovne zajednice Hrvata Boke kotorske Dux Croatorum i član Savjeta Vlade Republike Hrvatske za Hrvate izvan domovine. Pred njim je zadatak da HGI vrati u crnogorski parlament nakon neuspjeha na izborima 2020. godine.
„Crnogorski i srpski advokat i političar“ Vladimir Leposavić predvodi izbornu listu grupe građana Narodni pokret Pravda za sve. Član je pravnog tima Mitropolije crnogorsko-primorske i bivši ministar pravde u Vladi Zdravka Krivokapića. Smijenjen je nakon konstatacije da ne priznaje presudu Međunarodnog suda pravde prema kojoj je u Srebrenici počinjen najteži ratni zločin – genocid.
Leposavić interesovanje za politiku ispoljava od 2012, kada je uoči parlamentarnih izbora podržao i govorio na mitingu koalicije Srpska sloga koju su činile male, uglavnom ekstremno desne nacionalne partije: Srpska lista Dobrila Dedeića, Narodna stranka Predraga Popovića, Otadžbinska srpska stranka Aleksandra Stamatovića i Stranka srpskih radikala.
Dvije godine kasnije Leposavić je pred lokalne izbore podržao SNP i njeno protivljenje ulasku Crne Gore u NATO. U tom kontekstu, zanimljiv detalj o njemu nalazimo i na Vikipediji gdje stoji da je oženjen Amerikankom vijetnamskog porijekla koja je zaposlena u Ministarstvu odbrane SAD.
Koaliciju Za tebe (SNP i Demos) predvodi predsjednik Socijalističke narodne partije Vladimir Joković. I on na izbore izlazi sa zaleđem funkcija potpredsjednika Vlade i ministra poljoprivrede, ali i uz teret da su ostali ministri iz njegove partije i predsjednica parlamenta odbili da budu na poslaničkoj listi za predstojeće izbore. Po obrazovanju elektrotehničar, Joković je izvan profesionalnog političkog angažmana javnosti bio poznat kao vrhunski sportista (karate) i uspješan preduzetnik.
Na čelo SNP-a došao je 2017. nakon ostavke Srđana Milića, a prepoznajemo ga i po izjavama srednjevjekovnog kova, poput one kojom se obračunavao sa nekadašnjim partijskim kolegama iz Demokratske Crne Gore: „Ne možete glasati za nekoga da vodi vašu decu, ko nema svoju decu. Ni kučeta ni mačeta…Više ja i moj potpredsednik Dragoslav Šćekić imamo dece nego čitav poslanički klub Demokrata.”
Kotorski advokat i nekadašnji direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić predvodi Narodnu koaliciju – Složno i tačka (Demohrišćanski pokret, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora, Demokratska srpska stranka, Pokret za Pljevlja). I oni će tražiti glasove na desnom polu ovdašnje političke scene.
Vukšićev izbor za direktora ANB-a pratile su primjedbe da je kao advokat zastupao čelnike jednog od kotorskih narko klanova, dok je njegov mandat u ANB-u obilježilo privođenje i optužnica protiv prethodnog direktora Službe, kome se spočitava nezakonito prisluškivanje novinara, civilnih aktivista, sveštenika, opozicionih političara, sve zaključno sa Glavnim specijalnim tužiocem Milivojem Katnićem.
Čini se da Dejan Vukšić na toj funkciji nije gubio vrijeme. „Kada pogledam personalni sastav određenih lista koje su potvrđene na ovim izborima, vidim da određena lica nikada ne bi prošla bezbjednosnu provjeru, a očito su već unaprijed planirani za obavljanje odgovornih državnih funkcija“, poručio je nedavno objašnjavajući da na taj način „poluge vlasti ponovo preuzimaju one kriminalne strukture protiv kojih smo se borili, ali sada samo preko nekih drugih ljudi. Ja se za to nisam borio“.
Listu Albanska alijansa (Demokratska partija, Forca, Demokratski savez u Crnoj Gori, Pokret za Tuzi) predvodi Genci Nimanbegu. Diplomirani ekonomista po obrazovanju, za poslanika je biran u tri mandata, počev od 2009. godine. A za predsjednika Nacionalnog Savjeta Albanaca u Crnoj Gori izabran je 2013.
Iz radne biografije Nimanbegua izdvajaju se njegovi angažmani u humanitarnom sektoru. „Tokom ratnih dešavanja na Kosovu (mart – jun 1999) osnovao je i vodio humanitarnu organizaciju Drita, formiranu u Ulcinju, u cilju zbrinjavanja i pomoći kosovskim izbjeglicama“, stoji u njegovoj biografiji, „Radio je i u Svjetskom programu hrane UN (UN/WFP) od juna 1999. godine do zatvaranja misije u Crnoj Gori, marta 2004. godine“.
Debitantsku listu pokreta Preokret Preokret za sigurnu Crnu Goru predvodi profesor književnosti Srđan Perić. Od 2012. bio je poslanik nekadašnje Pozitivne Crne Gore Darka Pajovića. Ostao je upamćen da je, kao jedini poslanik, nakon raskola u toj partiji, podnio ostavku na poslaničku funkciju. „Vjerujem da politika mora biti zasnovana na poštovanju potpisa. Potpisao sam dokument gdje manadat stavljam na raspolaganje stranci, i ja svoj potpis poštujem“, poručio je nakon odbijanja da podrži aranžman vrha partije sa DPS-om, ili se pridruži otcijepljenim partijskim kolegama Mladenu Bojaniću i Dritanu Abazoviću.
Perić se sa saradnicima dodatno afirmisao kroz aktivnosti NVO KOD, razobličavajući i dokumentujući sporne privatizacione aranžmane DPS vlasti sa domaćim i stranim tajkunima. Sada traži prostor za Preokret, kao jedan od rijetkih čija obećanja prati i plan za njihovu realizaciju.
„Postaje dominanta crnogorske političke scene da vlast živi u sopstvenoj predstavi realnosti gdje suštinske probleme manje-više svode na tehnički karakter. To je bila praksa stare, to je praksa i nove vlasti – očito da nijesmo uspjeli od promjena dobiti ono što smo mogli – pokretanje opštedruštvenog dijaloga o svim za zajednicu važnim temama, te preuzimanje odgovornosti kada ne uspijete da realizujete neko od političkih obećanja“, kaže Perić, „Da bismo to mijenjali, potrebna nam je ozbiljna politika. Odustajanja nema – istrajnost je nužna da bi se slijedila ideja da idemo ka građanskom, modernom društvu, koje je bazirano na jednakopravnosti svih građana“.
O Nebojši Medojeviću, predsjedniku Pokreta za promjene i predvodniku njihove liste Prvo Crna Gora, reforme za spas zemlje, što bi se reklo, svi sve znamo. Nekadašnji socijaldemokrata postao je vatreni podržavalac politike Donalda Trampa, sklon periodičnim nacionalističkim ispadima. A ostao vatreni borac protiv šverca i korupcije sa kojima je, kaže, Crna Gora u državnoj zajednici. Jednima je problem što su njegove eksplicitne tvrdnje o umiješanosti starih i novih zvaničnika izvršne vlasti sve rjeđe i slabije dokumentovane. Druge to zabavlja.
Nakon raskida desetogodišnje koalicije Demokratski front, Medojević i njegov PzP traže podršku vraćajući se počecima. „Nasilje, siromaštvo, korupcija, politička nestabilnost, razorene institucije i ugroženo funkcionisanje osnovnih sistema“, opisuje Medojević crnogorsku stvarnost. „Ja sam spasio svoju dušu i uporno sam govorio kuda nas vode takve politike, ali moj narod to nije shvatao ozbiljno. A samo primitivni narodi svoje odluke donose na osnovu sopstvenog iskustva. A kad bude svima jasno, biće kasno.“
Listu Da, mi možemo za građansku Crnu Goru predvodi dr Dragica Perović Ivanović, ljekarka, direktorica i jedan od osnivača prve privatne bolnice u Crnoj Gori – Codra. Ni gugl nam nije pomogao da o pokretu Da, mi možemo i njenom nosiocu liste saznamo više detalja. Osim onoga što govore u aktuelnoj kampanji. A to nam daje za pravo da ih pozicioniramo na lijevoj strani ovdašnjeg političkog spektra.
„Država je u rasulu. Lični interesi su postali nova ideologija. Briga o čovjeku skoro da ne postoji. U kolapsu nam je obrazovni sistem. Zdravstveni je van moći da odgovori potrebama društva. Kultura i tradicionalne vrijednosti, antifašizam i borba za slobodnu, prosperitetnu i evropsku, viševjersku i višenacionalnu Crnu Goru na izdisaju su“, kazuje Perović Ivanović.
Danijel Živković, nedavno imenovani v.d. predsjednika DPS-a, predvodi koalicionu listu te partije Zajedno! Za budućnost koja ti pripada na kojoj su još Socijaldemokrate, Demokratska unija Albanaca i Liberalna partija.
Rođeni Pljevljak, diplomirani pravnik, Živković se kao poslanik nametnuo odmjerenošću i ozbiljnošću. U Podgoricu je, kažu upućeni, došao iz građanske porodice koja je i u vrijeme raspada SFR Jugoslavije u Pljevljima čuvala komšije i sugrađane bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost. To, opet, nije garancije da će Živković uspješno iznijeti teret koga se prihvatio.
Dodatno opterećenje predstavljaće mu to što nije jasno da li je na čelo DPS-a postavljen kao privremeno rješenje – neko na koga će pasti odgovornost za očekivano slabiji izborni rezultat te partije – ili je riječ o izboru na duge staze koji će dobiti priliku da partiju reformiše i nanovo pozicionira.
„Što se više budemo približavali izbornom danu uvjeren sam da će svima biti jasno da je jedino program koalicije Zajedno! realan i racionalan put do boljeg kvaliteta života u Crnoj Gori i punopravnog članstva u EU“, optimista je Živković. Ili je krajnje nerealan: „Iza nas ne stoje prazne riječi već vidljivi rezultati i vjerujemo da će to građani prepoznati 11. juna“.
Evropu sad (pokret Evropa sad, Ujedinjena Crna Gora, Civis, lokalne liste) predvodi osnivač i glavni ideolog Milojko Spajić. Nesuđeni predsjednik, nezakoniti dvostruki državljanin, bivši ministar finansija, japanski student, američki broker, čovjek o čijim nekretninama su nas obavijestili njegovi politički oponenti – nada se pobjedi PES-a i mandatu za sastav buduće vlade.
Djeluje kako će o svemu ostalom – od unutarpartijskih razmirica, preko nedostatka jasne političke profilacije njegovog pokreta do obaveze da ispuni obećano (veće plate i penzije, kraće radno vrijeme, duži životni vijek…) – razmišljati nakon izbora. „Nijesam neko ko planira da se zadrži u politici 30 godina, posebno ako ne mogu da isporučim značajne rezultate“, poručuje Spajić sa predizbornih tribina, „ građani će kroz svoje slobodno iskazano mišljenje odrediti moje trajanje u politici“.
Listu SDP Za našu kuću na predstojećim izborima predvodi Nikola Đurašković. Po struci poslovni menadžer, aktuelni gradonačelnik Cetinja, i prvi od obnove nezavisnosti koji nije iz redova DPS-a, eksponent je onog dijela partije koji nije želio u kolaiciju sa DPS-om. Oni koji ga poznaju, Đuraškoviću kao najveću manu spočitavaju nedostatak političkog iskustva. Mada ima i onih koji kažu da u našem sistemu to nije mana nego vrlina.
Na drugoj strani te medalje su Aleksa Bečić (Hrabro se broji – Demokratska Crna Gora, Građanski pokret URA), Milan Knežević (Za budućnost Crne Gore – Nova srpska demokratija, Demokratska narodna partija, Radnička partija) i Nik Đeljošaj (Albanski forum – Albanska alternativa, Demokratski savez Albanaca, Nacionalna albanska unija). Životne i političke biografije bivšeg predsjednika parlamenta, aktuelnog gospodara Zete sa premijerskim ambicijama i predsjednika Opštine Tuzi dobro su poznate javnosti.
Samo najkraće. Diplomirani ekonomista, omladinski fudbalski reprezentativac i osvajač dva kupa u seniorskoj konkurenciji, Bečić je jednima tolerantan a drugima lažno neopredijeljen. Koalicija sa Abazovićem pokazuje kako nije zlopamtilo. Ili da je, makar, dovoljno pragmatičan. Nije nedosljedan.
Milan Knežević piše pjesme i zadijeva kavgu. Ne libi se da uvrijedi. Kad obeća, održi. Diplomirao je na Filozofskom fakultetu, smjer Srpski jezik i svjetska književnost, a politički angažman vodio ga je i do Spuža. Još mu se sudi za tzv. državni udar. Ako postane premijer, kaže, povući će priznanje Kosova. Ako ne uđe u vladu – napustiće politiku. Kao i Bečić, u politiku je krenuo iz SNP-a.
Nik Đeljošaj je odavno zaslužio poštovanje političke konkurencije. Od DPS-a je preoteo Tuzi, nakon ozbiljnih zađevica sa Vladom tokom korona zatvaranja. Oponenti kažu da je nacionalista. A on – da mu je draži 21. maj od 13. jula. „Trinaestog jula 1878. godine (Berlinski mir i priznanje Crne Gore) nijesu učestvovali naši preci, a 21. maja listom jesu svi i to 100 posto za Crnu Goru“. Na pitanje koju bi opciju zastupao kada bi Tuzi, hipotetički, birale između Crne Gore i Albanije, Đeljošaj odgovara: „Na hipotetička pitanja u politici odgovaraju manipulatori i maloumni, a ja ne pripadam ni jednoj od tih grupa“.
Makar ne možemo reći da nemamo za koga da glasamo.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
FOKUS
JAKOV MILATOVIĆ, PREDSJEDNIK: Odgovornost veća od ovlašćenja

Pred novim predsjednikom su velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Milatović je činom inauguracije nagovijestio da želi drugačijim putem, ali tek ćemo vidjeti kako će se snaći na čelu zemlje „na granici između Istoka i Zapada”, kako je nazvao Crnu Goru na inauguraciji, u dinamičnim političkim vremenima
Počelo je – drugačije. Inauguracija novog predsjednika Crne Gore Jakova Milatovića održana je u Skupštini u Podgorici, a ne u Vladinom domu na Cetinju, kako su to činili predsjednici iz redova Demokratske partije socijalista tokom decenija. Prvi put u posljednje dvije decenije tom činu su prisustvovali i predstavnici vlasti i opozicije, a događaj nijesu pratili protesti političkih protivnika i tenzije. Prošlo je mirno i dostojanstveno, kako su to primijetili i svjetski zvančnici, iako dolazak Milatovića na čelo države označava najozbiljniju političku promjenu posljednjih decenija. Kraj jedne ere. Đukanovićeve.
Istorija nekoliko posljednjih inauguracija crnogorskih predsjednika u stvari je istorija društvenih tenzija. Prvi predsjednički Đukanovićev mandat 1998. godine, protekao je u atmosferi oštrih podjela. Noć uoči Đukanovićeve inauguracije 14. januara 1998. godine pristalice Momira Bulatovića, bivšeg predsjednika Crne Gore i Đukanovićevog partijskog saborca do 1997, u nasilnim protestima krenule su ka zgradi Vlade Crne Gore i sukobili se sa policijom, koja ju je obezbjeđivala. U incidentima su povrijeđena 44 policajca i četvoro civila. I sama Đukanovićeva inauguracija te 1998. godine održana je u napetoj atmosferi i pod nezapamćenim mjerama obezbjeđenja.
Uslijedile su decenije inauguracija predsjednika iz redova Đukanovićevog DPS. U tri mandata tu funkciju obavljao je Filip Vujanović. Njegove inauguracije organizovane su bez prisustva opozicije, koja ih je bojkotovala, ali i uz proteste, poput onog 2013. godine, kada je opozicija smatrala da su tadašnji predsjednički izbori pokradeni, te da je na mjestu Vujanovića trebalo da bude Miodrag Lekić. Tada su građani organizovali Marš na Cetinje – marš protiv mafije, u znak protesta inauguracije Vujanovića. Opozicija je bojkotovala svečanost, a Vujanovićevoj inauguraciji na Cetinju nijesu prisustvovali ni poslanici Socijaldemokratske partije (SDP), tada manje članice vladajuće koalicije.
Ni toj, kao ni narednoj Đukanovićevoj inauguraciji 2018. godine nijesu prisustvovali regionalni i svjetski lideri. Đukanović je prije pet godina inaugurisan bez gostiju sa strane, uz diplomatski kor i predstavnike crnogorskih institucija. I opet bez opozicije.
Milatovićevoj inauguraciji u Podgorici, prisustvovali su ne samo odlazeći predsjednik Đukanović i predstavnici opozicije nego i lideri zemalja regiona i evropski i svjetski zvaničnici. Ukupno oko – 200 zvanica.
U prvom redu, rame uz rame sa Milatovićem, sjedeli su Đukanović, predsednici Srbije i Hrvatske Aleksandar Vučić i Zoran Milanović, kao i predsedavajuća Predsedništva BiH Željka Cvijanović, te članovi Predsjedništva BiH Željko Komšić i Denis Bećirović. Tu je bila i predsjednica Kosova Vjosa Osmani. To je nešto što su posebno istakli mnogi regionalni mediji prateći Milatovićevu inauguraciju.
U plenarnoj sali su i bili specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar, specijalni izaslanik Velike Britanije Stjuart Pič, ambasadorka Amerike u Crnoj Gori Džudi Rajzing Rajnke, kao i ambasadorka Velike Britanije Karen Medoks. Milatoviću su stigle brojne čestitke evropskih i svjetskih lidera (vidi box).
„Zaklinjem se da ću dužnost predsjednika obavljati odgovorno, časno, savjesno, pravedno i nepristrasno po Ustavu i zakonu”, kazao je Milatović.
„Nikad više ne smijemo dozvoliti da se bilo koji pojedinac osjeća obespravljeno. Moja misija je Crna Gora jednakih šansi za sve građane, u kojoj su vrijedan rad i obrazovanje glavni faktori za uspjeh u životu. To je moja priča za koju želim da postane priča svih nas u Crnoj Gori. Biću kohezivni faktor u zajedničkoj borbi za bolju Crnu Goru “, obećao je novi predsjednik.
Na Milatovićev govor nije bilo zamjerki, ni iz vlasti, ali ni opozicije.
No, Milatovića tek čeka najteži dio posla. Negov mandat najviše određuje odlazak Đukanovića nakon tri decenije vladanja Crnom Gorom. Pred novim predsjednikom su otuda brojna velika očekivanja, i ono najvažnije – da bude drugačiji od trodecenijskog vođe. Đukanovićevu vladavinu okarakterisale su godine ratova, sankcija, opustošenih preduzeća i korupcije, porasta organizovanog kriminala, zarobljene institucije… Snažni politički zaokreti. Đuukanović je bio akter i referenduma iz 1992. godine, kada je Crna Gora utopljena u Miloševićevu SRJ, i onog iz 2006, kada je obnovljena crnogorska državna nezavisnost.
Milatović nema dugu političku biografiju. U predsjedničku trku ušao je neočekivao, nakon što je njegov partijski kolega Milojko Spajić diskvalifikovan. Pobijedio je Đukanovića osvojivši čak 60 posto glasova.
Milatović je inauguracijom nagovijestio da želi drugačijim putem, ali to neće biti tako lak posao. Dodatno, njegova ovlašćenja, kao predsjednika, ne omogućavaju mu moć koju je tri decenije na ovim prostorima imao Đukanović, kao šef moćne partije.
Iako se očekuje da će Pokret Evropa sad, kojoj Milatović pripada, na predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima nastaviti sa uzletom, od predsjedničkih izbora do danas, u toj partiji desile su se brojne nesuglasice. Milatović i Spajić iznijeli su brojne suprotstavljene izjave na različite teme od javnog interesa, a odluka o modelu izlaska na predstojeće izbore donijeta je mimo Milatovića.
U zapadnim medijima, nakon što je pobijedio u predsjedničkoj trci, posebno su se isticale veze, odnosno podrška Milatoviću od strane „klimavog saveza koji uključuje stranke koje se zalažu za bliže veze sa susjednom Srbijom i Rusijom“. Te ukazivalo da su „zapadne snage zabrinute da bi Crna Gora pod Milatovićem mogla da dođe pod pojačan uticaj Srbije, ali indirektno i Kremlja“.
Milatović je na inauguraciji naročito istakao namjeru da Crnu Goru održi na evropskom kursu. Njegova prva posjeta trebalo bi da bude upravo Briselu.
„Smatram privilegijom ali i najvećom odgovornošću što sam dobio priliku da budem na čelu zemlje u kojoj sam rođen i koju beskrajno volim, u čije temelje su utkale generacije mojih predaka znojem i krvlju, osvajajući njenu slobodu i braneći pravo na njeno postojanje. Da sam mogao da biram, rodio bih se baš ovdje na najljepšem parčetu zemlje, ušuškanom između mora i kamena, na vječitoj raskrsnici između istoka i zapada”.
Kako će se snaći na „granici između Istoka i Zapada”, te dinamičnim domaćim prestrojavanjima, vidjećemo.
ČESTITKE
Čestitke novom predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću stigle su sa brojnih međunarodnih adresa, sa Zapada, ali i Istoka.
Milatoviću je čestitku, između ostalih, uputio evropski komesar za proširenje Oliver Varhelji, uz poruku da se „raduje revitalizaciji procesa pristupanja Crne Gore”.
Portaprolka Evropske komisije Ana Pisonero potvrdila je da očekuje ubrzo da se organizuju prvi sastanci na visokom nivou između EU i novoizabranog predsjednika Jakova Milatovića u Briselu. Njegova prva posjeta van zemlje bi trebala biti u Briselu. Milatović će učestvovati na samitu Evropske politčke zajednice koja će se održati 1. juna u Kišinjevu. Ne isključuje se mogućnost da prije Kišinjeva prvo posjeti Brisel kako bi potvrdio posvećenost evropskim integracijama.
Milatović je tokom govora na inauguraciji istakao da vidi Berlinski proces „kao glavni most između Zapadnog Balkana i Brisela”. On je kazao da je njegova revitalizacija od izuzetnog značaja, prvenstveno u kontekstu nove i dodatne potvrde prisutnosti EU u našem regionu.
Američki predsjednik Džo Bajden takođe je uputio čestitku Milatoviću u kojoj je, između ostalog, kazao da su izbori u Crnoj Gori još jednom pokazali da građani žele ulazak u Evropsku uniju.
„Dragi novoizabrani predsjedniče, čestitam Vam na izboru za predsjednika Crne Gore. Radujem se unapređivanju bliske saradnje naše dvije države, podršci Crnoj Gori na njenom putu integracije u Evropsku uniju, i proširenju naših sigurnosnih i ekonomskih veza”. I ambasadorka SAD Džudi Rajzing Rajnke čestitala je predsjedniku Jakovu Milatoviću stupanje na dužnost šefa države.
Čestitka je stigla i od ambasadorke Velike Britanije Karen Medoks: „Čestitam Jakovu Milatoviću i zahvaljujem Vam što ste ugostili mene i specijalnog izaslanika, lorda Stjuarta Piča, tokom dostojanstvene i inkluzivne ceremonije“, kazala je britanska ambasadorka
Milatoviću je čestitao i predsjednik Kine Si Đinping, saopštili su iz ambasade te zemlje u Crnoj Gori. Si Đinping je istakao da su se Kina i Crna Gora uvijek uzajamno poštovale i vjerovale jedna drugoj.
Čestitka koja je posebno bila interesantna za medije je i ona koja je stigla od poglavara rimokatoličke crkve – pape Franja.
„Ekscelencijo, sa zadovoljstvom Vam izražavam moje najsrdačnije čestitke povodom početka Vašega mandata predsjednika Crne Gore, obećavajući istodobno moje molitve da Vam Bog podari jakost i mudrost u Vašem služenju za opće dobro te zazivam na Vas i na ovaj ljubljeni narod obilje milosti od gospodina“, navodi se u čestitki Pape Franja.
KO JE JAKOV MILATOVIĆ
Milatović je rođen 1986. godine u Podgorici. Prema njegovoj zvaničnoj biografiji, bio je student generacije na Ekonomskom fakultetu u Podgorici, stipendista američke vlade na Univerzitetu u Ilinoisu, a magistarske studije završio je na prestižnom Oksfordu.
Radio je u NLB banci u Podgorici, Dojče banci u Frankfurtu i Evropskoj banci za obnovu i razvoj.
U politiku je ušao kao ministar ekonomije u kabinetu premijera Zdravka Krivokapića, prvoj vladi nakon pada Demokratske partije socijalista 2020 godine.
Nakon pada te vlade, Milatović i Spajić, bivši ministar finansija u Krivokapićevoj Vladi, formirali su partiju Pokret Evropa sad, nazvavši je po istoimenom ekonomskom program, koji su osmislili kao ministri, a koji je podigao zarade u Crnoj Gori. To se smatra i glavnim faktorom njihovog vrtoglavog političkog uzleta.
Evropa sad je na lokalnim izborima u Podgorici prošle godine osvojila najveći broj glasova, kada je Milatoviću je bila namijenjena funkcija gradonačelnika Podgorice.
Milena PEROVIĆ
Komentari
-
INTERVJU2 sedmice
DR MAIDA BURDŽOVIĆ, SPECIJALISTA PSIHIJATRIJE: Nebriga o mentalnom zdravlju došla na naplatu
-
HORIZONTI4 sedmice
NJUJORK TAJMS – MRAČNE VEZE VUČIĆA I BELIVUKA: Europol pokvario poslove države i podzemlja
-
INTERVJU2 sedmice
DR SRĐAN PUHALO, SOCIJALNI PSIHOLOG IZ BANJA LUKE: Naš je problem što nas, najčešće, ujedinjuju tragedije
-
Izdvojeno2 sedmice
BEZ VOLJE ZA OBRAČUN SA FALSIFIKATORIMA: Lažnim diplomama do državnog posla
-
Izdvojeno4 sedmice
SDT ISPITUJE ŽIVOTNI STIL CRNOGORSKIH FUNKCIONERA: Luksuz pod lupom
-
INTERVJU3 sedmice
MILOŠ BEŠIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR: Ništa neće biti kao prije
-
DRUŠTVO2 sedmice
IZBOR DIREKTORA UPRAVE PRIHODA I CARINA NA UPRAVNOM SUDU: Sporan „namješteni“ konkurs
-
FOKUS4 sedmice
POLA DRŽAVE NA BUDŽETU: Proizvodnja zavisnika od vlasti