Takav rast za tri godine nije zabilježen nigdje u svijetu. „Volio bih da neko nađe sličan primjer“, poručio je premijer, prezentirajući blagodeti programa Evropa sad 2. Bilo bi zgdno i da neko nađe sličan primjer zemlje koja ima dvije, različite, minimalne zarade. I u kojoj premijer ne zna koliko ima zaposlenih
Petnaest mjeseci od kako smo prvi put čuli o minimalnoj zaradi od 700 i prosječnoj od 1.000 eura, bi Vladina Fiskalna strategija. I skupa s njom, prva ozbiljnija razrada programa Evropa sad 2. Još samo da izračunamo da li se radovati ili plakati.
„Minimalna zarada za srednjoškolsku spremu biće 600 eura, a za visokoškolce 800 eura“, predočio je premijer. Uz dodatno objašnjenje kako je to u prosjeku 700. To znači da on i njegov PES mogu štriklirati još jedno predizborno obećanje.
Detaljima se pozabavio Branko Krvavac, Spajićeva desna ruka i, kako smo vidjeli, neformalni šef Ministarstva finansija. A možda i čitavog ekonomskog dijela Vlade. Ljut zbog pitanja koleginice iz TV Vijesti, Krvavac je podučio da danas u Crnoj Gori 130.000 zaposlenih prima platu između 450 i 600 eura. Da će njima plata od oktobra biti značajno povećana. I kako je zbog toga, maltene, nepristojno što pita: šta je sa predizbornim obećanjem da će svim zaposlenima plata biti povećana za 25 posto? Lako je izračunati da se to neće desiti. Kao što nema ništa ni od najavljene hiljadarke, u prosjeku. Do nje neće dobaciti ni oni koji danas primaju 850-900 eura. Neto.
Premijer je, umjesto toga, javnost podsjetio da je minimalna zarada 2020. bila 222 eura. Da će od jesenas biti veća za preko tri puta – 700 eura (računajući prosjek a ne manji od dva najavljena minimalca). I da takav rast za tri godine nije zabilježen nigdje u svijetu. „Volio bih da neko nađe sličan primjer“, poručio je.
Bilo bi zgodno i da neko nađe sličan primjer zemlje koja ima dvije, različite, minimalne zarade. U kojoj premijer ne zna koliko ima zaposlenih. Za koje se još ne zna da li im buduća plata zavisi od školske spreme ili od posla koji obavljaju. A propisani minimalac se ne dotiče onih koji možda nijesu završili srednju školu (poljoprivrednici, zanatlije, radnici sa različitim stepenom kvalifikacija) kao ni onih koji su školovanje okončali tek nakon sticanja magistarskog ili doktorskog zvanja.
Uostalom, na koga treba da se odnosi najavljena minimalna zarada za visokoškolce, ako je ona manja i od sadašnje prosječne neto plate? Ovo je samo retoričko pitanje, pošto su iz vlade već ponudili odgovor. Riječ je o prosvjetnim radnicima iz državnog sistema obrazovanja. Čestitamo.
Iz usmene prezentacije, na neviđeno, saznali smo i za plan povećanja zarada onih koji sada ne primaju minimalac. Njihove obevaze po osnovu plaćanja doprinosa za penziono-invalidsko osiguranje biće smanjene sa 15 na 10 odsto bruto zarade. To im je povišica. Istovremeno, poslodavci će biti oslobođeni plaćanja doprinosa u visini 5,5 odsto bruto plate. Taj novac mogu zadržati za sebe. A mogu ga i potrošiti kao dodatnu zaradu zaposlenima. Njihova volja.
Uglavnom, zaposleni će zaraditi pet odsto a poslodavci 5,5. Država će zato izgubiti 10 odsto prihoda koje sada ostvaruje po osnovu naplate doprinosa na plate veće od budućeg minimalca. To bi trebalo biti više od 100 miliona eura godišnje. Njih, na neki način, treba kompenzovati.
„Smanjujemo prihode od doprinosa i nadoknađujemo to raznim drugim mjerama“, ubjeđuje premijer. Te razne druge mjere, međutim, ne djeluju kao pouzdan i predvidljiv izvor prihoda. Ko ne zna šta je alternativa neka provjeri šta se prije samo koju godinu dešavalo sa penzijama u Grčkoj ili, recimo, Srbiji.
Na prezentaciji koju je upriličila vlada, podržana poslanicima – članovima Odbora za ekonomiju, nije postavljeno možda najvažnije pitanje koje se tiče programa Evropa sad 2: Kako će se umanjenje doprinosa odraziti na obračun budućih penzija kod sada zaposlenih?
Fiskalnu strategiju predstavljamo ne samo u ime Vlade nego i cijele skupštinske većine, pohvalio se Spajić. Neko od njih reče da su dokument dobili sat prije upriličene prezentacije. Na zidu iza pisalo je: Ne mijenja se način obračuna penzija.
Vjerujte nam, reče neko iz Spajićevog tima. Više, možda, nismo ni zaslužili.
Zoran RADULOVIĆ