Povežite se sa nama

Izdvojeno

OBRAZOVANJE – KAKO DALJE: Lošiji od najlošijih

Objavljeno prije

na

Analiza Ministarstva prosvjete i UNICEF-a za period od 2015. do 2020. pokazala je da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Zabrinjava i to što svega neznatan procenat učenika 1,6 odsto, tj. 1 ili manje ostvaruju visoka postignuća na PISA testiranju

 

Skoro polovina đaka u našim školama lošija je od najlošije ocijenjenih đaka iz drugih država, pokazala je Analiza sektora obrazovanja za period od 2015. do 2020, koju su radili UNICEF i Ministarstvo prosvjete.

U sveobuhvatnoj analizi navodi se da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Zabrinjava i to što svega neznatan procenat učenika 1,6 odsto, tj. 1 ili manje ostvaruju visoka postignuća na PISA testiranju, koji odgovara naprednim 5 i 6 nivoima. U razvijenim zemljama taj procenat je u prosjeku 10 odsto, dok u zemljama sa najboljim postignućima on iznosi 20 procenata i više.

S druge strane, na domaćem terenu, u posljednjih pet godina u Podgorici imamo konstantan broj učenika koji dobijaju „Luču“ u iznosu od 15 odsto od svih upisanih učenika u završnom razredu osnovne škole.

Tokom predstavljanja Analize srednjoškolka Jelena Jovanović ukazala je na neke od problema ovdašnjeg obrazovanja: „Dok cijeli svijet napreduje, mi smo na istom mjestu. Nama profesori i dalje diktiraju. Nespremni dolazimo na fakultet, bez praktičnog znanja. Bez konkretnih primjera, brzo zaboravljamo. Sistem nam je nametnuo da učimo samo za ocjenu. A, ocjenjivanje nije pravedno – profesori favorizuju odlikaše, ponižavaju one sa nižom ocjenom“.

Ona je kazala da sistem mora da se digitalizuje i poručila: „Mi ćemo zamijeniti vas u svim institucijama i privatnim firmama. Pa ne bi valjalo da naše znanje tada bude kao vaše sada“.

Koliko smo daleko od digitalizacije govori podatak da je u prosjeku 16 učenika na jedan kompjuter u osnovnim i srednjim školama.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander na predstavljanju Analize sektora obrazovanja u Crnoj Gori upozorio je i da dvoje od troje djece pohađaju osnovne škole s nedovoljnom infrastrukturom. On je istakao da ovo ukazuje da treba hitno obezbijediti sredstva za finansiranje novih školskih objekata i adekvatno opremanje svih škola novim tehnologijama. „Bez toga je nemoguće sprovoditi nastavu u skladu sa digitalnim dobom u kojem današnji učenici rastu“, istakao je Santander.

U Analizi se navodi da sedmoro od desetoro djece u Crnoj Gori pohađa osnovne škole u kojima je fizička infrastruktura nezadovoljavajuća. Ističe se i da su javna ulaganja u obrazovanje u Crnoj Gori relativno niska u odnosu na međunarodne standarde iako je Vlada Crne Gore povećala relativnu potrošnju na obrazovanje sa 7,6 u 2015. godini na 8,2 odsto u 2017. godini i na taj način smanjila razliku u odnosu na međunarodni prosjek, koji iznosi 9 do 11 odsto, s izuzetkom Švedske s potrošnjom od 15,8% u 2017.

Kako to izgleda u praksi u Analizi se objašnjava da su u predškolskom obrazovanju prosječni izdaci po djetetu porasli za oko 28,7%, sa 942 eura 2015. godine na 1.212 eura u 2020. U Srednjem obrazovanju potrošnja po učeniku se takođe povećala sa 1.089 eura na 1.480 eura u 2020. godini.

Najviše, oko polovine izdataka Ministarstva prosvjete odlazi na osnovno obrazovanje – 69,6 miliona eura u 2015. godini, 82,5 miliona eura u 2020. godini. Budući da ukupni upis u osnovno obrazovanje ostaje na prilično stabilnom nivou od oko 68.000 učenika godišnje, izdaci po učeniku nominalno su porasli za 17,8 odsto, sa 1.022 eura u 2015. na 1.204 eura u 2020. godini.

Kada se ulaganja u obrazovanje, koja su od 1.000 do 1.400 po djetetu u zavisnosti od godine i nivoa obrazovanja, uporede sa ulaganjima u pomenutom preriodu za preko 4.000 službenih automobila u iznosu od oko osam miliona eura godišnje samo za gorivo – sve je jasno.

O tome u Analizi govori i odjeljak o ulaganjima u infrastrukturu. Ukupni kapitalni budžet nominalno se povećao sa 45,2 miliona eura u 2015. na 76,8 miliona eura u 2020, dok se udio kapitalnog budžeta koji se izdvaja za obrazovni sektor značajno smanjio. Udio potrošen na obrazovanje smanjio se sa 12,3% u 2015. na 5,5% u 2020. Ovaj trend, koji ukazuje na činjenicu da se obrazovanju ne daju prioriteti u kapitalnom budžetu, u direktnoj je suprotnosti s urgentnošću potrebe da se riješi goruće pitanje školske infrastrukture koja pogađa većinu djece u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, navodi se u Analizi.

U Analizi su pobrojani i brojni drugi problemi koji muče obrazovanje u Crnoj Gori – od nedostatka valjanjih statističkih podataka, do neusklađenosti sa tržištem rada. Kao i brojni statistički podaci koji zabrinjavaju: samo 89 psihologa bilo je zaposleno u vrtićima, osnovnim i srednjim školama u školskoj 2020/21. godini.

Santander je naveo i da tek svaki četvrti nastavnik pohađa programe za profesionalni razvoj. Ulaganje više sredstava u kontinuirano, stručno usavršavanje svih nastavnika, kazao je Santander, je prioritet ako želimo bolji kvalitet obrazovanja.

Anketa koja je sprovedena tokom rada na ovoj Analizi pokazala je veliko nezadovoljstvo nastavnika u mnogim aspektima njihove profesije – društveni status, zarade, materijalni i pedagoški uslovi u školama i problemi vezani za realizaciju nastave tokom epidemije izazvane kovidom-19.

Predsjednica Prosvjetne zajednice Olivera Leković predočila je analizu koju je ova organizacija radila u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje i Univerzitetom, koja je  pokazala da nam nedostaju nastavnici matematike, biologije, informatike, njemačkog jezika… „U 2019. je bilo 370 oglasa za nastavnika matematike, a zaposleno 111, a na biroima rada bilo je tek četiri. To znači da se na te oglase javljaju ljudi koji nisu iz struke, a to utiče na kvalitet obrazovanja, ali i rezultate istraživanja PISA”, kazala je Leković.

Poručila je da ako „nastavimo da ne ulažemo u nastavnika i infrastrukturu, nastavimo da ga omalovažavamo ili ga ne uključujemo u donošenje odluka, bićemo sve dalje od društva znanja”.

Koliko smo daleko od takvog društva kao da su postali svjesni i u institucijama, pa iz Ministarstva prosvjete najavljuju bar neke promjene.

„Ono što želimo da izmijenimo u odnosu na prethodni period jeste nedostatak jednog ključnog dokumenta koji bi objedinio strateška opredjeljenja koja se odnose na period do 2030. godine. Time ćemo dati dodatni podstrek doprinosu podizanja ciljeva održivog razvoja, s akcentom na obezbjeđivanje inkluzivnog i pravičnog, kvalitetnog obrazovanja i promocija prilika za cjeloživotno učenje”, kazao je ministar prosvjete Miomir Vojinović.

U izradi najavljene Strategiju razvoja obrazovanja do 2030. i dalje će učestvovati UNICEF, a iz Delegacije EU su obećali finansijsku pomoć tokom izrade Strategije.

Džabe nam sve strategije ako se ne promijene prioriteti. Pa da se krene od osnovnog – gradnje novih škola i vrtića.

 

Poboljšanja

Neka od malobrojnih poboljšanja u sistemu obrazovanja registrovana su u Analizi. Tako je tokom analiziranog perioda (2015–2020) naročito brzo rastao stepen pristupa ranom i predškolskom obrazovanju, na šta ukazuje porast bruto stope upisa, koja je porasla sa 64,4 u 2015. godini na 76 odsto u 2020. Uprkos tome, obuhvat ovim nivoom obrazovanja i dalje je daleko ispod zacrtanog EU prosjeka od 95 odsto obuhvata djece starije od četiri godine.

I u osnovnom obrazovanju evidentno je poboljšanje u pogledu pristupa i uspješnog završavanja tog nivoa obrazovanja, pri čemu je udio onih koji napuštaju školu smanjen.

Srednjoškolsko obrazovanje, koje nije obavezno, takođe karakterišu slični pozitivni trendovi u pogledu pristupa i stope očekivanog trajanja školovanja. Stope tranzicije između nivoa obrazovanja su visoke, pa se i prosječno očekivano vrijeme provedeno u srednjem obrazovanju popravilo sa 3,12 godina u 2015. godini na 3,35 godina u 2020.

Stope pristupa i uspješnog završavanja romske i egipćanske djece takođe su porasle u posmatranom periodu, ali uglavnom u osnovnom obrazovanju (gdje se stopa pristupa povećala na 77 odsto, a stopa uspješnog završavanja na 56 odsto), dok su stopa pristupa predškolskim ustanovama te stopa pristupa i stopa završavanja srednje škole i dalje vrlo niske – 15–36 odsto na različitim nivoima ranog obrazovanja, 3–7 odsto kada je riječ o svim razredima srednjeg obrazovanja. Pristup redovnim školama povećan je i za djecu s posebnim potrebama, i to na svim nivoima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

CETINJE, PONOVLJENA TRAGEDIJA: Kontinuitet neodgovornosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da li će i opomene ove tragedije, kao one u avgustu 2022. ostati uzaludne ? Osim što niko od nadležnh i dalje ne vidi odgovornost, mjere koje Vlada najavljuje  da će preduzeti, iznesene su prilično ad hok, i bez konsultacije struke i društva

 

 

Dvanaest osoba: dvoje djece, tri žene i sedam muškaraca ubio je na Cetinju mještanin Aco Martinović (45), prvog januara ove godine. Još četiri je teško ranio, od kojih je jedna osoba preminula 9. januara. Ubica je iz pištolja u nelegalnom posjedu pucao na pet različitih lokacija u gradu, međusobno udaljenih od nekoliko desetina metara do 2-3 kilometra. Potom je pred ponoć, kada je konačno lociran i opkoljen od pripadnika policije, izvršio samoubistvo. Motivi zločina nijesu poznati. Ubica je mahom pobio bliske rođake,  kumove i prijatelje.

Nepojmljivi zločin  počinjen je prije nepune dvije i po godine, nakon što je Vuk Borilović (34) u cetinjskom naselju Medovina, 12. avgusta 2022. godine, hicima iz lovačke puške ubio 10 i ranio šest osoba – mahom svojih komšija. Borilović je ubijen nakon razmjene vatre sa pristiglim policajcima i mještanima. Naknadne analize pokazale su da je smrtonosne rane zadobio iz policijskog oružja.  To je, uglavnom, sve što smo od ovdašnjih zvaničnika saznali za prethodne dvije godine i četiri mjeseca.

Nameću se brojne paralele između ova dva zločina i načina na koji su postupali pripadnici crnogorske policije.

Borilovićeve žrtve ubijene su iz lovačkog oružja, uredno prijavljenog i registrovanog. U zimu 2022. godine Borilović je napao kolegu s posla, povrijedio ga, oštetio mu automobil i kamenovao kuću. Priveden je u policiju ali mu oružje nije oduzeto, iako su Uprava policije i MUP imali zakonski osnov za takvu odluku.

Oružje je ostalo u posjedu budućeg masovnog ubice i  nakon što je  osuđen zbog  napada.  Presuda nije postala pravosnažna, ali je bila dovoljna da mu se u zakonom propisanom postupku oduzme oružje kojim je, koji mjesec kasnije, ubio desetoro. Niko zbog tog propusta nije odgovarao.

Iz Uprave policije su tada ponudili poduku: “Ne treba dovoditi u uzročno-posljedičnu vezu izvršenje ovog teškog zločina sa bilo kakvim protivpravnim ponašanjima iz prethodnog perioda.” Olako smo prešli preko iskazane nebrige i neodgovornosti.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

HORIZONTI

VUČIĆEV PREMIJER U MOJKOVCU MIMO PROTOKOLA: Novo sijanje magle i nepoštovanja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i komemoracija Mojkovačke bitke poslužila za novo političarenje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Premijer Spajić Vučevića nije pozvao u Mojkovac, niti se vidio sa njim dok je bio u Crnoj Gori

 

Obilježen  je dan mojkovačke opštine koji pada na Božić po julijanskom kalendaru i koji se poklopio sa komemoracijom Mojkovačke bitke (6-7 januara 1916.) iz Prvog svjetskog rata. Tada je oko 6500 slabo naoružanih i opremljenih vojnika kraljevske crnogorske vojske pod zapovjednikom generalom Jankom Vukotićem zaustavilo prodor tri puta brojnije austro-ugarske vojske generala Vilhelma von Rajnera. Kao i mnogi drugi sporni datumi i događaji koji se u Crnoj Gori i šire različito tumače i politički rabe, tako je i ova komemoracija poslužila za novo političarenje i poentiranje. Vijence na spomenik nespornim junacima Mojkovačke bitke položili su predsjednik Skupštine Crne Gore i lider Nove srpske demokatratije (NSD) Andrija Mandić i formalni premijer Srbije Miloš Vučević koji je navodno došao na poziv Mandića. Prisutni su bili i NSD-ov predsjednik opštine Mojkovac Vesko Delić, predsjednik Skupštine opštine Marko Janketić i Marko Kovačević, javnosti poznati Mandićev nacionalno ostrašćeni gradonačelnik Nikšića.

Mandić je istakao da “želimo da gradimo budućnost Mojkovca, Crne Gore i boljih odnosa sa bratskom Srbijom sa kojom smo sto godina bili u istoj državi”. U tih “100 godina nismo imali ni najmanjih sukoba ni nesporazuma” izjavio je, ne trepnuvši. Potom je napomenuo da u našoj zemlji “živi više od trećine građana koji su Srbi, isti narod kao i u Srbiji, većina građana govori srpskim jezikom a to su važne niti koje nas povezuju“. Onda se Mandić okrenuo pohvalama gradonačelniku (kojim osim partijske pripadnosti i tvrdnje da je Srbin nema nikakvu drugu zvaničnu biografiju) rekavši da je Delić “izložio važne projekte a nadam se da će ovo o čemu smo pričali biti podržano od strane Vlade Republike Srbije“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

ANKETA

MONITOROVA ANKETA: Odgovornost, suočavanje, društveni dijalog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pitali smo: Šta nakon ponovljenog zločina na Cetinju?

 

RADOJE CEROVIĆ, KLINIČKI PSIHOLOG
Uzroci duboko u socioekonomskom raslojavanju i identitetskom cijepanju

Ovo masovno ubistvo nije izolovani slučaj, već dio šireg trenda povećanja nasilja u Crnoj Gori. Podaci ukazuju na to da su uzroci ovakvih fenomena duboko ukorijenjeni u “socioekonomskom raslojavanju”, ali i “identitetskom cijepanju”. To izaziva nagli rast jaza i nepovjerenja izmedju socijalnih klasa, ali i identitetskih jedinica (vjera, nacija i političkih opredjeljenja).

 

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA
Društvo bez utvrđene odgovornosti, kada tad će uništiti sebe

Kada jednom pokušamo da sakrijemo tragove zločina, tragovi se otisnu iznova. Negirali smo devedesetih zločine učinjene u ime svih nas. Obje politike koje su od višestranačja u Crnoj Gori negirale su i zatirale tragove. Te politike imaju sada rezultat u ponovljenom nasilju na Cetinju. Žrtve pokazuju da je poricanje uzaludno a da je užas neizreciv.

 

BOŽIDAR IVANOVIĆ, ŠAHOVSKI VELEMAJSTOR
Političke turbulencije koje traju decenijama

Svaki tragičan događaj mora se ozbiljno shvatiti i učiniti sve da se ne bi ponovio. To nije urađeno poslije zločina 2022. g. i tek sad se traži krivac. Generalno gledano krive su političke turbulencije koje se kod nas odvijaju već više decenija…

 

MAJA RAIČEVIĆ, CENTAR ZA ŽENSKA PRAVA
Potrebno je mnogo više od ad hoc mjera

Prije svega želim da izrazim saosjećanje sa porodicama nastradalih i sa građanima i građankama Cetinja, koji su u dvije i po godine doživjeli dva masovna ubistva.  Posledice zločina ovakvih razmjera iziskuju empatično i mudro liderstvo i preuzimanje političke odgovornosti ne samo za stanje u sektoru bezbjednosti nego i za evidentni kolaps institucija…

 

SERGEJ SEKULOVIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR
Treba hladne glave identifikovati probleme

Teško je bilo sto reći nakon ovakve tragedije. Što god da se kaže nedovoljno je, pogrešno…Jednostavno ovakvi događaji ostavljaju u čuđenju, zbunjenosti, konfuziji. Da probam, svjestan nedorečenosti stava…

 

STEFAN ĐUKIĆ, GRAĐANSKI AKTIVISTA
Društveni dijalog ili dezintegracija

Iako je paradoksalno, smatram da odgovara istini to da je lakše “prepisati” šta treba raditi nego kako naše društvo “nagovoriti” da to radi. Toliko smo, kao cjelina, pogrešno nasađeni, razvučeni sitnim partijskim interesima koji preko svojih mreža utiču na javnost da je teško gledati na bilo koji događaj van partijskih naočara. Ako pak i pogledamo, kako prevazići njihove interese i nametnuti temu? To je pitanje koje bih postavio prije onog šta treba uraditi, pitanje “kako”? Na žalost, ne vidim odgovor, zahvat političke klase je toliko sveobuhvatan, i materijalno i medijski i zakonski…

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 10. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo