Povežite se sa nama

Izdvojeno

OBRAZOVANJE – KAKO DALJE: Lošiji od najlošijih

Objavljeno prije

na

Analiza Ministarstva prosvjete i UNICEF-a za period od 2015. do 2020. pokazala je da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Zabrinjava i to što svega neznatan procenat učenika 1,6 odsto, tj. 1 ili manje ostvaruju visoka postignuća na PISA testiranju

 

Skoro polovina đaka u našim školama lošija je od najlošije ocijenjenih đaka iz drugih država, pokazala je Analiza sektora obrazovanja za period od 2015. do 2020, koju su radili UNICEF i Ministarstvo prosvjete.

U sveobuhvatnoj analizi navodi se da je više od 40 odsto učenika bilo ispod nivoa međunarodnog mjerila koje se označava kao ‘loš uspjeh’, te ne uspijevaju da ovladaju minimalnim nivoom kompetencija. Zabrinjava i to što svega neznatan procenat učenika 1,6 odsto, tj. 1 ili manje ostvaruju visoka postignuća na PISA testiranju, koji odgovara naprednim 5 i 6 nivoima. U razvijenim zemljama taj procenat je u prosjeku 10 odsto, dok u zemljama sa najboljim postignućima on iznosi 20 procenata i više.

S druge strane, na domaćem terenu, u posljednjih pet godina u Podgorici imamo konstantan broj učenika koji dobijaju „Luču“ u iznosu od 15 odsto od svih upisanih učenika u završnom razredu osnovne škole.

Tokom predstavljanja Analize srednjoškolka Jelena Jovanović ukazala je na neke od problema ovdašnjeg obrazovanja: „Dok cijeli svijet napreduje, mi smo na istom mjestu. Nama profesori i dalje diktiraju. Nespremni dolazimo na fakultet, bez praktičnog znanja. Bez konkretnih primjera, brzo zaboravljamo. Sistem nam je nametnuo da učimo samo za ocjenu. A, ocjenjivanje nije pravedno – profesori favorizuju odlikaše, ponižavaju one sa nižom ocjenom“.

Ona je kazala da sistem mora da se digitalizuje i poručila: „Mi ćemo zamijeniti vas u svim institucijama i privatnim firmama. Pa ne bi valjalo da naše znanje tada bude kao vaše sada“.

Koliko smo daleko od digitalizacije govori podatak da je u prosjeku 16 učenika na jedan kompjuter u osnovnim i srednjim školama.

Šef predstavništva UNICEF-a u Crnoj Gori Huan Santander na predstavljanju Analize sektora obrazovanja u Crnoj Gori upozorio je i da dvoje od troje djece pohađaju osnovne škole s nedovoljnom infrastrukturom. On je istakao da ovo ukazuje da treba hitno obezbijediti sredstva za finansiranje novih školskih objekata i adekvatno opremanje svih škola novim tehnologijama. „Bez toga je nemoguće sprovoditi nastavu u skladu sa digitalnim dobom u kojem današnji učenici rastu“, istakao je Santander.

U Analizi se navodi da sedmoro od desetoro djece u Crnoj Gori pohađa osnovne škole u kojima je fizička infrastruktura nezadovoljavajuća. Ističe se i da su javna ulaganja u obrazovanje u Crnoj Gori relativno niska u odnosu na međunarodne standarde iako je Vlada Crne Gore povećala relativnu potrošnju na obrazovanje sa 7,6 u 2015. godini na 8,2 odsto u 2017. godini i na taj način smanjila razliku u odnosu na međunarodni prosjek, koji iznosi 9 do 11 odsto, s izuzetkom Švedske s potrošnjom od 15,8% u 2017.

Kako to izgleda u praksi u Analizi se objašnjava da su u predškolskom obrazovanju prosječni izdaci po djetetu porasli za oko 28,7%, sa 942 eura 2015. godine na 1.212 eura u 2020. U Srednjem obrazovanju potrošnja po učeniku se takođe povećala sa 1.089 eura na 1.480 eura u 2020. godini.

Najviše, oko polovine izdataka Ministarstva prosvjete odlazi na osnovno obrazovanje – 69,6 miliona eura u 2015. godini, 82,5 miliona eura u 2020. godini. Budući da ukupni upis u osnovno obrazovanje ostaje na prilično stabilnom nivou od oko 68.000 učenika godišnje, izdaci po učeniku nominalno su porasli za 17,8 odsto, sa 1.022 eura u 2015. na 1.204 eura u 2020. godini.

Kada se ulaganja u obrazovanje, koja su od 1.000 do 1.400 po djetetu u zavisnosti od godine i nivoa obrazovanja, uporede sa ulaganjima u pomenutom preriodu za preko 4.000 službenih automobila u iznosu od oko osam miliona eura godišnje samo za gorivo – sve je jasno.

O tome u Analizi govori i odjeljak o ulaganjima u infrastrukturu. Ukupni kapitalni budžet nominalno se povećao sa 45,2 miliona eura u 2015. na 76,8 miliona eura u 2020, dok se udio kapitalnog budžeta koji se izdvaja za obrazovni sektor značajno smanjio. Udio potrošen na obrazovanje smanjio se sa 12,3% u 2015. na 5,5% u 2020. Ovaj trend, koji ukazuje na činjenicu da se obrazovanju ne daju prioriteti u kapitalnom budžetu, u direktnoj je suprotnosti s urgentnošću potrebe da se riješi goruće pitanje školske infrastrukture koja pogađa većinu djece u predškolskom, osnovnom i srednjem obrazovanju, navodi se u Analizi.

U Analizi su pobrojani i brojni drugi problemi koji muče obrazovanje u Crnoj Gori – od nedostatka valjanjih statističkih podataka, do neusklađenosti sa tržištem rada. Kao i brojni statistički podaci koji zabrinjavaju: samo 89 psihologa bilo je zaposleno u vrtićima, osnovnim i srednjim školama u školskoj 2020/21. godini.

Santander je naveo i da tek svaki četvrti nastavnik pohađa programe za profesionalni razvoj. Ulaganje više sredstava u kontinuirano, stručno usavršavanje svih nastavnika, kazao je Santander, je prioritet ako želimo bolji kvalitet obrazovanja.

Anketa koja je sprovedena tokom rada na ovoj Analizi pokazala je veliko nezadovoljstvo nastavnika u mnogim aspektima njihove profesije – društveni status, zarade, materijalni i pedagoški uslovi u školama i problemi vezani za realizaciju nastave tokom epidemije izazvane kovidom-19.

Predsjednica Prosvjetne zajednice Olivera Leković predočila je analizu koju je ova organizacija radila u saradnji sa Zavodom za zapošljavanje i Univerzitetom, koja je  pokazala da nam nedostaju nastavnici matematike, biologije, informatike, njemačkog jezika… „U 2019. je bilo 370 oglasa za nastavnika matematike, a zaposleno 111, a na biroima rada bilo je tek četiri. To znači da se na te oglase javljaju ljudi koji nisu iz struke, a to utiče na kvalitet obrazovanja, ali i rezultate istraživanja PISA”, kazala je Leković.

Poručila je da ako „nastavimo da ne ulažemo u nastavnika i infrastrukturu, nastavimo da ga omalovažavamo ili ga ne uključujemo u donošenje odluka, bićemo sve dalje od društva znanja”.

Koliko smo daleko od takvog društva kao da su postali svjesni i u institucijama, pa iz Ministarstva prosvjete najavljuju bar neke promjene.

„Ono što želimo da izmijenimo u odnosu na prethodni period jeste nedostatak jednog ključnog dokumenta koji bi objedinio strateška opredjeljenja koja se odnose na period do 2030. godine. Time ćemo dati dodatni podstrek doprinosu podizanja ciljeva održivog razvoja, s akcentom na obezbjeđivanje inkluzivnog i pravičnog, kvalitetnog obrazovanja i promocija prilika za cjeloživotno učenje”, kazao je ministar prosvjete Miomir Vojinović.

U izradi najavljene Strategiju razvoja obrazovanja do 2030. i dalje će učestvovati UNICEF, a iz Delegacije EU su obećali finansijsku pomoć tokom izrade Strategije.

Džabe nam sve strategije ako se ne promijene prioriteti. Pa da se krene od osnovnog – gradnje novih škola i vrtića.

 

Poboljšanja

Neka od malobrojnih poboljšanja u sistemu obrazovanja registrovana su u Analizi. Tako je tokom analiziranog perioda (2015–2020) naročito brzo rastao stepen pristupa ranom i predškolskom obrazovanju, na šta ukazuje porast bruto stope upisa, koja je porasla sa 64,4 u 2015. godini na 76 odsto u 2020. Uprkos tome, obuhvat ovim nivoom obrazovanja i dalje je daleko ispod zacrtanog EU prosjeka od 95 odsto obuhvata djece starije od četiri godine.

I u osnovnom obrazovanju evidentno je poboljšanje u pogledu pristupa i uspješnog završavanja tog nivoa obrazovanja, pri čemu je udio onih koji napuštaju školu smanjen.

Srednjoškolsko obrazovanje, koje nije obavezno, takođe karakterišu slični pozitivni trendovi u pogledu pristupa i stope očekivanog trajanja školovanja. Stope tranzicije između nivoa obrazovanja su visoke, pa se i prosječno očekivano vrijeme provedeno u srednjem obrazovanju popravilo sa 3,12 godina u 2015. godini na 3,35 godina u 2020.

Stope pristupa i uspješnog završavanja romske i egipćanske djece takođe su porasle u posmatranom periodu, ali uglavnom u osnovnom obrazovanju (gdje se stopa pristupa povećala na 77 odsto, a stopa uspješnog završavanja na 56 odsto), dok su stopa pristupa predškolskim ustanovama te stopa pristupa i stopa završavanja srednje škole i dalje vrlo niske – 15–36 odsto na različitim nivoima ranog obrazovanja, 3–7 odsto kada je riječ o svim razredima srednjeg obrazovanja. Pristup redovnim školama povećan je i za djecu s posebnim potrebama, i to na svim nivoima.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

FOKUS

STANJE REDOVNO: Ne vide, ne čuju, tvituju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer  Abazović ili, poput predsjednika Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u  u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku, onda vam i naša svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti

 

Sve je u najboljem redu. „Ja ne znam šta se ovdje vanredno dešava”, predočio je, neki dan, premijer Dritan Abazović. ,,Volio bih da me neko ubijedi koji dio crnogorskog sistema ne funkcioniše ili ne pruža one usluge koje je pružao. Ako izuzmemo Ustavni sud…“.

Izjava je došla kao neka vrsta odgovora  na javne kritike  zapadnih partnera. Vrijedi ih ponoviti pošto se nešto slično rijetko može čuti u jeziku diplomatije.

„Od zemlje koja je bila najuspješnija na putu ka EU, Crna Gora sada postaje zemlja problem”, poručila je ministarka vanjskih poslova Slovenije Tanja Fajon. ,,Crna Gora ostaje rak rana EU”, dodala je uz poruku ,,obavezali smo se da ćemo dalje pomagati Crnoj Gori”. Slična upozorenja stigla su i sa one strane Atlantika. ,,Crna Gora je u veoma dubokoj krizi. Blizu je institucionalnog kolapsa kakvog skoro nisam vidio u bilo kojoj zemlji”, saopštio je specijalni izaslanik SAD-a za Zapadni Balkan Gabrijel Eskobar upozoravajući na  ,,mnogo mogućih posljedica” takvog stanja.

Abazović, kazao je, ne osjeća odgovornost . ,,Da kažem da ne osjećam odgovornost zvučaću arogantno, ali da osjećam ono što neki ljudi nameću – ne osjećam. Vlada je završila sve svoje obaveze. Da nisu srušili Vladu i ove obaveze iz evropske agende bile bi završene”, predočio je premijer pomalo zatečenim novinarima. ,,I zašto  bih osjećao odgovornost? Tehnička Vlada radi bolje nego ona koja je bila u punom mandatu”.

Sve je, dakle, u osjećajima. Odnosno, percepciji. Pa ako o tuđem trošku idete na trke Formule 1u Abu Dabi, kao premijer (,,hvala domaćinima što su mi ispunili jedan od dječačkih snova”) ili, poput predsjednika Mila Đukanovića, novogodišnje praznike provedete u luksuznom hotelu Kempinski u švajcarskom mondenskom odmaralištu Sent Moric, makar dijelom u državnom trošku (nije nas udostojio komentara), onda svakodnevica može izgledati sasvim prihvatljivo.  Uprkos stvarnosti.

Nedavno smo iz Instituta za javno zdravlje dobili informaciju – alarmantno upozorenje  – da je dvoje od petoro (40 odsto) djece predškolskog uzrasta u Crnoj Gori nevakcinisano. Ili, da se ograničimo samo na mandat aktuelne (odlazeće, tehničke) Vlade: u 2022. godini vakcinisano je tek svako deseto dijete (11 odsto) rođeno prethodne godine. Vakine su tu, propisi su jasni, nedostajala je snaga države, ako nas već ima toliko koji više vjerujemo Guglu i Tviteru nego ljekarima.

Bez najave, prošlog petka Vlada je odložila početak drugog polugođa školske 22/23. Zvanično, kako bi omogućila bolju zaradu turističkim poslenicima sa sjevera!? Nezvanično, problem je bilo to što tek kupljeno gorivo (mazut) nije dopremljen do školskih kotlarnica, pa bi đake prošlog ponedjeljka dočekale hladne učionice.

Samo je do najupornijih doprla vijest da je Jugopetrol,  tek početkom nedjelje,  distribuirao neophodno gorivo. Alibi je bio mnogo glasniji. ,,Ako nema grijanja u školama, obratite se onima koji su planirali prethodni budžet (za 2022. godinu – prim. Monitora) i koji su zakinuli stavku vezanu za grijanje u školama u Ministarstvu prosvjete”, saopštio je premijer krajem novembra. Isto smo mogli čuti i od njegovih ministara zdravlja i prosvjete Dragloslava Šćekića i Miomira Vojinovića.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KRAĐA ŠLJUNKA: Građevinska mafija i dalje jača od države

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dvije godine od zabrane eksploatacije, građevinska mafija se dodatno obogatila, uništila rijeke, a ovog ljeta mještane i turiste zbog krađe šljunka iz Morače očekuju restirkcije vode na Primorju. Državne institucije su nesložne, korumpirane i nemoćne, pa se prijeti vojskom

 

Snimak bagera koji nesmetano kradu i odnose šljunak iz razorene Morače, prikazao je u utorak na TV Vijestima novinar i aktivista Vuk Vujisić. Iz Operativnog tima za borbu protiv nelegalne eksploatacije šljunka i Ministarstva ekologije dobili smo odgovore da oni pokušavaju da to zaustave ali da im loše ide, da je sve to naslijeđen problem iz doba DPS-a, te da građani prijave svaku ovakvu aktivnost…

Od decembra 2020. godine svaki oblik eksploatacije šljunka je zabranjen jer je ugroženo snabdijevanje Regionalnog vodovoda Bolje sestre. No i pored rješenja inspekcija o zabrani eksploatacije šljunka i naredbi o uklanjanju nelegalnih objekata sa državne imovine, građevinske kompanije su nastavile da kradu, a država da žmuri.

Kao rezultat, mamo još uništeniju Moraču, Cijevnu, Taru, Lim i ostale napadnute rijeke, uz dodatne milione koji su se slili na račune građevinskih firmi. Posljedice nerada institucija osjetiće u vidu restrikcija vode ovog ljeta mještani i turisti šest primorskih opština koje se snadbijevaju iz vodovoda Bolje sestre, najavili su iz Regionalnog vodovoda za crnogorsko primorje. Sa nekadašnjih 2.600 litara u sekundi izdašnost izvorišta je tokom posljednjih ljetnih sezona padala na 265 l/s, a ovog ljeta će se dodatno smanjiti.

Regionalni vodovod je građane koštao preko 100 miliona eura, a prema ranijoj računici Centra za zaštitu i proučavanje ptica, pored uništene rijeke i ekosistema, krađom šljunka samo iz Morače izvučeno je 138 miliona eura. Bivši ministar Aleksandar Stijović je kazao da je ta procjena niska, te da je šteta daleko veća. Premijer Dritan Abazović je ove nedjelje izjavio da je biznis u vezi sa nelegalnom eksploatacijom šljunka u posljednjih 10 do 15 godina bio vrijedan „blizu milijardu eura“.

Ogromne pare koje je građevinska mafija zaradila uništavanjem i krađom zajedničkog resursa donijele su joj i enormnu moć. Nakon što su nove vlasti u decembru 2020. godine zabranile  eksploataciju  šljunka, postalo je jasno da bageri koji izvlače milione iz rijeka neće stati sami od sebe. Godinu kasnije, tadašnji ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović javno je progovorio o zvjerskom uništavanju rijeka. Javašluku poluga sistema čudio se i  tadašnji premijer Zdravko Krivokapić koji je ocijenio da policija ne radi svoj posao i da sa reagovanjem kasne po dva sata, namjerno, da bi kamioni prošli: „Zašto se neko od nekoga plaši? Plašite se od lopova? Kada je to bilo u Crnoj Gori?”. Tadašnji potpredsjednik Vlade  Dritan Abazović je izjavio da je „Vlada odlučna da se obračuna sa građevinskom mafijom“.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TUŽILAŠTVO ISPITUJE NAVODNU KORUPCIJU U SUDSKOM SAVJETU: Penzije ili suspenzije?

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je odluka o penzionisanju sutkinje Svetlane Vujanović poništena kao nezakonita, što je razljutilo resornog ministra, Sudski savjet je penzionisao jednu od donosilaca te odluke sudiju Hasniju Simonović. Ona je odgovorila tvrdnjama o mogućoj korupciji i zloupotrebama među članovima Savjeta

 

Sutkinja Vrhovnog suda Svetlana Vujanović prisilno je penzionisana u avgustu prethodne godine. Tada je odlukom Sudskog savjeta u penziju ispraćeno 23 crnogorskih sudija. Tužilački savjet je, prije gotovo godinu, na isti način smijenio glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića sa još deset njegovih kolega.

I Sudski i Tužilački savjet pozvali su se na Zakon o penzijskom osiguranju, koji propisuje sa koliko godina starosti i radnog staža funkcioner te grane vlasti može u penziju, i na zakone o sudu i tužilaštvima koji propisuje da ovim službenicima prestaje funkcija čim ispune uslove u penziju. Nova vlast je iskoristila ovaj mehanizam kako bi se obračunala sa dijelom tužilaca i sudija bliskih bivšem režimu, odnosno za dovođenje „svježe krvi“.

Međutim, odluke ovih tijela čekaju izjašnjenje Ustavnog suda, s obzirom na to da dio javnosti smatra da je riječ o diskriminatornom odnosu i pogrešnom tumačenju zakona o penzijskom osiguranju. Nezadovoljne sudije i tužioci u svoju odbranu kažu da je riječ o odredbama zakona koje propisuju beneficirani radni staž u pravosuđu, koji funkcioner tog resora mogu koristiti samo ukoliko to oni žele. Drugi sporni dio odluka je što žene, prema ovom tumačenju, u penziju idu sa navršenih 64 godine, kako kaže zakon, dok muškarci mogu da rade dvije godine duže. Ovo je, smatraju, diskriminatoran odnos prema ženama.

Zbog toga je Upravni, a potom i Vrhovni sud, presudio u korist Svetlane Vujanović, supruge bivšeg predsjendika Crne Gore Filipa Vujanovića, i naložio Sudskom savjetu da je vrati u Vrhovni sud. ,,Konačno sam uspjela u sporu i dokazala da je Sudski savjet donio nezakonite odluke kojima je meni i koleginicama oduzeo sudijske funkcije. Svi navodi moje tužbe prepisani su u presudi. Nažalost, Sudski savjet i neodgovorne sudije meni i mojim koleginicama oduzeli su 18 mjeseci prava na rad i obavljanje sudijske funkcije, ali naša pravna borba nije bila uzaludna”, kazala je Vujanović.

Ova odluka je otvorila Pandorinu kutiju u pravosudnom sektoru, zbog koje je u cijeli slučaj uvedeno i državno tužilaštvo.

Nakon što je Vijeće drugostepenog organa, Vrhovnog suda, potvrdilo odluku Upravnog suda da je Vujanović protivzakonito penzionisana, oglasio se ministar pravde u tehničkom mandatu Marko Kovač. On je obje presude nazvao „skandaloznim“, dok je optužio sutkinju Hasniju Simonović, članicu Vijeća koje je vratilo penzionisanu Vujanović u Vrhovni sud, za konflikt interesa.

,,Vrhovni sud Crne Gore je 14. decembra 2022. godine donio presudu odlučujući o zahtjevu za ispitivanje sudske odluke – presude Upravnog suda Crne Gore. U tom Vijeću, u svojstu sudije izvjestioca, odlučivala je i sutkinja Hasnija Simonović koja je direktno bila zainteresovana za donošenje ovakve presude jer po postojećem zakonu ona stiče uslove za prestanak sudijske funkcije u januaru 2023. godine. Po svim standardima a naročito poštujući načelo nepristrasnosti u radu sudija, sutkinja Simonović nije smjela da bude sudija izvjestilac u konkretnom slučaju, niti da u njemu odlučuje”, naveo je ministar Kovač.

Odlazećem ministru je veliki broj crnogorskih pravnika i relevantnih pravnih organizacija zamjerio na direktnom miješanju u rad pravosuđa. Kovač je, ispred Ministarstva pravde, takođe i član Sudskog savjeta. Ovakve izjave zamjerila mu je i predsjednica Udruženja sudija i bivša sutkinja Vrhovnog suda Hasnija Simonović. Nju je Sudski savjet, na prvoj narednoj sjednici, takođe poslao u penziju. Kovač je bio izuzet iz glasanja.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 27. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo