Povežite se sa nama

PARALELE

Obuka crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Obučavanje crnogorskih vojnika pratile su razne vojne inspekcije. One su nakon pregleda davale iscrpne izvještaje, koji mogu pomoći sagledavanju obučenosti vojnog potencijala Crne Gore u slučaju rata.

Naredba ministra vojnog od 15. jula 1911. godine, odštampana na 18 strana, možda najbolje odslikava obučenost crnogorske armije. Naredba nosi naziv O pregledu vježbanja pješadijskih i artiljerijskih rekruta II kursa i vojnih slagališta, a potpisao je tadašnji ministar vojni, brigadir Ivo Đurišić. On je zajedno s oficirima – instruktorima izvršio detaljanu analizu regrutskih vježbanja. Što se tiče strojne obuke, primijećeno je da su regruti dosta dobro obučeni, uz primjedbe na njihovu pojedinačnu spremu. Radnje s puškom izvršavane su ,,lijepo”, s tim što su pojedini regruti radili pogrešno.

U jednoj četi vojnici nijesu bili naučeni izvršavanju komande ,,na ruku”, već su izvršavali radnju komande ,,za borbu”. Za vrijeme četnih vježbanja primjećivano je mrdanje u stroju, uz česte razgovore među vojnicima u toku prestrojavanja. Za vrijeme kretanja, mnogi četni komandanti zaboravljali su da odrede pravac kretanja, što je dovodilo do raskidanja, osobito u kretanju na širokom frontu ili po ispresijecanom zemljištu.

Taktička sprema za dejstvo u borbenom poretku, nije ocijenjena zadovoljavajuće. Ministar je istakao da se ,,bojna zahtijevanja nijesu uzimala potpuno u račun, usljed čega vježbanja nijesu mogla koristiti vojnicima onoliko koliko je trebalo.” Nepravilno izvođena taktička vježbanja, mogla su štetiti vojnicima, privikavajući ih primjeni radnji, koje se u boju nikada neće primjenjivati. Pri nastupanju u talasima, cijelim jedinicama, vojnici su se gomilali, zbog čega bi u pravom boju trpjeli velike gubitke. Uočeno je da su cijeli vodovi vršili skokove na 400 do 500 koraka od protivničke vatre, tj. na daljini ,,stalnog nišana” što je bilo apsurdno. Takođe, nije se u velikoj mjeri primjenjivalo puzanje – ,,mjesto da puze, vojnici su pretrčavali; takvo jedno pretrčavanje veoma bi se skupo platilo za vrijeme rata, a ko zna bi li ijedan vojnik i mogao dotrčati do posljednjeg strjeljačkog položaja”.

Primijećeno je i da se četni komandiri i podoficiri nijesu pridržavali osnovnog vojničkog pravila – da u toku bojnog nastupa komanduju i upravljaju jedinicima, već su nastupali zajedno sa vojnicima i čak pucali, odnosno vršili dužnost redova. Na taktičnim vježbanjima, ni služba veze nije funkcionisala na zavidnom nivou, bilo je puno nepravilnosti i nedostataka. Gađanje iz pušaka ocijenjeno je kao zadovoljavajuće, ali se u svim slučajevima strijelci nijesu pridržavali pravila. Starješinama je zamjereno što nijesu redove pripremali za pravi bojni okršaj, već su se oni ponašali kao na pucačkom treningu. Prilikom gađanja dolazilo je do nediscipline, pa su pojedini vojnici samostalno i bez komande poluvodnih komandira postavljali nišan i po volji počinjali paljbu.

Dešavale su se i komične scene, gdje su pojedini strijelci lažirali broj pogodaka, uveličavajući svoj skor. Zbog toga su nadzorni organi od oficira tražili da pažljivo motre na saopštavanje pogodaka, a da svaki pokušaj lažnog izvještaja krivca strogo kazne. Ministar vojni bio je nezadovoljan sposobnostima regruta prilikom ,,ocjenjivanja daljine okom”. Rezultati su pokazali da vježbanja nijesu donijela naročita poboljšanja u ovom segmentu, jer su strijelci pravili velike greške prilikom ocjenjivanja daljine, pa je bilo slučajeva da regruti udaljenost od 1040 koraka procijene na 600 koraka.

Vježbanja u borbi bajonetom u opštim crtama bila su dosta dobra, ali je uočen nedostatak vreća sa slamom, koje su služile kao meta. Gimnastička sprema vojnika bila je ,,veoma dobra”, jer su oficiri o njoj vodili potrebitu pažnju. Vježbanja artiljerijskih regruta ostavila su pozitivan utisak na ministra. Jedina zamjerka upućena artiljercima bila je na račun nepažnje topovskog osoblja, koje je redovno gubilo po neki dio od topa.

Opšte primjedbe upućene su na račun oficira. Većina njih nije nosila uniformu prema propisima, nepravilno i nejednako izlazila na raport, a posebna kritika upućena im je zbog ,,držanja ruku na kukovima” prilikom komandovanja. Konačna ocjena ovih vježbanja, pored mnogih mana, bila je zadovoljavajuća jer su regruti pokazali veliku srčanost i želju za usavršavanjem. Kako je istakao brigadir Đurišić –,,Ne čini pogrješke samo onaj koji ništa ne radi.”

Boban BATRIĆEVIĆ

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Revolveri u naoružanju crnogorske vojske

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iako je bajonet itekako bio popularan početkom XX vijeka u vježbama za blisku borbu, crnogorski vojnici nijesu voljeli da se puno oslanjaju na njega jer im je smetao pri ciljanju. Zbog toga je u vojnim krugovima crnogorske vojske odlučeno da je za blisku borbu najbolje koristiti revolver. Time se računalo da jedan dobar strijelac može da savlada pet do sedam neprijatelja u borbi prsa u prsa. Mnogi izvještaji, naročito oni iz Drugoga balkanskoga rata kazuju nam da su Crnogorci upravo zbog toga bili izuzetno opasni u jurišima kad se približe neprijatelju, što su dobro ośetili bugarski vojnici. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Njegoš na ratištu devedesetih

Objavljeno prije

na

Objavio:

O upotrebi velikog pjesnika u različite svrhe do sada je puno napisano. No, posebno zanimljivom čini se njegova epizoda u toku „rata za mir”. Slijepo slijedeći instrukcije Slobodana Miloševića, crnogorska vlast uzela je aktivnog učešća u raspadu Jugoslavije. Ljeta 1991. godine sprovedena je mobilizacija rezervnoga sastava JNA u Crnoj Gori, koja je septembra mjeseca raspoređena po istočnoj Hercegovini i okolini Dubrovnika. (više…)

Komentari

nastavi čitati

PARALELE

Crnogorski internirci

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavno je crnogorskoj javnosti prezentovana veoma zanimljiva knjiga istoričara Vukote Vukotića. Radi se o zborniku dokumenata Internacija stanovništva Crne Gore 1916 – 1918 u izdanju Državnoga arhiva Crne Gore koji predstavlja plod njegova višegodišnjeg studioznog i metodičnog istraživanja crnogorske ratne građe pohranjene u crnogorskoj riznici pamćenja. U njoj nalazimo pokušaj da se potomcima crnogorskih stradalnika, ali i čitavoj crnogorskoj javnosti prezentuju imena crnogorskih interniraca i okolnosti u kojima su proživljavali trenutke svoje povijesne drame. Spiskovi su sortirani prema izvještajima i heurističkoj bazi koja je ostala iza djelovanja Crnogorskoga Crvenoga krsta u Neiju, u Francuskoj, a koji je bio jedna od najznačajnijh naših institucija humanosti u toku Prvoga svjetskoga rata. Vukotić nastoji doći do konkretnih imena osoba koje su nasilno odvedene iz svoje domovine i rasute po tamnicama austrougarskoga okupatora. (više…)

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo