DRUŠTVO
Od laži do bankrota
Zaposleni u stručnim službama Saveza sindikata Crne Gore (SSCG), njih 66, primili su prije neki dan novembarsku platu. U međuvremenu su neki od njih štrajkovali glađu, drugi se snalazili zadužujući se na recku u lokalnoj piljari i na pijaci, treći tragali za novcem i imovinom koji su nestali sa računa i iz popisa nekretnina do skora jedine sindikalne organizacije koja je okupljala crnogorske radnike. Obistine li se za sada nezvanične informacije, prema kojima je Vlada Sindikatu ,,prema dogovoru na vrhu” prebacila makar 200 hiljada eura, zaposleni se nadaju još nekoj zaradi. U suprotnom, Savez sindikata Crne Gore mogao bi postati žrtva radničkog nezadovoljstva. Bi bio to svojevrstan kuriozitet. Da, valjda, jedina sindikalna organizacija u jugoistočnoj Evropi koja za dvije decenije političke, vlasničke i ekonomske tranzicije nije pokušala organizovati ozbiljniji štrajk, izdahne u protestu vlastitih radnika. Ožalošćeni nasljednici, ima indicija, već su počeli rasparčavati stečenu imovinu.
MONOPOL I KAZNA: Prije 20 godina ništa nije najavljivalo današnju agoniju. Tadašnji Savez samostalnih sindikata CG dočekao je kraj ere samoupravnog socijalizma kao organizacija sa najbrojnijim članstvom u Crnoj Gori, uz siguran izvor prihoda od naplate članarine i imovinu od koje su jači imetak imali, valjda, samo DPS (tadašnji Savez komunista) i Srpska pravoslavna crkva.
Slijedile su godine i decenije – a to vrijeme traje i danas – u kojima je Sindikatom gospodario Danila Popovića u nekoliko mandata generalni sekretar a potom predsjednik skupštine Saveza. Po dugovječnosti i kontroverzama koje su ih pratile Popovićevi mandati mogu se mjeriti samo sa angažmanima Mila Đukanovića i Amfilohija Radovića.
Tako je marginalizovan Savez koji se prije petnaestak godina ponosio time što je postao prva organizacija iz Crne Gore primljena u punopravno članstvo međunarodnih esnafskih udruženja.
,,Trenutno SSCG nema novca da izmiri plate zaposlenima”, požali se medijima Zoran Masoničić, generalni sekretar Saveza koji je nekada okupljao više od 100 hiljada članova (sa plaćenom članarinom). On, naglasio je, dijeli sudbinu 60-tak zaposlenih.
Samo koji dan kasnije, predsjednik Sindikata Željezare Janko Vučinić najavljuje kako će radnici Željezare, Radventa i Tehnostila od fabričkog sindikata dobiti pomoć koja će biti jednaka iznosu novembarske zarade. Uz mogućnost da Sindikat, iz svoje kase, radnicima do kraja marta pozajmi još jednu platu. Dok se ne riješe problemi na relaciji Vlada –vlasnici – zapošljeni u nikšićkim preduzećima.
Šta je to što toliko razlikuje organizacije koje zastupaju Masoničić i Vučinić?
Prvi čovjek, u žargonu, državnog Sindikata spreman je ispričati tužnu priču o nevoljama u koje je njegov Sindikat zapao ni kriv ni dužan, opterećen odlukama sudova da sa svog računa isplaćuje naknade (po 1.925 eura) radnicima koji su ostali bez posla u periodu od 2000. do 2007. godine, a nijesu se našli među onima koji su tu naknadu dobili preko sindikalnog Fonda solidarnosti (ukupno 16,5 miliona eura obezbijedilo je Ministarstvo rada i socijalnog staranja).
Sa sindikalnog računa do sada je prinudnim izvršenjem pravosnažnih presuda skinuto, kažu, oko pola miliona. Nezvanično, pošto je Sindikat tužilo preko 400 nekadašnjih radnika ukupan iznos će, uz sudske troškove, preći milion eura. Tako da će blokada računa Saveza, po svoj prilici, potrajati.
Tajna je, međutim, zašto je blokiran samo jedan od 44 računa kojima raspolažu crnogorski Sindikat i njegovi čelnici. Naime, uz račun Saveza sindikata iz kojih se namiruju sudske presude zaboravljenih radnika i na kojima nema novca za isplatu plata radnicima stručnih službi, posebne račune u bankama imaju svaki od 23 granska sindikata i 20 opštinskih povjereništava.
Zato je teško procijeniti koliko su tačne priče o tome da sindikalni čelnici dijele sudbinu svojih službenika. I žive od vode i vazduha.
ŠTO SE NEKAD DOBRO JELO: Prije nego zdravo za gotovo prihvatimo tvrdnju po kojoj je nedužni Sindikat žrtva nerazumnog pravosuđa, treba uzeti u obzir i nekoliko detalja o kojima se u Savezu sindikata ne rado govori.
Pare koje su isplaćivane preko Fonda solidarnosti morale su, na insistiranje organizatora ovog posla iz Sindikata i Vlade, biti uplaćene isključivo na račune radnika otvorene u Prvoj banci. Zašto? To nije pretjerano brinulo ljude kojima je novac bio namijenjen. Ali, jeste informacija da ih je Sindikat zakinuo za 26 eura, svakoga. Nadležni su ćutali kada su mediji otkrili ovu prevaru. Oglasilo se samo resorno ministarstvo apelujući na Sindikat da radnicima naknadno isplati novac koji im pripada.
Slijedio je čitav niz događaja koji su takođe uticali na aktuelnu besparicu. Generalni sekretar SSCG Veselin Vujanović, koji je u isto vrijeme bio i predsjednik sindikalnog povjereništva Podgorice kupio je, bez odluke Sindikata službeni automobil za 25 hiljada eura. Nadzorni odbor sindikata spočitava mu i kupovinu tri stana, novcem Centra za edukaciju, za koje se tvrde, ne zna kome su i kako dodijeljeni. Prema istom nalazu, nepoznata je i sudbina 40 hiljada eura koje su na ime kamate na oročena sredstva trebala pripasti Sindikatu. Ali se ne zna gdje su završila. Sve to se dešava u vrijeme kada zaposlenima u sindikatu plate već kasne po tri mjeseca (u prosjeku 390 eura).
Ove i mnoštvo drugih primjedbi na rad prvog čovjeka Sindikata, Nadzorni odbor je u februaru prošle godine pretočio u krivičnu prijavu (233 stranice optužbi i dokaza) i predao Državnom tužiocu. Odgovora do danas nema. Ako sa tim u vezi nije aktuelna kontrola službenika Uprave policije nadležnih za privredni kriminal koji, prema tvrdnjama upućenih sagovornika Monitora, već dvadesetak dana provjeravaju rad opštinskih povjereništava Saveza sindikata CG. O tome šta tačno traže za sada se samo pretpostavlja.
Faktički, jedina posljedica otkrivanja mogućih zloupotreba Sindikalnog novca bila je ostavka Veselina Vujanovića koji je, maltene ljutito, napustio mjesto prvog čovjeka Sindikata kada je postalo izvjesno da bi njegovo liderstvo moralo proći glasačku provjeru.
Sada se njegov nasljednik, Zoran Masoničić čudi stanju u kome se našao Savez. I krivi državu. Zapošljeni u Sindikatu, možda zbog hronične besparice, pokušavaju pronaći odgovor na pitanje – ko im je zakuvao ovu kašu. Oni ukazuju na još jedan originalno naš izum: Sindikat, novcem crnogorskih radnika, isplaćuje otpremnine nekadašnjim kolegama. Dok se ljudi koji su stvarno odgovorni za to što se hiljade nekada zapošljenih našlo na birou rada bez stvarne šanse da pronađu novi posao i dalje zore političkim funkcijama ili velikom imovinom stečenom u procesu privatizacije.
A Janko i željezarci – kakve veze oni imaju sa ovom pričom, pitate se. Baš nikakve. Osim što pokazuju šta je Savez sindikata Crne Gore trebalo da bude.
Zoran RADULOVIĆ
Komentari
Veljko Belivuk, Marko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu
Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko Belivuk, Marko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.
Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.
Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.
Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi
Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.
Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.
Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).
Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada). Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?
Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.
Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove
Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.
Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.
U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.
Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.
Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični: ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.
Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net
Komentari
HAPŠENJE ZORANA LAZOVIĆA I MILIVOJA KATNIĆA: Odoše drugovi, samo njega nema
KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi
PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi
-
INTERVJU3 sedmicePAULA PETRIČEVIĆ, MIROVNA I FEMINISTIČKA AKTIVISTKINJA: Osokoljeni nacionalistički šerifi se ne boje institucija sistema
-
FOKUS4 sedmicePOLITIKA I DEGRADACIJA PROFESIJE: Ko su policajci zbog kojih je uzdrmana Vlada
-
FOKUS2 sedmiceFAMILIJA ĐUKANOVIĆ NAKON GUBITKA VLASTI: Manje moći, manje profita, ali poslovi traju
-
DRUŠTVO4 sedmiceDRAMA OKO SMJENE DIREKTORA MONTEFARMA: Politički i drugi lobiji
-
DRUŠTVO4 sedmiceKOLAPS ZIMSKE TURISTIČKE SEZONE: Uzdanje se u nebo i državnu kasu
-
DRUŠTVO3 sedmiceHAPŠENJE IGORA KRSTOVIĆA: Jedna lasta ne čini proljeće
-
Izdvojeno4 sedmiceKAKO JE IBAR SPASIO VLADU: Političarenje
-
Izdvojeno3 sedmiceKRIZE VLASTI OD LOKALA DO VRHA: Puca po dubini