Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Od laži do bankrota

Objavljeno prije

na

Zaposleni u stručnim službama Saveza sindikata Crne Gore (SSCG), njih 66, primili su prije neki dan novembarsku platu. U međuvremenu su neki od njih štrajkovali glađu, drugi se snalazili zadužujući se na recku u lokalnoj piljari i na pijaci, treći tragali za novcem i imovinom koji su nestali sa računa i iz popisa nekretnina do skora jedine sindikalne organizacije koja je okupljala crnogorske radnike. Obistine li se za sada nezvanične informacije, prema kojima je Vlada Sindikatu ,,prema dogovoru na vrhu” prebacila makar 200 hiljada eura, zaposleni se nadaju još nekoj zaradi. U suprotnom, Savez sindikata Crne Gore mogao bi postati žrtva radničkog nezadovoljstva. Bi bio to svojevrstan kuriozitet. Da, valjda, jedina sindikalna organizacija u jugoistočnoj Evropi koja za dvije decenije političke, vlasničke i ekonomske tranzicije nije pokušala organizovati ozbiljniji štrajk, izdahne u protestu vlastitih radnika. Ožalošćeni nasljednici, ima indicija, već su počeli rasparčavati stečenu imovinu.

MONOPOL I KAZNA: Prije 20 godina ništa nije najavljivalo današnju agoniju. Tadašnji Savez samostalnih sindikata CG dočekao je kraj ere samoupravnog socijalizma kao organizacija sa najbrojnijim članstvom u Crnoj Gori, uz siguran izvor prihoda od naplate članarine i imovinu od koje su jači imetak imali, valjda, samo DPS (tadašnji Savez komunista) i Srpska pravoslavna crkva.

Slijedile su godine i decenije – a to vrijeme traje i danas – u kojima je Sindikatom gospodario Danila Popovića u nekoliko mandata generalni sekretar a potom predsjednik skupštine Saveza. Po dugovječnosti i kontroverzama koje su ih pratile Popovićevi mandati mogu se mjeriti samo sa angažmanima Mila Đukanovića i Amfilohija Radovića.

Tako je marginalizovan Savez koji se prije petnaestak godina ponosio time što je postao prva organizacija iz Crne Gore primljena u punopravno članstvo međunarodnih esnafskih udruženja.

,,Trenutno SSCG nema novca da izmiri plate zaposlenima”, požali se medijima Zoran Masoničić, generalni sekretar Saveza koji je nekada okupljao više od 100 hiljada članova (sa plaćenom članarinom). On, naglasio je, dijeli sudbinu 60-tak zaposlenih.

Samo koji dan kasnije, predsjednik Sindikata Željezare Janko Vučinić najavljuje kako će radnici Željezare, Radventa i Tehnostila od fabričkog sindikata dobiti pomoć koja će biti jednaka iznosu novembarske zarade. Uz mogućnost da Sindikat, iz svoje kase, radnicima do kraja marta pozajmi još jednu platu. Dok se ne riješe problemi na relaciji Vlada –vlasnici – zapošljeni u nikšićkim preduzećima.

Šta je to što toliko razlikuje organizacije koje zastupaju Masoničić i Vučinić?

Prvi čovjek, u žargonu, državnog Sindikata spreman je ispričati tužnu priču o nevoljama u koje je njegov Sindikat zapao ni kriv ni dužan, opterećen odlukama sudova da sa svog računa isplaćuje naknade (po 1.925 eura) radnicima koji su ostali bez posla u periodu od 2000. do 2007. godine, a nijesu se našli među onima koji su tu naknadu dobili preko sindikalnog Fonda solidarnosti (ukupno 16,5 miliona eura obezbijedilo je Ministarstvo rada i socijalnog staranja).

Sa sindikalnog računa do sada je prinudnim izvršenjem pravosnažnih presuda skinuto, kažu, oko pola miliona. Nezvanično, pošto je Sindikat tužilo preko 400 nekadašnjih radnika ukupan iznos će, uz sudske troškove, preći milion eura. Tako da će blokada računa Saveza, po svoj prilici, potrajati.

Tajna je, međutim, zašto je blokiran samo jedan od 44 računa kojima raspolažu crnogorski Sindikat i njegovi čelnici. Naime, uz račun Saveza sindikata iz kojih se namiruju sudske presude zaboravljenih radnika i na kojima nema novca za isplatu plata radnicima stručnih službi, posebne račune u bankama imaju svaki od 23 granska sindikata i 20 opštinskih povjereništava.

Zato je teško procijeniti koliko su tačne priče o tome da sindikalni čelnici dijele sudbinu svojih službenika. I žive od vode i vazduha.

ŠTO SE NEKAD DOBRO JELO: Prije nego zdravo za gotovo prihvatimo tvrdnju po kojoj je nedužni Sindikat žrtva nerazumnog pravosuđa, treba uzeti u obzir i nekoliko detalja o kojima se u Savezu sindikata ne rado govori.

Pare koje su isplaćivane preko Fonda solidarnosti morale su, na insistiranje organizatora ovog posla iz Sindikata i Vlade, biti uplaćene isključivo na račune radnika otvorene u Prvoj banci. Zašto? To nije pretjerano brinulo ljude kojima je novac bio namijenjen. Ali, jeste informacija da ih je Sindikat zakinuo za 26 eura, svakoga. Nadležni su ćutali kada su mediji otkrili ovu prevaru. Oglasilo se samo resorno ministarstvo apelujući na Sindikat da radnicima naknadno isplati novac koji im pripada.

Slijedio je čitav niz događaja koji su takođe uticali na aktuelnu besparicu. Generalni sekretar SSCG Veselin Vujanović, koji je u isto vrijeme bio i predsjednik sindikalnog povjereništva Podgorice kupio je, bez odluke Sindikata službeni automobil za 25 hiljada eura. Nadzorni odbor sindikata spočitava mu i kupovinu tri stana, novcem Centra za edukaciju, za koje se tvrde, ne zna kome su i kako dodijeljeni. Prema istom nalazu, nepoznata je i sudbina 40 hiljada eura koje su na ime kamate na oročena sredstva trebala pripasti Sindikatu. Ali se ne zna gdje su završila. Sve to se dešava u vrijeme kada zaposlenima u sindikatu plate već kasne po tri mjeseca (u prosjeku 390 eura).

Ove i mnoštvo drugih primjedbi na rad prvog čovjeka Sindikata, Nadzorni odbor je u februaru prošle godine pretočio u krivičnu prijavu (233 stranice optužbi i dokaza) i predao Državnom tužiocu. Odgovora do danas nema. Ako sa tim u vezi nije aktuelna kontrola službenika Uprave policije nadležnih za privredni kriminal koji, prema tvrdnjama upućenih sagovornika Monitora, već dvadesetak dana provjeravaju rad opštinskih povjereništava Saveza sindikata CG. O tome šta tačno traže za sada se samo pretpostavlja.

Faktički, jedina posljedica otkrivanja mogućih zloupotreba Sindikalnog novca bila je ostavka Veselina Vujanovića koji je, maltene ljutito, napustio mjesto prvog čovjeka Sindikata kada je postalo izvjesno da bi njegovo liderstvo moralo proći glasačku provjeru.

Sada se njegov nasljednik, Zoran Masoničić čudi stanju u kome se našao Savez. I krivi državu. Zapošljeni u Sindikatu, možda zbog hronične besparice, pokušavaju pronaći odgovor na pitanje – ko im je zakuvao ovu kašu. Oni ukazuju na još jedan originalno naš izum: Sindikat, novcem crnogorskih radnika, isplaćuje otpremnine nekadašnjim kolegama. Dok se ljudi koji su stvarno odgovorni za to što se hiljade nekada zapošljenih našlo na birou rada bez stvarne šanse da pronađu novi posao i dalje zore političkim funkcijama ili velikom imovinom stečenom u procesu privatizacije.

A Janko i željezarci – kakve veze oni imaju sa ovom pričom, pitate se. Baš nikakve. Osim što pokazuju šta je Savez sindikata Crne Gore trebalo da bude.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo