Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Od laži do bankrota

Objavljeno prije

na

Zaposleni u stručnim službama Saveza sindikata Crne Gore (SSCG), njih 66, primili su prije neki dan novembarsku platu. U međuvremenu su neki od njih štrajkovali glađu, drugi se snalazili zadužujući se na recku u lokalnoj piljari i na pijaci, treći tragali za novcem i imovinom koji su nestali sa računa i iz popisa nekretnina do skora jedine sindikalne organizacije koja je okupljala crnogorske radnike. Obistine li se za sada nezvanične informacije, prema kojima je Vlada Sindikatu ,,prema dogovoru na vrhu” prebacila makar 200 hiljada eura, zaposleni se nadaju još nekoj zaradi. U suprotnom, Savez sindikata Crne Gore mogao bi postati žrtva radničkog nezadovoljstva. Bi bio to svojevrstan kuriozitet. Da, valjda, jedina sindikalna organizacija u jugoistočnoj Evropi koja za dvije decenije političke, vlasničke i ekonomske tranzicije nije pokušala organizovati ozbiljniji štrajk, izdahne u protestu vlastitih radnika. Ožalošćeni nasljednici, ima indicija, već su počeli rasparčavati stečenu imovinu.

MONOPOL I KAZNA: Prije 20 godina ništa nije najavljivalo današnju agoniju. Tadašnji Savez samostalnih sindikata CG dočekao je kraj ere samoupravnog socijalizma kao organizacija sa najbrojnijim članstvom u Crnoj Gori, uz siguran izvor prihoda od naplate članarine i imovinu od koje su jači imetak imali, valjda, samo DPS (tadašnji Savez komunista) i Srpska pravoslavna crkva.

Slijedile su godine i decenije – a to vrijeme traje i danas – u kojima je Sindikatom gospodario Danila Popovića u nekoliko mandata generalni sekretar a potom predsjednik skupštine Saveza. Po dugovječnosti i kontroverzama koje su ih pratile Popovićevi mandati mogu se mjeriti samo sa angažmanima Mila Đukanovića i Amfilohija Radovića.

Tako je marginalizovan Savez koji se prije petnaestak godina ponosio time što je postao prva organizacija iz Crne Gore primljena u punopravno članstvo međunarodnih esnafskih udruženja.

,,Trenutno SSCG nema novca da izmiri plate zaposlenima”, požali se medijima Zoran Masoničić, generalni sekretar Saveza koji je nekada okupljao više od 100 hiljada članova (sa plaćenom članarinom). On, naglasio je, dijeli sudbinu 60-tak zaposlenih.

Samo koji dan kasnije, predsjednik Sindikata Željezare Janko Vučinić najavljuje kako će radnici Željezare, Radventa i Tehnostila od fabričkog sindikata dobiti pomoć koja će biti jednaka iznosu novembarske zarade. Uz mogućnost da Sindikat, iz svoje kase, radnicima do kraja marta pozajmi još jednu platu. Dok se ne riješe problemi na relaciji Vlada –vlasnici – zapošljeni u nikšićkim preduzećima.

Šta je to što toliko razlikuje organizacije koje zastupaju Masoničić i Vučinić?

Prvi čovjek, u žargonu, državnog Sindikata spreman je ispričati tužnu priču o nevoljama u koje je njegov Sindikat zapao ni kriv ni dužan, opterećen odlukama sudova da sa svog računa isplaćuje naknade (po 1.925 eura) radnicima koji su ostali bez posla u periodu od 2000. do 2007. godine, a nijesu se našli među onima koji su tu naknadu dobili preko sindikalnog Fonda solidarnosti (ukupno 16,5 miliona eura obezbijedilo je Ministarstvo rada i socijalnog staranja).

Sa sindikalnog računa do sada je prinudnim izvršenjem pravosnažnih presuda skinuto, kažu, oko pola miliona. Nezvanično, pošto je Sindikat tužilo preko 400 nekadašnjih radnika ukupan iznos će, uz sudske troškove, preći milion eura. Tako da će blokada računa Saveza, po svoj prilici, potrajati.

Tajna je, međutim, zašto je blokiran samo jedan od 44 računa kojima raspolažu crnogorski Sindikat i njegovi čelnici. Naime, uz račun Saveza sindikata iz kojih se namiruju sudske presude zaboravljenih radnika i na kojima nema novca za isplatu plata radnicima stručnih službi, posebne račune u bankama imaju svaki od 23 granska sindikata i 20 opštinskih povjereništava.

Zato je teško procijeniti koliko su tačne priče o tome da sindikalni čelnici dijele sudbinu svojih službenika. I žive od vode i vazduha.

ŠTO SE NEKAD DOBRO JELO: Prije nego zdravo za gotovo prihvatimo tvrdnju po kojoj je nedužni Sindikat žrtva nerazumnog pravosuđa, treba uzeti u obzir i nekoliko detalja o kojima se u Savezu sindikata ne rado govori.

Pare koje su isplaćivane preko Fonda solidarnosti morale su, na insistiranje organizatora ovog posla iz Sindikata i Vlade, biti uplaćene isključivo na račune radnika otvorene u Prvoj banci. Zašto? To nije pretjerano brinulo ljude kojima je novac bio namijenjen. Ali, jeste informacija da ih je Sindikat zakinuo za 26 eura, svakoga. Nadležni su ćutali kada su mediji otkrili ovu prevaru. Oglasilo se samo resorno ministarstvo apelujući na Sindikat da radnicima naknadno isplati novac koji im pripada.

Slijedio je čitav niz događaja koji su takođe uticali na aktuelnu besparicu. Generalni sekretar SSCG Veselin Vujanović, koji je u isto vrijeme bio i predsjednik sindikalnog povjereništva Podgorice kupio je, bez odluke Sindikata službeni automobil za 25 hiljada eura. Nadzorni odbor sindikata spočitava mu i kupovinu tri stana, novcem Centra za edukaciju, za koje se tvrde, ne zna kome su i kako dodijeljeni. Prema istom nalazu, nepoznata je i sudbina 40 hiljada eura koje su na ime kamate na oročena sredstva trebala pripasti Sindikatu. Ali se ne zna gdje su završila. Sve to se dešava u vrijeme kada zaposlenima u sindikatu plate već kasne po tri mjeseca (u prosjeku 390 eura).

Ove i mnoštvo drugih primjedbi na rad prvog čovjeka Sindikata, Nadzorni odbor je u februaru prošle godine pretočio u krivičnu prijavu (233 stranice optužbi i dokaza) i predao Državnom tužiocu. Odgovora do danas nema. Ako sa tim u vezi nije aktuelna kontrola službenika Uprave policije nadležnih za privredni kriminal koji, prema tvrdnjama upućenih sagovornika Monitora, već dvadesetak dana provjeravaju rad opštinskih povjereništava Saveza sindikata CG. O tome šta tačno traže za sada se samo pretpostavlja.

Faktički, jedina posljedica otkrivanja mogućih zloupotreba Sindikalnog novca bila je ostavka Veselina Vujanovića koji je, maltene ljutito, napustio mjesto prvog čovjeka Sindikata kada je postalo izvjesno da bi njegovo liderstvo moralo proći glasačku provjeru.

Sada se njegov nasljednik, Zoran Masoničić čudi stanju u kome se našao Savez. I krivi državu. Zapošljeni u Sindikatu, možda zbog hronične besparice, pokušavaju pronaći odgovor na pitanje – ko im je zakuvao ovu kašu. Oni ukazuju na još jedan originalno naš izum: Sindikat, novcem crnogorskih radnika, isplaćuje otpremnine nekadašnjim kolegama. Dok se ljudi koji su stvarno odgovorni za to što se hiljade nekada zapošljenih našlo na birou rada bez stvarne šanse da pronađu novi posao i dalje zore političkim funkcijama ili velikom imovinom stečenom u procesu privatizacije.

A Janko i željezarci – kakve veze oni imaju sa ovom pričom, pitate se. Baš nikakve. Osim što pokazuju šta je Savez sindikata Crne Gore trebalo da bude.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo