Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Klizna pravda

Objavljeno prije

na

U hercegnovskoj opštini kad su imovinsko-pravni odnosi u pitanju, sve je, izgleda, moguće. U narodu bi se za naredni slučaj reklo da ,,kolju vola za po’ kola mesa”. Porodica Ivanović, Milorad i Margot, prije dvadeset godina podigli su mini hotel-pansion na Savini, opasali se kamenim zidom i radili svoj posao. Za takav objekat su platili po dva puta (zbog prevare) plac, sve dozvole i živjeli mirno u ovoj mediteranskoj oazi sopstvene turističke ponude. I sve tako do 2005. Te godine su dobili komšiju Draga Skulića i sudske probleme i glavobolje. Skulić je ukopao svoj bespravni objekat na imanju ispod Ivanovića i zaiskao njihov potporni zid. Ivanovići su se prenerazili. Nije im na pamet palo da će zbog navodnih nepravilnosti oko posjeda imati u ovom gradu neprilike. Ni u snu niko nije mogao pomisliti da će neko zbog nekoliko santimetara zida dužine 32 metra rušiti cijeli zid. Ivanovići nisu znali da kombinatorika svemogućih gradskih urbanista može da čini čuda.

Dok su se Ivanovići žalili, vrijeme je odmicalo, rokovi prolazili, a Skulić umjesto predviđenog objekta izidao je dvorac. I to bespravno.

Vila Margot je pansion ekskluzivnog tipa koji krasi dio centra Herceg Novog. Radi tokom čitave godine. Vlasnici Milorad i Margot Ivanović, kao strani državljani (BiH i Njemačka), decenijama ulažu u svoj privatni biznis turističko-pansionskog tipa, čineći obalu ljepšom i turističku ponudu potpunijom.

Sada iščekuju šta će im odgovoriti Ustavni sud Crne Gore,od kojeg očekuju najnoviju presudu.

Ovaj baj bračni par sudi se sa komšijom Dragom Skulićem punih šest godina. Spore se oko potpornog zida dugog 32 metra, visokog tri i po plus 45 kvadrata zemlje. Komšija tvrdi da su Ivanovići ,,ušli” u njegov posjed. Tražio je od nadležnih institucija rušenje predivnog kamenog zida i pripajanje spornih kvadrata zemlje svom imanju. Zid je srušen. Radnici podižu drugi (ljepši) betonski.

Porodica Ivanović je očajna, uvrijeđena. Ivanovići su uspješni biznismeni, koji su investirali grdne novce u svoj mini hotel. Njima ništa nije značilo ni pedeset ni sto kvadrata zemlje, jer im je posjed golem i pregolem. Pristali bi na svaki dogovor da je za to bilo volje kod druge strane. Bili su spremni za poravnjanje, za ljudski dijalog. Nisu uspjeli. Komšija je ostao nijem i srušio zid. Nezvanično (još nema nalaza vještaka) materijalna šteta iznosi oko sto hiljada eura.

Ivanovići kažu da je sud tokom vođenja upravnog postupka propustio da ,,vidi” da urbanistička parcela komšije Skulića nema dovoljnu širinu za podizanje objekta odobrenih dimenzija. Skulić je na parceli od oko 400 kvadrata podigao četvorospratnu zgradu sa oko 800 kvadrata stambenog prostora.

Ivanovići su uložili žalbu i na njegovu građevinsku dozvolu, ali odbijena je. Odgovoreno im je da je nijesu podnijeli u zakonskom roku.

Skulićev arhitektonski projekat, vidljivo je to iz spisa, u suprotnosti je sa zadatim uslovima iz rješenja o lokaciji. Ali, Skulić je sagradio bespravno objekat, a komšiji bez pardona uništio imovinu.

Ljudi od struke kažu da je sud zaboravio i na činjenicu da klizi teren Savine i da je i taj faktor bitan za vještačenje. Sa terenom koji klizi nekud su otklizale i katarstarske karte bitne za ovaj spor. U hercegnovskoj opštini klizne su izgleda i zakonske odredbe.

Iako su Ivanovići imali deset svjedoka, niko nije želio da ih čuje na suđenjima. Upravni sud je prepisao rješenje ranijih sudskih odluka.

Od toga kakva će biti presuda Ustavnog suda zavisi da li će pravdu potražiti u Strazburu.

Sporni plac je kupljen od austrougarskog oficira, čija je kuća, na mjestu današnje Vile Margot, jedina u kraju imala česmu za vodu.

Od 1984. godine Ivanovići su prijavljeni kao stalni stanovnici Herceg Novog. Milorad Ivanović je nekada imao crnogorski pasoš, ali više nema državljanstvo Crne Gore. Sad ima samo dozvolu za strance. Margot ima samo dozvolu za status turiste u Crnoj Gori.

Marija ČOLPA

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo