Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Policija i ANB u zločinu deportacija

Objavljeno prije

na

Za 29. mart je u podgoričkom Višem sudu zakazano izricanje presuda optuženima u slučaju deportacija. Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin su već dvije i po godine u pritvoru. Od jesenas u beogradskom ekstradicionom pritvoru su njihove kolege, ali srpski državljani – Boško Bojović, Milisav Marković, Milorad Ivanović, Radoje Radunović, dok je Duško Bakrač u bjekstvu.

Kroz sudnicu i istragu su, kao svjedoci, prošli i brojni drugi, bivši ili aktivni policajci, dok su iz vlasti lansirali kontroverzne, zapravo potpuno oprečne verzije o tome da li postoje arhivi o deportacijama.

 

DOKUMENTACIJA: Godinu prije nego što je tadašnja vrhovna državna tužiteljka Vesna Medenica pokrenula krivičnu istragu protiv policijskih funkcionera za slučaj deportacija, optuženi Duško Bakrač je 2004. napravio zanimljivu bilješku. Sa Željkom Ševićem je autor poglavlja Reforma policije u Crnoj Gori, koje je objavljeno u zborniku Transforming Police in Central and Eastern Europe, Process and Progress, urednici Marina Kaparini i Marenin Otvin. Analizirajući stanje arhiva u crnogorskoj policiji, Bakrač piše:

„U Crnoj Gori policijske arhive su još zatvorene i vjerovatno ‘mijenjane’ (što znači da bi dokumenti koji navode na umješanost sadašnjeg rukovodstva mogli biti uništeni), a to je često bila praksa”.

O čemu Bakrač? Upravo o onom što se ubrzo pokazalo kao tačno. Na primjer, još 2005. su Ivan Mašulović, tadašnji načelnik CB Herceg Novi i Nada Vukanić, ispred cjelokupnog MUP-a, odgovorili na zahtjev državnog tužilaštva kako „ne raspolažu niti jednim dokumentom ili podatkom” o deportaciji Hajrudina Bihorca (iz Višegrada, rođen 1961, pogubljen1992).

No, dokumentacija i podaci o tome su službeno postojali, ili još postoje. Ministar unutrašnjih poslova Nikola Pejaković u odgovoru (akt br. 278/2) na poslaničko pitanje je 8. aprila 1993. naveo imena 48 deportovanih „lica muslimanske nacionalnosti”, među njima i Hajrudina Bihorca, sa tačnim generalijama i tvrdnjom da je uhapšen u Herceg Novom i 27. maja 1992. predat srpskim policajcima iz Srebrenice.

BILTEN: Malo je vjerovatno da je Pejaković takve podatke pisao „iz glave”. Naime, mogao se osloniti na pouzdane činjenice koje su se nalazile u Biltenu dnevnih događaja, internoj publikaciji koju je izdavao MUP. Publikacija je cirkulisala i bila dostupna svima u rukovodstvu MUP-a, kao i komandirima i načelnicima po gradovima – kako u Javnoj (SJB) tako i u Državnoj bezbjednosti (SDB).

O vjerodostojnosti podataka iz Biltena govori i to da je publikacija dostavljana Momiru Bulatoviću i Milu Đukanoviću. To bi sada bio materijalni dokaz da su u oni u najmanju ruku znali za deportacije – od početka do kraja.

Optuženi Šljivančanin je 2009. na Višem sudu kazao ono što svi iz tadašnje crnogorske policije znaju: „Postojala je ekipa SDB-a i SJB-a koja je sastavljala Bilten dnevnih događaja i dostavljala ga predsjedniku države i predsjedniku Vlade”. Gdje su Bilteni iz vremena deportacija?

Da su policijsku dokumentaciju u najmanju ruku skrivali i/ili je kriju (pod uslovom da nije nezakonito uništena ili falsifikovana), zaključuje se i iz slijeda događaja. Svetozar Marović, bivši potpredsjednik Vlade, 27. oktobra 2010. je u parlamentu saopštio kako i u Upravi policije i u ANB-u „postoje dokumenti sa oznakom tajnosti u vezi sa tim slučajem”!

Iako o izdanjima Biltena iz proljeća 1992. još nema traga, neki drugi dokumenti su nakon Marovićeve izjave naprečac izronili. Sutkinja Milenka Žižić, predsjednica Krivičnog vijeća, na ročištu 9. novembra je objavila kako je ANB dostavila originalna dokumenta; među njima i „telegram od 23. maja 1992. kojim se naređuje privođenje i od 31. maja kojim se akcija obustavlja” sa potpisima optuženog Milisava Markovića, ondašnjeg pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za SJB.

ULOGA VUJANOVIĆA: Problemi sa (ne)saradnjom policije i tajne službe u rasvjetljavanju zločina deportacija nijesu od juče. Luiz Arbur, nekadašnja glavna tužiteljka haškog Tribunala, 1997. nije isključivala mogućnost da se taj predmet procesuira u Hagu. Razgovarala je sa vrhovnim državnim tužiocem Vladimirom Šušovićem, koji je tada izjavio: „U Hagu su mi rekli: ‘Vi ste postali majstori uništavanja dokumentacije’. Izgleda da se to potvrđuje i u ovom slučaju… teško dobijam dokumentaciju od MUP-a…”

U to vrijeme, dakle 1997, ministar unutrašnjih poslova je bio Filip Vujanović. Za njegovog mandata, ispostavlja se, „zaturene” su i depeše Milisava Markovića, dostavljene Višem sudu tek jesenas. Klasifikovane su, jer im je udaren žig „tajnosti” – što dokazuje da se za njih i onda znalo.

Vujanović je i u svojstvu ministra pravde 1993-1996. bio involviran u slučaj deportacija, makar na način što se, ispred crnogorskog pravosuđa, proglašavao nenadležnim. Danijela Stupar-Tintorić, supruga deportovanog i pogubljenog Alenka Tintorića, obratila se 1992. premijeru Milu Đukanoviću zahtjevom da joj saopšti gdje joj je muž. Odgovorio je 18. avgusta 1992. ministar Pejaković.

Alenko Tintorić je uhapšen u Herceg Novom, napisao je Pejaković, zatim predat „ovlašćenim radnicima SUP-a Srebrenica”, pa „vojnoj policiji u štabu TO Bratunac, gdje je trebalo da uđe u sastav grupe Muslimana za razmjenu”. Tim povodom, ministar pravde Filip Vujanović je aprila 1994. rekao: „Ne znam šta bih mogao izjaviti o pismu ministra Pejakovića, iz prostog razlog što djelo opisano u inkriminisanom pismu nije imalo dodira sa pravosudnim sudskim sistemom, niti sa institucijama koje nadzire Ministarstvo pravde”.

Kada je to izjavljivao, ministar Vujanović je svakako morao biti obaviješten da je njegov kolega ministar Pejaković službeno u više navrata informisao potpredsjednike Skupštine (Asima Dizdarevića i Srđu Božovića) i poslanike da su se iz MUP-a o postupanju u deportacijama „konsultovali sa nadležnim tužilaštvom”. U budućnosti, u krajnjoj instanci i zavisno od raspleta, kao predsjednik države, Vujanović bi mogao pomilovati nekog od eventualno osuđenih u slučaju deportacija.

ŠVERCER: Skrivanje dokumenta i podataka nijesu jedini pokušaji vlasti, iz policije i ANB-a, da ometu pravdu u slučaju deportacija. O tome svjedoče indicije o zastrašivanju hrabrog svjedoka Slobodana Pejovića, penzionisanog inspektora za krvne delikte nekadašnjeg CB Herceg Novi.

Pejović je jasno ukazao ko iza njih stoji – strukture i pojedinci iz policije i ANB-a. Nakon ataka na njegovu imovinu, fizičkog i verbalnih napada (koji traju od čitavu deceniju), jesenas su protiv njega najavljene i tužbe zbog „klevete” jednog aktivnog pripadnika ANB-a, kao i bivšeg policijskog funkcionera iz CB Herceg Novi Ranka Martinovića.

Ko je Martinović? U Osnovnom sudu u Kotoru je 15. septembra 2009. osuđen na tri godine zatvora i novčanu kaznu, kao član sedamnaestočlane grupe, koja se bavila organizovanim kriminalom – švercom cigareta. Martinović je optužen i za krivična djela prevare i nedozvoljenog držanja naoružanja i eksplozivnih sredstava. Na suđenju je djelimično priznao krivicu.

Krivično djelo nedozvoljenog držanja naoružanja i eksplozivnih sredstava mu je „skinuto”, jer su Martinoviću pomogli iz Uprave policije kada su 9. juna 2009. obavijestili Osnovni sud u Kotoru da je „municija pronađena u kući Martinovića pribavljena legalno”!

GROF: No, pojavio se i drugi difamator Slobodana Pejovića, Radomir Pavićević, eks-Budvanin, star 67 godina, sada živi u Novom Sadu, srpski državljanin. U Budvi ima imovinski spor, navodno iniciran u nekom „raščišćavanju” sa crnogorskom tajnom službom. U razgovoru za Dan (Đukanoviću sam javio za hapšenja, 21. februara) Pavićević je ispričao kako je „upravo Pejović bio glavni za lov na Muslimane u Herceg Novom i primorju”. I to – u dosluhu sa stranim službama.

Ko je Pavićević? Po sopstvenom priznanju „radio je za vojnu obavještajnu službu, a jedno vrijeme i za SDB”. U Budvi znan pod nadimkom Grof, bio je lokalna saradnička veza za dojave o „bezbjednosno interesantnim licima”, turistima koji su podrivali sistem subverzivno se izležavajući na mogrenskoj plaži. Pavićević je svoj status iz proljeća 1992. opisao kao „dobrovoljac” u jedinici kod „generala” Draga Pipovića. U kakvoj je važnoj misiji bio Pipović, pukovnik a ne „general”, kod koga je Grof bio volonter? Od početka 1992. je Pipović načelnik „sabirnog logora” u motelu Vinogradi kod Herceg Novog, gdje je JNA dovlačila opljačkanu imovinu sa šireg dubrovačkog područja – a odatle se na sramotu razvlačilo širom Crne Gore.

Navodno volonterski pripadnik takve, vojno-lopovske formacije, Grof sada izvještava da su on i Pipović imali informaciju da je Slobodan Pejović „znao sve” o deportacijama „jer je naloge dobijao direktno od pojedinaca iz tadašnje SDB koji su za račun stranih obavještajnih službi trebali da hapšenjem Muslimana izazovu građanski rat u Crnoj Gori…”

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

RIPREMNE RADNJE ZA NOVOG, STAROG DIREKTORA RTCG: Ostavka bez smjene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon pet presuda da je nezakonito izabran za generalnog direktora RTCG, Boris Raonić sada ima priliku da nakon ostavke na novom konkursu bude reizabran. Ovaj put zakonito.  Uz blagoslov političara i tužilaštva

 

 

 

Generalni direktor Radio televizije Crne Gore (RTCG) Boris Raonić podnio je u utorak ostavku, nakon čega ga je Savjet RTCG imenovao za vršioca dužnosti i raspisao konkurs za novog generalnog direktora.

,,Kako se sa nespornih uspjeha RTCG ne bi skretao fokus, nakon stupanja na snagu novog Zakona o nacionalnom javnom emiteru, odlučio sam da shodno članu 38 Zakona, podnesem ostavku na mjesto generalnog drektora i molim Savjet da ostavku konstatuje na prvoj sjednici. Vjerujem da je upravo ovo način da se reforme Javnog medijskog servisa stave u fokus i dodatno intenziviraju, a Savjet i menadžment relaksiraju od pritisaka koji se na njih vrše”, navodi se u ostavci Raonića.

Imenovanje Raonića za v.d. direktora podržali su svi članovi Savjeta, osim potpredsjednice tog tijela Marijane Camović-Veličković.

,,Boris Raonić se iživljava nad Javnim servisom na način koji mu padne na pamet i za sve ima podršku Savjeta čiji su članovi puki izvršitelji naloga koji uvijek djeluju organizovano i mimo logike, što je konstatovala i Agencija za sprječavanje korupcije koja je za takvo ponašanje rekla da ukazuje na korupcuju. Iživljavanje je podnošenje ostavke na funkciju koju je obavljao u nezakonitom mandatu sa objašnjenjem da će se tako stvari dovesti u red i momentalno samokandidovanje i imenovanje za vršioca dužnosti dok se ne završi konkurs za izbor novog generalnog direktora koji će biti raspisan u skladu sa Zakonom koji je pisao sam za sebe”, kaže za Monitor Camović-Veličković.

Zahvaljujući izmjenama Zakona o nacionalnom javnom emiteru, Raonić  sada ispunjava uslove da bude generalni direktor, sa pet umjesto kao do sada deset godina radnog iskustva na poslovima rukovođenja u oblasti od značaja za obavljanje djelatnosti Javnog medijskog servisa (novinarstvo, umjetnost, kultura, audiovizuelna medijska djelatnost, sociologija, istorija, pravo, ekonomija…).

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUD PONOVO VRAĆA BRĐANINA NA ČELO POLICIJE: Kontinuitet vladinih nezakonitosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zoran Brđanin je po treći put vraćen na mjesto direktora Uprave policije presudom Upravnog suda Crne Gore. Vlada je nastavila praksu prethodne u nezakonitostima u ovom slučaju

 

Presudom Upravnog suda Crne Gore Zoran Brđanin je po treći put vraćen na čelo Uprave policije.

Brđaninov zastupnik, advokat Siniša Gazivoda kazao je da je ova pravna stvar riješena i da se ne vraća Vladi na ponovno odlučivanje: ,,Tako je bilo i poslije druge smjene Brđanina, kada je on i vraćen na dužnost”. Da odluka suda ne ostavlja prostor za drugačije tumačenje osim da Brđanin bude vraćen na funkciju, potvrdio je i ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović. Ipak se ogradio da ne može da prejudicira odluku Vlade kao kolektivnog organa.

Ipak, Šaranović je izrazio čuđenje zbog odluke suda: ,,Iako nikada ne komentarišem odluke sudova, ne mogu a da ne ukažem da je sa aspekta ustavne podjele vlasti odluka Upravnog suda da kontrolnu ulogu parlamenta svodi na upravni postupak ,najblaže rečeno čudna”.

Još čudnije je činjenje vlada koje već tri puta pada na sudu po istom pitanju. Brđanin je za   direktora policije izabran u avgustu 2021, u mandatu vlade Zdravka Krivokapića. Na startu se suočio sa nezadovoljstvom političara. Njegovu, kao i smjenu tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića tražio je bivši premijer Krivokapić zbog neslaganja po pitanju aktivnosti tokom ustoličenja mitropolita Srpske pravoslavne crkve (SPC) Joanikija na Cetinju 5. septembra 2021. godine.

Brđanin i Sekulović su smatrali da ustoličenje na Cetinju nosi visok bezbjednosni rizik i predlagali da se crkvena ceremonija obavi u Hramu SPC u Podgorici. Neslaganja je bilo i nakon što su izbili sukobi na Cetinju između protivnika ustoličenja i policije. Njih dvojica su se protivili prekomjernoj upotrebi sile protiv demonstranata. Tadašnji vicepremijer Dritan Abazović spriječio je formalizovanje Krivokapićevog zahtjeva za ostavkama Brđanina i Sekulovića.

Abazovićeva vlada krajem marta prošle godine ipak smjenjuje Brđanina.  Smjena je uslijedila nakon što je uhapšen Brđaninov pomoćnik zadužen za Sektor za borbu protiv kriminala Dejan Knežević. Specijalno državno tužilaštvo tereti Kneževića da je odavao tajne podatke kavačkom klanu. Knežević je početkom ove godine izašao iz pritvora, nakon što je Apelacini sud prihvatio jemstvo od 760.000 eura u nekretninama za bivšeg policajca, koje su njegovi prijatelji ponudili kao garanciju da neće pobjeći tokom sudskog postupka.

Brđaninu je pored hapšenja rukovodioca koje je on predložio, na teret stavljano i da je održavao kontakt sa visokopozicioniranim članovim organizovanih kriminalnih grupa.

Nakon što je Brđanin prvi put smijenjen, ministar pravde Marko Kovač kazao je da odluka Vlade da smijeni direktora policije može biti upitna sa stanovišta procedure i da će vjerovatno završiti pred sudom. Brđanin nije naime imenovan na funkciju direktora policije, već je izabran na javnom konkursu uz podršku parlamentarnog Odbora na petogodišnji mandat.

Upravni sud je u julu poništio Vladino rješenje o smjeni direktora UP. I pored sudske odluke, Abazovićeva vlada u tehničkom mandatu u avgustu prošle godine donosi novo rješenje o smjeni Brđanina. Na ponovnu odluku Vlade uslijedila je Brđaninova žalba koju je 7. decembra prošle godine ponovo uvažio Upravni sud i donio novu  odluku, kojom se šef policije vraća na posao, nakon što je dužnosti razriješen dotadašnji v.d. direktora policije Nikola Terzić.

Po povratku na čelo Uprave policije iz novoformirane vladajuće većine su poručili da Brđanin nema njihovo povjerenje, pa se krenulo u traženje načina da se ponovo smijeni.

Njegovo ponovno razrešenje zatražio je krajem decembra 2023. ministar unutrašnjih poslova Šaranović, nakon što Brđaninov izvještaj o radu policije za 2022. dok je bio na čelu tog resora, nije prošao skupštinski Odbor za bezbjednost. Brđanin je odbio da prisustvuje sjednici na kojoj su razmatrani njegovi izvještaji stari više od godinu dana, uz obrazloženje da je jasno da „njegovo prisustvo nije potrebno, te da su partije već dale svoj sud o tim izvještajima“. Kako je saopštio, tim izvještajima, i njihovim neblagovremenim razmatranjem, se samo „fingira“ njegova zakonita smjena.

Vlada je odlagala razrješenje Brđanina, koje je bilo  samo jedno od pitanja oko kog se spore Demokrate i Pokret Evropa sad, u okviru borbe za kontrolu sektora bezbjednosti. Nakon posljednje smjene Brđanina, Vlada je za v.d. direktora policije izrabrala Aleksandra Radovića. Takav rasplet rezultirao je mimoilaženjem u vladajućoj koaliciji jer nije prošao kandidat kojeg je tada predložio ministar unutrašnjih poslova iz redova Demokrata, Šaranović. I Brđanin je tada smijenjen „na odloženo“, s naumom da mu mandat traje do dogovora sukobljenih djelova vlade.

Sud je svu tu priču vratio na početak. Treći put.

Da Vladi sa zakonitim smjenama ne ide, potvrdila je i druga presuda Upravnog suda. Naime, sud je ocijenio da je Vlada nezakonito razriješila doskorašnju zastupnicu Crne Gore pred sudom u Strazburu Valentinu Pavličić i poništio rješenje o njenoj smjeni.

Iz Upravnog suda su saopštili da je nezakonito rješenje Vlade Crne Gore od 2. februara ove godine, kojim je zastupnici Crne Gore pred Evropskim sudom za ljudska prava Valentini Pavličić prestao mandat zbog stupanja na snagu nove Uredbe o zastupniku Crne Gore u Strazburu. Upravni sud je utvrdio da Vlada u spornom rješenju nije navela jasne i potpune razloge koji bi ukazali da je predmetna upravna stvar riješena na zakonit način, imajući u vidu da je u obrazloženju rješenja samo citiran predlog ministra pravde koji je podnijet izvršnoj vlasti, uz konstataciju da je Vlada navedeni predlog razmotrila i prihvatila i odlučila kao u dispozitivu rješenja.

I dok se čeka kako će iz Vlade reagovati na utvrđene nezakonitosti u njihovom radu, predsjednik države Jakov Milatović upozorio je da izvršna vlast i druge institucije trebaju svoje djelovanje uskladiti sa zakonom. Dodao je i da mora postojati jasan sistem odgovornosti za utvrđene nezakonitosti. Odgovornosti za sada nema. Slučaj Brđanin, kome mandat ističe u avgustu 2026, potvrđuje kontinuitet nezakonitih vladinih odluka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJEN RAT NARKO KLANOVA: Pukla bomba na Cetinju, a bruka u policiji

Objavljeno prije

na

Objavio:

U mafijačkom obračunu na Cetinju stradala su dva pripadnika škaljarskog klana, dvojica su ranjeni, a teže je povrijeđena i slučajna prolaznica. Prolazi vrijeme a  o  odgovornosti nadležnih, koji su trebali da spriječe slična zlodjela – od policije i ANB-a do pravosuđa – još se ne govori

 

 

Nakon privremenog zatišja, nastavljen je krvavi rat balkanskih kriminalnih klanova. Nove žrtve pale su na Cetinju.

Policija je, kažu, mjesecima strahovala da bi obračun zaraćenih  kriminalnih grupa mogao da se  nastavi i to baš na Cetinju, budući da se veliki broj pripadnika kriminalnih klanova i posljednjih pola godine domogao slobode. Većina njih su izašli iz pritvora jer im sud nije izrekao ni prvostepenu presudu tri godine nakon određivanja pritvora. Najveći broj osoba, koje je policija zavela kao pripadnike OKG, nalaze se u Prijestonici.

Pomoćnik direktora Uprave policije za Sektor za borbu protiv kriminala, Lazar Šćepanović, rekao je da su izvršioci dvostrukog ubistva, u određenom periodu pratili navike oštećenih. Ističe da su u prethodnom periodu imali informacije da se na Cetinju komplikuje bezbjednosna situacija, te da su u tom periodu u Prijestonici procesuirali 23 pripadnika organizovanih kriminalnih grupa i sa njima povezanih osoba. To, očito, nije bilo dovoljno da se spriječe nove egzekucije. I žrtve među civilima.

Vršilac dužnosti direktora Uprave polcije Aleksandar Radović novinarima je kazao da je policija imala obavještajne podatke da može doći do obračuna kriminalnih grupa. “Set obavještajnih podataka već duže vremena govori da je obračun kriminalnih grupa u toku. Prethodno dva rasvijetljena krivična djela su takođe bila sukob organizovanih kriminalnih grupa, tako da – imali smo obavještajne podatke da može doći do ovoga. Nažalost, ostvarilo se”, kazao je Radović.

I to je, valjda, to. Višemjesečna borba za kontrolu sektora bezbjednosti unutar izvršne vlasti, predviđali su analitičari, mogla bi uticati na sposobnost policije da radi svoj posao.  Demokrate Alekse Bečića su, prema rasporedu potpredsjedničkih i ministarskih resora, formalno zadužene za upravljane bezbjednosnim sektorom. Međutim, ono što im je dao na mostu, rasporedom mandata u Vladi, Milojko Spajić i njegov PES, pokušavaju oduzeti na ćurpiji. Premijer je  praktično preuzeo ingerencije ministra, imenujući svog v.d. direktora Uprave policije. Nakon što su skupa, pokazalo se nezakonito, još jednom razvlastile poslednjeg zakonito izabranog direktora UP Zorana Brđanina (izabran 2021. u mandatu vlade Zdravka Krivokapića).

Kako je i aktuelni ministar pravde Andrej Milović na ledu, dok čeka da Skupština odgovori na Spajićevu inicijativu za njegovo razrješenje, bez institucionalne reakcije prolazi i očigledna nesposobnost pravosuđa da radi svoj posao. Višegodišnja suđenja bez izrečene presude pogoduju samo kriminalcima, i oni nakon boravka u Spužu, nastavljaju svoj posao. Kako vidimo, nedovoljno ometeni od strane nadležnih.

Nakon ubistva Jovana Vukotića, navodnog šefa škaljarskog klana, koje se dogodilo u Turskoj polovinom septembra 2022. godine, pojavile su se procjene da je rat klanova priveden kraju. Škaljarski klan je, cijenili su verzirani, obezglavljen, dok su kavčani redom završili iza rešetaka, ili u bjekstvu. Navodno, daleko van granica Crne Gore. Nije ostao niko da se bori, nadali su se nadležni.

Uzalud, pokazalo se. Prošlog četvrtka odjeknula je eksplozija na Cetinju.

Eksplozivna naprava je,  na licu mjesta usmrtila Cetinjanina Petra Kaluđerovića, dok je u bolnici preminuo njegov sugrađanin, bokser Dragan Roganović. Teško su ranjeni njihovi sugrađani Taso Jovanović i Mihajlo Borozan. Prema operativnim podacima policije – sva četvorica su pripadnici škaljarskog klana. U eksploziji je povrijeđena i slučajna prolaznica, koja je u tom trenutku prelazila ulicu.

Ubijeni Roganović u bezbjednosnim krugovima označavan je kao najbliži saradnik cetinjskog škaljarca Vladana Radomana. Sa bogatim dosijeom. Taj nekada profesionalni bokser, ranjen je u decembru 2017. godine na Cetinju. O njegovom ranjavanju dvije godine poslije toga sve je ispričao zaštićeni svjedok Specijalnog državnog tužilaštva, Bajram Pista.

Krajem 2019. godine on je u Specijalnom državnom tužilaštvu tvrdio da su mu članovi kavačkog klana u spuškom zatvoru ispričali za koja ubistva, pokušaje i podmetanje eksploziva su odgovorni, ali i da su planirali ubistvo Cetinjanina Ivana Vukotića, Beograđanke Biljane Mančić, neuspješno organizovali bjekstvo Maria Miloševića iz kosovskog zatvora, zapalili vikendicu Nikšićanina Ranka Radulovića, ubili čovjeka u zatvoru, ranili prošle nedjelje ubijenog Dragana Roganovića…

Ubijeni Petar Kaluđerović (20) i ranjeni Mihajlo Borozan (29) hapšeni su početkom aprila zbog sumnje da su izvršili krivična djela – nedozvoljeno držanje i nošenje oružja i eksplozivnih materija. Nakon mjeseca provedenog  iza rešetaka, sud im je ukinuo pritvor. Taso Jovanović (46) je nekolko puta bio akter vatrenih obračuna u Prijestonici. Još 2013. godine bio je meta, godinu kasnije zapaljen mu je automobil, a 2015. godine on je pucao u sugrađanina Neđeljka Perovića. Perović i Aleksandar Saša Jabučanin bili su njegova meta i 2018. godine, kada ih je teško ranio.

Prije ovoga, posljednje ubistvo kriminalnih klanova u Crnoj Gori bila je likvidacija Edmonda Mustafe u Baru početkom godine. Dvije godine prije toga dogodila se likvidacija Milića Minje Šakovića u Budvi. Riječ je o visokorangiranom članu „škaljarske“ grupa iz Podgorice. Ubica mu je prišao dok je sjedio sa društvom na terasi budvanskog kafića Korkovado, a zatim ispalio više hitaca, ne ostavljajući mu ni najmanju mogućnost da preživi. Mjesec kasnije istražitelji su na osnovu bioloških i drugih tragova došli do imena direktnih počinilaca. Kao ubica označen je 22-godišnji Beograđanin Luka Pilčević, a kao njegov pomagač Kragujevčanin Duško Tanasković.

Dešifrovana SKY ECC komunikacija između „kavčana“ pokazala je i da su brutalno ubijani pripadnici suprotstvljenog klana, koji su se vodili kao nestali. Tako su iz te aplikacije izuzete fotografije tijela „škaljarca“ Damira Hodžića i njegovog zeta Adisa Spahića, koje su u Spužu namamili i ubili pripadnici suprotstavljenog klana. Ista sudbina sačekala je i državljanina Srbije Mila Radulovića zvanog Kapetan.

Posljednji događaji na Cetinju, kaže Aleksandar Radović, bacaju sjenku na dobre rezultate koje je, kako tvrdi, policija imala u prethodnom periodu, tokom kog su isporučili konkretne rezulatate. Istakao je da je naložio angažovanje kompletnog sastava policije. “Razumijemo uznemirenost građana, posebno u situacijama kada imamo slučajne žrtve, ovo je crvena linija, Crna Gora ne može sebi dozvoliti nijednu slučajnu žrtvu. Dužni smo da se suprotstavimo svakom obliku nasilja i kriminala, na svakom mjestu, u svakom gradu, u svakoj ulici, u cijeloj Crnoj Gori. Borba protiv kriminala mora biti prioritet. Neće biti laka borba, ali država će pobijediti, a ne kriminal”, ističe Radović.

Slične priče slušamo desetak godina. Suštinskog napretka u borbi protiv organizovanog kriminala nema. Samo je žrtava sve više.

Ivan ČAĐENOVIĆ

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo