Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Policija i ANB u zločinu deportacija

Objavljeno prije

na

Za 29. mart je u podgoričkom Višem sudu zakazano izricanje presuda optuženima u slučaju deportacija. Branko Bujić, Sreten Glendža, Božidar Stojović, Milorad Šljivančanin su već dvije i po godine u pritvoru. Od jesenas u beogradskom ekstradicionom pritvoru su njihove kolege, ali srpski državljani – Boško Bojović, Milisav Marković, Milorad Ivanović, Radoje Radunović, dok je Duško Bakrač u bjekstvu.

Kroz sudnicu i istragu su, kao svjedoci, prošli i brojni drugi, bivši ili aktivni policajci, dok su iz vlasti lansirali kontroverzne, zapravo potpuno oprečne verzije o tome da li postoje arhivi o deportacijama.

 

DOKUMENTACIJA: Godinu prije nego što je tadašnja vrhovna državna tužiteljka Vesna Medenica pokrenula krivičnu istragu protiv policijskih funkcionera za slučaj deportacija, optuženi Duško Bakrač je 2004. napravio zanimljivu bilješku. Sa Željkom Ševićem je autor poglavlja Reforma policije u Crnoj Gori, koje je objavljeno u zborniku Transforming Police in Central and Eastern Europe, Process and Progress, urednici Marina Kaparini i Marenin Otvin. Analizirajući stanje arhiva u crnogorskoj policiji, Bakrač piše:

„U Crnoj Gori policijske arhive su još zatvorene i vjerovatno ‘mijenjane’ (što znači da bi dokumenti koji navode na umješanost sadašnjeg rukovodstva mogli biti uništeni), a to je često bila praksa”.

O čemu Bakrač? Upravo o onom što se ubrzo pokazalo kao tačno. Na primjer, još 2005. su Ivan Mašulović, tadašnji načelnik CB Herceg Novi i Nada Vukanić, ispred cjelokupnog MUP-a, odgovorili na zahtjev državnog tužilaštva kako „ne raspolažu niti jednim dokumentom ili podatkom” o deportaciji Hajrudina Bihorca (iz Višegrada, rođen 1961, pogubljen1992).

No, dokumentacija i podaci o tome su službeno postojali, ili još postoje. Ministar unutrašnjih poslova Nikola Pejaković u odgovoru (akt br. 278/2) na poslaničko pitanje je 8. aprila 1993. naveo imena 48 deportovanih „lica muslimanske nacionalnosti”, među njima i Hajrudina Bihorca, sa tačnim generalijama i tvrdnjom da je uhapšen u Herceg Novom i 27. maja 1992. predat srpskim policajcima iz Srebrenice.

BILTEN: Malo je vjerovatno da je Pejaković takve podatke pisao „iz glave”. Naime, mogao se osloniti na pouzdane činjenice koje su se nalazile u Biltenu dnevnih događaja, internoj publikaciji koju je izdavao MUP. Publikacija je cirkulisala i bila dostupna svima u rukovodstvu MUP-a, kao i komandirima i načelnicima po gradovima – kako u Javnoj (SJB) tako i u Državnoj bezbjednosti (SDB).

O vjerodostojnosti podataka iz Biltena govori i to da je publikacija dostavljana Momiru Bulatoviću i Milu Đukanoviću. To bi sada bio materijalni dokaz da su u oni u najmanju ruku znali za deportacije – od početka do kraja.

Optuženi Šljivančanin je 2009. na Višem sudu kazao ono što svi iz tadašnje crnogorske policije znaju: „Postojala je ekipa SDB-a i SJB-a koja je sastavljala Bilten dnevnih događaja i dostavljala ga predsjedniku države i predsjedniku Vlade”. Gdje su Bilteni iz vremena deportacija?

Da su policijsku dokumentaciju u najmanju ruku skrivali i/ili je kriju (pod uslovom da nije nezakonito uništena ili falsifikovana), zaključuje se i iz slijeda događaja. Svetozar Marović, bivši potpredsjednik Vlade, 27. oktobra 2010. je u parlamentu saopštio kako i u Upravi policije i u ANB-u „postoje dokumenti sa oznakom tajnosti u vezi sa tim slučajem”!

Iako o izdanjima Biltena iz proljeća 1992. još nema traga, neki drugi dokumenti su nakon Marovićeve izjave naprečac izronili. Sutkinja Milenka Žižić, predsjednica Krivičnog vijeća, na ročištu 9. novembra je objavila kako je ANB dostavila originalna dokumenta; među njima i „telegram od 23. maja 1992. kojim se naređuje privođenje i od 31. maja kojim se akcija obustavlja” sa potpisima optuženog Milisava Markovića, ondašnjeg pomoćnika ministra unutrašnjih poslova za SJB.

ULOGA VUJANOVIĆA: Problemi sa (ne)saradnjom policije i tajne službe u rasvjetljavanju zločina deportacija nijesu od juče. Luiz Arbur, nekadašnja glavna tužiteljka haškog Tribunala, 1997. nije isključivala mogućnost da se taj predmet procesuira u Hagu. Razgovarala je sa vrhovnim državnim tužiocem Vladimirom Šušovićem, koji je tada izjavio: „U Hagu su mi rekli: ‘Vi ste postali majstori uništavanja dokumentacije’. Izgleda da se to potvrđuje i u ovom slučaju… teško dobijam dokumentaciju od MUP-a…”

U to vrijeme, dakle 1997, ministar unutrašnjih poslova je bio Filip Vujanović. Za njegovog mandata, ispostavlja se, „zaturene” su i depeše Milisava Markovića, dostavljene Višem sudu tek jesenas. Klasifikovane su, jer im je udaren žig „tajnosti” – što dokazuje da se za njih i onda znalo.

Vujanović je i u svojstvu ministra pravde 1993-1996. bio involviran u slučaj deportacija, makar na način što se, ispred crnogorskog pravosuđa, proglašavao nenadležnim. Danijela Stupar-Tintorić, supruga deportovanog i pogubljenog Alenka Tintorića, obratila se 1992. premijeru Milu Đukanoviću zahtjevom da joj saopšti gdje joj je muž. Odgovorio je 18. avgusta 1992. ministar Pejaković.

Alenko Tintorić je uhapšen u Herceg Novom, napisao je Pejaković, zatim predat „ovlašćenim radnicima SUP-a Srebrenica”, pa „vojnoj policiji u štabu TO Bratunac, gdje je trebalo da uđe u sastav grupe Muslimana za razmjenu”. Tim povodom, ministar pravde Filip Vujanović je aprila 1994. rekao: „Ne znam šta bih mogao izjaviti o pismu ministra Pejakovića, iz prostog razlog što djelo opisano u inkriminisanom pismu nije imalo dodira sa pravosudnim sudskim sistemom, niti sa institucijama koje nadzire Ministarstvo pravde”.

Kada je to izjavljivao, ministar Vujanović je svakako morao biti obaviješten da je njegov kolega ministar Pejaković službeno u više navrata informisao potpredsjednike Skupštine (Asima Dizdarevića i Srđu Božovića) i poslanike da su se iz MUP-a o postupanju u deportacijama „konsultovali sa nadležnim tužilaštvom”. U budućnosti, u krajnjoj instanci i zavisno od raspleta, kao predsjednik države, Vujanović bi mogao pomilovati nekog od eventualno osuđenih u slučaju deportacija.

ŠVERCER: Skrivanje dokumenta i podataka nijesu jedini pokušaji vlasti, iz policije i ANB-a, da ometu pravdu u slučaju deportacija. O tome svjedoče indicije o zastrašivanju hrabrog svjedoka Slobodana Pejovića, penzionisanog inspektora za krvne delikte nekadašnjeg CB Herceg Novi.

Pejović je jasno ukazao ko iza njih stoji – strukture i pojedinci iz policije i ANB-a. Nakon ataka na njegovu imovinu, fizičkog i verbalnih napada (koji traju od čitavu deceniju), jesenas su protiv njega najavljene i tužbe zbog „klevete” jednog aktivnog pripadnika ANB-a, kao i bivšeg policijskog funkcionera iz CB Herceg Novi Ranka Martinovića.

Ko je Martinović? U Osnovnom sudu u Kotoru je 15. septembra 2009. osuđen na tri godine zatvora i novčanu kaznu, kao član sedamnaestočlane grupe, koja se bavila organizovanim kriminalom – švercom cigareta. Martinović je optužen i za krivična djela prevare i nedozvoljenog držanja naoružanja i eksplozivnih sredstava. Na suđenju je djelimično priznao krivicu.

Krivično djelo nedozvoljenog držanja naoružanja i eksplozivnih sredstava mu je „skinuto”, jer su Martinoviću pomogli iz Uprave policije kada su 9. juna 2009. obavijestili Osnovni sud u Kotoru da je „municija pronađena u kući Martinovića pribavljena legalno”!

GROF: No, pojavio se i drugi difamator Slobodana Pejovića, Radomir Pavićević, eks-Budvanin, star 67 godina, sada živi u Novom Sadu, srpski državljanin. U Budvi ima imovinski spor, navodno iniciran u nekom „raščišćavanju” sa crnogorskom tajnom službom. U razgovoru za Dan (Đukanoviću sam javio za hapšenja, 21. februara) Pavićević je ispričao kako je „upravo Pejović bio glavni za lov na Muslimane u Herceg Novom i primorju”. I to – u dosluhu sa stranim službama.

Ko je Pavićević? Po sopstvenom priznanju „radio je za vojnu obavještajnu službu, a jedno vrijeme i za SDB”. U Budvi znan pod nadimkom Grof, bio je lokalna saradnička veza za dojave o „bezbjednosno interesantnim licima”, turistima koji su podrivali sistem subverzivno se izležavajući na mogrenskoj plaži. Pavićević je svoj status iz proljeća 1992. opisao kao „dobrovoljac” u jedinici kod „generala” Draga Pipovića. U kakvoj je važnoj misiji bio Pipović, pukovnik a ne „general”, kod koga je Grof bio volonter? Od početka 1992. je Pipović načelnik „sabirnog logora” u motelu Vinogradi kod Herceg Novog, gdje je JNA dovlačila opljačkanu imovinu sa šireg dubrovačkog područja – a odatle se na sramotu razvlačilo širom Crne Gore.

Navodno volonterski pripadnik takve, vojno-lopovske formacije, Grof sada izvještava da su on i Pipović imali informaciju da je Slobodan Pejović „znao sve” o deportacijama „jer je naloge dobijao direktno od pojedinaca iz tadašnje SDB koji su za račun stranih obavještajnih službi trebali da hapšenjem Muslimana izazovu građanski rat u Crnoj Gori…”

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

TEMELJNI UGOVOR SA SPC: Ni na nebu ni na zemlji

Objavljeno prije

na

Objavio:

Odnosi države i SPC ne tiču se samo prava na slobodu vjeroispovijesti. Tu je izuzetno vrijedna imovina. Ali i mnogo toga što spada u identitetska pitanja pravoslavnih vjernika u Crnoj Gori

 

Nedoumice se množe.

„Uskoro ćemo usaglasiti termin potpisivanja (Temeljnog) ugovora“, tvitnuo je početkom prošle nedjelje premijer Zdravko Krivokapić, insistirajući da pitanje odnosa države Crne Gore i SPC „ne smije biti predmet politizacije i podmetanja“. Da bi već u sljedećoj rečenici istog tvita poručio: „Ako je SPC zadovoljna, nije mi jasno što su nezadovoljni neki koji se danas predstavljaju njenim zaštitnicima“.

Krivokapić se nije osvrnuo na onu polovinu Crne Gore koja se pribojava  naglašenog zadovoljstva glasnogovornika SPC koji najavljuju skoro potpisivanje Temeljnog ugovora. Tajeći njegov sadržaj i od javnosti i od onih sa kojima bi taj ugovor  da potpišu. Pa Dritan Abazović, potpredsjednik Vlade za politički sistem i predsjednik istoimene vladine Komisije, i dalje nije u prilici da sebe i nas upozna sa tekstom koji su usaglasili predstavnici SPC i odmetnuti ministar pravde, ljudskih i manjinskih prava Vladimir Leposavić. Do izbora u  Vladu, član pravnog tima Mitropolije crnogorsko-primorske.

Oglasio se i patrijarh SPC Porfirije.  Potvrđujući saglasnost između njega i  Krivokapića, najavio je da će poslije Vaskrsa doći iz Beograda da potpiše pripremljeni ugovor.

Kada je izgledalo da je sve dogovoreno, priča je dobila novi smjer. „Ugovor još nije usaglašen“, obznanio je Krivokapić u srijedu na premijerskom satu. „Sve drugo što vidite i čujete u medijima, nije tačno“. Potom su iz Vlade stigla pojašnjenja. „Nacrt ugovora koji je usvojio Sveti Arhijerejski Sinod dostavljen je Vladi Crne Gore, a Vlada će sa svoje strane ubrzo zvanično odgovoriti, nakon što utvrdi da li su sve odredbe nacrta ugovora u saglasnosti sa Ustavom i zakonima“.

U svemu, čuju se i oni koji misle da sa tim poslom ne bi trebalo žuriti. (Vidjeti  intervju sa Miodragom Lekićem u Monitoru).

Bivši predsjednik Ustavnog suda Blagota Mitrić problematizuje imovinske odnose i pravni aspekt ugovora: „Ovo je klasičan primjer pravnog odnosa sa takozvanim stranim elementom. U tom slučaju bilo kakav ugovor, pa i ovaj kojim će biti rješavane neke imovinsko-pravne stvari, potpisuje se između država”, kaže Mitrić za RFE.

Imovinsko-pravna pitanja koja će, pretpostavlja se, biti sastavni dio Temeljnog ugovora nijesu nimalo beznačajna.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NOVA VLAST BIRA SAVJET RTCG PO ZAKONU DPS-A: Stari model za nove gazde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Administrativni odbor utvrdio je listu kandidata za članove novog Savjeta RTCG, koje bi na sljedećoj sjednici trebala da izglasa Skupština Crne Gore. Predloženi su: Bojan Baća, Žarko Mirković, Naod Zorić, Filip Lazović, Veselin Drljević, Milica Špajak, Amina Murić, Marijana Camović Veličković i Predrag Marsenić

 

Demokratska partija socijalista (DPS) i dalje kontroliše Radio televiziju Crne Gore (RTCG). Ovo je ocjena Reportera bez granica (RSF), iznijeta u okviru svog godišnjeg Svjetskog indeksa slobode medija, prema kojem je Crna Gora i dalje najgore rangirana zemlja regiona. Oni upozoravaju na to da Javnom servisu i dalje nedostaje uravnoteženi, profesionalni odnos prema svim apsektima društva.

﮼Nova Vlada je obećala da će jačanje slobode medija i poboljšanje uslova za rad medija i novinara biti prioritet. Konkretno, saopštili su da će biti promijenjeni zakoni o medijima, sa ciljem uklanjanja kontroverznih odredbi prema kojima bi novinari mogli biti primorani da otkrivaju svoje izvore, ali i način izbora Savjeta RTCG, koji trenutno ne uspijeva da tu medijsku kuću zaštiti od političkog uticaja. Međutim, nakon ovih obećanja nijesu uslijedile nikakve zakonske izmjene ili bilo kakva poboljšanja u istragama nasilja nad novinarima”, ocjenjuje se u Svjetskom indeksu slobode medija.

Protekle sedmice utvrđena je lista kandidata za novi Savjet – gotovo osam mjeseci nakon parlamentarnih izbora i četiri mjeseca nakon formiranja Vlade. Administrativni odbor Skupštine Crne Gore utvrdio je da kandidati za članove Savjeta Radio Televizije Crne Gore budu: sociolog Bojan Baća, akademik i bivši direktor Muzičkog centra Žarko Mirković, slikar Naod Zorić, predstavnik Unije poslodavaca Filip Lazović, predsjednik Udruženja sportskih novinara Crne Gore Veselin Drljević, programska direktorka LGBT Forum Progres Milica Špajak, aktivistkinja Građanke alijanske Amina Murić, predsjednica Sindikata medija Marijana Camović Veličković i sportski direktor Crnogorskog olimpijskog komiteta Predrag Marsenić.

Predsjednik Skupštine Aleksa Bečić kazao je da će novi Savjet RTCG-a, čiji izbor se očekuje u najkraćem mogućem roku, kao i novi menadžment Javnog servisa, obezbijediti poštovanje nezavisnosti, nepristrasnosti, objektivnosti i drugih profesionalnih standarda u izvještavanju i radu nacionalnog medija.

Direkor Media centra i nekadašnji član Savjeta RTCG Goran Đurović je, međutim, skeptičan prema namjeri nove većine da profesionalizuje Javni servis. On je za Monitor podsjetio da je Skupština Crne Gore odlučila da primijeni Zakon o RTCG koji je u julu 2020. godine donio DPS sa koalicionim partnerima, u želji da ozakoni  svoj uticaj na rad javnog medijskog servisa.

„Sumnju u namjere nove vlasti stvara činjenica da je od momenta konstituisanja novog saziva Skupštine u septembru 2020. godine proteklo četiri mjeseca do početka procesa imenovanja novog Savjeta RTCG. Ukoliko je nova skupštinska većina odlučila da sprovede DPS zakon, mogla je to da uradi odmah nakon konstituisanja, pa bi do sada imali već operativan novi Savjet i menadžment javnog servisa i ne bi bili izloženi svakodnevnom maltretiranju od strane novinara i urednika ovog medija”, pojašnjava Đurović.

On navodi da je nova skupštinska većina odlagala primjene zakona i promjene u RTCG, dok je , istovremeno, odbila da prihvati inicijativu preko 40 nevladinih organizacije i obavi izmjene Zakona o RTCG na osnovu predloga Media centra. Smatra da ukoliko je skupštinska većina iskoristila četiri mjeseca odlaganja primjene Zakona o RTCG samo za partijske dogovore oko personalnih rješenja u novom Savjetu i menadžmentu, onda nema govora o oslobađanju Javnog servisa i promjeni prakse.

﮼Aktuelni Zakon o RTCG je, u pogledu načina izbora i razrješenja članova Savjeta RTCG, najnepovoljnji do sada jer dozvoljava da se članovi Savjeta suštinski biraju voljom većine poslanika u Administrativom odboru (a zatim potvrde na plenarnoj sjednici Skupštine) dok je razrješenje članova Savjeta moguće obaviti na osnovu drugih zakonskih propisa koji propisuju sankcije za javne funkcionere. U prethodnim zakonima o RTCG izbor članova Savjeta vršio se na osnovu volje ovlašćenih predlagača i bez uticaja poslanika, dok je razrješenje člana Savjeta bilo moguće samo u slučajevima i pod uslovima koje je propisivao zakon o RTCG.  Zbog primjene novog Zakona o RTCG,  novi saziv Savjeta neće imati karakter samostalnog tijela. Savjet bira i razrješava generalnog direktora, koji kasnije bira direktore organizacionih jedinica, a svi zajedno staraju se o odgovornom poslovanju javnog servisa. Ukoliko Savjet RTCG nije samostalan, onda će generalni direktor i svi drugi rukovodioci biti pod hipotekom partijske pripadnosti”, pojašnjava Đurović.

Iako kaže da nema velika očekivanja od novog Savjeta, smatra da treba dati šansu novom sazivu da pokaže integritet i sposobnost u primjeni zakona i ostvarivanju ciljeva javnog medijskog servisa. Đurović je bio dugogodišnji član Savjeta RTCG koji je i sa te pozicije bio kritičar uređivačke politike Javnog servisa, a i sam je inicirao smjene dva generalna direktora Javnog servisa – Branka Vojičića i Rada Vojvodića. Nakon što je Savjet 2017. godine uspio da oslobodi Javni servis od snažne kontrole vladajućeg DPS-a i izabere Andrijanu Kadiju za generalnu direktoricu, Demokratska partija socijalista iskoristila je većinu u parlamentu i smijenila Đurovića iz Savjeta RTCG.

Dosadašnje aktivnosti partija na vlasti, međutim, ne pokazuju da oni zaista žele nezavisan i profesionalan Javni servis, već da i oni, kao i DPS, nacionalnu televiziju, čiji signal hvata svaki TV prijemnik u Crnoj Gori, vide samo kao značajno propagandno sredstvo za širenje političkog uticaja.

 

Vlast uvijek može da izabere poslušne predstavnike NVO

U procesu imenovanja članova Savjeta koji predstavljaju nevladine organizacije, primjetno je bilo odsustvo učešća prepoznatljivih i kredibilnih NVO. Goran Đurović vjeruje da je razlog smanjene zainteresovanosti za proces imenovanja članova Savjeta promjena zakonske regulative koja je omogućila poslanicima da glasaju o predstavnicima nevladinih organizacija umjesto doskorašnje prakse u kojoj su same NVO birale svoje predstavnike kojima najviše vjeruju.

﮼Ovakav proces doveo je do toga da u Savjetu nema aktivista NVO koji imaju značajno iskustvo na javnoj sceni i koji su prepoznati kao uporni i dosljedni borci za ostvarenje javnog interesa.Vjerujem da će se sa takvim, slabim Savjetom, lako upravljati od strane onih koji su ih svojim glasovima izabrali i od onih koji su ispregovarali sa političkim partijama njihovo imenovanje. Ukoliko poslanici ili Vlada biraju naše predstavnike, postoji opravdana bojazan da će, na ovom stepenu razvoja demokratije u Crnoj Gori, vlast uvijek naći one najposlušnije među NVO, koji će umjesto javnog slijediti interes partije koja ih je dovela na neko mjesto”, pojasnio je Đurović.

 

Nakon četiri godine teško je govoriti o bilo kakvoj pravdi

Bivši potpredsjednik Savjeta RTCG Nikola Vukčević protekle sedmice je nakon četiri godine dobio sudski proces koji pokazuje da je iz tog tijela smijenjen na osnovu nezakonite odluke Agencija za sprječavanje korupcije (ASK).

Agencija je tada donijela rješenja iz kojih proizlazi da je Vukčević mogao biti u konfliktu interesa jer je istovremeno sa funkcijom u Savjetu bio i osnivač jedne produkcijske kuće. Istovremeno je Agencija donijela rješenje da je Goran Đurović kršio Zakon o sprječavanju korupcije jer je istovremno bio direktor preduzeća koje se bavi poljoprivrednom proizvodnjom. Obojica su u Skupštini smijenjena zbog odluka ASK, nakon čega je DPS povratio uticaj nad RTCG.

﮼Ukupne odgovornosti radi, podsjetiću, zbog nezakonite odluke Agencije za sprječavanje korupcije – razriješen sam sa mjesta člana Savjeta RTCG. Imajući u vidu da je, na moje zadovoljstvo, Upravni sud prilikom donošenja svih odluka o mom pitanju imao identičan stav u moju korist, te da je u ovoj trećoj presudi dao konačnu odluku da nisam u konfliktu interesa, najmanje što očekujem je izvinjenje Agencije za sprečavanje korupcije“, kazao je Vukčević za Monitor.

Ostaje još da Viši sud potvrdi presudu Osnovnog suda u Nikšiću i poništi nezakonitu odluku Skupštine u postupku razrješenja Vukčevića. U slučaju Đurovića, treći put u četiri prethodne godine, koliko traje sudski postupak, predmet se nalazi pred Višim sudom.

﮼Vjerujem da će i u mom slučaju Viši sud presuditi u moju korist i potvrditi presudu Osnovnog suda u Podgorici kojom se poništava odluka Skupštine. Nakon četiri godine sudskog postupka i pokušaja medijske diskreditacije i pritiska od strane DPS kontrolisanih medija, teško je govoriti o bilo kavoj pravdi”, kaže Đurović.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJE VOĐE KAVAČKOG KLANA SLOBODANA KAŠĆELANA: Krenula ruka pravde

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nastavljamo dalje. Ovo je tek početak, kazao je vicepremijer Dritan Abazović. Umjesto hvalospjeva, valja podsjetiti da je u sedmogodišnjem ratu škaljarskog i kavačkog klana stradalo više od 50-ak osoba, a da ubice u većini slučajeva nijesu identifikovane

 

Ruka pravde je krenula. To je ocjena, za neše prilike,  spektakulatne akcije u kojoj je sinoć uhapšen Slobodana Kašćelan, koji slovi za vođu kavačkog kriminalnog klana. Za drugim šefom ove kriminalne grupe Radojem Zvicerom intenzivno se traga. Osim Kašćelana uhapšeni su još njegov tjelohranitelj Vladimir Vučković, Miloš Radonjić, Krsto Maroš, Darko Prelević i Zoran Kažić.

Kivičnom prijavom će biti obuhvaćeno najmanje deset osoba, jer se za nekima još traga. Njihovim hapšenje, vjeruje se, rasvijetljeno je najmanje jedno ubistvo od na desetine koliko ih se prethodnih godina dogodilo u krvavom ratu zbog droge koja je 2014. godine nestala u Valensiji.

Da ovo neće biti samo još jedno hapšenje u nizi bez efekta, uvjerava nas naš sagovornih iz bezbjednosnih struktura. Za sada su crnogorski istražitelji, tvrdi Monitorov sagovornik, uspjeli da prikupe dokaze koji ukazuju na sumnju da je ovaj klan odgovoran za nestanak i ubistvo jednog člana suprotstavljene kriminalne grupe (škaljarskog klana) kojom, prema operativnim podacima šefuju Jovan Vukotić i Milić – Minja Šaković.

,,Nastavljamo dalje. Ovo je tek početak. Ruka pravde je, neko može da kritikuje, ali ruka pravde je definitivno krenula. Ruka pravde do ovih ljudi nije dosad mogla da stigne”, kazao je vicepremijer zadužen za bezbjednosni sektor Dritan Abazović.

Da ,,kavčane” stigne ruka pravde crnogorskim istražiteljima pomogle su partnerske službe ali i Interpol.

,,Ovo je, po mom skromnom sudu, najveći uspjeh koji je crnogorska policija ostvarila u proteklih 10 godina. Radi se o kriminalcima koji nemaju državni značaj, nego koji imaju regionalni, da ne kažem evropski značaj”,  poručio je Abazović. Podijelio je: ,,Znate da je velika priča oko organizovanog kriminala, mi smo obećali da će to da bude prioritet Vlade, da će Vlada sve svoje aktivnosti usmjeriti u borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, naročito protiv korupcije na visokom nivou, ovo je borba protiv organizovanog kriminala klasična, vjerujem da je niko nije očekivao i svi oni koji kritikuju Upravu policije i Sektor bezbjednosti treba da znaju da nas interesuju ovakve stvari. Abazović je ujedno čestitao pripadnicima policije na uspješno izvedenoj akciji, a isto je putem Tvitera uradio i ministar unutrašnjih poslova Sergej Sekulović.

Možda bi pohvale dobili i od crnogorske javnosti, ako bi makar na trenutak zaboravila, da je policija sinoć hapšenjem Kašćelana samo radila svoj posao, onaj za koji je plaćaju građani Crne Gore. Zato umjesto hvalospjeva, slijedi podsjećanje da je u sedmogodišnjem ratu škaljarskog i kavačkog klana stradalo više od 50-ak osoba, a da ubice u većini slučajeva nijesu identifikovane.

Isto tako ne treba zaboraviti da su upravo crnogorski istražitelji dozvolili da se Kašćelan brani sa slobode u sudskom postupku u kojem mu se sudi za zelenaštvo na organizovan način.

Ta odluka donijeta je krajem 2019. godine, nakon što je sud prihvatio jemstvo u iznosu nešto više od 500.000 eura u protiv vrijednosti nekretnina.

U istom predmetu sudi se nedavno uhapšenima Igoru M. Božoviću i njegovom sinu Vladimiru Božoviću. Otac i sin uhapšeni su sredinom aprila u Portugalu po potjernici NCB Intertpol Podgorica. Za navodnim pripadnicima kavačkog klana policija je tragala godinama, a prilikom hapšenja kod njih je pronašla pištolj i falsifikovana dokumenta Bugarske i Hrvatske, sa drugim identitetima.

Iz Uprave policije saopšteno je da su Božovići uhapšeni ciljanim traganjem i razmjenom operativnih podataka službenika Sektora za borbu protiv kriminala – Odsjeka za međunarodnu operativnu policijsku saradnju INTERPOL Eurpol SIRENE, sa partnerskom službom iz Portugalije, a uz podršku Europol-a i ENFAST mreže.

Za Božovićem je policija tragala od avgustra 2017. godine, a njegov sin Vladimir bježao je istražiteljima od 12. septembra 2016. godine. Igor Božović, kojeg Specijalno državno tužilaštvo sumnjiči da je početkom novembra 2011. godine sa Kašćelnom stvorio kriminalnu organizaciju, bio je u zatvoru kada je policija u Kotoru hapsila kavčane. Spuške bedeme napustio je 4. avgusta 2017. godine, a Specijalno državno tužilaštvo tek 12 dana kasnije tražilo je od Višeg suda da Božoviću odrede pritvor.

Da se nadamo da će najnovija hapšenja biti uvod u neku novu priču obračuna sa kriminalnim klanovima.

 

I Kašćelan bio meta

Specijalno državno tužilaštvo i službenici Sektora za borbu protiv organizovanog kriminala nedavno su, kako je saopšteno, spriječili ubistvo Kašćelana.

Prema tim navodima, trebalo je da bude likvidiran 22. januara dok je blindiranim automobilom dolazio na suđenje u Viši sud u Podgorici.

Kašćelan je tog dana trebalo da bude napadnut na jednom od semafora u Podgorici dok se nalazio u automobilu – plan kriminalne grupe bio je da aktiviraju improvizovanu eksplozivnu napravu, koju bi postavili tako što bi motociklom prišli njegovom vozilu i magnetom je prikačili.

 

,,Pao” Cetinjanin

Crnogorski državljanin Ivan Armuš uhapšen je u nedelju u velikoj akciji kolumbijske policije, koja ga je označila kao jednog od vođa balkanskog kartela!

Kako je navela policija te države, Armuš je uhapšen u sklopu zapljene 494 kilograma kokaina na luksuznoj jedrilici koja je iz luke Kartahena trebalo da isplovi za Lisabon. Otkriveno je da je, osim za slanje velikih pošiljki kokaina u Evropu, ovaj Cetinjanin bio zadužen i za snabdijevanje američkog tržišta.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo