Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Primorske bajke

Objavljeno prije

na

fjord-Projekat-novog-hotela

Poništenje tendera za turističku valorizaciju uvale Valdanos nije se dopalo premijeru Igoru Lukšiću. Vidno nezadovoljan, za propast aranžmana sa prvorangiranom britanskom kompanijom Kjubus luks, premijer je okrivio negativnu javnu kampanju i stvaranje posve neprijatne klime u Crnoj Gori koja tjera strane investitore. „Slučaj Kjubus luksa je krajnje upozoravajući”, ocijenio je premijer i dodao „da nama izgleda niko od investitora, ni iz Rusije ni iz zemalja EU ne odgovara.”

On je sa žaljenjem naglasio kako je Vlada namjeravala da na području Valdanosa obezbijedi gradnju luksuznog rizorta sa hotelima od 4+ i 5+ zvjezdica, turističkog kompleksa u kome bi bilo posla za oko 600-700 ljudi.

„Volio bih da se neko ko je doprinio da se pojavi sumnja u Kjubus luks i dođe do ovakvog završetka sada pojavi u Ulcinju i objasni ljudima zašto nijesu obezbijeđeni uslovi za zapošljavanje tolikog broja ljudi”, prozvao je premijer sve one, sa naglaskom na NVO MANS , koji su ukazivanjem na kršenje procedure oko zakupa Valdanosa doprinijeli poništenju tendera.

Mladi premijer je naglašenom brigom za sudbinu potencijalnih radnih mjesta, pokazao da brine o golubu na grani dok hiljade izgubljenih stvarnih radnih mjesta u Ulcinju i diljem primorja i ne pominje. Čudan je toliki jed zbog propuštenih šansi u Valdanosu dok Crnogorsko primorje pritiska groblje prodatih a napuštenih hotela i turističkih kompleksa o kojima se ćuti.

Poziv za prihvatanje odgovornosti zbog propalih radnih mjesta trebalo bi najprije uputiti dugogodišnjem prvom čovjeku turizma, Predragu Neneziću, čiji je doprinos porastu broja nezaposlenih u turizmu i ugostiteljstvu nemjerljiv.

Bivši ministar mogao bi da šeta od Ulcinja do Herceg Novog i „objašnjava ljudima”, hiljadama koji su bili zaposleni u hotelima duž Crnogorskog primorja, zašto su ostali bez posla.

Poziv bi mogao biti upućen domaćim i stranim tajkunima koji su u bescjenje pokupovali vrijedne hotele i atraktivne lokacije, da se „pojave i ljudima objasne” zašto su hoteli godinama zatvoreni ili zapušteni a radnici protjerani.

Sjetimo se priča o benefitima koje će donijeti prodaja vrijednih i poznatih crnogorskih hotela, o ulaganjima stotina miliona eura u njihovu modernizaciju. Bajki o Crnoj Gori kao elitnoj turističkoj destinaciji ka kojoj će hrliti klijentela visokih platežnih mogućnosti, o turističkom raju u kome će svi biti bogati i zadovoljni.

Nije eks ministar Nenezić bez razloga ponio epitet grobara crnogorskog turizma. Hoteli koji su uz njegov dvostruki angažman na poziciji ministra turizma i predsjednika Tenderske komisije za privatizaciju privatizovani i prešli u ruke novopečenih biznismena, danas su mahom zatvoreni ili pretvoreni u ruine koje ruže turističke pejzaže.

Umjesto da se „pojavi i objasni narodu” kako je sistemski ubijan crnogorski turizam, Predrag Nenezić je aterirao u fotelju prvog čovjeka JP Aerodromi Crne Gore. Samo da naše vazdušne luke ne prođu kao što su hoteli.

Primjedba premijera Lukšića kako nama ne odgovaraju investitori ma odakle dolazili sasvim je u skladu sa dosadašnjim iskustvom sa stranim investicijama u turističku privredu Crne Gore. Ni jedna privatizacija hotela nije urađena valjano, u interesu države, lokalne zajednice i radnika. Uglavnom se radilo o namještenim tenderima za poznate kupce. Ne rijetko iza favorizovanih stranih investitora stajali bi domaći likovi i firme registrovane na of-šor destinacijama. Uz hotele odlazilo je i atraktivno zemljište bez posebne nadoknade. Ni jedna koncesija ili višegodišnji zakup strateških hotelskih ili privrednih firmi nije izvršena bez posebnih ustupaka stranim zakupcima na štetu društva.

PORAZNI EFEKTI: Nigdje efekti privatizacije hotela nisu tako porazni kao u Ulcinju, koji je u ukupnom turističkom proizvodu Crne Gore učestvovao sa oko 40 odsto. Danas je taj udio zanemarljiv. Brojni ulcinjski hoteli, poput poznatog Otranta, zatvoreni su ili porušeni. Samo je HTP Ulcinjska rivijera prije privatizacije zapošljavala oko 1.100 stalnih radnika i 800 sezonskih, da bi danas taj broj bio manji od 200.

Grad jedva preživljava. Zaposleni u Opštini Ulcinj više od pola godine nisu primili plate. Propali su tenderi Vlade za davanje u zakup Velike plaže na kojoj su najavljivane investicije od nekoliko milijardi eura. Proces privatizacije unazadio je ovaj grad za oko 70 godina i postavio ga na margine turističkog prometa.

Blizu kraha je i ugovor stoljeća kojim je pod zakup na 30 godina singapurskoj hotelskoj kući Aman rizorts ustupljen biser turističke ponude Crne Gore, hoteli Sveti Stefan i Miločer. Poznati hoteli kojima gazduje novi zakupac grčka grupa Restis, zatvoreni su petu godinu zaredom.

Nepoštovanje dogovorenih rokova obnove hotela nanijelo je ogromnu štetu elitnom turističkom kompleksu i crnogorskom turizmu uopšte i unazadilo život u široj društvenoj zajednici naselja Sveti Stefan. Oko 150 radnika ostalo je bez posla. Malobrojni koji su ostali u radnom odnosu, među kojima ima iskusnih turističkih radnika, kod novog gazde mahom čiste parkove i plaže. Ključna mjesta u novoj upravi i ugostiteljstvu zauzeli su stranci.

Zbog zatvorenih hotela i nepristupačnih plaža sve je manje gostiju i u privatnom smještaju lokalnog stanovništva. Novi vlasnik nema interesa za rješavanje zajedničkih potreba mjesta, pa je kvalitet života na Svetom Stefanu daleko lošiji u odnosu na period prije izdavanja hotela pod zakup.

Sunovrat nije zaobišao ni Kotor. Najveći kotorski hotel Fjord i ugostiteljski centar Slavija prodati su 2005. mješovitoj irsko-crnogorskoj kompaniji. Ista kompanija u kojoj većinski udio ima grupa domaćih biznismena okupljena oko Veselina Barovića, kupuje 2008. i upravnu zgradu kotorske Jugooceanije, propale pomorske kompanije, koja se nalazi pored hotela Fjord. Tada je najavljeno rušenje hotela i gradnja luksuznog hotelskog kompleksa u vrijednosti od 200 miliona eura.

Investicija nije realizovana a zatvoreni i oronuli hotel na obali jednog od najljepših zaliva u svijetu, predstavlja svojevrstan spomenik špekulativne privatizacije i urušavanja privrede jednog grada. Ko će da se pojavi u Kotoru i „objasni ljudima” ko je tome doprinio a ko kumovao.

O propasti turizma u Herceg Novom gotovo sve je rečeno. Grad je za kratko vrijeme ostao bez hotela a hiljade radnika bez posla. Poslije Nenezićeve tranzicije poznati turistički grad raspolaže sa 1.700 kreveta u hotelskom smještaju, manje nego što je imao 1946. godine.

Samo je HTP Boka prije prodaje raspolagala sa preko 3.000 ležajeva. Jedan od većih jahača privatizacione apokalipse koja je zadesila domaću hotelsku industriju, novi vlasnik vodećih novskih hotela, tajkun Dragan Brković, ni jednu od preuzetih obaveza iz ugovora o kupoprodaji HTP Boka, nije ispoštovao. Umjesto najavljivanih novih, modernih hotela visoke kategorije Herceg Novi je dobio ruševine i zatvorene kapije.

Izgradnja moderne marine za mega jahte i nautičkog centra u Tivtu na mjestu nekadašnjeg Remontnog zavoda Arsenal, smatra se jednom od uspješnijih privatizacija u Crnoj Gori, iako je tom prilikom oko 400 zaposlenih koji su proglašeni tehnološkim viškom moralo uz otpremnine napustiti firmu koja je izgradila Tivat.

Pet godina kasnije priča o „stvaranju novog doba u Tivtu” svela se na gradnju stanova za tržište bez ijednog hotela u perspektivi.

Branka PLAMENAC

Komentari

DRUŠTVO

ZLOČINI, FILM, STVARNOST: Žrtve Jasenovca u raljama poltike

Objavljeno prije

na

Objavio:

Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, različite interpretacije zločina, umanjivanje i uvećavanje broja žrtava, postale su jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma. Film Dara iz Jasenovca srpskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkao balkanske  nacionalističke duhove

 

Nedavna premijera igranog filma Dara iz Jasenovca srbijanskog reditelja Predraga Antonijevića je ponovo uzburkala balkanske duhove. Naime, srpski zvaničnici su se pohvalili da je „konačno“ snimljen film o koncentracionom logoru Jasenovac u Hrvatskoj iz Drugog svjetskog rata. Logor je zvanično progutao oko 83.000 ljudi tokom četiri godine postojanja. Najviše su stradali Srbi (gotovo 50.000) uz rasno nepodobne Jevreje i Rome i politički nepodobne Hrvate antifašiste. Logor Jasenovac je bio obavezno štivo u istorijskim knjigama iz doba socijalističke Jugoslavije i mjesto nebrojenih đačkih ekskurzija. Međutim, tokom vremena je postao i politički bič za nacionalističke Hrvate kojima je režim spočitavao kolektivnu krivicu za smrt, kako su tada tvrdili, čak 700.000 mahom Srba. Srpki nacionalisti su uvećavali brojke ubijenih i do milion i sto hiljada (iako je čitava Jugoslavija ukupno imala milion žrtava) i optuživali komuniste da nisu dovoljno oštri prema Hrvatima. Hrvatska desnica je spuštala brojke stradalih na svega nekoliko hiljada i optuživala komuniste da im se preko Jasenovca nameće izgovor za srpsku dominaciju. Komunističko balansiranje između dva ekstrema i gušenje dijaloga je na kraju dovelo da Jasenovac postane jedan od glavnih detonatora srpskog i hrvatskog nacionalizma, koji će uvesti Jugoslaviju u krvavi raspad  90-ih.

Politika je ušla u film od počekta. Prvo je premijerno prikazan u Gračanici, srpskoj enklavi na Kosovu, „jer je položaj Srba na Kosovu i Metohiji sličan onome u logoru“ – po riječima reditelja Antonijevića. Predrag Antonijević je takođe najavio da se želi „dotaknuti i Kosova“ u svom filmskom radu a najavljena su i snimanja o hrvatskoj operaciji „Oluja“ 1995.

Bolji znalci jugoslovenske kinematografije su nakon prikazivanja Dare odmah primijetili njezinu nevjerovatnu sličnost sa likom Rade iz „Djece Kozare“ čiji scenario je napisao Arsen Diklić još davne 1986.  Film je trebao raditi čuveni jugoslovenski i hrvatski reditelj Lordan Zafranović poznat po nekoliko kultnih igranih filmova na temu ustaških zločina. Zafranović je takođe i autor dokumentarnog filma Krv i pepeo Jasenovca iz 1985. godine, kojim je kasnije izazvao gnjev mnogih desničara po dolaska HDZ-a na vlast i primorao ga da se privremeno odseli iz Hrvatske.

Zafranović je bezuspješno tri puta konkurisao kod Filmskog centra Srbije da dobije sredstva za svoj film. Predsjednik filmske komisije Žarko Dragojević je nakon poništenog prvog konkursa, i prvog odbijanja Zafranovića, podnio ostavku zbog stava i ponašanja drugih članova komisije prema Zafranovićevom projektu. Dragojević je rekao medijima da bi realizacija Djece Kozare zasjenila sve što je do tada viđeno na temu Drugog svjetskog rata. Ipak nekoliko mjeseci kasnije na ponovljenom konkursu finansijska sredstva će dobiti Antonijevićev projekat. Interesanto je da je prije toga, krajem 2018. godine, Predrag Antonijević bio na čelu komisije Filmkog centra Srbije kada je Zafranovićev projekat odbijen po drugi put zbog „ograničenih sredstava“. Inače Antonijević je izjavio srpskim medijima da mu se ideja za film o Jasenovcu javila tokom snimanja filma Zaspanka za vojnika, koji je premijerno prikazan na stotu godišnjicu završetka Prvog svjetskog rata. Scenario za Daru će napisati Nataša Drakulić koja je kao dijete prebjegla iz Krajine u Srbiju nakon ofanzive hrvatske vojske 1995.

Međutim, ne samo likovi, nego i skripta Drakulićeve u globalu je imala po nekim kritičarima previše podudarnosti ako ne i identičnosti sa Diklićevim scenariom koji je Zafranović želio da snimi. Beogradski Danas je objavio 24. februara ove godine da Antonijević i Drakulićeva nisu odgovarali na pozive i poruke njihovih novinara da objasne toliki broj podudarnosti između Rade iz Jasenovca i jos nesnimljene Djece Kozare.

Odgovor vjerovatno leži u oduševljenju predjednika Srbije Aleksandra Vučića koga je raniji Antojevićev film, po riječima samog reditelja, doveo „na ivicu suza“ i koji je onda upitao njegovu ekipu da li bi željeli da urade i film o jasenovačkim žrtvama. Sam Vučić slavodobitno izjavljuje dan nakon premijernog televizijskog prikazivanja Dare u Srbiji, Republici Srpskoj i Crnoj Gori, da je on inicijator filma, što je ponovio dva puta, i da je ponosan na to „jer se konačno neko setio da napravi film o mestu najvećeg srpskog stradanja“. Pohvalama filmu odmah poslije TV premijere pridružio se i gospodar Republike Srpske Milorad Dodik koji je primio glumce i rekao da će snimanje takvih filmova postati i „program Vlade Republike Srpske“. Dodik je dodao, ne trepnuvši, da je „priča o Jasenovcu skrivana od strane Titovog režima i oni su veći zločinci i saučesnici u zločinu nego se moglo i pretpostaviti“.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVLADINIM ORGANIZACIJAMA PRODIČNO NASILJE PRIJAVILO  40 ODSTO VIŠE ŽENA: Žrtve nasilja tokom pandemije postale lakša meta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Preko 400 žena prijavilo je nasilje organzacijama Centar za ženska prava, SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća, dok policija bilježi isti broj prijava

 

Zimska noć na sjeveru Crne Gore bivala je sve hladnija dok je ona sa djecom stajala pred zaključanim vratima svoje kuće. Tek je došla iz policije nakon što je, poslije duže istorije nasilja, prijavila supruga. Kada je policije došla, on je zaključao kuću i uzeo ključ sa sobom, znajući da tako njegova supruga i djeca neće moći da uđu. Policijski čas, odnosno početak zabrane kretanja van doma se bližio, a molbe policiji da joj donesu ključ od supruga bile su bezuspješne. Policajci su se pravdali da imaju mnogo posla usljed epidemija i da nemaju slobodnih vozila. Bezuspješne su bile i molbe podgoričkog Centra za ženska prava, sve dok se predstavnici te NVO  nijesu čule sa starješinom. Tada je on odredio patrolu koja joj je konačno donijela ključ i omogućila ulazak u svoju kuću.

Ovo je jedan od primjera porodičnog nasilja koje trpe žrtve u doba pandemije virusa COVID-19, koja će biti upamćena i po povećanju broja žrtava porodičnog nasilja. Restriktivne mjere su doprinijele da žrtve provode više vremena sa nasilnicima, pa je stoga za oko 40 odsto porastao broj poziva za pomoć, pokazuju podaci crnogorskih nevladinih organizacija koje se bave ovim problemom.

Centru za ženska prava (CŽP) tokom 2020. godine je 120 žena tražilo pomoć zbog pretrpljenog nasilja u porodici. Riječ je o, kažu iz te NVO, oko 80 žena više u odnosu na prethodnu godinu. Za to vrijeme su pružili preko 3.500 usluga psihološke i pravne pomoći. Direktorica Maja Raičević tvrdi da gotovo svakog dana imaju novi slučaj gdje im se žrtve nasilja obraćaju za pomoć.

„Ne znam o čemu je riječ. Naša pravna pomoć je bila dosta efikasna i koristila je mnogima koji su nam se obratili, pa se možda i pročulo ili se broj žrtava nasilja baš povećao. Trenutno razmišljamo kako da se organizujemo i da pružimo adekvatnu pomoć svima koji se jave“, kazala je Raičević za Monitor.

Znatno veći broj prijava zaprimile su i organizacije SOS telefon Podgorica i Sigurna ženska kuća. SOS telefonu Podgorica za pomoć su se obratile 132 žene, dok je Sigurna ženska kuća imala 165 slučajeva pružanja pomoći.

Biljana Zeković, direktorica SOS telefon Podgorica, je istakla da je uz podršku UNDP-a kancelarije došlo do reorganizacije rada. Uvedeno je  dvadesetčetvoročasovno dežurstvo na telefonu i osim dva postojeća, aktiviran je još jedan mobilni broj dostupan klijentkinjama.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte ostatak teksta u štampanom izdanju Monitora od 26. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Apsurd u ovakvoj logici Uprave za kadrove je činjenica da je Predrag Šuković i danas u radnom odnosu u Upravi policije, a što ne bi mogao biti da je osuđen za krivično djelo ,,koje ga čini nedostojnim” za rad u državnom organu.

„Zato je očigledno da je cilj ovakve odluke Uprave za kadrove da se iz trke za direktora Uprave policije isključe ljudi čija je profesionalna karijera najbolji dokaz njihove kompetencije za obavljanje najsloženijih poslova u bezbjednosnom sektoru“, kaže Radulović.

Advokatica Radulović kaže da očekuje da Uprava za kadrove bez odlaganja ispravi svoje greške koje nesumnjivo utiču na zakonitost procedure izbora direktora Uprave policije. „U suprotnom, koristićemo sva pravna sredstva koja su nam na raspolaganju, što će bez sumnje značajno prolongirati izbornu proceduru, a što vjerujem nikome nije u interesu“, zaključuje ona.

Iz trke za direktora policije diskvalifikovan je i advokat Dražen Medojević jer je Uprava za kadrove ocijenila da nije imao pet godina rada na rukovodećem mjestu u sistemu policije, suda ili tužilaštva, što zakon propisuje. Na to su oštro reagovali lideri DF-a Milan Knežević i Andrija Mandić, koje je zastupao u sudskim postupcima.

Oni pozvali su premijera Zdravka Krivokapića da poništi odluku Uprave za kadrove ističući da je Medojević od strane bivšeg režima spriječen da bude direktor UP i da se bori protiv organizovanog kriminala i korupcije.

„Advokat Medojević je naš jedini kandidat, dok ostale podržava DPS i parlamentarna manjina. Da li je pošteno da se skrajne jedini kandidat, koga ne mogu vezati za Veselina Veljovića“, pitao je Mandić.

On je naveo i kako vjeruje da će premijer poništiti rešenje Uprave za kadrove. Do toga ipak nije došlo.

Knežević je za odluku i eliminaciji optužio v.d. direktoricu Uprave za kadrove Jovanu Nišavić, za koju tvrdi da je „klasični kadar i aktivista DPS-a”.

I sam advokat Medojević tvrdio je Vijestima da su ga „igrama u početnoj fazi konkursa – eliminisali”, te da je imao sve potrebne uslove da se prijavi na konkurs za direktora UP.

„Od uslova na konkursu kaže se da ko ima najmanje pet godina na rukovodećem mjestu u policiji, sudu, tužilaštvu može da se prijavi. Sudstvo je jedna specifična organizacija i tamo predsjednik suda nije direktor suda, već je prvi među jednakima i on ne rukovodi sudijama. Ako sudija nije rukovodeći kadar, onda ja ne znam ko je. Pogotovo u vrijeme kada sam ja bio sudija kada sam određivao i ukidao pritvor, davao naredbe za pretres, rukovodio jednim ogromnim dijelom odjeljenja za uviđaje i pretrese MUP-a, rukovodio vještacima, koordinirao između ustanova, donosio naredbe za sprovođenje istrage“, naveo je Medojević.

Ukoliko se, kako su to i najavili, advokatski timovi budu žalili Upravnom sudu zbog odluke Uprave za kadrove i liste kandidata koji su ušli u uži izbor za šefa policije, postoji mogućnost da se konkurs obori i postupak vrati na početak.

Izboru šefa policije svakako ne doprinosi ni izjava ministra unutrašnjih poslova Sergeja Sekulovića koji je javno izjavio da među kanididatima ima svog favorita.

 

Testiranje kandidata

Pred komisijom Uprave za kadrove tokom utorka testove su radili Zoran Brđanin, Dragan Klikovac, Dragan Radonjić, Dražen Vuković, Milan Delić, Dragan Arsović, Siniša Kovačević, Vojo Laković i Zoran Braunović. Dan kasnije sa njima je obavljen intervju ali je broj kandidata bio manji, jer je od kandidature odustao Braunović.

Komisija Uprave za kadrove ima rok da u naredna tri dana sačini konačnu listu sa bodovima i izvještajima za sve kandidate, a potom podatke za trojicu najbolje ocijenjenih dostavi ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću. Nakon tog ministar MUP-a ima rok da za 10 dana obavi intervjue sa trojicom najbolje rangiranih kandidata, a potom da svoj izbor dostavi Vladi. Predlog za imenovanje direktora Vlada je dužna da pošalje Skupštini radi davanja mišljenja o predloženom kandidatu.

 

Do kad će trajati v.d. stanje?

Konkurs za šefa Uprave policije obilježio je rekordan broj prijavljenih kandidata – 19.

Kriminolog Velimir Rakočević smatra da je to mjesto za svakog profesionalca u ovoj oblasti veliki izazov zbog čega žele da sebe vide na toj poziciji.

„Prijavljen je veliki broj vrlo kvalitetnih kandidata što samo potvrđuje da u crnogorskoj policiji postoji znatan broj kadrova sa visokim stručnim kompetencijama. Odabrati najboljeg među njima isključivo na osnovu znanja i sposobnosti koji će biti garant uspješnog funkcionisanja policijske organizacije, biće izuzetno težak zadatak. Ukoliko bi prevagnuli bilo koji drugi kriterijumi osim stručnih, to zasigurno ne bi bilo dobro rješenje“, kaže on.

To što je Uprava policije u v.d. stanju od decembra prošle godine Rakočević vidi kao razlog da se bez odlaganja u zakonito i transparentno sprovedenoj proceduri izabere direktor policije.

„Privremeno rješenje nosi neizvjesnost i nepovoljno utiče na kompletnu službu. U ovom slučaju vršilac dužnosti je policajac od karijere čiji stručni i moralni kvaliteti ne bi trebalo da su upitni ali ipak bez obzira na nesporan kvalitet ovog v.d. to se negativno odražava na funkcionisanje službe, zaključuje on.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati
Advertisement

Kolumne

Novi broj

Facebook

Izdvajamo