Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Odgađanje pravde

Objavljeno prije

na

Predsjednica Vrhovnog suda Vesna Medenica zadovoljna je radom sudova. Po njoj, crnogorski sudovi su u prošloj godini dosegli nivo potpune ažurnosti. Medenica je za to podastrla obilje statističkih podataka. Da brojke nijesu presudno mjerilo konstatovao je i ministar pravde Duško Marković komentarom ,,da je statistika majka svih laži”.

Ne daj Bože da predsjednica Vrhovnog suda laže, ali kad se zaviri iza statistike, stvari nijesu baš onakve kakvim ih ona pokušava predstaviti.

,,Odložena pravda, uskraćena pravda”, poznato je. Dok Medenica broji predmete koje su sudovi završili, zanimljiva je statistika o onima koji još traju.

Čak trećina od 720 predstavki koje su iz Crne Gore upućene Evropskom sudu za ljudska prava odnose se na slučajeve povrede prava suđenja u razumnom roku. O poslovičnoj ažurnosti crnogorskih sudova svjedoče i pritužbe građana Ombudsmanu, kojih je u prošloj godini bilo 481, a najviše ih se odnosilo upravo na odugovlačenje sudskih postupaka.

Zakon za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku donijet je 2007, ali stručnjaci ocjenjuju da se za tri godine njegove primjene malo koristi. Dokaz za to je 10.853 zaostala predmeta iz 2008. i starijih, i oko 240 predstavki pred Evropskim sudom, sa brojem podnijetih kontrolnih zahtjeva (181) i tužbi (33) pred Vrhovnim sudom.

Kako to izgleda u praksi predstavljeno je u Analizi primjene ovog zakona koju je prošlog mjeseca prezentovala Akcija za ljudska prava. Ređaju se primjeri procesa koji traju godinama, pa i decenijama – od osnovnih sudova do viših. Jedan od primjera u Vrhovnom sudu: ,,Tužba zavedena pod Tpz 7/10 podnijeta je od stranke koja navodi da je već devet godina u pritvoru bez pravnosnažne sudske odluke navodeći dva broja krivičnih predmeta, te da se obraćao kontrolnim zahtjevom Vrhovnom sudu 14. 01. 2010. O ovom zahtjevu Vrhovni sud još nije odlučio”.

Darka Kisjelica, advokatica koja je radila pomenutu analizu, za Monitor kaže da je od 181 podnijetog zahtjeva za ubrzanje postupka usvojeno samo 19. ,,Povodom obavještenja predsjednika suda da se sudija u predmetu izjasnio da će određene radnje preduzeti ili predmet završiti u roku ne dužem od četiri mjeseca, od 76 slučajeva u polovini od tog broja taj je rok bezuspješno protekao”.

Ovakav način rada sudova dovodi do ,,nepovjerenje stranaka u domaći pravni sistem pa se rađe obraćaju stranim instancama – na primjer Evropskom sudu za ljudska prava nego što ponovo pokušavaju da ostvare pravo u okviru našeg pravnog poretka”, kaže Kisjelica.

Oni koji pokušaju da iscrpe sve domaće mehanizme susreću se sa različitim aršinima. Praksa Vrhovnog suda povodom primjene zakona nije bila za sve ista. U većini slučajeva sud je odbacio tužbe zbog toga što postupci nisu bili pravnosnažno okončani prije nego što je žalba podnesena.

Kisjelica smatra da ,,ovakvo postupanje izaziva pravnu nesigurnost i podstiče gubitak povjerenja javnosti u sudstvo. Zakon je potpuno jezički jasan – tužba se može podnijeti za sve vrijeme trajanja postupka. Takav stav zauzima u svim svojim odlukama i Evropski sud za ljudska prava. Drugačijim tumačenjem, Vrhovni sud je učinio da zaštita prava na suđenje u razumnom roku postane iluzorna”.

Od 33 podnijete tužbe za pravično zadovoljenje djelimično je usvojen zahtjev samo u tri slučaja, među kojima su i tužbe Vrhovnim sudom povodom vanparničnog postupka koji traje od 1982. Međutim, to što je tužba usvojena i što je utvrđeno da je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku, te dosuđena naknada – nije uticalo na završetak postupka. Još se vodi. Stranke su ostvarile naknadu na ime pravičnog zadovoljenja zbog predugog trajanja postupka od po 500 eura.

Ako je država uštedjela na onima koji godinama čekaju pravdu, neki procesi mnogo su je koštali.

,,Prošle godine oko 280.000 eura država je isplatila građanima koji su neopravdano lišeni slobode. A za pet godina mislim da je iznos između 1 100 000 i 1 200 000 eura”, izjavio je nedavno ministar pravde Duško Marković.

Tačno 1.158.000 eura, odgovoreno je Monitoru iz Ministarstva pravde. U Ministarstvu su objasnili da se za mjesec dana neosnovano provedenih u pritvoru isplaćuje od tri do četiri hiljade eura. Riječ je o naknadi materijalne i nematerijalne štete koju utvrđuje sud u parničnom postupku. Međutim, ovoj proceduri prethodi sporazum sa Ministarstvom pravde: u slučaju da osobe postigne sporazum sa Ministarstvom, onda im se na ime nematerijalne štete isplaćuje do dvije hiljade eura za svaki mjesec koji je ta osoba neosnovano provela u pritvoru.

Bez obzira na to da li je Ministarstvo neopravdano zatvorenim plaćalo dvije ili preko tri hiljade eura, dolazi se do zastrašujućeg podatka o neopravdanom utamničenju od skoro 100 mjeseci. U prošloj godini iz državnog budžeta je isplaćeno 280.200 eura, pretprošle 268.760, u 2008. ukupno 343.500 eura. Brojke ne govore ništa o sudbinama onih koji su mjesecima ležali u zatvoru i na kraju dobili odštetu od 2.000 ili više eura po mjesecu.

Medenica ovu statistiku nije pominjala. No džaba sve brojke i slova, u analitičkom izvještaju Evropske komisije upozorava se da postoji zabrinutost u pogledu valjanosti pristupa i transparentnosti korišćene metodologije i da odgovornost za sudske postupke mora biti unaprijeđena.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo