Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Makedonska veza

Objavljeno prije

na

U medijima je evocirana „makedonska veza” šverca ili tranzita (kako ko voli) duvana iz slavnih 1990-ih, kada su se u biznisu cigaretama krčkale milijarde. Stanko Cane Subotić, u Srbiji optuženi a u Italiji osumnjičeni pripadnik kriminalne organizacije, dao je 2. aprila intervju za skopski list Dnevnik, u kojem je prepričao poznate teze, dok se, navodno iz Beograda, crnogorskim medijima na svoju inicijativu predstavio makedonski novinar Zoran Božinovski. Koliko se razabire iz njegove priče – plasirane na naslovnicama dnevne štampe – Božinovski je pokušao da trguje izvjesnom dokumentacijom sa Subotićem. Zbog toga je 2009. i 2010. više puta boravio u Crnoj Gori. Transakciji je asistirao Ljubiša Mijatović, bivši šef obezbjeđenja Mila Đukanovića. U priči se pojavljuju i drugi manje-više znani likovi.

Ko je Zoran Božinovski? Opisan je kao novinar. Godinama je izvještavao o tranzitu duvana, koji je u Makedoniji 1990-ih, poput Crne Gore, fuzionisao politički establišment sa sivom zonom biznismena i šefovima klasičnog podzemlja. Prije desetak godina mu je telefonski prijetio Kosta Jankovski, makedonski tajkun, trgovac cigaretama. Slučaj je prijavljen policiji. U stvari, Božinovski je bio saradnička veza Vukašina Volfa Minića, interesantnog lika koji je, poput Božinovskog, pokušao da „posluje” sa Subotićem, pa izvisio.

I Minić i Božinovski su u različitim ulogama prethodno prikupljali kompromitujuće podatke o Subotiću i osobama iz njegove mreže. Minić je imao radnu biografiju specijalnog agenta britanskih detektivskih agencija, možda i njihovih tajnih službi. Rođen je u Gostivaru, Makedonija, emigrirao je u drugoj polovini 1980-ih. U Velikoj Britaniji je završio raznovrsne kurseve i potom je navodno angažovan u tajnim misijama diljem Evrope, Rusije, na Bliskom istoku.

Početkom 2001. Minić je agent privatne britansko-američko-kanadske firme FIA (u originalu: Forensic Investigative Associates) koja na Kipru istražuje deponovani novac Slobodana Miloševića. Operacija je vođena pod kodnim nazivom Dvoglavi orao. FIA je za taj posao imala ugovor sa guvernerom Narodne banke Jugoslavije. Minić je tim povodom neposredno kontaktirao sa Zoranom Đinđićem i Vojislavom Koštunicom. Preporuke za Minića srpskim zvaničnicima je poslao lično emeritus britanskih tajnih službi i šef FIA za Ujedinjeno Kraljevstvo Robert Armstrong, lord od Iliminstera, 1970-ih sekretar dva premijera: Edvarda Hita i Harolda Vilsona.

Iako je FIA imala reference otkrivanja tajnih računa Nikolaja Čaušeskua i svrgnutih afričkih diktatora, operacija Dvoglavi orao je završena fijaskom. Minić i FIA su, zapravo, paralelno angažovani za Japan Tabako Internešenel (JTI), multinacionalnu duvansku kompaniju čiji je Subotić do kraja 2000. godine bio distributer za naš region. FIA je navodno istraživanje Miloševićevih tajnih računa iskoristila kao pokriće za prikupljanje kompromitujućih podataka o Subotiću.

„Krajem 2000. tranzit preko Crne Gore nije bio moguć u ranijem obimu. Iz JTI-a su htjeli Subotića da postave kao drugog distributera čime bi on zaista postao švercer”, ispričao je 2004. ovom izvještaču Minić. I objasnio: „Drugi distributer preuzima cigarete od prvog distributera i valja ih dilerskoj mreži na terenu. Subotić je to odbio jer je statusom prvog distributera imao imunitet od prljavih poslova”.

U periodu januar-april 2001. Volf Minić je u nekoliko navrata boravio u Crnoj Gori i uz pomoć svojih infiltriranih saradnika i korespodenata prikupljao informacije o Subotiću, Milu Đukanoviću, Srećku Kestneru, Veselinu Baroviću, itd. Dio njegovih izvještaja je iskorišćen za čuvenu seriju Nacionala o „duhanskoj mafiji”. Minić nam je ispričao kako je navodno bio iznenađen kada su se dijelovi njegovih izvještaja pojavili u napisima Nacionala. Nakon toga, Minić je od JTI-a dobio nalog da ispita „razmjere štete” uzrokovane napisima Nacionala po Subotića, Đukanovića i ostale.

Minićeva istraživanja su obuhvatala i Makedoniju, koja je, za doba sankcija i kasnije, bila važna kopnena i vazduhoplovna baza za tranzit duvana i prema Crnoj Gori. U Makedoniji je radio i preko novinara Božinovskog. Ključni tamošnji čovjek za šverc duvana je bio Danče Šuturkov, veteran socijalističke privrede (preminuo 2001), nominalno zamjenik generalnog direktora a faktički šef preduzeća Makedonija tabak. O tranzitnom značaju osovine Makedonija-Crna Gora govori i podatak da je Subotić u SRJ imao ukupno dva fri-šopa: u mjestu Đeneral Janković, na tadašnjoj srpsko-makedonskoj granici, te na gatu br. 5 Luke Bar.

Minićev saradnik, novinar Zoran Božinovski, u svojim je tekstovima pisao kako su kod Šuturkova 1993-1998. na „obuci” bili neki od „međunarodno etabliranih švercera cigareta” – Subotić, njegov partner Kestner, Vladimir Vanja Bokan (2000. ubijen u Grčkoj). Šuturkov im je navodno bio „pokrovitelj”, dok im je „tadašnja Vlada Makedonije garantovala bezbjednost i ličnu zaštitu”. Božinovski je poimenično naveo kako su u cijeli posao bili uključeni ili obavještavani makedonski zvaničnici, uključujući 1994-1998. premijera Branka Crvenkovskog.

Kestner, bivši titogradski časovničar, sada u egzilu, od marta 1993. do marta 1994. je živio u Skoplju. O tome je 2001. u Nacionalu ispričao: „Tranzitni poslovi obavljali su se preko Makedonije koja je bila središte za promet cigaretama. Za uvoz i izvoz naplaćivala se taksa od pet odsto. Makedonskoj državi plaćalo se 10.000 dolara po kamionu cigareta. Taj posao tada je u Makedoniji kontrolisao Danče Šuturkov, ‘legendarni’ zamjenik direktora Makedonija tabaka”.

Šuturkov je preko svoga unuka Mitka Nonevskog upravljao skopskom Kreditnom bankom čiji je nominalni osnivač bilo i transportno preduzeće Makšped. Iz Podgorice je keš – kojim je plaćao Subotić – helikopterima MUP-a Crne Gore navodno prebacivan do Skoplja i pohranjivan u sefovima Kreditne banke. Preko Makedonije su sklopljeni i aranžmani sa ruskim i ukrajinskim kargo kompanijama za iznajmljivanje eks-armijskih transportnih aviona Iljušin-76 koji su sa skopskog aerodroma Petrovec za Golubovce prenosili 40-50 tona cigareta po letu a bilo ih je navodno ukupno 68.

Te i druge činjenice prikupljali su Volf Minić i Zoran Božinovski. Onda su, svako za svoj račun, pokušali da kompromitujućim podacima privole Stanka Subotića da „posluju”. Minić je do jula 2002. napuštio FIA, pa je kao „opunomoćenik” JTI-a – za oko 100.000 funti mjesečno, plus bonusi – počeo da radi direktno za JTI. Iako oprezan i iskusan, Minić je poslije tvrdio da su ga direktori JTI-a prevarili, jer su upravo oni, po njegovom mišljenju, bili glavni šverceri duvana na Balkanu; zavrnuli su ga i za platu i bonuse.

Naljutio se, pa nam ispričao da JTI u Makedoniji proizvodi falsifikate brendiranih cigareta i onda ih plasira po regionu. Subotiću je „zaprijetio da će o njemu otkriti nešto što bi naškodilo njegovoj časti i ugledu i time pokušao da ga prinudi da mu plati dva miliona eura”. Subotić ga je tužio. Odlukom beogradskog Trećeg opštinskog suda Minić je zbog tog djela pravosnažno osuđen jula 2004.

Zoran Božinovski, međutim, pokušao je na drugi način da profitira kod Subotića.. Prema ispovijesti objavljenoj u crnogorskoj štampi, Subotić je načuo kako ima „bogatu arhivu”, pa ga je jula 2009. preko „crnogorske linije” pronašao u Beogradu. Božinovski objašnjava da je posredovao Miroslav Miško Popović, srpski biznismen, sin pokojnog generala KOS-a Jova Popovića, dugogodišnjeg direktora beogradskog Instituta za bezbjednost (sada organizaciona jedinica srpske tajne službe) i komesara za bezbjednost Fudbalske lige Jugoslavije.

Miško Popović je, poput oca, takođe petljao sa fudbalom, pa i u Makedoniji; jedno vrijeme je bio ili je trebalo da bude u nekakvom vlasničkom aranžmanu sa Fudbalskim klubom Vardar. U Popovićevom beogradskom stanu, priča Božinovski, pojavili su se jula 2009. „trojica momaka iz Crne Gore”, kao prethodnica izvjesnom Goranu Saviću, „službeniku crnogorske ambasade”. Istoimena osoba se pominje u jednoj sporednoj epizodi iz maja 2005, kada je na saobraćajnom punktu kod Kraljeva priveden, jer je vozio iz Slovenije ukradeni audi A4 koji je imao registraciju MUP-a Crne Gore!

Saviću je za oko zapala „crna sveska”, bilježnica Danča Šuturkova sa registrovanim transakcijama cigareta. Šuturkov je od 1977. vodio paralelno, crno knjigovodstvo, bilježeći poslovne partnere, transakcije i iznose. Uglavnom, Savić je, objašnjava Božinovski, bio u navodnom telefonskom kontaktu sa Ljubišom Mijatovićem, koji je 1990-ih bio policijski funkcioner u Budvi, potom i šef obazbjeđenja Mila Đukanovića. Mijatović je u javnosti poznat kao gost na svadbi Safeta Kalića. Bio je i svjedok na prvostepenom suđenju za slučaj deportacija.

Po preporuci Savića – koji je pregledao njegov arhiv – Božinovskog kontaktira Mijatović i predlaže da se nađu u Crnoj Gori. U Budvi su dokumentaciju, koju je donio Božinovski, prelistali Mijatović i neimenovani budvanski krim inspektor u penziji. Opet su ga pozvali nekoliko neđelja kasnije da doputuje u Budvu; platili su mu put i „ostale troškove”. Božinovski tvrdi da se 1. septembra 2009. u Vili Montenegro na Svetom Stefanu susreo sa Stankom Subotićem. Sjutradan im se priključio i Vladimir Beba Popović, šef Biroa za odnose sa javnošću Vlade ubijenog srpskog premijera Zorana Đinđića.

Naknadno je u Vilu Montenegro stigla i Šuturkova „crna sveska”, pa je Subotić uzeo da je lista: „Pet-šest minuta je listao stranu, stranu po stranu. Konstatovao je, na kraju, da nema imena njegove firme, osim samo u jednoj koloni. Počeo je da skače do plafona od radosti”.

Kasnije te noći, izvještava Božinovski, organizovana je žurka. Nije joj prisustvovao, ali je kao gost najavljen Milo Đukanović. Subotić mu je poslao novac za troškove i „još novca do sljedećeg susreta da imam”. Ipak, plan da Božinovski napravi „video prezentaciju”, kojom bi dokazao nevinost Subotića, nikad nije realizovan.

Božinovski sada tvrdi da je „uvalio” Subotiću „crnu svesku” i da je sve „bio probni balon da vidi koliko se Subotić razumije u duvanski biznis”. Tvrdi da osim primjerka kod Subotića, postoje još dvije, mnogo bitnije Šuturkove „crne sveske”. U njima su, tvrdi, zapisane transakcije sa Subotićevom firmom Mia.

Subotić je mahao svojim primjerkom „crne sveske” zimus u intervjuu za TV B92, koji je reemitovan i na jednoj crnogorskoj televiziji. „Evo, slučajno sam došao u posjed dokumenta, originalne ‘crne knjige’ Danča Šuturkova, u kojem imaju tačno bilješke ko je od 1995. do 1998. godine kupovao cigarete u Makedoniji tabak”. Potom je, početkom aprila, za makedonske novine Dnevnik dao intervju, naslovljen: Sveska Šuturkova trese Skoplje i Beograd. Na primjer, posjeduje zahvalnicu Šuturkova Mihalju Kertesu, direktoru Savezne uprave carina SRJ, što mu je dao srpsko državljanstvo.

Da li bi preko „sveske” Subotić mogao dokazati da sa duvanskim švercom nije imao nikakve veze? Teško. Subotić je poslovao i sa Šuturkovim i sa Kertesom. Od prvog je, kako je 15. maja 2006. priznao u intervjuu TV B92 (emisija Insajder), dobio 1995. prvu „” u cigaretama i shvatio koliko novca leži u duvanskom biznisu.

Kertes je krajem 2010. osuđen na osam godina robije zbog ilegalnog iznošenja 38 miliona njemačkih maraka na Kipar i za nelegalno finansiranje Miloševićeve partije i tajne službe (prethodno osuđen zbog umiješanosti u ubistva četiri funkcionera partije Vuka Draškovića). Bio je direktor Carina kada je Subotiću odobrio otvaranje fri-šopova u Đeneral Jankoviću, posredno i u Luci Bar. Subotić je za šverc cigareta prvooptuženi pred Okružnim sudom u Beogradu u grupi kojoj je pripadao i Kertes.

U toj optužnici, zbog koje je izdata poćernica Interpola, Subotića u Srbiji optužuju da je sa osam miliona njemačkih maraka u kešu, preko imenovanog posrednika, platio blagajni Makedonija tabaka cigarete koje su dopremane na makedonsko-srpsku granicu. Na scenu bi, tvrdi se, potom stupao Mihalj Kertes: svojim službenicima je izdavao naloge da Subotićeve šlepere sa cigaretama iz Makedonije propuštaju bez carinskog evidentiranja.

O transakcijama Subotića i Šuturkova je jula 2008. pred Okružnim sudom u Beogradu opširnije svjedočio Miroslav Pešić, optužen u predmetu Subotić i ostali. Objasnio je da je 1996, po nalogu Vanje Bokana, Šuturkovu u četiri navrata predao po 2,74 miliona Subotićevih maraka zbog kupovine cigareta (marke partner, lordi HB). Pešić je radio za Bokanovu firmu Kasteloiz Atine „je u tom periodu posredovala u odnosima između Subotića i Šuturkova”.

E sad, ko je Subotića savjetovao da se preko pokojnog Šuturkova i njegove „crne sveske” pokuša „oprati”? Zoran Božinovski tvrdi da mu je novinara makedonskog Dnevnika u Ženevu poslao Srđan Kerim, „inače poslovni partner Subotića i asistent u više prljavo određenih poslića”. Kerim je 1994-2000. bio ambasador Makedonije u Njemačkoj, Švajcarskoj, Lihtenštajnu – destinacijama sa kojima je Subotić bio poslovno povezan.

U periodu 2003-2007. Kerim je bio direktor VAC-a za jugoistočnu Evropu. VAC i Subotić su u to vrijeme bili suvlasnici Future plus u Srbiji. Kerim je početkom aprila 2007. bio u Vili Montenegro, gdje je na prijemu uslikan sa Subotićem, Đukanovićem, Svetozarom Marovićem.

Ostaje otvoreno pitanje da li je Subotić, za kojim je izdata poćernica, septembra i oktobra 2009. zbilja boravio u Crnoj Gori? U to vrijeme bila mu je, odlukom područne jedinice Uprave za nekretnine u Budvi a po zahtjevu Okružnog suda iz Beograda oduzeta Vila Montenegro. Uprava policije je 28. oktobra 2009. izdala saopštenje u kojem su demantovane medijske tvrdnje da Subotić boravi u Crnoj Gori. Prethodno je Đukanović, u parlamentu, izjavio da je sa Subotićem prijatelj…

Vladimir JOVANOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

HOTELI SVETI STEFAN I MILOČER NEĆE RADITI NI OVOGA LJETA: Biseri pod ključem

Objavljeno prije

na

Objavio:

Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje

 

Najluksuzniji crnogorski turistički brend, grad-hotel Sveti Stefan sa hotelom Miločer, neće otvoriti svoja vrata za turiste ni ovoga ljeta. To je odluka zakupca, kompanije Adriatic properties, koja zapravo nije javno izrečena, ali su hoteli na kraju juna i dalje zatvoreni, bez znakova bilo kakvih radova koji bi se odnosili na pripremu objekata za prijem gostiju.

Ekskluzivno ljetovalište u Paštrovićima, pored dva hotela sadrži nekoliko zasebnih vila u miločerskom parku, restorane i kafeterije, veliki spa centar i tri najljepše prirodne pješčane plaže na Crnogorskom primorju. Svi navedeni objekti su zatvoreni, parkovi i travnjaci su već duže vrijeme neodržavani, plaže napuštene i neuređene, bez mobilijara i pratećih usluga, zbog čega poznati turistički kompleks na junskoj vrelini djeluje zaista tužno.

Sudbina zakupljenog ekskluzivnog ljetovališta, pitanja u vezi sa nastupajućom sezonom i planovima zakupca koji blokadom Svetog Stefana nanosi veliku štetu crnogorskom turizmu, pokrivena su velom tajne. Prvi put u istoriji hotela Sveti Stefan događa se da neko iz sezone u sezonu bez objektivnog razloga, stavi katance na elitne hotele, da iz turističkog prometa isključi najvrednije što Crne Gora ima, a da Vlada ne reaguje.

U Budvanskoj kompaniji Adriatic properties na početku prošlogodišnje turističke sezone odlučili su  da zatvore hotele kao reakciju na proteste mještana koji su se protivili izgradnji stanova za tržište u Miločeru, na lokaciji starog Hotela Kraljičina plaža, i tražili da im se omogući prolaz javnim stazama kroz naselje koje je zakupac blokirao. Mještani su porušili kapije koje su sprečavale prolaz stazom iza male Kraljičine plaže, što je bio okidač za zakupca da zatvori hotele pod izgovorm da su njegovi gosti izgubili zagarantovanu privatnost.

Najagilniji među učesnicima protesta bili su čelnici lokalnog odbora URA-e, partije čiji funkcioneri u Vladi nemaju odgovor kako riješiti nastalu situaciju koja traje drugu godinu zaredom.

Nova vlast potpuno je netransparentna u vezi sa dešavanjima na Svetom Stefanu. Medijima se daju šturi, iznuđeni odgovori. Ne zna se da li nadležno Ministarstvo ekonomskog razvoja i turizma preduzima bilo kakve korake i mjere da se propadanje turističkog rizorta zaustavi. Nijedna od strana u sporu ne daje odgovore kako da se prevaziđe nastala situacija. Zbog postupka arbitraže koji su pored arbitražnim sudom u Londonu pokrenuli zakupac, kompanija Adriatic properties, kojom rukovodi grčki biznismen Petros Statis i hotelski operater, singapurska kompanija Aman rizort, zvaničnici izbjegavaju izjašnjavanje u medijima.

Arbitražu je u proljeće prošle godine najavio predsjednik Milo Đukanović, koji je kazao kako će ovaj postupak imati štetu po Crnu Goru od najmanje 100 miliona eura.

Ministar ekonomskog razvoja i turizma, Goran Đurović izjavio je nedavno, kako se nada da će se naći neki model da se Sveti Stefan otvori za turiste. Ali ništa konretnije od nade javnosti nije ponuđeno. „Kada ste u arbitražnom postupku tada je vrlo teško voditi bilo kakve pregovore“, ogradio se od odgovornosti ministar Đurović.

Kome je u interesu da dragulj crnogorske turističke ponude propada i zašto nadležni ćute o tome? Možda je zakupac, Petros Statis, zaista okončao svoj biznis u Crnoj Gori, kako je prošlog ljeta medijima saopštio. Sada mirno čeka ishod arbitraže, vjerujući u uspjeh, po kojem će mu država na ime odštete, isplatiti više stotina miliona eura.

U međuvremenu nova opasnost nadvila se nad Svetim Stefanom. U vakuumu između zatvorneih hotela i postupka arbitraže, uveliko se trguje akcijama HG Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli.

Srpski biznismen Miodrag Kostić, vlasnik kompanije MK Group, kupovinom dodatnog paketa akcija krajem maja ove godine, postao je drugi po snazi vlasnik kapitala u oba državna preduzeća, HG Budvanska rivijera i Sveti Stefan Hoteli.

Prema vlasničkoj listi Vlada posjeduje 41,63 odsto akcija u kompaniji Sveti Stefan Hoteli, dok AIK Banka, odnosno MKG Properties  raspolaže sa 31,25 odsto akcija. Nakon prelaska vlasničkog praga od 30 odsto, ova kompanija ima zakonsku obavezu da ostalim akcionarima, pa i Vladi, ponudi otkup njihovih akcija, pod istim uslovima po kojima ih je kupio, odnosno 3,85 eura po akciji za Sveti Stefan i 7,3 eura za akcije Budvanske rivijere.

Već 14. juna kiparska kompanija MKG Properties LTD dostavila je svoju ponudu. Ona je na stolu Vlade i ostalih akcionara do 05. jula.

Eventualna kupovina preostalih akcija stajala bi ga ukupno 61,5 miliona eura. To je iznos za koji bi Miodrag Kostić mogao postati stoprocentni vlasnik svih 5 hotela Budvanske rivijere i luksuznog ljetovališta Miločer i Sveti Stefan pride.

Ponuda Kostića uzbudila je duhove u Budvi i Paštrovićima. Vlada se o njoj do sada nije izjašnjavala. Premijer Abazović je ranije, prije objavljene ponude kazao kako bi „u nekim modalitetima Sveti Stefan mogao da se vrati u državno vlasništvo. Da se proglasi posebnim dobrom koje se ne može otuđiti“.

Reagovale su Demokrate Budve porukom da ne postoji cijena kojom se mjeri vrijednost nacionalnog blaga i da ponuda mora „odmah i odlučno“ biti odbijena.

O ponudi Kostića izjasnili su se Odbori direktora obje hotelske kuće iz Budve.

„Odbor direktora Emitenta jednoglasno je protiv prodaje većinskog paketa akcija sa pravom glasa i stava je da kompanija Sveti Stefan Hoteli AD Budva, treba da ostane u većinskom državnom vlasništvu“, saopštili su.

U Mišljenju dostavljenom ponuđaču i Montenegroberzi, naglašeno je da je Sveti Stefan kulturno dobro od nacionalnog značaja te da je imovina kojom raspolaže Društvo, zaštićeno kulturno dobro, koje ne može biti predmet trgovine na berzi. Ovo se odnosi na većinski paket akcija koje posjeduju Vlada, Fond PIO  i Zavod za zapošljavanje.

Pozvali su se na Zakon o zaštiti kulturnih dobara kojim je ( čl. 42) propisano, da se nepokretno kulturno dobro u državnoj svojini  ne može otuđiti.

Članovi Odbora direktora Budvanske rivijere takođe su se jednoglasno izjasnili protiv prodaje većinskog paketa akcija preduzeća. Istakli su  da HG Budvanska rivijera koja ima ogromnu imovinu, hotele u Petrovcu i Budvi sa Turističkim naseljem Slovenska plaža, treba da ostane u većinskom državnom vlasništvu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NIŽU SE ŽRTVE PORODIČNOG NASILJA: Sistem kao saučesnik u zločinu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”

 

Četrdesetsedmogodišnja Branka Petrović iz Herceg Novog ubijena je u ponedjeljak u zoru. Nešto prije šest sati u nju je pucao njen bivši suprug Bojan Rašović (47). Nakon ubistva Rašović se, po pisanju medija, u vidno lošem psihičkom stanju, predao policiji. Oko 20 sati priveden je dežurnom tužiocu – branio se ćutanjem.

,,Za proteklih devet mjeseci ubijeno je najmanje pet žena od strane sadašnjeg ili bivšeg partnera. To je brojka koja zahtijeva hitno reagovanje institucija”, kaže za Monitor  Nataša Međedović, koordinarka SOS telefona Nikšić. Ona ističe da Crna Gora nema javno dostupnih statističkih podataka o rasprostranjenosti femicida: ,,Crna Gora mora uspostaviti sistem prikupljanja i analize podataka o nasilju nad ženama i otkrivanju propusta koji dovode do ubistava žena od strane njihovih bivših ili sadašnjih supruga i partnera kao preduslov za kreiranje uspješnih strategija za sprečavanje budućih femicida. Ubistvima žena je skoro uvijek prethodila duga istorija porodičnog nasilja, a femicid se uglavnom dešavao ili dešava u trenutku kada žena odluči da napusti nasilnu situaciju”.

Dan nakon ovog femicida u istom gradu Bjelopoljac Z.A. (37), sa privremenim boravkom u Herceg Novom, pretukao je vanbračnu suprugu M.D. On je u večernjim časovima 28. juna, vrijeđao svoju vanbračnu suprugu, prijetio da će je ubiti, a zatim joj zadao više udaraca  po glavi i ramenima  držeći u ruci kuhinjsku drvenu dasku. Sud za prekršaje u Budvi, Odjeljenje u Herceg Novom, izrekao mu je maksimalnu kaznu od 60 dana zatvora, uz mjeru zabrane približavanja oštećenoj u trajanju od pola godine.

Istog dana Više tužilaštvo podiglo je optužnicu protiv Dalibora Nikolića (34) za svirepo ubistvo trudne supruge Zimrite Nerde koju je u noći između 15. i 16. januara tukao osam sati. U optužnici su jezivi detalji: Nikolić je od 22 sata 15. janura do 6 sati narednog dana tukao i na svirep način, sa umišljajem, lišio života bremenitu suprugu… za vrijeme dok se troje njihove maloljetne djece (od 10, osam i četiri godine) nalazilo u porodičnoj kući. Od više desetina udaraca pesnicama i improvizovanom bejzbol palicom koje je Nerda primila skoro da nije bilo mjesta na njenom tijelu bez krvavih podliva.

Poslije osam sati batinanja Zimrita je ležala u krevetu i nije se odazvala na nekoliko poziva Nikolića da im skuva kafu. U nekom trenutku je ipak došla do kuhinje i ponudila da ipak ona skuva kafu što je razbjesnilo Nikolića. Nakon što se nije sklonila, kako joj je rekao, Nikolić je suprugu udario pesnicom u dio lica ispod desnog oka. Zimrita je od ovog udarca izgubila svijest usljed izliva krvi u mozak i pala na tlo. Sedam dana kasnije, 22. januara, Zimrita je preminula u Kliničkom centru Crne Gore.

Nikolić se u Višem tužilaštvu u Podgorici branio ćutanjem dok je pred osnovnim tužiocem u Baru djelimično priznao djelo, umanjujući broj udaraca i dužinu trajanja događaja. Pred osnovnim tužiocem u Baru kazao je da mu je supruga dva dana ranije kazala da je  drugom mjesecu trudnoće.

Sredinom ovog mjeseca u Višem sudu u Bijelom Polju održano je suđenje u ponovljenom postupku bivšem službeniku Sektora granične policije Crne Gore Puniši Premoviću (48), koji je optužen za teško ubistvo supruge Ivane Premović (39). Sudija je u obrazloženju naveo da je Premović lišio života svoju suprugu, da je ona u većem vremenskom periodu od njega bila zlostavljana, ali i to da je okrivljeni neuračunljiv. Premović je 18. novembra pretprošle godine u večernjim satima, pijan, hicem iz službenog pištolja usmrtio svoju suprugu.

Premović je prilikom saslušanja u tužilaštvu izjavio da se ne sjeća ničega, jedino da mu je zasmetalo kako supruga razgovara s njim. Ispričao je da je prethodno u jednoj prodavnici popio dosta alkohola.

Na to da je u pandemiji femicida neprihvatljivo da za nasilje u porodici postoji mogućnost izricanja novčane kazne upozorila je poslanica Draginja Vuksanović-Stanković. Ona je podsjetila da se ukoliko nastupi smrt žrtve nasilnik sankcioniše sa tri do 12 godina zatvora, što je manje nego kazna za krivično djelo ubistvo.

Najavila je da će Socijaldemokratska partija predložiti Skupštini da se femicid tretira kao posebno krivično djelo za koje je predviđena kazna minimum 15 godina zatvora.

,,Ubistva žena je najekstremniji i nabrutalniji oblik rodno zasnovanog nasilja, odnosno nasilja zasnovanog na njihovom rodnom identitetu, rodnim ulogama i nejednakom odnosu moći. Zato je veoma važno da se imenuju kao femicid. To je ubistvo žene od strane muškarca samo zato  što je žena. Motivisano je mržnjom muškarca prema ženi, prezirom, osjećanjem nadmoći i vlasništva iz kojeg proističe i uvjerenje da ima pravo da joj oduzme život”, kaže Međedovićeva. ,,Izmjenom  Krivičnog zakonika kojim bi se femicid tretirao kao posebno krivično djelo Crna Gora bi bila jedna od malog broja naprednih zemalja koje prepoznaju mizoginu prirodu ovog zločina. Takođe bi pokazala da razumije uzroke nasilja nad ženama što je prvi korak da se odlučno bori protiv rodno zasnovanog nasilja. U konačnom to bi doprinijelo boljoj zaštiti života žena”.

I iz Ženskog kluba Skupštine Crne Gore su saopštili da je ,,zrelo da femicid propišemo kao posebno krivično djelo u Krivičnom zakoniku Crne Gore”. Konstatovali su i da je sistem ,,negdje zatajio”, te da izostaje preventiva i da se ,,svako malo ponavlja nasilje nad ženama i to na najbrutalniji način”.

Međedovićeva ističe da je djelotvorna zaštita žena od nasilja moguća samo djelovanjem na više nivoa od ličnog do nivoa države, te da su neki uzroci  duboko ukorijenjeni u tradiciji i rodnim ulogama žena i muškaraca. Smatra da oni koji rade u institucijama trebaju mijenjati štetne tradicionalne stavove, a kroz vaspitanje, obrazovanje i djelovanje raditi na izmjeni patrijarhalnih rodnih obrazaca, kao i osigurati da se  zaštitom žrtava nasilja ne mogu baviti osobe koje opravdavaju ili praktikuju nasilno ponašanje i zastupaju mizogine stavove. Zaključuje da ,,u skladu sa Istanbulskom konvencijom koja je obavezujuća za Crnu Goru država mora da obezbijedi holistički odgovor na nasilje prema ženama, bez obzira na oblik nasilja i kontekst u kojem se događa a koji ženu žrtvu nasilja i njene potrebe stavlja u središte svih mjera i aktivnosti”.

 

Neadekvatno izvještavanje

Na pitanje da za razliku od ranijih slučajeva femicida ovoga puta nema neke medijske pompe, kao da se navikavamo na ovakve zločine, Međedovićeva je odgovorila: ,,Poslednji femicid se desio u trenutku kada su u fokusu određene političke teme, oko kojih je društvo u Crnoj Gori duboko podijeljeno i koje u drugi plan stavljaju druga dešavanja.

Važno je naglasiti da je ponovo registrovano neadekvatno izvještavanje o femicidu od strane pojedinih medija. Opet su registrovani senzacionalistički naslovi, izostanak jasne osude ubistva i imenovanja zločina korištenjem termina ‘tragedija’, iznošenje određenih elemenata iz privatnog života žrtve i drugih članova njene porodice, koji ni na koji način nijesu relevantni za događaj. U želji da vijest učine zanimljivom javnosti, pojedinci su zanemarili odredbe Kodeksa novinara/ki Crne Gore da su obavezni da se u izvještavanju krajnje pažljivo odnose  prema privatnom životu ljudi i njihovom dostojanstvu koje ne smiju proizvoljno narušavati u ime prava javnosti da zna”.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

LUKSUZ NA CRNOGORSKOM PRIMORJU: Par ležaljki i suncobran 500 eura dan, noćenje u vili 14 hiljada

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima priličan broj domaćih gostiju

 

Turistički kompleks sa hotelima Sveti Stefan i Miločer, decenijski simbol elitnog turizma na Crnogorskom primorju, vidno propada, zatvoren za goste već drugu sezonu zaredom. Zaključan grad hotel Sveti Stefan, prepušten zubu vremena, napuštene i neuređene hotelske plaže našeg najpoznatijeg ljetovališta, na početku turističke sezone pružaju sliku propasti, neuspjeha i nebrige, kako države tako i zakupca, of šor kompanije Adway Investment sa Britanskih Djevičanskih Ostrva, i njene budvanske filijale Adriatic properties, kojom upravlja grčki biznismen Petros Statis.

Na drugoj strani, duž obale podignuti su novi rizorti sa hotelima, vilama i apartmanima, koji luksuzom i cijenama sa kojima su izašli na tržište, daleko nadmašuju ponudu Hotela Aman Sveti Stefan. Novi ekskluzivni turistički kompleksi, nikli na lokalitetima koji se ne mogu mjeriti sa prirodnim, kulturnim i istorijskim odlikama Sveca, posluju sa cijenama usluga koje ni na Svetom Stefanu do sada nisu postignute.

Po luksuzu koji nudi, izdvaja se kompleks One&Only Portonovi, izgrađen na mjestu nekadašnje vojne baze Kumbor, na obalama Bokokotorskog zaliva. Mlade ćerke predsjednika Azerbejdžana Ilhana Alijeva Arzu i Lejla, koje, prema podacima CIN-a, stoje kao krajnji vlasnici iza kompanije koja je gradila Portonovi, imaju trenutno,  u objektima sa 5 zvjezdica, najskuplju turističku ponudu u Crnoj Gori.

Najluksuzniji objekat novog rizorta, raskošna Vila One, površine 460 kvadrata, nudi se po nevjerovatnoj cijeni od 14.000 eura za jednu noć. Vila se reklamira kao ambijent koji nudi „božanski život“ i zagarantovanu sreću onom ko je iznajmi. Pored niza specijalnih usluga, privatnog bazena, bazena za hidroterapiju, privatnog kuvara, gosti dobijaju na raspolaganju  „stručnjaka za sreću“, ličnog batlera na 24 časa, koji je zadužen da svaki trenutak u vili gostima učini sretnim i nezaboravnim. Sa sopstvenim vrtom i bogatim modernim enterijerom, Vila One predviđena je za boravak najviše 6 osoba i dvoje djece.

Kompanija One&Only raspolaže sa dodatne tri „originalne vile“, nazvane po crnogorskim planinama. U vilama Orjen, Lovćen i Rumija  smještaj je nešto jeftiniji. Jedno noćenje sa doručkom za dvoje, staje od 12.800 eura pa do 16.000, u zavisnosti od broja soba u vili. Svaka od njih ima svoj bazen i sopstvenu pješčanu plažu. To je pet puta više od cijene po kojoj se izdavala čuvena Vila 118 na Svetom Stefanu, ikona skupog i luksuznog smještaja na crnogorskom primorju. Zakupac je ovu vilu površine 165 kvadrata, u kojoj se odmarao veliki broj slavnih i bogatih gostiju, preimenovao u Vila Sveti Stefan, čija je cijena za jednu noć iznosila 3.500 eura.

Cijene soba i apartmana u hotelu One&Only prava su sitnica u odnosu na basnoslovne sume koje treba izdvojiti za uživanje u vilama. Noćenje i doručak u standardnoj dvokrevetnoj sobi staje od 1.520 do 1.930 eura, tokom jula ove turističke sezone.

Znatno su niže cijene smještaja u apartmanima kojima upravlja kompanija Portonovi. Kreću se od 490 eura pa sve do 1.900 eura za komforne stanove sa bazenom.

Ko su klijenti novog rizorta pored Herceg Novog, nije poznato. I koji su to gosti koji plaćaju na destine hijada eura za noć u izdvojenom kompleksu koji okružuje običan, domaći svijet i morska voda zaliva? Kako uopšte stižu u oazu blještavog  lukusuza i sjaja nakon što slete na aerodom Tivat? Čekaju na trajekt ili ostatak zaliva prelijeću helikopterom? Na pitanje da li uopšte ima zainteresovanih za bukiranje vila, dobili smo odgovor da je za Vilu One teško naći slobodan termin u julu mjesecu.

Astronomske cijene smještaja i usluga formirane su i u turističkom naselju Dukley Hotel&Resort sa 5 zvjezdica, izgrađenom na budvanskom Rtu Zavala. U tom stambeno-turističkom kompleksu na Budvanskoj rivijeri sve pršti od luksuza i visokih cijena.

Penthaus apartman na Zavali izdaje se po cijeni od 3.500 eura za jednu noć. Isti takav sa tri spavaće sobe cijeni se 3.936 eura. Apartmani u vilama prodaju se od 1.125 do 1.470 eura dnevno, zavisno od broja soba.

Međutim, pravo iznenađenje slijedi kod takozvanog plažnog programa i uslova za korišćenje plaža koje okružuju Rt Zavala. Za posjetioce koji nisu gosti hotela, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom na pješčanoj plaži Guvance, preimenovanoj u Dukley Beach&Bar, staje 250 eura na dan. Uz tu cijenu sleduje flaša francuskog šampanjca, tanjir voća i 4 flaše vode marke Suza.

Postoji i premijum paket sa nešto komfornijim ležaljkama, odnosno krevetima,  koji košta 500 eura za jedan dan korišćenja. Uz ovu fantastičnu cijenu, vjerovatno jedinstvenu na Crnogorskom primorju, kompanija daje bocu skupljeg šampanjca, porciju svežih ostriga, tanjir sa biranim šumskim voćem i Suza vodu.

Nudi se i alternativa. Ukoliko gost na plaži u toku dana potroši najmanje 450 eura, one dvije ležaljke doći će mu za džaba. Ili u premijum aranžmanu, mora potrošiti najmanje 1.000 eura na jelo i piće, da bi komplet bio gratis. Šta ljudi mogu popiti i pojesti na plaži Zavale za 1.000 eura, mogu da pitaju samo neupućeni.

Na drugim dvjema plažama koje je investitor Zavale izgradio u stijenju ispod vila, pod naziovm Key west  i Escape beach, poznatog brenda Nikki beach, cijene plažnog mobilijara su slične, a ponuda obiluje specijalitetima poput jastoga, ostriga, lososa, skupocjenog šampanjca i voća. Hedonizam u punom sjaju. Kupanje i sunčanje uz ispijanje skupocjenog pjenušca na vrelom pijesku.

Sve se odigrava u neposrednoj blizini populističke Slovenske plaže, na kojoj se odmaraju i oni turisti koji smještaj plate po 20 eura za noć.

Cijene ležaljki i suncobrana na plažama i pontama Zavale nadmašile su one koje su važile na dugim prirodnim pješčanim kupalištima Miločera i Svetog Stefana u vrijeme kada su hoteli bili u funkciji. Prestankom rada najljepših plaža u režimu koji podrazumijeva propisno uređenje, plažni mobilijar, tuševe, klijentela koja ih je koristila, ostala je bez alternative. Ove plaže postale su javne, na koršćenje svih namjernika koji su voljni da sa sobom donesu sve što im je za boravak na suncu potrebno. Situaciju su iskoristili drugi hotelijeri koji su podigli cijene usluga na kupalištima kojima gazduju.

Na plaži ispred Hotela Maestral u Pržnu, komplet sa dvije ležaljke i suncobranom izdaje se za 150 eura na dan. Istovremeno noćenje sa doručkom u dvokrevetnoj sobi hotela, tokom juna, može se rezervisati po cijeni od 220-250 eura. Ludovanje sa naplatom plastičnih ležaljki i pijeska ide toliko daleko da će, po svemu sudeći, one dostići cijenu udobnog kreveta u hotelskoj sobi.

Među gostima koji borave na navednim prestižnim lokacijama sa enormnim cijenama usluga smještaja, hrane i pića, pored stranaca ima i priličan broj domaćih gostiju. Nismo ni znali da tu oko nas živi i uživa neki prebogati svijet koji baca novac i bahati se po plažama, jahtama, hotelima. To su mali izdvojeni zabrani za super bogate iza čijih kapija i ograda postoji posve drugačija realnost. Sirotinja, masovni turizam, prebukirane plaže, jeftinoća, gužva, buka… i nečisto zagađeno more koje svi jednako eksploatišu.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo