Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Lukšiću, razriješi Veljovića

Objavljeno prije

na

Grad na Ibru bio je u dubokoj žalosti za Ernadom Kalačem, načelnikom policije koji je izvršio samoubistvo, a švercerski kanali nijesu prekidani ni u tim teškim danima – pričaju za Monitor otpušteni granični policajci iz Rožaja. Oni tvrde da je upravo tada, dok je pažnja javnosti bila skrenuta na ovu tragediju, šverc na granici sa Kosovom, ilegalnim šumskim putevima, cvjetao. „Šverceri su koristili tu priliku i radili punom parom”, kaže Mithad Nurković, jedan od otpuštenih policajaca.

On je, zajedno sa svojim bivšim kolegama, došao u posjed fotografija koje je dostavio medijima, a na kojima se vide paketi cigareta sakrivenih, odnosno pronađenih u vrletima kraj šumskih puteva prema Kosovu, u mjestima Giljevo Polje i Crni Vrh. Fotografije su, kako tvrde, napravljene u posljednjih desetak dana. Bivši policajci kažu da su fotografije i obavještenja o tome da se šverc neprekidno obavlja, dobili od svojih operativnih veza, koje su imali za vrijeme službe.

„Šverc duvana nije prekidan ni jednog trenutka od kada je izbila afera sa mojkovačkom fabrikom. Preko Rožaja transport ide tri puta nedjeljno, od petsto do hiljadu paketa u jednoj turi. Mislim da nema pravila kojim danima se to radi. U principu, kada im je siguran prolaz”, otkriva Nurković.

Otpušteni granični policajci iz Rožaja kažu da su u posjedu i video materijala o švercu, koji će zajedno sa fotografijama i ostalim dokazima koje su skupili, dostaviti skupštinskom Odboru za bezbjednost.

„Na video snimcima se može vidjeti kako se vrši pretovar. Kako Albanci sa Kosova preuzimaju robu i odlaze sa konjima prema planinskim vrletima”, pričaju policajci.

Oni su Odbor za bezbjednost istovremeno obavijestili o novim prijetnjama koje dobijaju zbog toga što u javnosti govore o prekograničnom švercu

„Prijetnje su nam i ranije upućivane, telefonom, direktnim pozivima ili SMS porukama. Ja sam poziv dobio dok sam sjedio u kući sa djecom. Muški glas mi je rekao da će mi pobiti porodicu”, tvrdi Nedžad Kuč.

Pored poziva telefonom, bilo je i presretanja. Mithatu je put u jednoj sporednoj ulici prepriječio automobil, škoda oktavia, bijela.

„Izašla su dva nepoznata muškarca i zaprijetila mi da pazim šta pričam u novinama. Da li je onda pretjerivanje kada kažemo da su nam i životi ugroženi. Sve je to prijavljeno policiji ali nemamo povratnu informaciju da je nešto urađeno po tom pitanju, iako su neki telefonski brojevi sa kojih smo dobijali prijetnje aktivni”, kaže Nurković.

Otpušteni granični policajci iz Rožaja zbog svega toga ovih dana su javno zatražili od premijera Lukšića da razriješi dužnosti direktora Uprave policije Veselina Veljovića. Oni direktora UP optužuju da nije preduzeo ništa oko njihovog, kako kažu, nezakonitog otpuštanja, a i okrivljuju ga i za zataškavanje afera šverca prema Kosovu.

„Veljović ni poslije četiri mjeseca od iznošenja dokaza i tvrdnji šta se radi na tom području ne preduzima ništa, ni kada su u pitanju cigare ni kada se radi o fiktivnom izvozu nafte”, kažu bivši policajci.

Oni napominju da nemaju saznanja da je u međuvremenu bilo kakva istraga vođena na području Rožaja. „Valjda bi neko bio saslušan, čulo bi se. Izgleda se pokušava da se sve prepusti vremenu i zaboravu, ali neće moći, mi ćemo ih stalno podsjećati na to” – kaže Nurković.

Granični policajci iz Rožaja Mithat Nurković, Enver Dacić, Hamdo Murić, Rešad Kalač i Nedžad Kuč otpušteni su iz službe u septembru prošle godine. Oni ne prihvataju odgovor Uprave policije da je to učinjeno zbog sistematizacije i smatraju da „sistematizacija ne bi smjela da obuhvati najbolje granične policajce, gledajući rezultate suzbijanja šverca na granici”.

„Reći ću vam samo da sam ja, primjera radi, otkrio švercovanih akciznih roba u vrijednosti od preko 350 hiljada eura”, tvrdi Nurković.

Bivši policajac Kuč priča da je 2004. godine na graničnom punktu u Bukovici, u blizini karaule, zaustavio šest kamiona sa kafom.

„Naređeno mi je da ih pustim. Do danas taj slučaj nije procesuiran, a ja sam spreman da svjedočim u vezi sa tim”, kaže Kuč.

Kafa je očigledno zanimljiva akcizna roba za švercovanje, jer se, prema riječima otpuštenih policajaca, u blizini Dračenovca, na teritoriji Crne Gore, dva kilometra od granice, nalaze četiri magacina.

„Ti magacini su uvijek puni kafe koja se ilegalno izvozi, na štetu državnog budžeta”, tvrde policajci.

Jedan od njih kaže kako je rukovodiocima Ekspoziture granične policije Rožaje predao više opreativnih informacija o tome kako bračni par sa Kosova donosi drogu do starog spomenika na Hajli, ko je i kako preuzima u Crnoj Gori, ali da je to područje i nakon toga ostalo najslabije pokriveno policijskim patrolama.

„Vjerujem da postoje sačuvane službene zabilješke o tome, i lako je provjeriti to što pričam”, kaže on.

Bivši granični policajci iz Rožaja tvrde kako je njihovo otpuštanje bila poruka ostalim policajcima da rade i ćute.

„Najgore je što među policajcima vlada mišljenje da iza svega stoji država. Ja mislim da država ima samo štetu od svega što se radi na granici, a da su pojedinci sve bogatiji i bogatiji”, kaže Nurković.

Granični policajci iz Rožaja vjeruju da su, pored toga, diskriminisani i po nacionalnoj osnovi. Tako je Enver Dacić protiv rukovodioca Ispostave granične policije iz Berana Veselina Krgovića, podnio zahtjev za pokretanje istrage za tri krivična djela – izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti, zatim zloupotrebe službenog položaja i povrede ravnopravnosti u zapošljavanju. On u tužbi tvrdi da mu je Krgović, u oktobru prošle godine, nakon što ga je otpustio, u svojoj kancelariji u Beranama, u prisustvu svjedoka, navodno uputio uvrede na nacionalnoj osnovi, rekavši mu, između ostalog da „Šiptar ne može kod njega da radi”.

Prvo saslušanje u osnovnom sudu u Beranama odloženo je, a novo zakazano za 11. april. Dacić je odbio da se pred sudijom pomiri sa svojim bivšim pretpostavljenim. Uprava policije je, sa druge strane, u potpunosti stala iza rukovodioca IGP Berane. „Razlog zbog čega se niko ne poziva na odgovornost je taj što bi sadašnji i bivši starješine IGP Berane i EGP Rožaje mogli da optuže vrh Uprave policije da su sve nezakonite radnje rađene po njihovom naređenju. Sve bi dovelo do vrha policije. Zato tražimo od premijera Lukšića da razriješi Veljovića”, kažu otpušteni granični policajci iz Rožaja.

Oni za sada imaju otvorenu podršku člana Odbora za bezbjednost Nebojše Medojevića, koji takođe traži smjenu direktora Uprave policije.

Monitoru su i drugi, veoma obaviješteni izvori, kazali da su u organizovani šverc, s obje strane granice, uključeni jaki međusobno povezani igrači sa crnogorske i sa kosovske strane. Oni tvrde da su u prometu, duvan, droga, oružje, nafta. Čak, navodno, i meso iz Brazila. Monitorovi izvori su uvjereni da crnogorska policija ima dosta operativnih podataka o prekograničnom kriminalu, da su aktivnosti nekih od zvučnih imena iz svijeta biznisa i organizovanog kriminala pratili i naši operativci ali i snage KFORA na Kosovu. Ti naši izvori tvrde i da se tačno zna, gdje se nalaze magacini sa robom za šverc, u vlasništvu kojih su kriminalnih klanova, ali da ti kriminalni klanovi imaju moćnu zaštitu, koja ih čini nedodirljivima.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo