Povežite se sa nama

OKO NAS

ODLAGANJE ISKORIŠTENIH BATERIJA U CRNOJ GORI DALEKO OD EVROPSKIH STANDARDA I PRAKSE: Opasni otpad se vraća hranom i vazduhom

Objavljeno prije

na

Milioni komada baterija koje se koriste u domaćinstvu, umjesto izvoza i reciklaže, završe u smeću. ,,Kada alkalne baterije odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom”, upozorava biolog Vuk Iković

 

Majkl Bader se prije 14 godina iz Njemačke doselio u Crnu Goru. Otvorio je apartmane u uvali Utjeha između Bara i Ulcinja. Od Evropske unije (EU)  2012. godine, prvi je od ukupno 12 osoba u Crnoj Gori dobio sertifikat Ecolabel , kao ekspert koji je upućen i sprovodi ekološke standarde. 

Bader je primijetio je da gosti ostavljaju za sobom veliki broj potrošenih baterija, pa se, s obzirom da je riječ o opasnom otpadu i vođen iskustvom iz Njemačke obratio Komunalnom preduzeću u Baru, pitajući gdje da ih donese. Rekli su mu da nemaju uslova za to. 

,,Kako ne postoji sistem odlaganja i reciklaže baterija stavio sam kutiju u koju ih gosti i ja odlažemo. Navikle su se na to i komšije, pa umjesto da ih bacaju, ostavljaju baterije kod mene”, kaže Bader u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitor

Nekoliko puta godišnje on je odlazio u Njemačku i tamo nosio baterije. 

,,Tamo, u svakom gradu postoji reciklažni centar za opasni otpad – gume, kompjutere, baterije, bijelu tehniku i drugo. Tamo se takav otpad besplatno preuzima. Organizovan je sistem da u prodavnicama preuzimaju upotrebljene baterije”, priča Bader. 

Majkl Bader

Osam godina kasnije, na ponovljeno Baderovo pitanje, CIN-CG/Monitora od barskih komunalaca stigao je sličan odgovor: ,,U Pravilniku o klasifikaciji otpada i katalogu otpada – akumulatori i otpadne baterije su klasifikovani kao opasni otpad i s obzirom da nijesmo registrovani za obavljanje takve vrste djelatnosti, nemamo uslove za sakupljanje i dalji tretman”.

Iako u Crnu Goru godišnje uđe i utroši se oko 50 tona baterija, svega nekoliko stotina kilograma preko ovlašćenih kompanija vrati se u inostranstvo na reciklažu ili bezbjedno odlaganje. 

Najveći dio završi u komunalnom otpadu, što predstavlja  ogroman rizik po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Distributeri i prodavci, uprkos zakonskoj obavezi prepisanoj iz Evropske unije, uglavnom ne preuzimaju istrošene baterije na mjestima gdje se nabavljaju nove, a rijetki su i reciklažni centri koji to rade – pokazalo je istraživanje CIN-CG/Monitora.

Kao i u EU zakonodavstvu tako i u domaćem, baterije se tretiraju kao opasni otpad. One mogu da sadrže opasne materije – olovo, kadmijum i živu. Teški metali imaju dalekosežne negativne efekte na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Procesom raspadanja i razgradnje teški metali odlaze u zemlju, ali i u podzemne vode, i potom u lanac ishrane. Sa druge strane, ukoliko se spale, teški metali dospijevaju u vazduh u vidu sitnih čestica, a dalje opet u zemljište i vode.

Baterije, akumulatori, čađ, otpad od boja, lakova i ljepila, motorna ulja, pecticidi…, neki su od opasnih otpada sa kojima smo često u kontaktu, podsjeća biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD.

Vuk Iković

,,Kod nas nije organizovano razdvajanje otpada. Tako, često dolazi do miješanja opasnog sa neopasnim otpadom. Kada alkalne baterije ili ambalažu od motornog ulja odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj tog kontejnera poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom”, kaže Iković za CIN-CG/Monitor.

On podsjeća da se kazne za miješanje otpada i nepravilno odlaganje kreću od 1.000 do 40.000 eura. Ekološka inspekcija, međutim, nema precizne podatke o izrečenim kaznama, koje se, sudeći prema odgovoru na pitanja CIN-CG/Monitor, uglavnom odnose na nezakonito prikupljanje i postupanje sa akumulatorima za motorna vozila i druge namjene.  

,,Ekološka inspekcija shodno Zakonu o upravljanju otpadom pokreće prekršajne postupke. I u prethodnom periodu je bilo prekršajnih postupaka koji su se odnosili, između ostalih vrsta otpada, i na nezakonito upravljanje otpadnim baterijama-akumulatorima (sakupljanje bez dozvole, predaja otpada neovlašćenom sakupljaču, nepropisno skladištenje na lokaciji sakupljanja itd.), ali evidencija se ne vodi na način da bismo mogli da izdvojimo broj postupaka posebno po vrstama otpadama”, kazala je za CIN-CG/Monitor Veselinka Zarubica, glavna ekološka inspektorka Odsjeka za ekološku inspekciju Uprave za inspekcijske poslove.

Tokom 2018. i 2019. godine, prema podacima Uprave carina (UC), uvezeno je više od 1,3 miliona primarnih baterija. Razlika između primarnih i sekundarnih baterija je što sekundarne baterije mogu da se dopune, dok je primarnim znatno kraći rok upotrebe. Podaci Monstata se donekle razlikuju od UC i govore da je 2018. uvezeno više od 700.000 primarnih baterija, 2019. godine 875 hiljada, a od januara do novembra prošle godine 716 hiljada. Akumulatora za motorna vozila i druge namjene se uveze znatno više: 2018. – 4,7 miliona, 2019. – 4,4 miliona, a od početka do novembra protekle godine 3,5 miliona. 

Izvjesno je da dio baterija namijenjenih domaćinstvu stiže i mimo carinske procedure i prodaje se izvan zvaničnih tokova na pijacama i buvljacima. Monstat nema podatke, niti procjenu o tome koliko jednokratnih baterija godišnje potroši jedno domaćinstvo, kao ni o količini baterija i akumulatora koji završe na otpadu, saopštili su za CIN-CG/Monitor. Zato je moguće samo poređenje. Specijalizovani portal Balkan Green Energy News, koji prati teme održivog razvoja i ekologije, navodi statističke podatke koji pokazuju da u Srbiji četvoročlano domaćinstvo godišnje potroši 20 baterija. 

U Crnoj Gori sa gotovo 200.000 domaćinstava to bi moglo da znači da godišnje na otpadu završi oko četiri miliona baterija s opasnim materijama, ili oko 50 tona. 

Vasilije Seferović, izvršni direktor DOO Čistoća Herceg Novi, kazao je za CIN-CG/Monitor da godišnje sakupe oko 330 kilograma baterija. Ali, preciziraju, to su isključivo baterije koje iskoristi Čistoća u procesu rada. Selekciju baterija iz ukupne količine otpada koja se prikuplja ne obavljaju, a nisu za to ni registrovani.

Da svijest o odlaganju opasnog otpada nije dovoljno razvijena pokazuju i podaci Odjeljenja za upravljanje otpadom Čistoće d.o.o. Podgorica. Od januara do kraja oktobra prošle godine, na šest reciklažnih dvorišta kojima gazduju, odloženo je svega 62 kilograma baterija. 

„Privremeno se skladište na  reciklažnim dvorištima, u posudama koje su specijalno namijenjene za ove vrste otpada. Nakon popunjavanja kapaciteta, predaju se firmama koje imaju licencu za upravljanje ovom vrstom otpada, od resornog ministarstava”, rekli su iz podgoričke Čistoće za CIN-CG/Monitor

Iz barske firme Hemosan koja se bavi sakupljanjem opasnog otpada, kažu da je u 2020. godini preuzeto 291 kilogram baterija. One se privremeno skladište, a potom izvoze u zemlje EU. 

,,U akciji koju smo organizovali zajedno sa trgovinskim lancem Idea i Fakultetom za poslovnu ekonomiju i pravo (iz Bara), sakupljali smo stare baterije 2019. a prošle godine sa distributerom S plus”, kaže direktor Hemosana Zoran Nikitović. 

U ovoj kompaniji nemaju tačnu cijenu izvoza, jer su baterije otpremljene sa ostalim opasnim otpadom. Procjenjuju, ipak, da bi se na nivou Crne Gore moglo sakupiti 15 tona baterija, a izvoz bi koštao do 20.000 eura. 

,,U Austriji baterije uništavaju, dok ih u Njemačkoj recikliraju”, kaže Nikitović.

Na tržište EU nekoliko stotina hiljada tona industrijskih i prenosnih baterija dospije svake godine. Približno – 800 hiljada tona automobilskih, 190 hiljada tona industrijskih i 160 hiljada tona potrošačkih baterija.

U slučaju da ne postoji održivo krajnje tržište za proizvode recikliranja, ili ako detaljna procjena uticaja na okolinu, poljoprivredu i društvo utvrdi da recikliranje nije najbolje rješenje, države EU mogu da odlažu otpadne prenosne baterije koje sadrže kadmijum, živu ili olovo, na odlagališta ili u podzemna skladišta. 

Upravljanje ovom vrstom otpada u Crnoj Gori uređeno je Zakonom o upravljanju otpadom.  

,,Po zakonu, otpadne baterije i akumulatori koji, u skladu sa katalogom otpada, nisu komunalni otpad, predaju se privrednom društvu ili preduzetniku koji obavlja djelatnost sakupljanja, prerade ili zbrinjavanja posebnih vrsta otpada. Otpadne baterije i akumulatori koje čine komunalni otpad, predaju se na mjesta koja su predviđena za ovu vrstu otpada u okviru odvojenog sakupljanja komunalnog otpada , ili na mjesta predviđena za sakupljanje ovih vrsta otpada kod distributera”, objašnjava glavna ekološka inspektorka Zarubica.

Prema riječima Zarubice, u praksi, samo sakupljanje otpadnih akumulatora funkcioniše. 

,,Većina akumulatora se kroz otkup sekundarnih sirovina vrati na reciklažu. Takođe, značajna količina otpadnih akumulatora se sakupi preko akcija distributera akumulatora koji daju određeni popust prilikom kupovine novog akumulatora ukoliko se vrati stari”, napominje glavna ekološka inspektorka. 

To što se korišteni akumulatori, predaju prodavcu, pri čemu se dobija popust na kupljeni novi i za Seferovića je jedan od dobrih primjera sprovođenja reciklaže.

Zarubica potvrđuje da sakupljanje baterija koje se koriste u električnim i elektronskim uređajima nije značajno unaprijeđeno.

,,Razlog je je prevashodno to što se ova vrsta otpada stvara u malim količinama koje nisu interesantne sakupljačima sekundarnih sirovina. Određene količine sakupe se kroz sistem za selektivno sakupljanje otpada koji su uspostavila neka privredna društva”. 

Dozvolu za izvoz opasnog otpada je u ovoj godini za sada dobio samo Hemosan, prema podacima sa sajta Agencije za zaštitu životne sredine. Tokom prošle godine, pored ove kompanije, dozvole su imale Valgo Montenegro (za izvoz zemljišta i kamena koji sadrži opasne supstance), Matej – Cetinje (za otpadna mineralna ulja) i SS Alga Nikšić (za otpadne olovne baterije punjene kisjelinom).

,,U toku prošle godine izdate su dozvole za izvoz 3.000 tona akumulatora i baterija”, kaže za CIN-CG/Monitor Bojan Bašanović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Najčešće, otpadni akumulatori izvoze se u Austriju, Sloveniju, Srbiju,  Bugarsku i Republiku Češku. Prema aktuelnoj klasifikaciji ni Agencija nema podatak koliko se odnosi na baterije za domaćinstvo. 

Iz Agencije napominju da u Crnoj Gori zvanično ne postoji nijedna firma koja se bavi obradom (preradom) akumulatora i olovnih baterija. Iz Hemosana objašnjavaju da postupak reciklaže podrazumijeva fizički proces tretmana istrošenih baterija i obično se sastoji iz „sortiranja, magnetne separacije, rastavljanja i mljevenja (drobljenja)“. Metalni ostaci mogu da se prerade različitim procesima, pirometalurškim ili hidrometalurškim. Proizvodi ovih procesa su legure metala ili rastvori koji sadrže jone metala.

U Nacionalnoj strategiji za implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine 2016-2020. ističe se da ,,u sistemu upravljanja otpadom, u Crnoj Gori još nijesu u potpunosti primijenjeni osnovni principi na kojima se zasniva upravljanje otpadom u EU, iako su integrisani u Nacionalnu 25. strategiju upravljanja otpadom i Nacionalni plan za upravljanje otpadom”. 

U ovom dokumentu navodi se da nijesu poštovani zahtjevi utvrđeni Direktivom 93/86/EEZ (označavanje baterija) iz 1993. godine, a djelimično jesu Direktivom 2006/66/EZ (baterije i akumulatori) iz 2006. 

Najvažniji cilj direktive iz 2006. godine je da ,,države članice, s obzirom na uticaj na okolinu, preduzimaju potrebne mjere kako bi se, što je više moguće, vršilo odvojeno sakupljanje otpadnih baterija i akumulatora i kako bi se smanjilo odlaganje baterija i akumulatora kao miješanog komunalnog otpada s ciljem postizanja visokog nivoa recikliranja svih otpadnih baterija i akumulatora”. Propisane su i najniže stope sakupljanja koje treba da postignu države članice: 25 odsto do 26. septembra 2012, 45 odsto do 2016. godine. 

Crna Gora praktično još nije ni počela. Da bi hitno trebalo da se nešto preduzme, govore i podaci koje je u decembru prošle godine Ministarstvo održivog razvoja i turizma objavilo u Nacionalnom planu implementacije Minimatske konvencije o živi za period 2021-2025. U njemu se navodi da je glavni izvor ispuštanja žive nezakonito odlaganje komunalnog otpada (940 kg žive godišnje) i odlaganje otpada (692 kg žive godišnje).

Uredbom o načinu i postupku osnivanja sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade opasnih baterija i akumulatora, iz juna 2012. godine distributeri imaju brojne obaveze koje očigledno ne poštuju. Na prodajnom mjestu trebalo bi da besplatno preuzimaju otpadne prenosive baterije i akumulatore, bez obzira na njihovo porijeklo i bez uslovljavanja kupovinom nove prenosive baterije ili akumulatora. Posude za odvojeno sakupljanje i privremeno skladištenje preuzetih otpadnih prenosivih baterija i akumulatora morale bi da budu postavljene i vidno označene.

 ,,Zakonom o upravljanju otpadom, propisana je obaveza za uvoznike/proizvođače proizvoda od kojih nastaju posebne vrste otpada da se uključe u organizovani sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade. Nažalost, ovi sistemi nijesu organizovani”, kaže Zarubica. 

,,Pojma ti mi nemamo o tome”, začudili su se u Idea prodavnici u Podgorici kada smo ih pitali možemo li kod njih da ostavimo istrošene baterije. U prodavnici Voli su rekli da moramo pričati sa menadžmentom, pa su onda uputili na njihov Upravni odbor. Odgovori na pitanja CIN-CG/Monitor nisu stigli. 

U toku prošle godine, istraživanje velika švedske kompanije IKEA pokazalo je da, ako se baterije ne unište na pravi način, imaju nemjerljiv i dugoročan uticaj na okolinu zbog sadržaja koji posjeduju. Odlučeno je da se do oktobra 2021. iz upotrebe i prodaje uklone sve alkalne baterije i zamjene onima na punjenje, koje su znatno manje štetne po životnu sredinu. 

I Bader sve manje baterija nosi u Njemačku. 

,,U kući i apartmanima zamijenio sam sve baterijama na punjenje. Jeste da je investicija, ali se vremenom isplati. A tako čuvamo prirodu i zdravlje”. 

 

U Hrvatskoj dolaze na poziv 

I regulativa u Srbiji predviđa da se u prodajnom objektu od krajnjeg korisnika preuzimaju istrošene baterije i akumulatori, a dalje ih trgovac predaje sakupljaču ili nekom drugom ko obavlja skladištenje i tretman. 

,,Treba da znate da je za baterije kao velike zagađivače, država propisala ekološku taksu koja je uključena u cijenu novih baterija, tako da svaki put kada kupite nove baterije, dio cijene koju ste platili za te baterije, bude namijenjen sakupljanju, odlaganju i reciklaži tih istih baterija kada jednog dana postanu otpad”, upozoreno je sa sajta koji se bavi i online prodajom baterija u Srbiji.

U pojedinim prodavnicama široke potrošnje se organizuju akcije prikupljanja, a to sporadično čine i neke lokalne samouprave. Najširu mrežu sakupljanja istrošenih baterija organizuje kompanija Delhaize, a u više od 70 maloprodajnih objekata Maxi i Tempo širom Srbije se mogu predati baterije. Samo prošle godine su prikupili 1,4 tone.

U Hrvatskoj je na snazi je direktiva kojom se zabranjuje plasiranje na tržište određenih baterija ili akumulatora sa sadržajem žive ili kadmijuma iznad utvrđenog praga. Cilj je smanjenje količine opasnih materija koje završe u prirodi. Na području Hrvatske postoji više mogućnosti kako se građani mogu osloboditi iskorišćenih baterija. Mogu ih sami donijeti u reciklažna dvorišta, odnosno na specijalizovana mjesta ovlašćenih sakupljača (trgovine, servisi, trgovački centri…). Omogućen je besplatan odvoz, nakon poziva na besplatan broj, SMS poruke, elektronske pošte ili unosom naloga na internetskim stranicama ovlašćenih sakupljača otpada.

 

U slučaju da procuri, čuvajte kožu i oči

U slučaju da baterija procuri, preduzmite mjere da tečnost iz baterije ne dođe u kontakt sa kožom ili sa očima. U suprotnom moraćete da zatražite ljekarsku pomoć, upozorenje je sa jednog od sajtova iz Srbije za online prodaju baterija. Baterije, kako se navodi, u sebi sadrže različite hemikalije od kojih neke mogu biti agresivne, ili opasne po zdravlje. 

,,Držite ih dalje od djece, čime ćete otkloniti opasnost da ih progutaju i da dođe do trovanja. Nemojte baterije stavljati u vatru. Neke baterije pri sagorijevanju mogu da proizvedu toksične gasove i isparenja. Nemojte puniti baterije koje nisu predviđene za punjenje. Nemojte baterije otvarati ili rastavljati, neke od supstanci kojima su baterije napunjene (na pr. litijum) mogu da budu eksplozivne pri kontaktu sa vazduhom”, navodi se u upozorenju.

Na pitanje šta da se radi sa potrošenim baterijama, sa ovog sajta preporučuju da se ne bacaju sa ostalim smećem, jer u sebi sadrže teške metale koji u velikoj meri mogu da zagade zemljište i vodu, a na taj način dospiju i u hranu i ugroze zdravlje. 

“Istrošene baterije, bez obzira koje su vrste ili namjene, odnesite u neku od specijalizovanih prodavnica. Većina takvih prodavnica ima ovlašćenje da sakuplja istrošene baterije i da ih predaje u reciklažne centre”, upozoravaju na ovom sajtu.

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

 

Komentari

Izdvojeno

VESNA MEDENICA I MILO BOŽOVIĆ NA CRNOJ LISTI SAD: Sankcija bez kazne

Objavljeno prije

na

Objavio:

Bivša VDT i predsjednica Vrhovnog suda i nekadašnji predsjednik opštine Budva i poslanik u Skupštini Crne Gore našli su se u društvu Svetozara Marovića, Miodraga Davidovića i pokojnog Branislava Mićunovića. Iz njihovog primjera pokazalo se da odluke SAD zvaničnika o stavljanju građana Crne Gore na njihovu “crnu listu” nijesu proizvodile nikakvu reakciju ovdašnjih institucija nadležnih za borbu protiv kriminala i korupcije

 

Stejt department je na novu listu osoba kojima je zabranjen ulazak u SAD dodao još dva zvučna imena iz Crne Gore – bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore Vesnu Medenicu i nekadašnjeg poslanika i čelnika Opštine Budva Mila Božovića. Razlog je, prema saopštenom, njihova umiješanost u značajnu korupciju koja je omogućila trgovinu drogom.

U saopštenju, objavljenom u četvrtak, navodi se da je Božović zloupotrebljavao javne funkcije za podršku organizovanom kriminalu i međunarodnoj trgovini drogom, dok je Medenica posredovala u sudskim odlukama i primala mito kako bi podržala kriminalnu organizaciju.

„Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a javno proglašava bivšeg gradonačelnika Budve i poslanika u Parlamentu Mila Božovića i bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Crne Gore Vesnu Medenicu osobama kojima je generalno zabranjen ulazak u Sjedinjene Američke Države zbog njihove umiješanosti u značajnu korupciju koja je omogućila trgovinu drogom. Božović je zloupotrijebio svoj javni položaj kako bi podržao organizirani kriminal i međunarodne operacije trgovine drogom. Odvojeno od toga, Medenica je zloupotrijebila svoj javni položaj kako bi podržala kriminalnu organizaciju za krijumčarenje odavanjem pravosudnih informacija, posredovanjem u sudskim odlukama i primanjem mita kako bi iskrivila sudske ishode u zamjenu za novac i nekretnine. Označavanje potvrđuje posvećenost Sjedinjenih Država borbi protiv ilegalne trgovine drogom i transnacionalnih kriminalnih organizacija i korupcije koja ugrožava nacionalne sigurnosne interese SAD-a na Zapadnom Balkanu i šire“, piše u saopštenju.

Odluka se ne odnosi samo na Božovića i Medenicu već i njihove članove uže porodice. “Ministarstvo takođe označava članove uže porodice Božović: Draganu Božović, Balšu Božovića i Pavla Božovića, te članove uže porodice Medenice: Miloša Medenicu i Mariju Medenicu, kao generalno nepodobne za ulazak u Sjedinjene Američke Države“, dodaje se u saopštenju.

Vesna Medenica bila je jedna od najuticajnijih ličnosti crnogorskog pravosuđa u posljednje dvije decenije. Na sudijskim funkcijama provela je 17 godina a na tužilačkim otprilike isto toliko. Jedan mandat provela je na položaju Vrhovnog državnog tužioca a tri puta je birana za predsjednicu Vrhovnog suda, iako Ustav Crne Gore dozvoljava najviše dva mandata na toj funkciji.

Uhapšena je u aprilu 2022. nakon objave transkripta Europola, presretnutih telefonskih razgovora sa aplikacije Skaj njenog sina Miloša u kojima je sa ostalim članovima kriminalne grupe dogovarao krijumčarenje droge i šverc cigareta. Iz tih transkripata je proizašlo da je Medenica bila upoznata sa njihovim kriminalnim aktivnostima i navodno spremna da ih štiti.

Specijalno tužilaštvo je tereti da je, koristeći položaj u periodu od 2019. do 2021. godine, posredovala u rješavanju sudskih predmeta u korist određenih privrednih društava uz primanje mita. Takođe, optužena je da je vršila pritisak na sudije da donesu presude suprotne zakonu.

Prema optužnici Specijalnog državnog tužilaštva iz oktobra 2022. godine, Miloš Medenica se, između stalog, tereti da je 2019. godine stvorio kriminalnu organizaciju u cilju krijumčarenja cigareta i protivzakonitog uticaja na sudsku vlast.

Na započetom suđenju pred Višim sudom u Podgorici, Medenica je negirala sve optužbe, tvrdeći da je žrtva političke odmazde.

Milo Božović, bivši gradonačelnik Budve, uhapšen je u aprilu 2023. godine pod sumnjom za stvaranje kriminalne organizacije i neovlašćenu proizvodnju i promet opojnih droga.

Protiv Božovića je Specijalno državno tužilaštvo podiglo optužnicu zbog krivičnih djela koja se odnose na stvaranje kriminalne organizacije i krijumčarenje kokaina. Božović je kadar stranake predsjednika parlamenta Andrije Mandića.

Još ranije, preciznije 2023., SAD Agencija za kontrolu imovine stranaca (OFAC) Ministarstva finansija je na listu sankcionisanih kompanija i pojedinaca iz Crne Gore stavila i Branislava- Brana Mićunovića i Miodraga- Daku Davidovića, zbog korupcije i zlonamjernih aktivnosti u korist Rusije.

Mićunovića, koji je u međuvremenu preminuo, američki Stejt Dipartment je označio vodećom ličnošću u organizovanom kriminalu u Crnoj Gori još iz perioda bivše Jugoslavije. “Najpoznatiji je po ilegalnom švercu cigareta, te je korumpirao i podrio nezavisnost crnogorskih nezavisnih institucija”, navodi se u dokumentu.

Za Miodraga Davidovića se, u odluci američkih vlasti, navodi, da je decenijama prao novac za kriminalne organizacije, jačajući svoj uticaj i učestvujući u švercu cigareta, nafte i oružja u Crnoj Gori: “Njegove koruptivne aktivnosti omogućile su napore Rusije da ugrozi nezavisnost demokratskih institucija i pravosuđa u zemlji, uključujući napore da utiče na izborne rezultate”.

Američko Ministarstvo finansija objavilo je 11. aprila 2022. listu sankcija za djela korupcije među kojima je i Svetozar Marović nekadašnji visoki funkcioner DPS i posljednji predsjednik Državne zajednice Srbije i Crne Gore. Svetozar Marović osuđen je 2016. godine zbog višemilionskih malverzacija u Budvi, dok je ta partija bila na vlasti.

Marović je uhapšen u decembru 2015. godine. U maju sljedeće je pušten iz pritvora nakon što je priznao krivicu. Potom je otišao u Beograd, a Crnoj Gori do danas nije izručen i pored raspisane potjernice.

Apsolutna zastara kazne na koju je osuđen Marović, od tri i po godine zatvora, nastupa u oktobru 2026. godine.

Prethodna iskustva pokazuju da odluke SAD zvaničnika o stavljanju građana Crne Gore na njihovu “crnu listu” nijesu proizvodile nikakvu reakciju ovdašnjih institucija nadležnih za borbu protiv kriminala i korupcije.  Marović je ostao nedostupan – iz Republike Srbije nas nijesu udostojili ni zvaničninog objašnjenja očigledne odluke da ga sačuvaju izdržavanja kazne koju je dogovorio sa ovdašnjim tužilaštvom. Davidović se, makar formalno, nije našao na meti istražniho organa iako su, pored stavljanja na crnu listu SAD, u medijima objavljeni transkripti sky prepiske između članova kriminalnih grupa specijalizovanih za šverc cigareta dali povoda za ozbiljne sumnje o njegovom zanimanju za taj ilegalni posao. Slično Davidoviću, i Mićunović je umro kao čovjek koji nema problema sa zakonom.

Ostaje da vidimo da li će Medenica i Božović, koji su vijest o stavljanju na “crnu listu” SAD dočekali u kućnom (ona) odnosno zatvorskom pritvoru, u svojstvu optuženih, biti jednake sreće. Ili će i njima odluka Stejt Departmenta biti, makar u neku ruku, talična.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PLANSKA DOKUMENTA I NEREALNE AMBICIJE SJEVERNIH OPŠTINA: Aerodromi, pruge, skijališta i nova radna mjesta

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sjeverne opštine kroz planska dokumenta predviđaju veliki broj ambicioznih infrastrukturnih i turističkih projekata, uključujući izgradnju aerodroma, željezničkih pruga, nova skijališta i enormno povećanje radnih mjesta. U tome ih ne sprječava ni suočavanje sa demografskim padom i ograničenim finansijskim i infrastrukturnim kapacitetima

 

Iako prostorni i strateški planovi mogu da budu ambiciozni i prikazuju najpovoljniju viziju razvoja jedne opštine, problem nastaje kada ta ambicioznost preraste u nerealne i teško ostvarive ciljeve. Tome nijesu odoljeli mnogi obrađivači u sjevernim opštinama.

Umjesto da budu balansirana kombinacija vizije i praktične izvodljivosti, planovi se često pretvaraju u spisak želja, bez utemeljenja u realnim kapacitetima lokalne zajednice. Vrlo često je uočljivo i ignorisanje finansijskih, kadrovskih, infrastrukturnih i demografskih aspekata. Uz to, gotovo uvijek nedostaje i stroža metodologija praćenja realizacije prethodnih planova.

Vlada je prije nešto manje od mjesec usvojila izmjene i dopune Prostorno-urbanističkog plana (PUP) Opštine Pljevlja. U dokumentu  “vaskrsavaju” stare megalomanske pljevaljske želje, a među njima su, između ostalog, izgradnja aerodroma i sekundarne željezničke pruge. Aerodrom u toj opštini prvi put pomenut je prije skoro dvije decenije, a izmjenama i dopunama PUP-a, koji će važiti do 2040. godine, predviđena je izgradnja aerodroma za sportsko i rekreativno letenje.

Lokacija Potrlica za taj projekat predložena je još u PUP-u Pljevlja iz 2011. godine, a zadržana je i u najnovijem dokumentu, iako do sada nije bilo ni jednog poteza koji bi ukazao da je ideja ostvariva. Studiju “Tehnička dokumentacija – lokacijska dokumentacija aerodroma i helidroma Pljevlja” izradio je Institut Saobraćajnog fakulteta iz Beograda, u saradnji s Tehnogradnjom iz Pljevalja i Građevinskim fakultetom iz Beograda. Prema toj analizi, lokacija Potrlica ispunjava sve propisane uslove za izgradnju aerodroma, kao i helidroma za VFR letenje, odnosno vizuelni režim letjenja helikoptera po danu.

Pored Potrlice, kao alternativna ili dodatna lokacija razmatrana je i Kosanica, koja nudi mogućnosti za izgradnju helidroma uz postojeći put Pljevlja – Lever Tara. U cilju bolje integracije prostora i širenja turističke ponude, dodatno su identifikovane i potencijalne lokacije za manje helidrome u Bukovici, Šulima, Kovačevićima, Bobovu i Crljenicama. Pljevaljska vlast je 2006. godine planirala aerodrom na mjestu Đulina Guka, a Opština je platila i izradu glavnog projekta.

U prvoj etapi planirana je pista od trave, duga 960 i široka 30 metara, uz prateće sadržaje poput hangara, parkinga za avione i automobile, benzinske stanice, restoranskog prostora, klupskih prostorija, pristupne saobraćajnice i helidroma. Druga faza predviđala je asfaltiranje piste, čime bi aerodrom bio prilagođen manjim poslovnim avionima, sportskim letjelicama i avionima kapaciteta do dvadeset putnika.

I planovi o infrastrukturnom povezivanju Pljevalja, to jest kraka pruge do Bijelog Polja ili Prijepolja, ponovo su na spisku želja te opštine.

“Povezivanje Pljevalja s prugom Beograd – Bar imalo bi poseban društveno-ekonomski značaj za brži razvoj ovog područja jer bi uticalo na bolji i veći stepen iskorišćenja značajnog prirodnog bogatstva, uz smanjenje transportnih troškova robnih tokova i mogućnost da Pljevlja postanu saobraćajno pretovarni punkt za čitavo gravitaciono područje sjevernog dijela Crne Gore”, piše u izmjenama i dopunama PUP-a.

Ta ideja još je starija od one o aerodromu. Izgradnja kraka pruge u Pljevljima planirana je 1982. godine, kada je urađen Elaborat o društveno-ekonomskoj opravdanosti, koji je predložio dvije varijante: Pljevlja – Prijepolje i Pljevlja – Priboj. Prednost je tada data pruzi prema Prijepolju, kako s tehničkog, tako i sa ekonomskog stanovišta.

Tek usvojeni Prostorni plan predviđa i koridor pruge Pljevlja – Bijelo Polje (Ravna Rijeka), a 2013. godine izrađena je i Studija opravdanosti sa idejnim rješenjem. Usvojena varijanta predviđa trasu dužine 56 kilometara koja povezuje Pljevlja s Bijelim Poljem preko Otilovića, Dubočice, Kalipolja, Kovrena i drugih naselja.

Izmjene i dopune kolašinskog PUP-a usvojene su pola godine ranije, ali u tom gradu zaostaju za Pljevljacima u ambicijama. Sa nivoa lokalne vlasti izmjene i dopune PUP-a inicirane su još prije šest-sedam godina, a prvi nacrt plana bio je gotov 2020. Organizovana je i javna rasprava, nakon čega je urađen izvještaj sa 230 primjedbi i zahtjeva. Konačno, lani, nakon maratonske javne rasprave uz nekoliko stotina primjedbi i sugestija, definisan je prijedlog odluke, koji je, iz široj javnosti nepoznatih razloga, čekao na usvajanje sve do februara ove godine.

Zaključak iz tog dokumenta je da bi kolašinski razvoj trebalo planski da se usmjeri na razvoj poljoprivrede i šumarstva koje bi imale izraženu proizvodnu funkciju, zatim eko-formu turizma, kao i energetiku zasnovanu na eksploataciji održivih izvora. Vrlo ambiciozno je planirano i popravljanje demografske slike, pa je predviđeno da će opština 2035. godine imati više od dvostruko stanovnika nego danas, odnosno 14.220, u odnosu na 6.700, koliko je bilo prema popisu iz 2023.

Prognoze u pogledu ekonomskog rasta, kako piše u izmjenama i dopunama PUP-a, “blisko su povezane sa izgradnjom turističkih objekata i u manjoj mjeri sa izgradnjom stambenih”. Predviđa se da će nivo zaposlenosti u sektoru poljoprivrede u Kolašinu porasti na 264 radna mjesta do 2035. godine. Očekuje se da će planskim usmjerenjem u svim industrijskim sektorima u Kolašinu doći do rasta nivoa zaposlenosti.

“Izgradnja hotela i stambenih objekata omogućiće širenje postrojenja za drvoprerađivačku industriju i generisaće potencijal za eksploataciju drugih resursa, poput ukrasnog kamena. Takođe, i u sektoru energetike/komunalnih djelatnosti doći će do rasta broja radnih mjesta kako bi se zadovoljila rastuća potražnja iz sektora turizma. Industrijski sektor koji će zabilježiti najveći rast broja radnih mjesta biće građevinski sektor”, piše u izmjenama i dopunama PUP-a.

Očekuje se da će najveći rast broja radnih mjesta u Kolašinu biti ostvaren u sektoru turizma, kako na kratkoročnoj, tako i na dugoročnoj osnovi. Tako je procijenjeno da će Kolašin 2035. godine imati 1.314 radnika u sektoru turizma. Preostala radna mjesta u uslužnom sektoru generisaće aktivnosti poput maloprodaje, javne administracije, zdravstva, sa ukupnim brojem od približno 3.250.

Iako državni ski centar na Bjelasici već godina opstaje samo zahvaljujući izdašnoj državnoj pomoći, planskim dokumentom predviđena je gradnja ski-staze na Sinjajevini. Takođe, planirano je formiranje tri uređena skijališta. Prilikom detaljnog planiranja skijaških staza na Loli i Javorju, predlaže se saradnja sa Opštinom Šavnik.

Mojkovački planovi u stilu “nebo je granica” prekinuti su kroz Strateški plan razvoja (SPR) te opštine, u kojoj prema posljednjem popisu sada živi 6.824 ljudi. Suočeni sa poraznom demografskom situacijom, u planovima nema megalomanskih projekata, kako je to ranije bio slučaj.

U međupopisnom periodu, za 8,5 odsto u Mojkovcu je smanjen broj domaćinstava, prirodni priraštaj je u debelom minusu (-13,1%), dok je mortalitet (broj umrlih) skoro tri puta veći od nataliteta (broj rođenih). Konstatovano je i da je u posljednjih pet godina broj mojkovačkih studenata na visokoškolskim ustanovama u Crnoj Gori u konstantnom padu.

Nacrtom SPR definisani su pravci u kojima opština do kraja decenije treba da se razvija, a fokus je uglavnom na popravljanju kvaliteta svakodnevnog života sugrađana. Tako su opšti strateški ciljevi unaprjeđenje saobraćaja i ostale infrastrukture, razvoj društvenih servisa, održivi razvoj i očuvanje životne sredine. Međutim, u dokumentu je izostala dublja analiza na koji način će se odraziti činjenica da će, nastavkom izgradnje autoputa, ta opština biti “zaobiđena”.

Autori SPR veliku pažnju posvetili su, između ostalog, planiranju aktivnosti koje će dovesti do povećanja broja porodica sa riješenim stambenim pitanjem, sportskih terena, manifestacija i događaja, kao i povećanju broja objekata kulture. Prethodnim SPR, za period 2012–2019. godine, definisana je vizija opštine kao uređenog turističko-poljoprivrednog centra sa očuvanom životnom sredinom, valorizovanim prirodnim resursima, konkurentnom prerađivačkom industrijom i kvalitetnom infrastrukturom. Tim planom je bila predviđena realizacija 71 projekta, ali ih je realizovano manje od polovine. U nacrtu SPR konstatovano je i da je monitoring realizacije planiranog bio loš, što, kako ističu, namjeravaju da isprave tokom narednih pet godina.

                                                                                Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

GRADSKE VLASTI I PARKING HAOS U PODGORICI: U kanždama ad hoc mjera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Parking servis od 1. septembra najavljuje upotrebu specijalnog blokatora točkova – „kandža“ za one koji ne plate parking. Kvaka je u tome što Glavni grad kandže neće koristiti na nepropisno, već samo na propisno parkiranim automobilima. Dodatno, nove mjere će nepovoljno uticati na problem sa nedostatkom parking prostora u Podgorici

 

Pored brojnih infrastrukturnih nefunkcionalnosti Glavnog grada, građani godinama ističu nedostatak parkinga kao glavni problem. U Podgorici je registrovano blizu 100 hiljada automobila, a grad raspolaže sa manje od sedam hiljada parking mjesta.

Na većini gradskih saobraćajnica jedna traka uglavnom je zato rezervisana za parking, a nerijetko se zbog nečija četiri žmigavca blokira cijela ulica. Ovog ljeta je  počela rekonstrukcija 500 metara zaobilaznice u Ulici Vojislavljevića, zbog čega je cijelo jedno naselje (Zabjelo) opterećeno velikim gužvama. I manji radovi dovode do saobraćajnog kolapsa u gradu.

Javna parkirališta su odavno zonirana i gotovo svaki parking se plaća. Međutim, i pored naplate u pojedinim mjestima se ne može doći do parkinga, a najveći problem je naći parking tokom radnog vremena u centru ili Preko Morače.

Podgorički Parking servis dosjetio se novog rješenja – „kandže“. Riječ je o napravi koja blokira točak na automobilu, kako bi vozaču bilo onemogućeno da pokrene vozilo dok ne plati kaznu. Radi se  o rješenju koje je dosta efikasno u drugim zemljama, jer je mnogo brže od „pauka“, ne gubi se na vremenu dok vozilo dođe, zakači i odveze nepropisno parkirani automobil, a jedini ključ je kod nadležnog organa koji otključava kandžu tek kada se plate potrebne naknade.

Kvaka je u tome što Glavni grad kandže neće koristiti na nepropisno parkiranim automobilima, već samo na onim propisno parkiranim, ali koji nijesu platili parking. Građani su odmah u ovoj odluci vidjeli dva problema. Prvi je logički i funkcionalni.  Po novim pravilima, vozilo dobije kandžu i to parking mjesto ostaje zarobljeno dok vozač ne plati što se može otegnuti i na nekoliko dana.  Drugi problem je pravne prirode, jer kao i u nekim primorskim opštinama, ovo rješenje nema uporište u Zakonu o drumskom saobraćaju, već se radi o uredbi gradskog preduzeća.

U razvijenim gradovima, poput Budimpešte, kandža se koristi kao sredstvo onesposobljavanja nepropisno parkiranog vozila koje ne remeti ostatak saobraćaja. Recimo ako je neko parkiran na trotoaru, zelenoj površini ili na pomoćnoj traci. Time se pauk rasterećuje i  koristi samo za slučajeve gdje vozilo smeta bezbjednom odvijanju saobračaja.

Portparolka podgoričkog Parking servisa Lejla Kašić objašnjava da je riječ o mjeri koja bi podstakla građane da odgovorno koriste javna parkirališta. Ona je saglasna da je parking nekultura ogroman problem, ali i ističe da je Parking servis nadležan samo za prostor javnih parkirališta. Sve što se tiče parkiranja na kolovozu, pješačkim prelazima, zelenim površinama, nadležni su Uprava za inspekcijske poslove i Komunalna policija. Pojasnila je da će se „kandža“ primjenjivati u dva slučaja.

„Prvi slučaj je kada vozač, odnosno vlasnik, više od tri neplaćene parking karte koje su izdate od strane naših kontrolora. A drugi,  kada nije moguće identifikovati vozaća, odnosno vlasnika vozila. To se dešava zato što vrlo često neki korisnici posežu za mjerama skidanja registarskih oznaka sa vozila kako bi izbjegli plaćanje parkinga“, pojasnila je ona za TV Vijesti.

Građanska aktivistkinja Bojana Jokić naglašava da u državi ništa ne funkcioniše, a žele da regulišu saobraćaj na ovaj način. Istakla je da jedva čeka da joj blokiraju auto pa da  „provjeri je li jača uredba Glavnog grada ili zakoni“.

Iz Parking servisa ranije su saopštili da su bili primorani na uvođenje ove mjere jer imaju korisnike koji duguju velike iznose. Tvrde da su nabavili dovoljan broj uređaja za blokadu, tako da ih sa vozila neće skidati sve dok vozač ne izmiri svoje obaveze.

„Samo da se odblokiraju točkovi cijena će biti 30 eura. Osim tog iznosa korisnik će morati da plati sva potraživanja prema preduzeću po cjenovniku koji je usvojen 2020. godine, pošto je ova odluka usvojena 2019. godine. Vlasnik vozila biće u obavezi da izmiri sva dugovanja kako bi mu blokada bila skinuta“, navodi se u saopštenju.

Građani su na društvenim mrežama pobješnjeli zbog nove metode. Većina smatra da treba bolje regulisati naplatu, kao i da se parking pokrije video nadzorom kako bi se bolje utvrdilo vrijeme koje je neko proveo na parkingu, a pomoglo bi i kod skidanja registarskih oznaka. Sada ste u prekršaju samo ukoliko vas zatekne kontrolor, a ukoliko u zoni parkirate nekoliko sati bez kupovine karte prije nego vas kontrolor zatekne – nijeste u obavezi da plaćate.

Građani sumnjaju da iza ove odluke  ne stoji namjera da što bolje funkcioniše saobraćaj, već da se obezbijede plate za prekomjerna uhljebljavanja.

 

Na društvenim mrežama dijele promotivne cijene brusilica

Nedugo po objavi o upoptrebi kandže, na društvenim mrežama su počeli dijeliti objave o akcijskim cijenama za baterijske brusilice. Tim aparatom mogli bi presjeći kandžu bez čekanja zaposlenog Parking servisa ili plaćanja kazne. Međutim, odgovarali bi zbog oštećenja državne imovine. A to bio bio prekršaj mnogo skuplji od 30 eura.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo