Povežite se sa nama

OKO NAS

ODLAGANJE ISKORIŠTENIH BATERIJA U CRNOJ GORI DALEKO OD EVROPSKIH STANDARDA I PRAKSE: Opasni otpad se vraća hranom i vazduhom

Objavljeno prije

na

Milioni komada baterija koje se koriste u domaćinstvu, umjesto izvoza i reciklaže, završe u smeću. ,,Kada alkalne baterije odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom”, upozorava biolog Vuk Iković

 

Majkl Bader se prije 14 godina iz Njemačke doselio u Crnu Goru. Otvorio je apartmane u uvali Utjeha između Bara i Ulcinja. Od Evropske unije (EU)  2012. godine, prvi je od ukupno 12 osoba u Crnoj Gori dobio sertifikat Ecolabel , kao ekspert koji je upućen i sprovodi ekološke standarde. 

Bader je primijetio je da gosti ostavljaju za sobom veliki broj potrošenih baterija, pa se, s obzirom da je riječ o opasnom otpadu i vođen iskustvom iz Njemačke obratio Komunalnom preduzeću u Baru, pitajući gdje da ih donese. Rekli su mu da nemaju uslova za to. 

,,Kako ne postoji sistem odlaganja i reciklaže baterija stavio sam kutiju u koju ih gosti i ja odlažemo. Navikle su se na to i komšije, pa umjesto da ih bacaju, ostavljaju baterije kod mene”, kaže Bader u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitor

Nekoliko puta godišnje on je odlazio u Njemačku i tamo nosio baterije. 

,,Tamo, u svakom gradu postoji reciklažni centar za opasni otpad – gume, kompjutere, baterije, bijelu tehniku i drugo. Tamo se takav otpad besplatno preuzima. Organizovan je sistem da u prodavnicama preuzimaju upotrebljene baterije”, priča Bader. 

Majkl Bader

Osam godina kasnije, na ponovljeno Baderovo pitanje, CIN-CG/Monitora od barskih komunalaca stigao je sličan odgovor: ,,U Pravilniku o klasifikaciji otpada i katalogu otpada – akumulatori i otpadne baterije su klasifikovani kao opasni otpad i s obzirom da nijesmo registrovani za obavljanje takve vrste djelatnosti, nemamo uslove za sakupljanje i dalji tretman”.

Iako u Crnu Goru godišnje uđe i utroši se oko 50 tona baterija, svega nekoliko stotina kilograma preko ovlašćenih kompanija vrati se u inostranstvo na reciklažu ili bezbjedno odlaganje. 

Najveći dio završi u komunalnom otpadu, što predstavlja  ogroman rizik po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Distributeri i prodavci, uprkos zakonskoj obavezi prepisanoj iz Evropske unije, uglavnom ne preuzimaju istrošene baterije na mjestima gdje se nabavljaju nove, a rijetki su i reciklažni centri koji to rade – pokazalo je istraživanje CIN-CG/Monitora.

Kao i u EU zakonodavstvu tako i u domaćem, baterije se tretiraju kao opasni otpad. One mogu da sadrže opasne materije – olovo, kadmijum i živu. Teški metali imaju dalekosežne negativne efekte na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Procesom raspadanja i razgradnje teški metali odlaze u zemlju, ali i u podzemne vode, i potom u lanac ishrane. Sa druge strane, ukoliko se spale, teški metali dospijevaju u vazduh u vidu sitnih čestica, a dalje opet u zemljište i vode.

Baterije, akumulatori, čađ, otpad od boja, lakova i ljepila, motorna ulja, pecticidi…, neki su od opasnih otpada sa kojima smo često u kontaktu, podsjeća biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD.

Vuk Iković

,,Kod nas nije organizovano razdvajanje otpada. Tako, često dolazi do miješanja opasnog sa neopasnim otpadom. Kada alkalne baterije ili ambalažu od motornog ulja odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj tog kontejnera poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom”, kaže Iković za CIN-CG/Monitor.

On podsjeća da se kazne za miješanje otpada i nepravilno odlaganje kreću od 1.000 do 40.000 eura. Ekološka inspekcija, međutim, nema precizne podatke o izrečenim kaznama, koje se, sudeći prema odgovoru na pitanja CIN-CG/Monitor, uglavnom odnose na nezakonito prikupljanje i postupanje sa akumulatorima za motorna vozila i druge namjene.  

,,Ekološka inspekcija shodno Zakonu o upravljanju otpadom pokreće prekršajne postupke. I u prethodnom periodu je bilo prekršajnih postupaka koji su se odnosili, između ostalih vrsta otpada, i na nezakonito upravljanje otpadnim baterijama-akumulatorima (sakupljanje bez dozvole, predaja otpada neovlašćenom sakupljaču, nepropisno skladištenje na lokaciji sakupljanja itd.), ali evidencija se ne vodi na način da bismo mogli da izdvojimo broj postupaka posebno po vrstama otpadama”, kazala je za CIN-CG/Monitor Veselinka Zarubica, glavna ekološka inspektorka Odsjeka za ekološku inspekciju Uprave za inspekcijske poslove.

Tokom 2018. i 2019. godine, prema podacima Uprave carina (UC), uvezeno je više od 1,3 miliona primarnih baterija. Razlika između primarnih i sekundarnih baterija je što sekundarne baterije mogu da se dopune, dok je primarnim znatno kraći rok upotrebe. Podaci Monstata se donekle razlikuju od UC i govore da je 2018. uvezeno više od 700.000 primarnih baterija, 2019. godine 875 hiljada, a od januara do novembra prošle godine 716 hiljada. Akumulatora za motorna vozila i druge namjene se uveze znatno više: 2018. – 4,7 miliona, 2019. – 4,4 miliona, a od početka do novembra protekle godine 3,5 miliona. 

Izvjesno je da dio baterija namijenjenih domaćinstvu stiže i mimo carinske procedure i prodaje se izvan zvaničnih tokova na pijacama i buvljacima. Monstat nema podatke, niti procjenu o tome koliko jednokratnih baterija godišnje potroši jedno domaćinstvo, kao ni o količini baterija i akumulatora koji završe na otpadu, saopštili su za CIN-CG/Monitor. Zato je moguće samo poređenje. Specijalizovani portal Balkan Green Energy News, koji prati teme održivog razvoja i ekologije, navodi statističke podatke koji pokazuju da u Srbiji četvoročlano domaćinstvo godišnje potroši 20 baterija. 

U Crnoj Gori sa gotovo 200.000 domaćinstava to bi moglo da znači da godišnje na otpadu završi oko četiri miliona baterija s opasnim materijama, ili oko 50 tona. 

Vasilije Seferović, izvršni direktor DOO Čistoća Herceg Novi, kazao je za CIN-CG/Monitor da godišnje sakupe oko 330 kilograma baterija. Ali, preciziraju, to su isključivo baterije koje iskoristi Čistoća u procesu rada. Selekciju baterija iz ukupne količine otpada koja se prikuplja ne obavljaju, a nisu za to ni registrovani.

Da svijest o odlaganju opasnog otpada nije dovoljno razvijena pokazuju i podaci Odjeljenja za upravljanje otpadom Čistoće d.o.o. Podgorica. Od januara do kraja oktobra prošle godine, na šest reciklažnih dvorišta kojima gazduju, odloženo je svega 62 kilograma baterija. 

„Privremeno se skladište na  reciklažnim dvorištima, u posudama koje su specijalno namijenjene za ove vrste otpada. Nakon popunjavanja kapaciteta, predaju se firmama koje imaju licencu za upravljanje ovom vrstom otpada, od resornog ministarstava”, rekli su iz podgoričke Čistoće za CIN-CG/Monitor

Iz barske firme Hemosan koja se bavi sakupljanjem opasnog otpada, kažu da je u 2020. godini preuzeto 291 kilogram baterija. One se privremeno skladište, a potom izvoze u zemlje EU. 

,,U akciji koju smo organizovali zajedno sa trgovinskim lancem Idea i Fakultetom za poslovnu ekonomiju i pravo (iz Bara), sakupljali smo stare baterije 2019. a prošle godine sa distributerom S plus”, kaže direktor Hemosana Zoran Nikitović. 

U ovoj kompaniji nemaju tačnu cijenu izvoza, jer su baterije otpremljene sa ostalim opasnim otpadom. Procjenjuju, ipak, da bi se na nivou Crne Gore moglo sakupiti 15 tona baterija, a izvoz bi koštao do 20.000 eura. 

,,U Austriji baterije uništavaju, dok ih u Njemačkoj recikliraju”, kaže Nikitović.

Na tržište EU nekoliko stotina hiljada tona industrijskih i prenosnih baterija dospije svake godine. Približno – 800 hiljada tona automobilskih, 190 hiljada tona industrijskih i 160 hiljada tona potrošačkih baterija.

U slučaju da ne postoji održivo krajnje tržište za proizvode recikliranja, ili ako detaljna procjena uticaja na okolinu, poljoprivredu i društvo utvrdi da recikliranje nije najbolje rješenje, države EU mogu da odlažu otpadne prenosne baterije koje sadrže kadmijum, živu ili olovo, na odlagališta ili u podzemna skladišta. 

Upravljanje ovom vrstom otpada u Crnoj Gori uređeno je Zakonom o upravljanju otpadom.  

,,Po zakonu, otpadne baterije i akumulatori koji, u skladu sa katalogom otpada, nisu komunalni otpad, predaju se privrednom društvu ili preduzetniku koji obavlja djelatnost sakupljanja, prerade ili zbrinjavanja posebnih vrsta otpada. Otpadne baterije i akumulatori koje čine komunalni otpad, predaju se na mjesta koja su predviđena za ovu vrstu otpada u okviru odvojenog sakupljanja komunalnog otpada , ili na mjesta predviđena za sakupljanje ovih vrsta otpada kod distributera”, objašnjava glavna ekološka inspektorka Zarubica.

Prema riječima Zarubice, u praksi, samo sakupljanje otpadnih akumulatora funkcioniše. 

,,Većina akumulatora se kroz otkup sekundarnih sirovina vrati na reciklažu. Takođe, značajna količina otpadnih akumulatora se sakupi preko akcija distributera akumulatora koji daju određeni popust prilikom kupovine novog akumulatora ukoliko se vrati stari”, napominje glavna ekološka inspektorka. 

To što se korišteni akumulatori, predaju prodavcu, pri čemu se dobija popust na kupljeni novi i za Seferovića je jedan od dobrih primjera sprovođenja reciklaže.

Zarubica potvrđuje da sakupljanje baterija koje se koriste u električnim i elektronskim uređajima nije značajno unaprijeđeno.

,,Razlog je je prevashodno to što se ova vrsta otpada stvara u malim količinama koje nisu interesantne sakupljačima sekundarnih sirovina. Određene količine sakupe se kroz sistem za selektivno sakupljanje otpada koji su uspostavila neka privredna društva”. 

Dozvolu za izvoz opasnog otpada je u ovoj godini za sada dobio samo Hemosan, prema podacima sa sajta Agencije za zaštitu životne sredine. Tokom prošle godine, pored ove kompanije, dozvole su imale Valgo Montenegro (za izvoz zemljišta i kamena koji sadrži opasne supstance), Matej – Cetinje (za otpadna mineralna ulja) i SS Alga Nikšić (za otpadne olovne baterije punjene kisjelinom).

,,U toku prošle godine izdate su dozvole za izvoz 3.000 tona akumulatora i baterija”, kaže za CIN-CG/Monitor Bojan Bašanović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Najčešće, otpadni akumulatori izvoze se u Austriju, Sloveniju, Srbiju,  Bugarsku i Republiku Češku. Prema aktuelnoj klasifikaciji ni Agencija nema podatak koliko se odnosi na baterije za domaćinstvo. 

Iz Agencije napominju da u Crnoj Gori zvanično ne postoji nijedna firma koja se bavi obradom (preradom) akumulatora i olovnih baterija. Iz Hemosana objašnjavaju da postupak reciklaže podrazumijeva fizički proces tretmana istrošenih baterija i obično se sastoji iz „sortiranja, magnetne separacije, rastavljanja i mljevenja (drobljenja)“. Metalni ostaci mogu da se prerade različitim procesima, pirometalurškim ili hidrometalurškim. Proizvodi ovih procesa su legure metala ili rastvori koji sadrže jone metala.

U Nacionalnoj strategiji za implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine 2016-2020. ističe se da ,,u sistemu upravljanja otpadom, u Crnoj Gori još nijesu u potpunosti primijenjeni osnovni principi na kojima se zasniva upravljanje otpadom u EU, iako su integrisani u Nacionalnu 25. strategiju upravljanja otpadom i Nacionalni plan za upravljanje otpadom”. 

U ovom dokumentu navodi se da nijesu poštovani zahtjevi utvrđeni Direktivom 93/86/EEZ (označavanje baterija) iz 1993. godine, a djelimično jesu Direktivom 2006/66/EZ (baterije i akumulatori) iz 2006. 

Najvažniji cilj direktive iz 2006. godine je da ,,države članice, s obzirom na uticaj na okolinu, preduzimaju potrebne mjere kako bi se, što je više moguće, vršilo odvojeno sakupljanje otpadnih baterija i akumulatora i kako bi se smanjilo odlaganje baterija i akumulatora kao miješanog komunalnog otpada s ciljem postizanja visokog nivoa recikliranja svih otpadnih baterija i akumulatora”. Propisane su i najniže stope sakupljanja koje treba da postignu države članice: 25 odsto do 26. septembra 2012, 45 odsto do 2016. godine. 

Crna Gora praktično još nije ni počela. Da bi hitno trebalo da se nešto preduzme, govore i podaci koje je u decembru prošle godine Ministarstvo održivog razvoja i turizma objavilo u Nacionalnom planu implementacije Minimatske konvencije o živi za period 2021-2025. U njemu se navodi da je glavni izvor ispuštanja žive nezakonito odlaganje komunalnog otpada (940 kg žive godišnje) i odlaganje otpada (692 kg žive godišnje).

Uredbom o načinu i postupku osnivanja sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade opasnih baterija i akumulatora, iz juna 2012. godine distributeri imaju brojne obaveze koje očigledno ne poštuju. Na prodajnom mjestu trebalo bi da besplatno preuzimaju otpadne prenosive baterije i akumulatore, bez obzira na njihovo porijeklo i bez uslovljavanja kupovinom nove prenosive baterije ili akumulatora. Posude za odvojeno sakupljanje i privremeno skladištenje preuzetih otpadnih prenosivih baterija i akumulatora morale bi da budu postavljene i vidno označene.

 ,,Zakonom o upravljanju otpadom, propisana je obaveza za uvoznike/proizvođače proizvoda od kojih nastaju posebne vrste otpada da se uključe u organizovani sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade. Nažalost, ovi sistemi nijesu organizovani”, kaže Zarubica. 

,,Pojma ti mi nemamo o tome”, začudili su se u Idea prodavnici u Podgorici kada smo ih pitali možemo li kod njih da ostavimo istrošene baterije. U prodavnici Voli su rekli da moramo pričati sa menadžmentom, pa su onda uputili na njihov Upravni odbor. Odgovori na pitanja CIN-CG/Monitor nisu stigli. 

U toku prošle godine, istraživanje velika švedske kompanije IKEA pokazalo je da, ako se baterije ne unište na pravi način, imaju nemjerljiv i dugoročan uticaj na okolinu zbog sadržaja koji posjeduju. Odlučeno je da se do oktobra 2021. iz upotrebe i prodaje uklone sve alkalne baterije i zamjene onima na punjenje, koje su znatno manje štetne po životnu sredinu. 

I Bader sve manje baterija nosi u Njemačku. 

,,U kući i apartmanima zamijenio sam sve baterijama na punjenje. Jeste da je investicija, ali se vremenom isplati. A tako čuvamo prirodu i zdravlje”. 

 

U Hrvatskoj dolaze na poziv 

I regulativa u Srbiji predviđa da se u prodajnom objektu od krajnjeg korisnika preuzimaju istrošene baterije i akumulatori, a dalje ih trgovac predaje sakupljaču ili nekom drugom ko obavlja skladištenje i tretman. 

,,Treba da znate da je za baterije kao velike zagađivače, država propisala ekološku taksu koja je uključena u cijenu novih baterija, tako da svaki put kada kupite nove baterije, dio cijene koju ste platili za te baterije, bude namijenjen sakupljanju, odlaganju i reciklaži tih istih baterija kada jednog dana postanu otpad”, upozoreno je sa sajta koji se bavi i online prodajom baterija u Srbiji.

U pojedinim prodavnicama široke potrošnje se organizuju akcije prikupljanja, a to sporadično čine i neke lokalne samouprave. Najširu mrežu sakupljanja istrošenih baterija organizuje kompanija Delhaize, a u više od 70 maloprodajnih objekata Maxi i Tempo širom Srbije se mogu predati baterije. Samo prošle godine su prikupili 1,4 tone.

U Hrvatskoj je na snazi je direktiva kojom se zabranjuje plasiranje na tržište određenih baterija ili akumulatora sa sadržajem žive ili kadmijuma iznad utvrđenog praga. Cilj je smanjenje količine opasnih materija koje završe u prirodi. Na području Hrvatske postoji više mogućnosti kako se građani mogu osloboditi iskorišćenih baterija. Mogu ih sami donijeti u reciklažna dvorišta, odnosno na specijalizovana mjesta ovlašćenih sakupljača (trgovine, servisi, trgovački centri…). Omogućen je besplatan odvoz, nakon poziva na besplatan broj, SMS poruke, elektronske pošte ili unosom naloga na internetskim stranicama ovlašćenih sakupljača otpada.

 

U slučaju da procuri, čuvajte kožu i oči

U slučaju da baterija procuri, preduzmite mjere da tečnost iz baterije ne dođe u kontakt sa kožom ili sa očima. U suprotnom moraćete da zatražite ljekarsku pomoć, upozorenje je sa jednog od sajtova iz Srbije za online prodaju baterija. Baterije, kako se navodi, u sebi sadrže različite hemikalije od kojih neke mogu biti agresivne, ili opasne po zdravlje. 

,,Držite ih dalje od djece, čime ćete otkloniti opasnost da ih progutaju i da dođe do trovanja. Nemojte baterije stavljati u vatru. Neke baterije pri sagorijevanju mogu da proizvedu toksične gasove i isparenja. Nemojte puniti baterije koje nisu predviđene za punjenje. Nemojte baterije otvarati ili rastavljati, neke od supstanci kojima su baterije napunjene (na pr. litijum) mogu da budu eksplozivne pri kontaktu sa vazduhom”, navodi se u upozorenju.

Na pitanje šta da se radi sa potrošenim baterijama, sa ovog sajta preporučuju da se ne bacaju sa ostalim smećem, jer u sebi sadrže teške metale koji u velikoj meri mogu da zagade zemljište i vodu, a na taj način dospiju i u hranu i ugroze zdravlje. 

“Istrošene baterije, bez obzira koje su vrste ili namjene, odnesite u neku od specijalizovanih prodavnica. Većina takvih prodavnica ima ovlašćenje da sakuplja istrošene baterije i da ih predaje u reciklažne centre”, upozoravaju na ovom sajtu.

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

 

Komentari

Izdvojeno

VLADA I VIZNI REŽIM: Piši, briši

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon mjesec dana od incidenta na Zabjelu i sporne odluke Vlade da uvede vize za turske državljane, opet je ukinut  vizni režim za Tursku, dok su vize uvedene građanima Azerbejdžajna.  Vlada je ovu odluku obrazložila kao dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom. Crna Gora je trenutno daleko od usklađenog viznog režima sa EU

 

 

Više od mjesec dana nakon incidenta na Zabjelu i ekspresnog uvođenja viza turskim državljanima, Vlada Crne Gore je odlučila da ukine vizni režim za Tursku.

Uvođenje viza uslijedio je u oktobru ove godine, nakon incidenta u kom su učestvovala tri strana državljanina i Podgoričanin.  Iako se kasnije ispostavilo da se nije radilo o turskim, nego o azerbejdžanskim državljanima,  osim uvođenja viza za sve sa turskim pasošem, imovina više turskih državljana tada se našla na meti huligana koji su, revoltirani incidentom na Zabjelu, palili i demolirali njihove radnje u više crnogorskih gradova. Organizovan je i lov na turske državljane.

Rezultat: od kraja oktobra do kraja novembra, prema podacima Ministarstva unutrašnjih poslova, gotovo devet hiljada Turaka napustilo je Crnu Goru. Turski državljani, prema podacima Centralne banke i Uprave za statistiku, predstavljaju najveće investitore u našoj zemlji, vlasnici su 20 odsto kompanija koje ovdje posluju i čine pet odsto turista koji posjećuju Crnu Goru.

Vlada je na istoj sjednici  na kojoj je ukinula raniju odluku za državljane Turske, uvela vize za građane Azerbejdžana.

Vlada je, većinom glasova, odlučila da se  turskim državljanima bezvizni boravak u Crnoj Gori sa 90 smanji na 30 dana. Iz Vlade smatraju da će na taj način prevenirati nelegalne migracije. Odlučeno je i da se, u slučaju procjene bezbjednosnih rizika, vizni režim može ponovo vratiti.

„Odluka predstavlja dio šireg paketa mjera usklađivanja vizne politike sa Evropskom unijom, a koji obuhvata i prilagođavanje vizne politike u odnosu na treće države, u ovom slučaju Azerbejdžan, koji će biti usklađen do 15. januara“, navodi se u saopštenju Vlade.

Međutim, ovom odlukom Crna Gora je i dalje daleko od usklađivanja sa viznom politikom Evropske unije. Vladu čekaju usklađivanje i velike izmjene Zakona o strancima. U Skupštinu je  Vlada sredinom decembra dostavila predlog zakona po kojem će stranci sa preduzećima u Crnoj Gori moći će da dobiju i produže boravak ako imaju firmu sa samo jednim radnikom koji ne mora imati crnogorsko državljanstvo, ali ako dokažu da godišnje plaćaju više od 5.000 eura poreza i doprinosa na zarade.

Taj iznos dažbina na godišnjem nivou dobije se na mjesečnu neto zaradu od 1.600 eura. Uslov za dobijanje boravka ostaje vlasništvo nad nekretninom od najmanje 200 hiljada eura, ali on neće važiti za državljane iz EU, Velike Britanije, Švajcarske, Norveške i Islanda. Oni koji su započeli proceduru produženja boravka po prethodnom zakonu, moći će po starim uslovima da dobiju nastavak boravka najduže do 12 mjeseci.

To su novine iz novih amandmana koje je Vlada dostavila Skupštini, nakon što je prethodno povukla tri amandmana koje je Skupštini dostavila u novembru. U amandmanima  iz novembra pisalo je da stranac mora imati dvoje zaposlenih crnogorskih državljana u firmi ako želi da na osnovu nje dobije ili produži pravo boravka, da za sve strance važi pravilo ostvarivanja boravka samo preko nekretnine vrednije od 200 hiljada eura, kao i da će se svi postupci dobijanja ili produženja boravka po sadašnjem zakonu nastaviti po tim propisima. Predstavnici stranih investitora i poslovnih udruženja stranaca reagovali su upozorenjima da je uslov od dva domaća radnika teško ostvarljiv.

U aktuelnom, važećem Zakonu o strancima uopšte nema uslova za dobijanje boravka preko vlasništva nad firmom koji se odnose na broj zaposlenih, njen promet i plaćanje dažbina. Iz MUP-a su ranije saopštavali da je značajan broj tih firmi fiktivan i da služi samo za dobijanje boravka. Takođe, u sadašnjem zakonu nema uslova koji se odnose na dobijanje prava boravka preko vlasništva nad nekretninama koji se odnose na njenu vrijednost. Iz Vlade i MUP-a ranije su saopštavali i da EU od njih traži da uvedu strože uslove za dobijanje prava boravka za strance koji nisu iz ove unije, kao i da u državama članicama postoje dodatni stroži uslovi koji se odnose na pravo ostvarivanja i produženja boravka na osnovu vlasništva nad firmama i nekretninama.

Vlada u obrazloženjima novih amandmana navodi da njima želi da precizira norme iz zakona, da spriječi zloupotrebe, kao i da stroži uslovi ne budu prevelika biznis barijera za strance koji se u Crnoj Gori stvarno bave biznisom i nemaju fiktivne firme koje služe samo za dobijanje boravka.

Predsjednik Fondacije Budućnost crnogorskog turizma i predsjednik Odbora za turizam Njemačko-crnogorskog poslovnog kluba Michael Bader podsjeća da se crnogorska privreda godinama suočava sa ozbiljnim deficitom radnika u gotovo svim sektorima, dok nedostatak kvalifikovanog kadra pogađa i domaće i strane poslodavce.

„Opravdano se pitamo ko će popuniti ta radna mjesta, naročito kada je riječ o specijalizovanim poslovima koje otvaraju strane firme – IT, konsalting, arhitektura, usluge na daljinu, finansijske tehnologije i drugi sektori znanja“, upitao je Bader.

Predstavnik predlagača izmjena Zakona iz MUP-a, vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić kazao je pred poslanicima da je cilj izmjena ispunjenje zahtjeva i direktiva EU. On je naveo da će danom ulaska Crne Gore u EU stranci koji u Crnoj Gori imaju registrovan boravak imati i određena prava u cijeloj uniji, zbog čega su iz EU bili veoma zainteresovani za izmjene ovog zakona, ali i upozoravali na veliki broj stranaca iz neevropskih država koji zatim kao migranti odlaze u države EU.

“U Hrvatskoj stranac, da bi dobio boravak na osnovu osnivanja firme, mora da ima najmanje tri radnika, od čega su dva hrvatski državljani, a ako ima više zaposlenih na jednog stranca mora da ima tri hrvatska državljanina. Kod nas će biti da mora da ima troje zaposlenih od kojih je najmanje jedan crnogorski državljanin. Odlučili smo se na ovo ograničenje jer stranci u zadnje dvije – tri godine zloupotrebljavaju ovu odredbu”, naveo je Dašić.

Izmjene zakona se pripremaju već četiri godine, bile su na javnoj raspravi u junu i julu 2023. godine, a posljednje dvije godine se norme usklađuju sa Evropskom unijom. Predlog je usklađen sa 12 direktiva EU, a njegovo usvajanje je neophodno za zatvaranje Poglavlja 24 – pravda, sloboda i bezbjednost i Poglavlja 2 – sloboda kretanja radnika. U Crnoj Gori boravi sto hiljada stranaca, od čega je 30 hiljada sa stalnim nastanjenjem – većinom iz bivših jugoslovenskih republika, i 70 hiljada sa privremenim nastanjenjem većinom iz Rusije, Srbije, Ukrajine, Turske,… Zaposleno je 40 hiljada stranaca.

 

I ruskim biznismenima prijeti novi zakon

Vd direktora Direktorata za građanska stanja i lične isprave Dragan Dašić  kazao je da privremeni boravak sada ima 19 hiljada Rusa, od čega 4.375 po osnovu osnivanja firmi.  Ustvrdio je da i „kod njih vjerovatno ima slučajeva fiktivnih firmi osnovanih samo zbog boravka“, kao i da vjeruje i da će mnogi izgubiti pravo boravka.

“Predlagali smo i da se u Zakon o privrednim društvima uvede norma da stranac može da osnuje firmu ako je prethodno regulisao pitanje boravka, jer na primjer građani Crne Gore ne mogu otići u Njemačku i osnovati firmu ni sa euro ni sa 50 hiljada eura. Tada sam to predlagao i prije dvije godine, ali kažu da to ne daju direktive EU”, naveo je Dašić.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UBISTVO PODGORIČANINA U BARSELONI: Rat traje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana

 

 

Pripadnici dva zaraćena kotorska kriminalna klana još jednom su potvrdili da za njih ne postoje granice i prepreke kada odluče da zločinački naum sprovedu u djelo. Početkom nedjelje u Barseloni je ubijen muškarac za kojeg se vjeruje da je M.M. iz Podgorice, koji prema operativnim podacima bezbjednosnih službi slovi za pripadnika škaljarskog kriminalnog klana.

Izvori tvrde da je riječ o osobi koja je poznata i srpskim bezbjednosnim službama ali njegov identitet do zaključenja ovog broja Monitora nije zvanično potvrđen.

Da je u pitanju Podgoričanin blizak škaljarskom kriminalnom klanu objavio je i španski El caso, pozivajući se na svoje izvore.

„Žrtva je stranac iz Istočne Evrope, o kojem policija u ovom trenutku nije imala prethodnih saznanja niti kriminalni dosije u Španiji. Prema informacijama koje je dobio ElCaso.com , sumnja se da bi on mogao biti M.M, muškarac porijeklom iz Podgorice, Crna Gora, i da bi mogao imati veze s kriminalnim klanom Škaljari. Ove podatke je potrebno provjeriti, jer kriminalci ovog tipa sa sjedištem u Kataloniji često koriste više identiteta kako bi izbjegli policiju“, objavio je El caso.

Španski mediji navode i da prema policijskim izvorima sve ukazuje na to da se radilo o ubistvu povezanom s trgovinom drogom i međunarodnim organizovanim kriminalom.

„Žrtva je upucana tri puta u leđa i preminula je na mjestu događaja u ulici Doktor Fleming. Napadač je pobjegao, a katalonska policija pokrenula je veliku operaciju potrage, uključujući patrole na zemlji i policijski helikopter, ali ta akcija nije dovela do hapšenja. Prema policijskim izvorima u Crnoj Gori, čini se da je ovo novo poglavlje u ratu između dva međunarodna klana trgovine kokainom iz Kotora“, objavio je ovaj medij.

Pozivajući se na iskaze svjedoka zločina, mediji navode da je ubica bio maskiran, obučen u crno i da je pucao žrtvi u leđa nasred ulice.Dodaju da katalonska policija mjesecima upozorava na izrazito nasilne incidente između stranaca koji žive u Španiji, a koji su umiješani u krijumčare droge.

„Istragu o društvenom krugu žrtve će pomoći istražiteljima da razjasne mnogo toga, dok će u saradnji s crnogorskim vlastima, nastojati da utvrde ko je želio smrt ovog čovjeka. Ovo nije prvi put da  dva balkanska klana, Kavački i Škaljarski, rješavaju svoje sukobe vatrenim oružjem u Kataloniji, piše El caso.

U centru Barselone, podsjetimo, 15.jula, ubijen je Filip Knežević (36). Ubica je sačekao da Knežević uđe u ulaz zgrade u kojoj je živio, a zatim u njegovom pravcu ispalio najmanje osam hitaca od kojih su ga pogodila četiri. Knežević je povredama podlegao na licu mjesta, a španska policija i dalje traga za napadačem. U vrijeme ubistva, kako su tada objavili španski mediji, Knežević je kod sebe imao nekoliko lažnih dokumenta među kojima je bio i pasoš Hrvatske.

Knežević je slovio za visokorangiranog člana kavačkog kriminalnog klana. Prema navodima optužnice, Knežević je jedan od direktnih egzekutora škaljaraca Alana Kožara i Damira Hadžića na ostrvu Krf 23. jula 2020.

Nedugo nakon njegovog ubistva čelnik crnogorske policije, Lazar Šćepanović, naveo je da je taj zločin inicijalna kapisla za ubistva koja su uslijedila u crnogorskim gradovima.

Samo tri dana nakon ubistva Kneževića u Podgorici je ubijen Igor Nedović, koji je prema operativnim podacima policije bio blizak kavčkom kriminalnom klanu, a dva dana nakon tog zločina u glavnom gradu je ubijen Ivan Milačić, koji je slovio za pripadnika škaljarskog klana.

“Od sticanja nezavisnosti Crne Gore, ovo je najtragičnija godina po broju ubistava, kojih je samo za trećinu manje u odnosu na ratne devedesete godine, rečenica je koju je nedavno saopštio bivši ministar unutrašnjih poslova i funkcioner Građanskog pokreta URA Filip Adžić.

To potvrđuje i crna statistika ubijenih osoba.

“Ove godine desilo se 27 ubistava u Crnoj Gori, imajući u vidu javno dostupne podatke, a bojim se da možda ima i više. Tu govorim ne samo o obračunima kriminalnih struktura, nego o svim ubistvima koja su se desila u Crnoj Gori“, istakao je Adžić u saopštenju.

On je kazao da je 1993. ili 1994. godine bilo od 40 do 50 ubistava, a da od tog perioda do danas godišnje nije bilo zabilježeno ovoliko najtežih krivičnih djela.

“Kada je obračun kriminalnih struktura u pitanju, ove godine je stradalo devet državljana Crne Gore, sedam na teritoriji naše države, što je takođe ogromna brojka koja upozorava i govori da je situacija izmakla kontroli i da su, bez obzira koliko se napora ulagalo, brojke katastrofalne”, rekao je Adžić.

On je kazao da je prošle godine bilo sedam likvidacija u obračunima kriminalnih struktura, ali da je 90 odsto njih bilo rasvijetljeno.

“Kada je u pitanju ova godina, mi imamo oko 60 odsto nerasvijetljenih krivičnih djela. U ovih sedam obračuna imamo četiri stradala, za koja još uvijek ne znamo ko su počinioci tih krivičnih djela. To je jako loša statistika. Iako ne volim, i mnogo mi je teško, kada su u pitanju ljudski životi, da govorim o procentima, ali to je alarm koji mora sve dobro da nas trgne”, rekao je Adžić.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

DEPONIJA U BAKOVIĆIMA, EKOLOŠKI PROBLEM KOLAŠINA: Između požara, propalih tendera i obećanja  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Višednevni požar na  deponiji mješovitog otpada u Bakovićima kod Kolašina ponovo je ogolio višedecenijski problem tog odlagališta, ali i ukazao na zamršen put ka konačnom rješenju, opterećenom propalim tenderima i kompleksnim ekološkim izazovima

 

 

Kolašinska deponija mješovitog otpada u Bakovićima gorjela je nekoliko dana minule sedmice. Požar je izazvao značajno zagađenje vazduha, koje, kako su rekli iz Opštine, može da ima štetne posljedice po zdravlje, posebno djece.

Deponija u Bakovićima, koja je formalno privremena od 1984. godine, do sada je gorjela  samo tokom ljetnjih mjeseci, a najnoviji požar, kažu u lokalnoj upravi, ukazuje na višestruke probleme tog odlagališta. Podsjećaju da su u toku procedure za rješavanje ovog neuređenog odlagališta. Rješenje, međutim, ne podrazumijeva zatvaranje, kako je minule decenije više puta obećavano, već, takozvani „landmining“ – iskopavanje postojećeg otpada, njegovo privremeno uklanjanje i vraćanje u novoformirane kasete koje ispunjavaju standarde sanitarnih deponija.

Komisija Sekretarijata za zaštitu životne sredine početkom sedmice dala je saglasnost na Elaborat procjene uticaja na životnu sredinu. Prethodno je dokument  dva, nakon javne rasprave, vraćan na doradu. Uskoro se, kako tvrde u lokalnoj upravi, očekuje raspisivanje tendera za sanaciju deponije u Bakovićima, koja će biti finansirana preko Ministarstva javnih radova.

Prilika da se 2024. godine završi taj posao propala je nakon što je tender, za koji se nakon žalbi ponuđača ispostavilo da je imao značajne propuste, poništen. Tender vrijedan 4,5 miliona eura sa PDV-om, oboren je u junu prošle godine, nakon što je usvojena žalba kompanije “Bemaks”. Ta kompanija se žalila na dio tenderske dokumentacije u kojem je od ponuđača “jasno i nedvosmisleno zahtijevano da koristi samo jednu vrstu materijala – trisoplast (materijal za hidroizolaciju) holandske firme “Trisoplast Mineral Liner”. U žalbi Bemaksa precizirano je da su u tenderskoj dokumentaciji, odnosno u idejnom rješenju, čak opisane performanse baš tog materijala, i na osnovu cijena procijenjena vrijednost dijela radova (1,57 miliona eura). Kako piše u žalbi, “Bemaks” je prethodno tražio pojašnjenja tenderske dokumentacije, ali ih je odgovor naručioca “dodatno uvjerio u svjesnu namjeru diskriminacije učesnika postupka javne nabavke”. Objašnjeno im je da glavni projekat treba izraditi “u svemu prema odobrenom Idejnom rješenju”.

U Elaboratu na koji je komisija kolašinskog Sekretarijata dala saglasnost, deponija u Bakovićima predstavlja neuređeno odlagalište otpada, na kojem se „odlaganje otpada obavlja nehigijenski, bez prethodnog razdvajanja ili reciklaže“. Površina deponije obuhvata oko pet hektara i podijeljena je na tri zone.

U dokumentu se podsjeća da se na tom prostoru obavlja i odlaganje građevinskog otpada, te je tokom godina teren evidentno degradiran. Potencijal prostora za prijem novih količina otpada na sanitarno bezbjedan način je mali, konstatuju obrađivači Elaborata. Tim dokumentom ponuđene su četiri metode za rješavanje brojnih izazova na toj lokaciji, a izabrana je varijanta “prekomponovanje otpada formiranjem kaseta”. Kako je objašnjeno, ona bi trebalo da se realizuje prema najsavremenijim ekološkim standardima, uz primjenu tzv. “land mining” metode – iskopavanja otpada, koje se obavlja nakon otplinjavanja.

Na prostoru od oko pet hektara trenutno se nalazi i do 150.000 kubnih metara mješovitog komunalnog i građevinskog otpada, koji je decenijama odlagan bez zaštitnih slojeva, drenaže i kontrole procjednih voda. Takav način eksploatacije doveo je do degradacije zemljišta, ugrožavanja biljnog i životinjskog svijeta i potencijalnog rizika po vodotok Tare, koja ima status rijeke prve kategorije. Stručnjaci ističu da prirodni kapacitet rijeke da „razblaži“ zagađenje više ne može biti jedina zaštita, posebno imajući u vidu strme padine deponije i neposredno slivanje voda ka rijeci.

Zbog nepovoljne konfiguracije terena, blizine Tare i ograničenog prostora, izmještanje deponije na drugu lokaciju ocijenjeno je kao neizvodljivo u realnom vremenu, dok su klasične varijante sanacije označene kao tehnički rizične i kratkoročne. Kao kompromis između zaštite životne sredine i realnih potreba opštine, izabran je  „landmining“ . U praksi, to znači da će se postojeći otpad prepakovati na vodonepropusnu podlogu, opremljenu zaštitnim folijama, drenažnim slojevima i sistemima za kontrolu procjednih voda. Kasete će biti formirane kaskadno, prilagođene padini terena, pri čemu će dno najniže kasete biti iznad nivoa velikih voda rijeke Tare. Time se, kako se navodi u Elaboratu, značajno smanjuje rizik od zagađenja površinskih i podzemnih voda.

Iako skuplje od ostalih razmatranih opcija, ovo rješenje je ocijenjeno kao najefikasnije upravo zbog zaštite osjetljivog ekosistema doline Tare. Projekat predviđa i izgradnju obaloutvrde prema rijeci, kao dodatnu barijeru između deponije i vodotoka, dok će se odlaganje otpada u prelaznom periodu odvijati isključivo u kontrolisanim uslovima, do uspostavljanja regionalnog sistema upravljanja otpadom.

U Elaboratu je ponovo istaknuta upotreba Trisoplast mineralne barijere, koja “treba da bude u skladu sa zvaničnim Trisoplast uputstvom proizvođača iz Holandije (Trisoplast Manual)”. Navedeno je da će ta barijera, nakon sabijanja, biti debljine devet centimetara. Moguće su, precizirano je, i druge debljine, ali proizvođač ne preporučuje tanji sloj od pet centimetara. Izabranom varijantom, kako je konstatovano u Elaboratu, uz ostale prednosti, oslobađaju se opštinske parcele ukupne površine 26.500 metara kvadratnih, koje su prema DUP-u predviđene za industrijsku zonu.

Ipak, uprkos obećanim benefitima, s obzirom na neposrednu blizinu rijeke Tare, obrađivači dokumenta ne isključuju mogućnost zagađenja vode i tokom i nakon radova.

“U fazi izvođenja radova postoji realna opasnost od zagađenja vode zbog neposredne blizine deponije vodotocima Tare i Plašnice. Mogući su prodori otpada u vodotok, naročito imajući u vidu da se deponija nalazi u blizini rijeke Tare, što povećava rizik od ispiranja zagađivača, poput teških metala, nitrata i bakterija”, piše u dokumentu.

Iz kolašinske Opštine objašnjavaju da će radovi u Bakovićima biti doprinos relizaciji dražavnog  plana upravljanja otpadom za period 2025–2029. godine, kojim je, između ostalog, predviđeno zatvaranje i sanacija svih nesanitarnih deponija do 2030. i smanjenje količine biorazgradivog otpada koji se odlaže na deponije. Kao ključna infrastrukturna novina predviđa se uspostavljanje četiri regionalna centra za upravljanje otpadom, u Podgorici, Nikšiću, Bijelom Polju i Baru, uz modernizaciju i širenje postojeće mreže za reciklažu i tretman otpada.

                                                                      Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo