Da kriza nije zahvatila samo seosko područje pokazuje podatak da je u gradskoj školi ove godine upisano samo dvanaest prvaka
Nedavno je objavljen podatak da na području desetak potkomovskih sela u opštini Andrijevica, već dvije, a u nekima od njih i tri godine, nije rođeno nijedno dijete.
Potpredsjednik Opštine Andrijevica Veselin Raketić (Nova) kaže za Monitor da je situacija u pogledu migracija veoma teška na području čitave Andrijevice, ali da je na tom prostoru najizraženija i najkritičnija. ,,Nama iz opštine Andrijevica svake godine, prema pokazateljima koji su vrlo precizni, ode, odnosno odseli se, 169 mladih ljudi. Andrijevica nije Njujork pa da se to ne osjeti, nego je to tragedija. Mi moramo tražiti način da to zaustavimo”, kaže Raketić.
On ukazuje da je, kada se radi o potkomovskim selima, riječ o području iz kojeg su tajkuni bliski bivšim DPS vlastima, nekontrolisano crpili prirodne resurse, onoliko koliko su mogli zagrabiti. ,,Zamislite, dvanaest malih elektrana je na tom području a niko od omladine iz tih sela ne radi. Vode, šume, turistički resursi, sve je maksimalno napadnuto, a lokalno stanovništvo od toga nema nikave koristi”, kaže Raketić.
Rijetki mještani sa ovog područja kažu da omladina iz godine u godinu odlazi, a da su zavičaju ostala vjerna uglavnom staračka domaćinstva i nešto momaka od kojih je rijetko koji uspio da oformi bračnu zajednicu. Sve to je, kažu, uticalo da dođe do drastičnog pada nataliteta. Tako se Osnovna škola Milić Keljanović u Konjusima, sa samo tridesetak đaka, našla praktično pred zatvaranjem i pored toga što je prije pet decenija brojala blizu 400 učenika.
,,Osamdesetih godina prošlog vijeka u našoj školi u Konjusima svaki razred je imao po dva odjeljenja. Tada je u Konjusima bilo toliko mladosti de je to bilo milina gledati. Nažalost, ove godine broj učenika je svedan na minimum. Toliko se narod iselio sa prostora Konjuha da čovjeka uhvati strah od samoće”, kaže stanovnik mjesnog centra Konjuhe Brano Babović.
Pošto je stanovnika sve manje, mještani ističu da su u potkomovskim selima i sahrane postale rijetkost. ,,Kud god se čovjek okrene nailazi na zatvorene kuće. Djevojaka nema ni za lijek. U posljednjih desetak godina u našim selima sklopljeno je svega desetak brakova, to znači po jedan godišnje”, ističe Radenko Janković, ,,Sve se to dešava iako je nekada na području Konjuha, Dulipolja, Jošanice, Japana i Krajišta bilo oko trista stalnih domaćinstava. Danas ih je deset puta manje”.
Podaci govore da danas mnogo više Konjušana živi u Podgorici i Budvi nego u mjestu svoga rođenja. To potvrđuje i mještanin Milovan Spalević koji kaže da Brod, kao mjesni centar Konjuha, izgleda sablasno pust. ,,Zavičaju sam posvetio čitav svoj život, ali me iz godine u godinu sve više hvata i tuga i muka, gledajući kako Konjuhe polako nestaje sa mape živih sela. Bojim se da je svaki pokušaj da se ovo područje spasi od daljeg propadanja zakasnio”, kaže Spalević. ,,Naši ljudi su se masovno iselili, tako da ih danas mnogo više ima u Podgorici nego tamo gdje su prvi put udahnuli vazduh života. Nije mali ni broj porodica koje su zatvorile svoje kuće u zavičaju i otišle da rade i žive na crnogorskom primorju. Zato ćete i tamo prije sresti nekoga iz Konjuha nego ovdje na Brodu”.
Preostali mještani ističu da se svega desetak ljudi iz konjuških sela nalazi u radnom odnosu, i da je nedostatak radnih mjesta glavni uzrok iseljavanja. ,,Dok su radile fabrike u Andrijevici i Beranama, sela su bila puna naroda. Od kako su one zatvorene, sve je krenulo kako ne treba. Ljudi nijesu mogli nigdje da se zaposle i bilo je prirodno da odlaze. I ko god je otišao vraćao se samo povremeno i to ljeti da obiđe kuću i imanje”, pričaju stanovnici ovih sela.
Oni danas samo mogu sa sjetom da se prisjećaju činjenice da je svojevremeno autobus od Konjuha do Berana i natrag saobraćao tri puta dnevno i da je uvijek bio pun putnika. Navode da je autobuska linija ukinuta prije petnaest godina, zbog nedostatka putnika. ,,Osamdesetih godina prošlog vijeka autobus Dubrava svakog dana bio je dupke pun putnika dok je saobraćao od Konjiha do Berana i nazad. Dešavalo se da nije mogao da primi sve putnike. Bila su to srećna i nezaboravna vremena, koja se teško mogu povratiti. Danas nema ni putnika, ni autobusa. Nestali su i radnici i đaci. A gdje nema autobuskog prevoza i gdje se pjesma ne čuje, to samo po sebi govori da su ti krajevi osuđeni na propast”, ističe Radenko Janković.
Potpredsjednik Opštine Andrijevica Veselin Raketić smatra da lokalna uprava ima ostvarivu strategiju u pogledu zaustavljanja zabrinjavajućih migracija. ,,Najbolje bi bilo kada bi sve te male elektrane mogle da se konfiskuju. Ali, ako već to ne može, onda se vlasnici moraju prinuditi da zaposle stanovnike mjesta i sela na čijem području su izgrađene”, kaže naš sagovornik. On ističe da je potrebno razmotriti mogućnost aktiviranja fabrike za proizvodnju sira koja je davno izgrađena u Konjusima, ali nikada nije proradila. I u njoj bi se moglo zaposliti nešto mladih sa tog područja. ,,Razmišljamo, takođe, i o aktiviranju avanturističkog centra Mojan, koji je prije nekoliko godina izgrađen, ali isto tako ne radi. I tamo može da se zaposli nešto seoske omladine”, nabraja Raketić. Potrebno je aktivirati sve moguće turističke resurse, kaže. ,,Postoji mogunost da se uvežu turistički resursi, novi i budući kapaciteti Komova i Jelovice, pa da se i tu nađe prostora za zapošljavanje mladih ljudi”.
Da kriza nije zahvatila samo seosko područje pokazuje podatak da je u gradskoj školi u Andrijevici ove godine upisano samo dvanaest prvaka. Ako se takav trend nastavi, za tri ili četiri godine više neće imati djece za polazak u osnovnu školu. A to bi za posljedicu, u dogledno vrijeme, imalo i dovođenje u pitanje opravdanosti opstanka srednjih škola u Andrijevici.
Sve to u varošici koja je, poslije Cetinja, krajem XIX vijeka imala najviše pismenih stanovnika. I prvu biblioteku. I dala velika imena literature, nauke, medicine, umjetnosti. Smije li se, sada, dozvoliti da život stane u Andrijevici. Da odseli. Nove vlasti, lokalne i državne, obećavaju da će učiniti sve da to spriječe. Dok je sve manje onih na koje se ta obećanja odnose.
Tufik SOFTIĆ
DRUŠTVO4 sedmice
SVIJET4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
DRUŠTVO3 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
INTERVJU3 sedmice
Izdvojeno3 sedmice
Izdvojeno4 sedmice