Povežite se sa nama

OKO NAS

BIJELA KUGA U ANDRIJEVICI: Kad život stane

Objavljeno prije

na

Da kriza nije zahvatila samo seosko područje pokazuje podatak da je u gradskoj školi  ove godine upisano samo dvanaest prvaka

 

Nedavno je objavljen podatak da na području desetak potkomovskih sela u opštini Andrijevica, već dvije, a u nekima od njih i tri godine, nije rođeno nijedno dijete.

Potpredsjednik Opštine Andrijevica Veselin Raketić (Nova) kaže za Monitor da je situacija u pogledu migracija veoma teška na području čitave Andrijevice, ali da je na tom prostoru najizraženija i najkritičnija. ,,Nama iz opštine Andrijevica svake godine, prema pokazateljima koji su vrlo precizni, ode, odnosno odseli se, 169 mladih ljudi. Andrijevica nije Njujork pa da se to ne osjeti, nego je to tragedija. Mi moramo tražiti način da to zaustavimo”, kaže Raketić.

On ukazuje da je, kada se radi o potkomovskim selima, riječ o području iz kojeg su tajkuni bliski bivšim DPS vlastima, nekontrolisano crpili prirodne resurse, onoliko koliko su mogli zagrabiti. ,,Zamislite, dvanaest malih elektrana je na tom području a niko od omladine iz tih sela ne radi. Vode, šume, turistički resursi, sve je maksimalno napadnuto, a lokalno stanovništvo od toga nema nikave koristi”, kaže Raketić.

Rijetki mještani sa ovog područja kažu da omladina iz godine u godinu odlazi, a da su zavičaju ostala vjerna uglavnom staračka domaćinstva i nešto momaka od kojih je rijetko koji uspio da oformi bračnu zajednicu. Sve to je, kažu, uticalo da dođe do drastičnog pada nataliteta. Tako se Osnovna škola Milić Keljanović u Konjusima, sa samo tridesetak đaka, našla praktično pred zatvaranjem i pored toga što je prije pet decenija brojala blizu 400 učenika.

,,Osamdesetih godina prošlog vijeka u našoj školi u Konjusima svaki razred je imao po dva odjeljenja. Tada je u Konjusima bilo toliko mladosti de je to bilo milina gledati. Nažalost, ove godine broj učenika je svedan na minimum. Toliko se narod iselio sa prostora Konjuha da čovjeka uhvati strah od samoće”, kaže stanovnik mjesnog centra Konjuhe Brano Babović.

Pošto je stanovnika sve manje, mještani ističu da su u potkomovskim selima i sahrane postale rijetkost. ,,Kud god se čovjek okrene nailazi na zatvorene kuće. Djevojaka nema ni za lijek. U posljednjih desetak godina u našim selima sklopljeno je svega desetak brakova, to znači po jedan godišnje”, ističe Radenko Janković, ,,Sve se to dešava iako je nekada na području Konjuha, Dulipolja, Jošanice, Japana i Krajišta bilo oko trista stalnih domaćinstava. Danas ih je deset puta manje”.

Podaci govore da danas mnogo više Konjušana živi u Podgorici i Budvi nego u mjestu svoga rođenja. To potvrđuje i mještanin Milovan Spalević koji kaže da Brod, kao mjesni centar Konjuha, izgleda sablasno pust. ,,Zavičaju sam posvetio čitav svoj život, ali me iz godine u godinu sve više hvata i tuga i muka, gledajući kako Konjuhe polako nestaje sa mape živih sela. Bojim se da je svaki pokušaj da se ovo područje spasi od daljeg propadanja zakasnio”, kaže Spalević. ,,Naši ljudi su se masovno iselili, tako da ih danas mnogo više ima u Podgorici nego tamo gdje su prvi put udahnuli vazduh života. Nije mali ni broj porodica koje su zatvorile svoje kuće u zavičaju i otišle da rade i žive na crnogorskom primorju. Zato ćete i tamo prije sresti nekoga iz Konjuha nego ovdje na Brodu”.

Preostali mještani ističu da se svega desetak ljudi iz konjuških sela nalazi u radnom odnosu, i da je nedostatak radnih mjesta glavni uzrok iseljavanja. ,,Dok su radile fabrike u Andrijevici i Beranama, sela su bila puna naroda. Od kako su one zatvorene, sve je krenulo kako ne treba. Ljudi nijesu mogli nigdje da se zaposle i bilo je prirodno da odlaze. I ko god je otišao vraćao se samo povremeno i to ljeti da obiđe kuću i imanje”, pričaju stanovnici ovih sela.

Oni danas samo mogu sa sjetom da se prisjećaju činjenice da je svojevremeno autobus od Konjuha do Berana i natrag saobraćao tri puta dnevno i da je uvijek bio pun putnika. Navode da je autobuska linija ukinuta prije petnaest godina, zbog nedostatka putnika. ,,Osamdesetih godina prošlog vijeka autobus Dubrava svakog dana bio je dupke pun putnika dok je saobraćao od Konjiha do Berana i nazad. Dešavalo se da nije mogao da primi sve putnike. Bila su to srećna i nezaboravna vremena, koja se teško mogu povratiti. Danas nema ni putnika, ni autobusa. Nestali su i radnici i đaci. A gdje nema autobuskog prevoza i gdje se pjesma ne čuje, to samo po sebi govori da su ti krajevi osuđeni na propast”, ističe Radenko Janković.

Potpredsjednik Opštine Andrijevica Veselin Raketić smatra da lokalna uprava ima ostvarivu strategiju u pogledu zaustavljanja zabrinjavajućih migracija. ,,Najbolje bi bilo kada bi sve te male elektrane mogle da se konfiskuju. Ali, ako već to ne može, onda se vlasnici moraju prinuditi da zaposle stanovnike mjesta i sela na čijem području su izgrađene”, kaže naš sagovornik. On ističe da je potrebno razmotriti mogućnost aktiviranja fabrike za proizvodnju sira koja je davno izgrađena u Konjusima, ali nikada nije proradila. I u njoj bi se moglo zaposliti nešto mladih sa tog područja. ,,Razmišljamo, takođe, i o aktiviranju avanturističkog centra Mojan, koji je prije nekoliko godina izgrađen, ali isto tako ne radi. I tamo može da se zaposli nešto seoske omladine”, nabraja Raketić. Potrebno je aktivirati sve moguće turističke resurse, kaže. ,,Postoji mogunost da se uvežu turistički resursi, novi i budući kapaciteti Komova i Jelovice, pa da se i tu nađe prostora za zapošljavanje mladih ljudi”.

Da kriza nije zahvatila samo seosko područje pokazuje podatak da je u gradskoj školi u Andrijevici ove godine upisano samo dvanaest prvaka. Ako se takav trend  nastavi, za tri ili četiri godine više neće imati djece za polazak u osnovnu školu. A to bi za posljedicu, u dogledno vrijeme, imalo i dovođenje u pitanje opravdanosti opstanka srednjih škola u Andrijevici.

Sve to u varošici koja je, poslije Cetinja, krajem XIX vijeka imala najviše pismenih stanovnika. I prvu biblioteku. I dala velika imena literature, nauke, medicine, umjetnosti. Smije li se, sada, dozvoliti da život stane u Andrijevici. Da odseli. Nove vlasti, lokalne i državne, obećavaju da će učiniti sve da to spriječe. Dok je sve manje onih na koje se ta obećanja odnose.

Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

PODRŠKA ŽENSKOM PREDUZETNIŠTVU NA SJEVERU: Mrvice iz opštinskih kasa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Većina opština ispoštovala je formalnu obavezu, pa su i ove godine opredijelili sredstva za podršku sugrađankama koje bi da pokrenu ili unaprijede svoje biznise. Međutim, prema broju i vrsti projekata kojima su konkurisale, jasno je da se žene na sjeveru još sa strahom upuštaju u preduzetništvo

 

Prema ocjeni Privredne komore Crne Gore (PKCG) žensko preduzetništvo je najbrže rastuća kategorija u preduzetničkom svijetu. Podrška s lokalnog nivoa tom vidu ženskih poslovnih incijativa, ipak, na sjeveru, stagnira već tri godine. U većini opština, bez obzira na visnu budžeta, sredstva koja se godišnje izdvaju da osnaže žene preduzetnice ne prelazi 10.000 eura. Tako je, na primjer, u Brenama, čija je opštinska kasa ove godine „teška“ više od devet miliona eura, ali i u Kolašinu i Mojkovcu čiji su dvanaestomjesečni prihodi polovinu tog iznosa.

Odluku da pomažu sugrađankama, koje bi da se oprobaju ili unaprijede svoje biznise, opštine u Crnoj Gori nijesu donijele same. Ženska politička mreža (ŽPM) uspjela je 2018. godine da se izbori da se u lokalnim budžetima opredijele posebna sredstva namijena podsticaju razvoja ženskog preduzetništva. Naredne godine, oko 15 opština uvelo je posebnu budžetsku liniju za podršku preduzetništvu  svojih sugrađanki.

No, od tada do danas, sredstva koja se izdvaju za tu namjenu ostaju ista, s izuzetkom rijetkih opština koje su ih povećale. Na primjer, nakon što je dvije godine zaredom u budžetu Opštine Bijelo Polje za žensko preduzetništvo izdvajano po 10.000 eura, ove godine su taj iznos udvostručili. Očekivano, s obzirom na to da su bjelopljski prihodi i rashodi planirani na skoro 12,5 milona eura.

Berane ne slijedi taj primjer. Iz budžeta će ove, kao i prethodne dvije  godine,  izdvojiti  samo 10.000 eura za sufinasiranje biznis planova žena u tom gradu.

Iz Opštine su najavili da će podržati projekte koji podstiču ekonomski razvoj opštine, predviđaju otvaranje novih radnih mjesta, podstiču razvoj poljoprivrede i ruralnog područja… Prednost će imati i projekti koji podstiču razvoj organske poljoprivredne proizvodnje, turizam, doprinose afirmaciji i valorizaciji kulturnog potencijala…

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BOGATSVO LJEKOVITOG I AROMATIČNOG BILJA U CRNOJ GORI: OD KANTARIONA DO BRĐANKE: Zaboravljeni rasadnik mogućnosti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je, sa svojih četiri hiljade vrsta biljaka koje žive na njenoj teritoriji, u odnosu na svoju veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Šanse za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima

 

Sakupljanje ljekovitog i aromatičnog bilja može biti veoma isplativa  djelatnost u Crnoj Gori. Oko četiri hiljade vrsta bilja živi na njenoj teritoriji. Od toga, preko 700 vrsta ljekovitog bilja je u upotrebi. Flora Evrope broji oko 11 hiljada različitih biljaka, a Balkansko poluostrvo oko devet.  Crna Gora je, u odnosu na veličinu, centar raznovrsnosti i velikog broja endema. Mogućnosti za njihovu eksploataciju su brojne, ali uz mjere zaštite i očuvanja prirode, kao i podrške malobrojnim uzgajivačima i proizvođačima.

,,Prepoznavanje i poznavanje biljaka je velika vještina koja se stiče godinama”, objašnjava za Monitor biološkinja Dragana Saveljić. Pravilno sakupljanje ljekovitog bilja podrazumijeva posjedovanje osnovnog botaničkog znanja – sposobnost poznavanja vrste i njene biologije i ekologije, gdje raste, kako se razmnožava, u kojoj fazi je najbolje brati i slično. ,,Iako naizgled veoma slične, biljke se među sobom veoma razlikuju po sastavu i kvalitetu biljne droge. Ako se sakupi biljka koja nema upotrebnu vrijednost, sve mora da se baci, trud propada. Još je gore da  ljekovitu biljku zamijenite sa potencijalno ili stvarno otrovnom, odnosno štetnom vrstom.  Bilo je trovanja ljudi, i sa fatalnim ishodom, zbog nepoznavanja ljekovite flore”, kaže Saveljićeva.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ŠUME I POHARE: Ima li kraja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore upozoravaju da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta.  Ovih su dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem kako bi se hitno zaustavila  nezakonita eksploatacija državnih šuma od privilegovanih koncesionara, tajkuna

 

Drvoprerađivači sa sjevera Crne Gore poručili su da se hitno mora zaustaviti dalja nezakonita eksploatacija državnih šuma od, kako kažu, privilegovanih koncesionara. Preciznije – tajkuna.

Oni su se ovih dana u Plavu dogovorili da formiraju delegaciju koja će zatražiti hitan sastanak sa premijerom Zdravkom Krivokapićem i njegovim saradnicima. Cilj je definisanje daljih koraka oko gazdovanja državnim šumama.

Koliko štete trpe drvoprerađivači, građani, lokalne samouprave i država od gazdovanja neki od njih su stavili i na papir.

Plavljanin Edin Šarkinović kaže da država i lokalne zajednice gube ogromne prihode, zbog toga što se ne obavlja finalna obrada drveta. Prema njegovim riječima, koncesionari dobijaju drvnu masu po cijeni sedamnaest eura za kubik.

„Bilo koji od njih, koji se mogu na prste ruke prebrojati, za neku za njih smiješnu količinu od 5.000 kubika dobije za 85.000 eura, a PDV na tu sumu iznosi 17.500 eura. Ako bi tu količinu sirovine izrezali, osušili i uglačili na standardnu debljinu, dobili bi vrijednost od 1.550.000 eura, a PDV bi bio 325.000 eura” – kaže Šarkinović.

On napominje da bi složenije obrade, poput izrade vrata, dostizale trostruko veće iznose. „Ovo dovoljno govori koliko se gubi što nema finalne obrade i što se izvozi oblovina” – objašnjava Šarkinović. Da ovakav način gazdovanja šumama nije pošten i ne donosi nikakvu dodatnu vrijednost Crnoj Gori, prošle sedmice saopštio je i premijer Krivokapić. On je najavio suzbijanje mnogih problema koji su, kako je rekao, prerasli  čak i u organizovani kriminal. „Došlo je vrijeme da se stane na put svima koji bjesomučno koriste šume, uništavaju puteve, a ne daju nikakve dodatne vrijednosti Crnoj Gori” – izjavio je premijer prilikom posjete Beranama.

Ta izjava premijera Krivokapića je ohrabrila drvoprerađivače da se okupe u Plavu. Saglasili su se da se samo zajedničkim djelovanjem svih drvoprerađivača i nevladinih organizacija koje se bave zaštitom prirodnih i drugih vrijednosti, može zaustaviti pohara i uništavanje državnih šuma.

„Ovaj skup su podržale 62 nevladine organizacije iz čitave Crne Gore. Konačno se mora stati na kraj nezakonitim radnjama. Zadatak radnog tijela kojeg smo formirali biće da se u razgovoru sa premijerom Kivokapićem i njegovim saradnicima iznađe najbolji model za upravljanje državnim šumama. Tu se, prije svega, moraju zaštititi interesi lokalnog stanovništva i dati šansa drvoprerađivačima da, baveći se finalnom preradom drveta, lako dolaze do sirovine, što do sada nije bio slučaj” – kaže Esko Barjaktarović, drvoprerađivač iz Plava. Sa tog skupa je poručeno da se više ne smije dozvoliti da koncesionari sa strane raubuju državne šume, a da pritom lokalno stanovnioštvo ne može da obzbijedi ni ogrjevno drvo.

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 30. jula ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo