Povežite se sa nama

OKO NAS

ODLAGANJE ISKORIŠTENIH BATERIJA U CRNOJ GORI DALEKO OD EVROPSKIH STANDARDA I PRAKSE: Opasni otpad se vraća hranom i vazduhom

Objavljeno prije

na

Milioni komada baterija koje se koriste u domaćinstvu, umjesto izvoza i reciklaže, završe u smeću. ,,Kada alkalne baterije odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom”, upozorava biolog Vuk Iković

 

Majkl Bader se prije 14 godina iz Njemačke doselio u Crnu Goru. Otvorio je apartmane u uvali Utjeha između Bara i Ulcinja. Od Evropske unije (EU)  2012. godine, prvi je od ukupno 12 osoba u Crnoj Gori dobio sertifikat Ecolabel , kao ekspert koji je upućen i sprovodi ekološke standarde. 

Bader je primijetio je da gosti ostavljaju za sobom veliki broj potrošenih baterija, pa se, s obzirom da je riječ o opasnom otpadu i vođen iskustvom iz Njemačke obratio Komunalnom preduzeću u Baru, pitajući gdje da ih donese. Rekli su mu da nemaju uslova za to. 

,,Kako ne postoji sistem odlaganja i reciklaže baterija stavio sam kutiju u koju ih gosti i ja odlažemo. Navikle su se na to i komšije, pa umjesto da ih bacaju, ostavljaju baterije kod mene”, kaže Bader u razgovoru za Centar za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG) i Monitor

Nekoliko puta godišnje on je odlazio u Njemačku i tamo nosio baterije. 

,,Tamo, u svakom gradu postoji reciklažni centar za opasni otpad – gume, kompjutere, baterije, bijelu tehniku i drugo. Tamo se takav otpad besplatno preuzima. Organizovan je sistem da u prodavnicama preuzimaju upotrebljene baterije”, priča Bader. 

Majkl Bader

Osam godina kasnije, na ponovljeno Baderovo pitanje, CIN-CG/Monitora od barskih komunalaca stigao je sličan odgovor: ,,U Pravilniku o klasifikaciji otpada i katalogu otpada – akumulatori i otpadne baterije su klasifikovani kao opasni otpad i s obzirom da nijesmo registrovani za obavljanje takve vrste djelatnosti, nemamo uslove za sakupljanje i dalji tretman”.

Iako u Crnu Goru godišnje uđe i utroši se oko 50 tona baterija, svega nekoliko stotina kilograma preko ovlašćenih kompanija vrati se u inostranstvo na reciklažu ili bezbjedno odlaganje. 

Najveći dio završi u komunalnom otpadu, što predstavlja  ogroman rizik po životnu sredinu i zdravlje ljudi. Distributeri i prodavci, uprkos zakonskoj obavezi prepisanoj iz Evropske unije, uglavnom ne preuzimaju istrošene baterije na mjestima gdje se nabavljaju nove, a rijetki su i reciklažni centri koji to rade – pokazalo je istraživanje CIN-CG/Monitora.

Kao i u EU zakonodavstvu tako i u domaćem, baterije se tretiraju kao opasni otpad. One mogu da sadrže opasne materije – olovo, kadmijum i živu. Teški metali imaju dalekosežne negativne efekte na životnu sredinu i zdravlje ljudi. Procesom raspadanja i razgradnje teški metali odlaze u zemlju, ali i u podzemne vode, i potom u lanac ishrane. Sa druge strane, ukoliko se spale, teški metali dospijevaju u vazduh u vidu sitnih čestica, a dalje opet u zemljište i vode.

Baterije, akumulatori, čađ, otpad od boja, lakova i ljepila, motorna ulja, pecticidi…, neki su od opasnih otpada sa kojima smo često u kontaktu, podsjeća biolog Vuk Iković iz Organizacije KOD.

Vuk Iković

,,Kod nas nije organizovano razdvajanje otpada. Tako, često dolazi do miješanja opasnog sa neopasnim otpadom. Kada alkalne baterije ili ambalažu od motornog ulja odložite u kontejner sa običnim, komunalnim otpadom, čitav sadržaj tog kontejnera poprima karakteristike opasnog. Ovo povećava rizik od zagađenja i povećava cijenu upravljanja otpadom”, kaže Iković za CIN-CG/Monitor.

On podsjeća da se kazne za miješanje otpada i nepravilno odlaganje kreću od 1.000 do 40.000 eura. Ekološka inspekcija, međutim, nema precizne podatke o izrečenim kaznama, koje se, sudeći prema odgovoru na pitanja CIN-CG/Monitor, uglavnom odnose na nezakonito prikupljanje i postupanje sa akumulatorima za motorna vozila i druge namjene.  

,,Ekološka inspekcija shodno Zakonu o upravljanju otpadom pokreće prekršajne postupke. I u prethodnom periodu je bilo prekršajnih postupaka koji su se odnosili, između ostalih vrsta otpada, i na nezakonito upravljanje otpadnim baterijama-akumulatorima (sakupljanje bez dozvole, predaja otpada neovlašćenom sakupljaču, nepropisno skladištenje na lokaciji sakupljanja itd.), ali evidencija se ne vodi na način da bismo mogli da izdvojimo broj postupaka posebno po vrstama otpadama”, kazala je za CIN-CG/Monitor Veselinka Zarubica, glavna ekološka inspektorka Odsjeka za ekološku inspekciju Uprave za inspekcijske poslove.

Tokom 2018. i 2019. godine, prema podacima Uprave carina (UC), uvezeno je više od 1,3 miliona primarnih baterija. Razlika između primarnih i sekundarnih baterija je što sekundarne baterije mogu da se dopune, dok je primarnim znatno kraći rok upotrebe. Podaci Monstata se donekle razlikuju od UC i govore da je 2018. uvezeno više od 700.000 primarnih baterija, 2019. godine 875 hiljada, a od januara do novembra prošle godine 716 hiljada. Akumulatora za motorna vozila i druge namjene se uveze znatno više: 2018. – 4,7 miliona, 2019. – 4,4 miliona, a od početka do novembra protekle godine 3,5 miliona. 

Izvjesno je da dio baterija namijenjenih domaćinstvu stiže i mimo carinske procedure i prodaje se izvan zvaničnih tokova na pijacama i buvljacima. Monstat nema podatke, niti procjenu o tome koliko jednokratnih baterija godišnje potroši jedno domaćinstvo, kao ni o količini baterija i akumulatora koji završe na otpadu, saopštili su za CIN-CG/Monitor. Zato je moguće samo poređenje. Specijalizovani portal Balkan Green Energy News, koji prati teme održivog razvoja i ekologije, navodi statističke podatke koji pokazuju da u Srbiji četvoročlano domaćinstvo godišnje potroši 20 baterija. 

U Crnoj Gori sa gotovo 200.000 domaćinstava to bi moglo da znači da godišnje na otpadu završi oko četiri miliona baterija s opasnim materijama, ili oko 50 tona. 

Vasilije Seferović, izvršni direktor DOO Čistoća Herceg Novi, kazao je za CIN-CG/Monitor da godišnje sakupe oko 330 kilograma baterija. Ali, preciziraju, to su isključivo baterije koje iskoristi Čistoća u procesu rada. Selekciju baterija iz ukupne količine otpada koja se prikuplja ne obavljaju, a nisu za to ni registrovani.

Da svijest o odlaganju opasnog otpada nije dovoljno razvijena pokazuju i podaci Odjeljenja za upravljanje otpadom Čistoće d.o.o. Podgorica. Od januara do kraja oktobra prošle godine, na šest reciklažnih dvorišta kojima gazduju, odloženo je svega 62 kilograma baterija. 

„Privremeno se skladište na  reciklažnim dvorištima, u posudama koje su specijalno namijenjene za ove vrste otpada. Nakon popunjavanja kapaciteta, predaju se firmama koje imaju licencu za upravljanje ovom vrstom otpada, od resornog ministarstava”, rekli su iz podgoričke Čistoće za CIN-CG/Monitor

Iz barske firme Hemosan koja se bavi sakupljanjem opasnog otpada, kažu da je u 2020. godini preuzeto 291 kilogram baterija. One se privremeno skladište, a potom izvoze u zemlje EU. 

,,U akciji koju smo organizovali zajedno sa trgovinskim lancem Idea i Fakultetom za poslovnu ekonomiju i pravo (iz Bara), sakupljali smo stare baterije 2019. a prošle godine sa distributerom S plus”, kaže direktor Hemosana Zoran Nikitović. 

U ovoj kompaniji nemaju tačnu cijenu izvoza, jer su baterije otpremljene sa ostalim opasnim otpadom. Procjenjuju, ipak, da bi se na nivou Crne Gore moglo sakupiti 15 tona baterija, a izvoz bi koštao do 20.000 eura. 

,,U Austriji baterije uništavaju, dok ih u Njemačkoj recikliraju”, kaže Nikitović.

Na tržište EU nekoliko stotina hiljada tona industrijskih i prenosnih baterija dospije svake godine. Približno – 800 hiljada tona automobilskih, 190 hiljada tona industrijskih i 160 hiljada tona potrošačkih baterija.

U slučaju da ne postoji održivo krajnje tržište za proizvode recikliranja, ili ako detaljna procjena uticaja na okolinu, poljoprivredu i društvo utvrdi da recikliranje nije najbolje rješenje, države EU mogu da odlažu otpadne prenosne baterije koje sadrže kadmijum, živu ili olovo, na odlagališta ili u podzemna skladišta. 

Upravljanje ovom vrstom otpada u Crnoj Gori uređeno je Zakonom o upravljanju otpadom.  

,,Po zakonu, otpadne baterije i akumulatori koji, u skladu sa katalogom otpada, nisu komunalni otpad, predaju se privrednom društvu ili preduzetniku koji obavlja djelatnost sakupljanja, prerade ili zbrinjavanja posebnih vrsta otpada. Otpadne baterije i akumulatori koje čine komunalni otpad, predaju se na mjesta koja su predviđena za ovu vrstu otpada u okviru odvojenog sakupljanja komunalnog otpada , ili na mjesta predviđena za sakupljanje ovih vrsta otpada kod distributera”, objašnjava glavna ekološka inspektorka Zarubica.

Prema riječima Zarubice, u praksi, samo sakupljanje otpadnih akumulatora funkcioniše. 

,,Većina akumulatora se kroz otkup sekundarnih sirovina vrati na reciklažu. Takođe, značajna količina otpadnih akumulatora se sakupi preko akcija distributera akumulatora koji daju određeni popust prilikom kupovine novog akumulatora ukoliko se vrati stari”, napominje glavna ekološka inspektorka. 

To što se korišteni akumulatori, predaju prodavcu, pri čemu se dobija popust na kupljeni novi i za Seferovića je jedan od dobrih primjera sprovođenja reciklaže.

Zarubica potvrđuje da sakupljanje baterija koje se koriste u električnim i elektronskim uređajima nije značajno unaprijeđeno.

,,Razlog je je prevashodno to što se ova vrsta otpada stvara u malim količinama koje nisu interesantne sakupljačima sekundarnih sirovina. Određene količine sakupe se kroz sistem za selektivno sakupljanje otpada koji su uspostavila neka privredna društva”. 

Dozvolu za izvoz opasnog otpada je u ovoj godini za sada dobio samo Hemosan, prema podacima sa sajta Agencije za zaštitu životne sredine. Tokom prošle godine, pored ove kompanije, dozvole su imale Valgo Montenegro (za izvoz zemljišta i kamena koji sadrži opasne supstance), Matej – Cetinje (za otpadna mineralna ulja) i SS Alga Nikšić (za otpadne olovne baterije punjene kisjelinom).

,,U toku prošle godine izdate su dozvole za izvoz 3.000 tona akumulatora i baterija”, kaže za CIN-CG/Monitor Bojan Bašanović iz Agencije za zaštitu životne sredine. Najčešće, otpadni akumulatori izvoze se u Austriju, Sloveniju, Srbiju,  Bugarsku i Republiku Češku. Prema aktuelnoj klasifikaciji ni Agencija nema podatak koliko se odnosi na baterije za domaćinstvo. 

Iz Agencije napominju da u Crnoj Gori zvanično ne postoji nijedna firma koja se bavi obradom (preradom) akumulatora i olovnih baterija. Iz Hemosana objašnjavaju da postupak reciklaže podrazumijeva fizički proces tretmana istrošenih baterija i obično se sastoji iz „sortiranja, magnetne separacije, rastavljanja i mljevenja (drobljenja)“. Metalni ostaci mogu da se prerade različitim procesima, pirometalurškim ili hidrometalurškim. Proizvodi ovih procesa su legure metala ili rastvori koji sadrže jone metala.

U Nacionalnoj strategiji za implementaciju i primjenu pravne tekovine EU u oblasti životne sredine 2016-2020. ističe se da ,,u sistemu upravljanja otpadom, u Crnoj Gori još nijesu u potpunosti primijenjeni osnovni principi na kojima se zasniva upravljanje otpadom u EU, iako su integrisani u Nacionalnu 25. strategiju upravljanja otpadom i Nacionalni plan za upravljanje otpadom”. 

U ovom dokumentu navodi se da nijesu poštovani zahtjevi utvrđeni Direktivom 93/86/EEZ (označavanje baterija) iz 1993. godine, a djelimično jesu Direktivom 2006/66/EZ (baterije i akumulatori) iz 2006. 

Najvažniji cilj direktive iz 2006. godine je da ,,države članice, s obzirom na uticaj na okolinu, preduzimaju potrebne mjere kako bi se, što je više moguće, vršilo odvojeno sakupljanje otpadnih baterija i akumulatora i kako bi se smanjilo odlaganje baterija i akumulatora kao miješanog komunalnog otpada s ciljem postizanja visokog nivoa recikliranja svih otpadnih baterija i akumulatora”. Propisane su i najniže stope sakupljanja koje treba da postignu države članice: 25 odsto do 26. septembra 2012, 45 odsto do 2016. godine. 

Crna Gora praktično još nije ni počela. Da bi hitno trebalo da se nešto preduzme, govore i podaci koje je u decembru prošle godine Ministarstvo održivog razvoja i turizma objavilo u Nacionalnom planu implementacije Minimatske konvencije o živi za period 2021-2025. U njemu se navodi da je glavni izvor ispuštanja žive nezakonito odlaganje komunalnog otpada (940 kg žive godišnje) i odlaganje otpada (692 kg žive godišnje).

Uredbom o načinu i postupku osnivanja sistema preuzimanja, sakupljanja i obrade opasnih baterija i akumulatora, iz juna 2012. godine distributeri imaju brojne obaveze koje očigledno ne poštuju. Na prodajnom mjestu trebalo bi da besplatno preuzimaju otpadne prenosive baterije i akumulatore, bez obzira na njihovo porijeklo i bez uslovljavanja kupovinom nove prenosive baterije ili akumulatora. Posude za odvojeno sakupljanje i privremeno skladištenje preuzetih otpadnih prenosivih baterija i akumulatora morale bi da budu postavljene i vidno označene.

 ,,Zakonom o upravljanju otpadom, propisana je obaveza za uvoznike/proizvođače proizvoda od kojih nastaju posebne vrste otpada da se uključe u organizovani sistem preuzimanja, sakupljanja i obrade. Nažalost, ovi sistemi nijesu organizovani”, kaže Zarubica. 

,,Pojma ti mi nemamo o tome”, začudili su se u Idea prodavnici u Podgorici kada smo ih pitali možemo li kod njih da ostavimo istrošene baterije. U prodavnici Voli su rekli da moramo pričati sa menadžmentom, pa su onda uputili na njihov Upravni odbor. Odgovori na pitanja CIN-CG/Monitor nisu stigli. 

U toku prošle godine, istraživanje velika švedske kompanije IKEA pokazalo je da, ako se baterije ne unište na pravi način, imaju nemjerljiv i dugoročan uticaj na okolinu zbog sadržaja koji posjeduju. Odlučeno je da se do oktobra 2021. iz upotrebe i prodaje uklone sve alkalne baterije i zamjene onima na punjenje, koje su znatno manje štetne po životnu sredinu. 

I Bader sve manje baterija nosi u Njemačku. 

,,U kući i apartmanima zamijenio sam sve baterijama na punjenje. Jeste da je investicija, ali se vremenom isplati. A tako čuvamo prirodu i zdravlje”. 

 

U Hrvatskoj dolaze na poziv 

I regulativa u Srbiji predviđa da se u prodajnom objektu od krajnjeg korisnika preuzimaju istrošene baterije i akumulatori, a dalje ih trgovac predaje sakupljaču ili nekom drugom ko obavlja skladištenje i tretman. 

,,Treba da znate da je za baterije kao velike zagađivače, država propisala ekološku taksu koja je uključena u cijenu novih baterija, tako da svaki put kada kupite nove baterije, dio cijene koju ste platili za te baterije, bude namijenjen sakupljanju, odlaganju i reciklaži tih istih baterija kada jednog dana postanu otpad”, upozoreno je sa sajta koji se bavi i online prodajom baterija u Srbiji.

U pojedinim prodavnicama široke potrošnje se organizuju akcije prikupljanja, a to sporadično čine i neke lokalne samouprave. Najširu mrežu sakupljanja istrošenih baterija organizuje kompanija Delhaize, a u više od 70 maloprodajnih objekata Maxi i Tempo širom Srbije se mogu predati baterije. Samo prošle godine su prikupili 1,4 tone.

U Hrvatskoj je na snazi je direktiva kojom se zabranjuje plasiranje na tržište određenih baterija ili akumulatora sa sadržajem žive ili kadmijuma iznad utvrđenog praga. Cilj je smanjenje količine opasnih materija koje završe u prirodi. Na području Hrvatske postoji više mogućnosti kako se građani mogu osloboditi iskorišćenih baterija. Mogu ih sami donijeti u reciklažna dvorišta, odnosno na specijalizovana mjesta ovlašćenih sakupljača (trgovine, servisi, trgovački centri…). Omogućen je besplatan odvoz, nakon poziva na besplatan broj, SMS poruke, elektronske pošte ili unosom naloga na internetskim stranicama ovlašćenih sakupljača otpada.

 

U slučaju da procuri, čuvajte kožu i oči

U slučaju da baterija procuri, preduzmite mjere da tečnost iz baterije ne dođe u kontakt sa kožom ili sa očima. U suprotnom moraćete da zatražite ljekarsku pomoć, upozorenje je sa jednog od sajtova iz Srbije za online prodaju baterija. Baterije, kako se navodi, u sebi sadrže različite hemikalije od kojih neke mogu biti agresivne, ili opasne po zdravlje. 

,,Držite ih dalje od djece, čime ćete otkloniti opasnost da ih progutaju i da dođe do trovanja. Nemojte baterije stavljati u vatru. Neke baterije pri sagorijevanju mogu da proizvedu toksične gasove i isparenja. Nemojte puniti baterije koje nisu predviđene za punjenje. Nemojte baterije otvarati ili rastavljati, neke od supstanci kojima su baterije napunjene (na pr. litijum) mogu da budu eksplozivne pri kontaktu sa vazduhom”, navodi se u upozorenju.

Na pitanje šta da se radi sa potrošenim baterijama, sa ovog sajta preporučuju da se ne bacaju sa ostalim smećem, jer u sebi sadrže teške metale koji u velikoj meri mogu da zagade zemljište i vodu, a na taj način dospiju i u hranu i ugroze zdravlje. 

“Istrošene baterije, bez obzira koje su vrste ili namjene, odnesite u neku od specijalizovanih prodavnica. Većina takvih prodavnica ima ovlašćenje da sakuplja istrošene baterije i da ih predaje u reciklažne centre”, upozoravaju na ovom sajtu.

Predrag NIKOLIĆ
Andrea JELIĆ

 

Komentari

Izdvojeno

CRNOGORSKI DRUMOVI SVE VIŠE UZIMAJU DANAK: Među najgorima u Evropi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Samo u prvoj polovini ovog mjeseca  život je izgubilo deset osoba.  Crna statistika budi slutnju da bi na kraju godine brojka izgubljenih života u saobraćaju  mogla biti zastrašujuća. Broj onih koji su izgubili živote u protekle tri godine na cestama već je sada gotovo isti kao u ranijem četvorogodišnjem periodu, od 2017 – 2021. godine

 

 

Tokom  prošle godine crnogorski drumovi odnijeli su 75 života, a samo u prvoj polovini ovog mjeseca  život je izgubilo deset osoba.  Crna statistika budi slutnju da bi na kraju godine brojka izgubljenih života u saobraćaju  mogla biti zastrašujuća.

Pokazalo se još jednom i da su pojačane saobraćajne kontrole, kao i apeli koji stižu iz policije uzaludni. Policijske molbe vozačima da uspore i tako sačuvaju svoj i živote ostalih učesnika u saobraćaju, kao da niko ne vidi. Pa ni oni koji ih šalju.

Tako je samo sedam dana nakon policijskog apela na sve učesnike u saobraćaju „da putovanja planiraju unaprijed, a vožnju prilagode uslovima na putu, vodeći računa kako o sopstvenoj bezbjednosti, tako i o bezbjednosti drugih učesnika u saobraćaju“, došlo do umalo kobne saobraćajne nesreće u kojoj je učestvovalo vozilo u kojem se nalazio ministar unutrašnjih poslova Danilo Šaranović.

„Na magistralnom putu Bar–Podgorica, u mjestu Virpazar, večeras (16.06) oko 20:30 časova dogodila se saobraćajna nezgoda u kojoj su učestvovala tri vozila, uključujući i službeno vozilo Ministarstva unutrašnjih poslova, u kojem se nalazio i ministar Šaranović, saopšteno iz Uprave policije nakon nesreće zbog koje su zbrinute dvije osobe.

Jedna osoba je zadobila lakše tjelesne povrede, dok je supruga ministra, koja je u poodmakloj trudnoći, nakon ljekarskih pregleda stabilnog zdravstvenog stanja.

Uzrok saobraćajne nesreće tek treba da bude utvrđen. Prikupljeni dokazi i nalaz vještaka saobraćajne struke pokazaće da li je nesreću uzrokovao ministrov vozač ili  neko od drugih učesnika u saobraćaju.

Kratkim saopštenjem, bez javog izvinjenja i žaljenja što je došlo do saobraćajne nesreće tokom koje, srećom, niko nije stradao, Šaranović je stavio tačku na ovaj slučaj. Kao da je zaboravio reklamni spot svoje partije, emitovan uoči ranijih izbora, kada je njegov partijski šef Aleksa Bečić javno obećavao da neće biti povlašćenih političara, pa  ni na crnogorskim putevima.

Taj video spot se, kao podsjetnik, pojavio  na društvenim mrežama nedugo nakon objave informacije da je vozilo u kojem je bio Šaranović učestvovalo u udesu. Kao  i snimak ne baš primjerne vožnje automobila službenih registarskih oznaka u kojem se navodno nalazio Šaranović, čiji sadržaj iz MUP-a nijesu demantovali.

Spekuliše se da je Šaranovićev vozač preticao kolonu automobila kada je došlo do sudara sa vozilom koje se kretalo u suprotnom smjeru. Mnogi mediji su uputili dopis i MUP-u i Upravi policije kako bi provjerili da li su te spekulacije tačne, kao i koliko vozila je bilo u pratnji ministra, te da li je spornom prilikom bio na službenom putu. Odgovore nijesu dobili.

Bivši pomoćnik direktora Uprave policije Nikola Janjušević ocijenio je da se na snimku vidi „bahata vožnja“ i upozorio da štićene ličnosti ne smiju da ugrožavaju druge učesnike u saobraćaju, bez obzira što su to vozila sa pravom prvenstva u saobraćaju. On je posebno  problematizovao to što se incident dogodio tokom vikenda.

Ocijenio je  da je na našim putevima velika zloupotreba zvučne i svjetlosne signalizacije od strane osoba koje rade u državnoj administraciji, a koje nemaju pravo na to shodno važećim zakonskim propisima. – Saobraćajna policija ima puno pravo da te osobe isključi iz saobraćaja i da im upiše kazne – naveo je.

Po njegovom mišljenju je prebrza vožnja najčešći uzrok saobraćajnih nesreća.

Prema javno dostupnim podacima rizik stradanja u saobraćajnim nesrećama u Crnoj Gori raste posljednjih godina. Brojke ukazuju da bi mogao biti udvostručen u odnosu na ranije godine.

Prema Vladinom dokumentu,  u periodu od 2017. do 2021,  za četiri godine, u udesima u Crnoj Gori život je izgubilo 258 ljudi. To je znatno manje od broja stradalih od 2022.godine do danas. Za samo tri godine broj stradalih je približan onom od 2017.do kraja 2021.godine.

“Saobraćajne nezgode po vrsti s obzirom na broj poginulih lica u saobraćajnim nezgodama u odnosu na broj stanovnika, tzv. ‘javni rizik’ stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori je posljednjih godina – 115 poginulih na milion stanovnika, što Crnu Goru svrstava među najlošije u Evropi. Norveška i Švedska su čak šest puta bezbjednije (šest puta je manji rizik da neko pogine u saobraćajnoj nezgodi u Norveškoj i Švedskoj nego u Crnoj Gori), a kada se uporedi Crna Gora u odnosu na prosjek za EU27 zemlje, dva i po puta je veći rizik smrtnog stradanja u saobraćajnim nezgodama u Crnoj Gori”, navodi se u Vladinom dokumentu –

Predlogu strategije poboljšanje bezbjednosti u drumskom saobraćaju za period od 2024. do 2030. godine, koji je krajem jula objavljen na sajtu izvršne vlasti.

Još nije formirano Nacionalno koordinaciono tijelo za bezbjednost u drumskom saobraćaju. Obavezu da ga formira ima  Vlada Crne Gore.

Vještak saobraćajne struke Goran Čarapić ocjenjuje da  dosadašnji predlozi po pitanju izmjene zakona, prvenstveno u dijelu edukacije i preventive, nijesu dali bilo kakav pomak u smanjenju broja saobraćajnih nezgoda na našim putevima, te da se taj broj povećao.

“Zašto smo država koja je u samom vrhu po broju saobraćajnih nezgoda i smrtno stradalih lica u istim, a prema broju stanovnika? Skoro zanemarljiv je procenat saobraćajnih nezgoda koji se desio kao uzrok neispravnosti vozila ili kao faktora ‘put’, a koji bi imao za posljedicu nastanak saobraćajnih nezgoda sa težim posljedicama”, saopštio je on. Kaže da je glavni  i skoro jedini uzrok nastanka saobraćajnih nezgoda.

Sredimom aprila javnosti su predstavljene izmjene i dopune Zakona o bezbjednosti u saobraćaju kojim je predviđeno da vozačima od 18. do 21. godine novim bude zabranjeno upravljanje motornim vozilima između 23 i šest časova kao i zabrana upravljanja vozilima B kategorije čija je snaga motora veća od 80 kW, osim u slučajevima kada se u vozilu nalazi član porodice koji ima važeću vozačku dozvolu u trajanju najmanje pet godina.

Dosadašnja obaveza uzimanja krvi ili urina radi utvrđivanja prisustva alkohola u krvi prilikom uviđaja saobraćajne nezgode, koja se odnosila na nezgode i sa poginulim i sa povrijeđenim licima, sada se odnosi samo na nezgode sa poginulim.
Takođe, predlaže se dopuna Zakona u smislu propisivanja izuzetka u odnosu na rok važenja vozačke dozvole za lica koja su starija od 57 odnosno 62 godine kako bi se ta lica izjednačila sa licima starijim od 67 godina kojima se vozačka dozvola izdaje sa rokom važenja od tri godine.

Predlaže se ukidanje mogućnosti upravljanja vozilom uz posjedovanje potvrde za upravljanje vozilom nakon podnijetog zahtjeva za registraciju vozila.

Po prvi put, kao represivna mjera, propisuje se privremeno oduzimanje predmeta kojim je počinjen prekršaj, odnosno vozila, od učinioca težeg prekršaja iz oblasti bezbjednosti saobraćaja na putevima koji je u posljednje dvije godine bio pravosnažno osuđivan za teže prekršaje iz ove oblasti.

To su samo neke od mjera. Da li će doprinijeti smanjenju broja saobraćajnih, vidjećemo.  Ono što su vlasti do sada preduzimale očito nije dalo rezultate. Naprotiv. Crnogorski drumovi sve više uzimaju danak.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

VIJEK FK BUDUĆNOST U SJENCI DNEVNE POLITIKE: Političari prepoznali teren

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na svečanoj proslavi stogodišnjice Fudbalskog kluba Budućnost prve redove zauzeli su političari i biznismeni. Njima iza leđa ostale su fudbalske legende i dokazani sportski radnici. Bilo je to još jedno razočarenje za poštovaoce kluba. I, uopšte, sporta

 

 

Umjesto da proslava stogodišnjice postojanja podgoričkog fudbalskog kluba Budućnost bude sportska manifestacija primjerena za Glavni grad, sportiste i fanove plavobijelih, ona se, kao i mnogo toga u posljednje vrijeme, pretvorila u političko-huligansku kaljugu kakvoj svjedočimo u svim sferama života.

Fudbalski klub Budućnost osnovan 12. juna 1925. godine kao Radničko sportsko društvo Zora. Kasnije je klub mijenjao ime u Građanski sportski klub Budućnost, pa u Sportski klub Crna Gora, da bi konačno dobio naziv Fudbalski klub Budućnost nakon Drugog svjetskog rata.

Skoro godinu dana su fanovi Budućnosti na društvenim mrežama apelovali na grad da se klubu upriliči da na dostojan način obilježi “prvih sto godina postojanja”. Jubilej kakvim se rijetko koji klub u regionu može pohvaliti. Međutim, sve se svelo na klasičnu političku priredbu na glavnom gradskom trgu uz gradske političke prvake i uspješne biznismene u prvom planu. I u prvim redovima.

Oko redova (mjesta za sjedjenje) javna drama je i počela. Dugogodišnji trener i legenda kluba Brano Milačić nije bio dovoljno bitan da sjedi u prvim redovima. Nakon što je njegova kćerka, naša glumica Julija Milačić Petrović objavila kako njenom ocu hostese nijesu dopustile da sjedne u prve redove (mogao je da bira po dubini, od 5. reda nadalje), u javnosti se pokrenula debata oko organizacije proslave velikog sportskog jubileja.

“Došao sam i sjeo u drugom redu. U prvom su bili neki privrednici, pomislih da se ne gužvam… Prilazi mi djevojka i kaže ‘ne možete tu da sjedite’, ja joj kažem da sam pozvan i kažem joj ime. Ona gleda u papire i odgovara mi a evo Vas, Vi ste od petog reda pa na gore. Ustao sam i pošao doma”, prenijela je Milačić Petrović riječi svog oca.

Milačićevom nezadovoljstvu su se, potom, pridružile i druge legende kluba. Niša Saveljić, rođeni Titograđanin i momak koji je krajem osamdesetih karijeru počeo upravo u plavo-bijelom dresu, prije nego je preko beogradskog Partizana stigao da odigra 32 utakmice za reprezentaciju Jugoslavije, razočaran je načinom na koji se organizatori – u ovom slučaju FK Budućnost i Opština Podgorica – ophodili prema bivšim asovima.

„Ono mi je ličilo na politički skup. Dobio sam poziv iz kluba kao bivši igrač Budućnosti, došao sam iz Sjedinjenih Američkih Država i Francuske da bih prisustvovao. U prvom redu na ceremoniji su bili i oni zbog kojih se danas štrjakuje, a legenda su se našle – u posljednjim redovima ”, rekao je za Vijesti Niša.

Saveljić je naveo neke od bivših igrača Budućnosti koji su mu pravili društvo na marginama manifestacije na glavnom gradskom trgu: Tonko i Janko Miročević, Miodrag Grof Božović, Željko Petrović, Dragoje Leković, Saša Petrović, Miodrag Radulović, Slavko Vlahović, Šanjo Ljumović, Dragan Vujović, braća Brnović, Mišo Folić, Caco Ljumović, Anto Drobnjak, Željko Janović, Zoran Mijović, Danilo Karadžić, Momčilo Vujačić, Mojaš Radonjić… „Posebno želim da istaknem Brana Milačića koji je zajedno sa Tonkom i Šanjom Ljumovićem doprinio razvoju moje karijere, kao i Gana Ćerića i Dima Mitrovića, te trenera koji me je otkrio – Špaca Poklepovića. Niko od njih nije pomenut”, istakao je Saveljić.

„Malo je reći da sam razočaran, jer je mnogo nas ostavilo trag u tom klubu, a ne da nijesmo pomenuti nego nijesmo ni dočekani na pravi način. Nijesmo ispoštovani, niko od nas”, kazao je i Momir Mićo Bakrač, takođe nekadašnji reprezentativac SFR Jugoslavije.

Iz Glavnog grada su šturo objasnili da oni „nemaju veze“ sa organizacijom proslave već je to bilo nadležnosti uprave kluba. Međutim, u Upravi  kluba sjede  pripadnici političkih partija koji vode Podgoricu.

Zamjenica gradonačelnika Podgorice Nađa Ljiljanić  objavila je saopštenje u kojem se izvinjava dugogodišnjem treneru Branu Milačiću nakon svečane akademije FK Budućnost. Pojsnila je da je došlo do propusta na događaju čiju organizaciju nije vodio Glavni grad, već Fudbalski klub Budućnost.

“Brano Milačić je mnogo više od sportske legende – on je simbol Budućnosti, crnogorskog sporta i generacija koje je oblikovao. Njegovo mjesto se ne broji stolicom u prvom redu – njegovo mjesto je među legendama, tamo gdje pripadaju oni koji su zadužili sport svojim znanjem, dostojanstvom i posvećenošću”, napisala je Ljiljanić.

Na tok svečane akademije reagovali su i navijači Budućnosti -Varvari, koji već dugo imaju nesuglasice sa upravom kluba, na šta su se osvrnuli i u svom reagovanju.

„Sama pomisao na to da se nijesu udostojili da uruče plakete legendama kluba sve govori o toj nakaradnoj organizaciji. Da li je zaista ego ljudi iz Uprave i organizacije bio toliko veliki da nijesu htjeli nijednog navijača da pozovu i pitaju za savjet ili komentar na njihove ideje?“, navode u saopštenju. Kažu da je veliki  jubilej protekao kao u najgorim košmarima svih iskrenih navijača Budućnosti. Vijek postojanja kluba  su, ističu, proslavili tako što je ofarbano par pješačkih staza (iz gradske uprave kažu: 100), zasađeno malo ljubičastog cvijeća, okićeno par bandera „sa rahitičnim zastavicama“ i nekom kao akademijom gdje se pratio  protokol koji „veze nema“ sa onim što znači ime Budućnost.

„A među tih par stotina ljudi i zvanica u prvom redu sjede političari i ljudi za koje uglavnom nijesmo znali ko su ni što su. Kažu političari, institucije, sponzori? Pa da li je bitnije da u prvom redu sjede ljudi koji su dali novac za produkciju, binu i malo marketinga ili ljudi koji su zaslužni što je ime Budućnost takvo kakvo jeste, veliko i moćno?“, pitaju se Varvari.

I partije na vlasti su se uključile u polemiku. Na društvenim mrežama se pojavila fotografija sa proslave 75 godina postojanja košarkaškog kluba Budućnost i prvih redova u kojima sjede samo političari i biznismeni. Pouka je trebala biti da je tada sve bilo u redu jer je na vlasti bila partija kojoj su navodno bliski današnji kritičari proslave jubileja.

U tome su prednjačile Demokrate, koje danas upravljaju Fudbalskim klubom Budućnost. Oni su iskoristili osvrt Demokratske partije socijalista (DPS) na svečanu akademiju, pa njih okrivili da stoje „iza svih ogavnih i prljavih kampanja, manipulacija, zloupotreba i laži koje se plasiraju vezano za FK Budućnost“. Na tome se nije završilo. „Vaša pakost i zavist nema granica. Svaki jubilej, svaki uspjeh i svaka pobjeda Budućnosti je vaša noćna mora. Sinoć je nova hajka krenula nakon što je svečanost i koncert prošao mirno, pristojno i u duhu zajedništva, gdje niko nije isticao bilo koju pripadnost osim ljubavi prema Klubu. Sve suprotno vašim željama”, navode u saopštenju.

Varvari su poručili da će navijači Budućnosti preživjeti „i ove stručnjake“.

 

Gradonačelnik prijetio povodom proslave

Bivši as FK Budućnost Vanja Popović objavio je na svom instagram profilu poruku koju je dobio od gradonačelnika Podgorice Saše Mujovića nakon što se pridružio kritikama načina na koji je obilježeno 100 godina postojanja Kluba. Popović je u svojoj objavi, između ostalog, kazao gradonačelniku i njegovim saradnicima da su oni prolazni, ali da legende poput velikana crnogorskog fudbala Anta Tonka Miročevića ostaju.

,,Sramotno je da me predstavljate kao pozera željnog pažnje, koji negira legende kluba. Sram i stid. Dobro upamtite ove gadosti koje ste napisali o meni”, napisao je Mujović u poruci Popoviću.

Nekadašnji fudbaler je, odgovarajući javno na poruku gradonačelnika, istakao da je upamtio kako je politika sjela u prvi red, a istorija u četvrti, peti, kao i da je jedan gradonačelnik – umjesto da ispravi propust – odlučio da mu prijeti i ućutka onoga koji se usudio da o tome progovori.

Ivan ČAĐENOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MEDVJEDI  I LJUDI: Institucionalna odgovornost umjesto širenja straha

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok medijsko izvještavanje o susretima ljudi i medvjeda šire strah, stručnjaci upozoravaju na neadekvatno upravljanje tom populacijom i izostanak preventivnih mjera. Umjesto odstrijela, predlažu naučno zasnovane pristupe, edukaciju stanovništva i institucionalnu odgovornost kako bi se omogućio suživot ljudi i divljih životinja

 

 

U crnogorskim medijima sve su češći gotovo dramatični  izvještaji o šteti koju pričinjavaju medvjedi ili o strahu koji izazivaju kod ljudi koji su ih vidjeli u blizini svojih kuća i imanja. Takav način izvještavanja često širi strah, a pritom izostaje uvid u širi ekološki kontekst.

U Crnoj Gori je, tokom protekle dvije godine, zabilježeno više incidenata izazvanih prisustvom medvjeda. Lovac Miljan Grubač iz Plužina, u oktobru prošle godine, zadobio je teške tjelesne povrede pri susretu s medvjedom. Darku Krgoviću iz sela Barice kod Bijelog Polja, početkom maja, zaklano je petoro junadi. Iako nije bilo očevidaca, mediji su za to “osumnjičili” medvjeda. Nedavno zaklane koze u kolašinskom selu Blatina, prema navodima mještana, navodno su bile žrtva medvjeda, ali je veterinar kasnije ustanovio da ih je usmrtio čopor pasa.  U nikšićkim Rudinama, mještani su se nedavno obratili lokalnom lovačkom društvu zbog učestalih napada medvjeda i velike štete, nakon čega su lovci kao jedno rješenje predlagali “odstrijel problematičnih jedinki”.

Apeli za dozvole za odstrijel dolazili su i iz drugih krajeva zemlje.Sve dominantniji je narativ o neophodnosti odstrijela, iako iskustva razvijenih zemalja pokazuju da se slični problemi rješavaju preventivnim mjerama: edukacijom, zaštitom imovine i funkcionalnim kriznim timovima, a ne lovom.

Uz konstataciju da je jasno da su takvi incidenti uznemirujući za lokalno stanovništvo, sagovornici Monitora ukazuju na ozbiljne nedostatke u upravljanju populacijom mrkog medvjeda u Crnoj Gori. Marija Iković, stručna saradnica za očuvanje krupnih zvijeri u Centru za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) i biolog Aleksandar Perović iz Agencije za zaštitu životne sredine, kažu da se populacijom medvjeda sada upravlja bez naučne osnove, što otežava primjenu odgovarajućih mjera zaštite i kontrole. Za sprovođenje mjera, pak, objašnjavaju, potreban je i adekvatan budžet.  Interventni tim koji bi trebalo da reaguje kada medvjed uđe u naselje ili napravi štetu, nije funkcionalan, iako postoji zakonski okvir za njegovo djelovanje. Iković i Perović dijele stav da je približavanje medvjeda naseljima velikim dijelom rezultat ljudskog ponašanja. Takođe, klimatske promjene  uzrokuju blaže zime i smanjuju hibernaciju, doprinoseći  njihovoj stalnoj aktivnosti i češćim kontaktima s ljudima.

Upozoravaju na nedostatak institucionalne reakcije, nepostojanje edukacije stanovništva i neprimjenjivanje mjera iz postojećih planova (Akcioni plan, Plan gazdovanja). Saglasni su da država mora preuzeti odgovornost, kako kroz finansiranje istraživanja i nadoknadu štete, tako i kroz edukaciju i prevenciju konflikata čovjeka i zvijeri.

Marija Ikovići ukazuje  da se ne može tvrditi da je porasla populacija mrkog medvjeda, jer nijesu rađena precizna istraživanja koja se zasnivaju na genetici. To je, kaže ona, jedina tehnika koja sa sigurnošću može pokazati kakav je trend populacije i procijeniti broj jedinki u nekom opsegu.

“Nemamo tačan broj jedinki mrkog medvjeda, već su to sve procjene lovačkih društava koje nijesu zasnovane na naučno dokazanim metodama utvrđivanja brojnosti, već su u najvećem broju slučajeva subjektivne. Nadležni resor bi trebalo da ima interes i primarni cilj da se uradi procjena brojnog stanja. Razlog zbog kojeg to ne rade je, kako kažu, nedostatak sredstava, ali kada je već ovakva situacija, to bi trebalo da bude jedan od prioriteta. Kada bismo znali stvarno stanje brojnosti populacije mrkog medvjeda, mogli bismo da uvedemo i mjere koje bi dovele do pravilnog upravljanja populacijom”, kaže Iković.

Ona podsjeća da razlog za sve češća svjedočenja ljudi da su vidjeli medvjede u blizini svojih kuća i imanja u ovo doba godine može biti i činjenica da je ta vrsta sada do kraja juna u periodu parenja. Medvjedi, objašnjava sagovornica Monitora, inače imaju jako velike životne prostore i tada se još intenzivnije kreću.

“To nam pokazuje primjer medvjeda čije kretanje pratimo, a koji je za sedam dana kretanjem obuhvatio od 172 km². To su veoma važni podaci. Imamo slučaj u crnogorskim selima,  nekad je tu živjelo oko 400 ljudi, a sada imamo jednu ili dvije kuće. Normalno je da su medvjedi, usljed napuštenih i sada mirnih područja, proširili životni prostor. To je jedan od najčešćih razloga za osvajanje novih terena. Druga stvar, koju smo potvrdili iz prakse , kada imamo jedinku mrkog medvjeda koja se približava naselju, gotovo uvijek je u pitanju izvor hrane, kontejner ili odlagalište otpada”, objašnjava Iković.

Institucije bi, kaže, trebalo da imaju primarni cilj da konačno profunkcioniše interventni tim, kojem bi bila obaveza da, u slučajevima kada se mrki medvjed približi naselju, preduzmu mjere predviđene Akcionim planom i Planom gazdovanja mrkim medvjedom. U tim dokumentima postoje precizno propisane mjere, a odstrijel je krajnja, u najnužnijim slučajevima. Iković podsjeća i na mjere koje bi trebalo da preduzmu vlasnici stoke, košnica, imanja…

“Na primjer, za košnice treba postaviti električnu ogradu, a stada moraju da čuvaju čovjek ili pas, odnosno i pas i čovjek. Tek kada, i pored preduzetih preventivnih mjera, nije moguće zaštititi stado, što je rijetkost, treba razmišljati o rigoroznijim mjerama i nadoknadi štete”, kaže ona.

Među razlozima zbog kojih dolazi do susreta s medvjedima, navodi i djelatnost čovjeka –  “probijanje puteva i krčenje šuma”. Takođe, objašnjava, vrlo često su katuni i etno sela na sjeveru izgrađeni u samom staništu medvjeda. Ljudi su ušli u prirodu i njihova staništa, a susreti sa zvijerima, prema pravilu, dešavaju se “u izvornim staništima tih životinja”.

“Ako smo već odlučili da se na takvim mjestima krećemo i te prostore okupiramo, onda se moramo edukovati o svim mjerama koje treba preduzeti kako bismo se zaštitili od napada i susreta s krupnim zvijerima.  Suživot čovjeka i zvijeri je moguć kada se poštuju mjere i osigura njihova primjena. Strah stanovništva jeste opravdan, jer institucije ne preduzimaju mjere i ne razgovaraju s ljudima. Prva mjera bi bila operativnost interventnog tima”, poručuje Iković.

Biolog Perović za Monitor kaže da “u posljednjih nekoliko godina postoji tendencija promjene ponašanja medvjeda, koja je vezana prije svega za njihovu ekologiju, a razlog su klimatske promjene”.

“Svjedoci smo da su u posljednjih 10 godina, pa i na Balkanu, gdje je prisutna cjelokupna dinarsko-pindska populacija medvjeda kojoj pripadaju i naši medvjedi, zime blage, nema snježnog pokrivača, pa su medvjedi aktivni tokom cijele godine. Medvjedi iz južnih i centralnih dijelova uopšte ne hiberniraju. Posljedica toga je da traže izvore hrane, a nalaze ih najčešće u smeću koje ljudi ostavljaju za sobom, pa često prilaze naseljenim mjestima. Medvjedi su oportunisti,  prilaze deponijama i smetlištima i zato su sve više vidljivi. Mladi medvjedi koji se odvajaju od majke znaju da prilaze domaćinstvima, gdje se nalazi domaća stoka, i prave štetu”, kaže Perović.

Ne smijemo, podsjeća, zaboraviti i intenzivan negativan uticaj čovjeka na njihovo stanište. Deforestacija, odnosno trajno uklanjanje šumskog pokrivača, kao i uzimanje velikih količina šumskih plodova, koji su osnovna hrana za medvjeda, uzrokuju da oni,  kako bi zadovoljili svoje metaboličke potrebe, moraju prelaziti veće udaljenosti.

Perović kaže da nema tačnih podataka o broju medvjeda. Ocjenjuje on da je od broja važniji trend populacije.

“Prema onome čime raspolažemo, taj trend je stabilan ili blago rastući, a efektivna veličina populacije je na zadovoljavajućem nivou. Još 2018. godine, CZIP je u saradnji s Ministarstvom poljoprivrede i Lovačkim savezom pokušao da sprovede genetičko istraživanje na nivou države. Nije prikupljeno dovoljno uzoraka, ali je dokazano da postoji protok gena unutar populacije u Crnoj Gori i da je populacija zdrava”, objašnjava Perović.

Prema njegovim riječima, država trenutno raspolaže podacima koje dostavljaju lovačke organizacije, ali i on na te podatke stavlja “veliki znak pitanja”. Kaže da je “nakon napada medvjeda na lovca u Pivi, medijski prostor kontaminiran i u njemu se medvjed pokušava predstaviti gorim nego što jeste”.

“To treba mijenjati kroz edukaciju, bolju razmjenu argumenata i donošenje kvalitetnijih politika upravljanja. Ovako kako se sada radi, stvara se atmosfera linča prema divljoj životinji koja predstavlja veliko biodiverzitetsko bogatstvo i prva je životinja koja je definisana kao simbol bioraznolikosti u Crnoj Gori. Država mora da sprovodi mjere zasnovane na naučnim osnovama, u cilju zaštite te životinje i omogućavanja suživota s ljudima”, poručuje.

Perović kaže da se mora ulagati u edukaciju, prevenciju i nadoknadu štete koju naprave medvjedi.  Podsjeća da se u Hrvatskoj godišnje izdvaja između 400.000 i 600.000 eura za štete koje pričine medvjedi i vukovi. Visina odštete jednaka je komercijalnoj vrijednosti životinje koja je stradala. Zbog toga, tvrdi on, agrobudžet resora poljoprivrede, ali i resor ekologije, treba da definišu sredstva za te potrebe, kako bi ljudi znali da nijesu prepušteni sami sebi.

“Naši preci su savršeno živjeli u staništu medvjeda, ali su od prirode uzimali samo onoliko koliko im je bilo potrebno i imali su veći senzibilitet kada je riječ o divljim životinjama. Bacanjem smeća činimo medvjede većim oportunistima i stvaramo probleme koji će postati sve veći. Moramo raditi . Mnogo toga je već propisano Planom gazdovanja mrkim medvjedom, koji je prihvaćen od strane Vlade. Akcioni plan za ovu godinu je zvanično usvojen, ali mora se krenuti i u njegovu implementaciju, a za to je potreban i budžet”, zaključuje sagovornik Monitora.

Akcioni plan gazdovanja mrkim medvjedom za 2025. godinu sprovodi mjere predviđene višegodišnjim Planom gazdovanja.

Ključne mjere uključuju  jačanje institucionalne koordinacije i interventnih timova,     očuvanje staništa i sprječavanje fragmentacije prostora,     edukaciju stanovništva i prevenciju šteta,    genetski monitoring i evidenciju brojnosti populacije,     jasno definisane protokole za interventni odstrijel isključivo u nužnim slučajevima.

                                                                             Dragana ŠĆEPANOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo