Povežite se sa nama

FOKUS

ODLAZAK VLADE FORMIRANE NAKON PRVE IZBORNE SMJENE VLASTI U CRNOJ GORI: Pa da pređe u naviku

Objavljeno prije

na

Iskopnile su nade onih koji su vjerovali u promjene koje će donijeti nova vlast. Ali,  jedna  tekovina avgusta 2020. godine  je nesporna vrijednost: mirna smjena neodgovorne vlasti. Nju treba čuvati. I praktikovati

 

Kraj Krivokapićeve Vlade, od početka karakterisane nestabilnom,  ipak je stigao  ranije nego što se predviđalo. Nakon nešto više od godinu dana, avgustovskoj Vladi, prvoj poslije prve izborne smjene vlasti u Crnoj Gori,  testira se povjerenje u parlamentu.  U petak, kada ovaj broj Monitora bude u prodaji, na vanrednoj sjednici, glasaće se o inicijativi za njenu smjenu, koju su Skupštini početkom godine uputili poslanici  pobjedničke liste Crno na bijelo (URA i CIVIS), skupa sa opozicionim  SDP-om, SD-om, manjinskim partijama i dijelom poslanika bivše vladajuće partije – DPS-a.  Kako stvari stoje, to će biti  njen – kraj.  Da zna da od kraja sedmice više nije premijer, saopštio je i Krivokapić na vanrednoj konferenciji za štampu u četvrtak.

Opozicija i lista Crno na bijelo glasaće protiv Krivokapića i njegovih apostola, kako je ministre svojevremeno nazvao premijer. Iako premijer Zdravko Krivokapić nema podršku ni dobrog dijela parlamentarne većine, koja Vladu od samog početka opstruira (DF), ne očekuje se da će oni glasati za njenu smjenu, zbog činjenice da se među potpisnicima Inicijative nalazi i Đukanovićev DPS. Matematika je jasna. Opozicija skupa sa Crno na bijelo ima većinu neophodnu za smjenu Vlade. Da bi Inicijativa bila izglasana potrebno je da za nju glasa 41 poslanik, a Crno na bijelo i opozicija imaju  – 44 glasa.

Prethodno, u četvrtak se  u parlamentu, na vanrednoj sjednici trebalo glasati o Inicijativi za razrešenje potpredsjednika Vlade Dritana Abazovića, koju je Krivokapić uputio Skupštini nakon podnošenja Inicijative za smjenu Vlade od strane Crno na bijelo,  te Abazovićevog predloga da se kriza vlasti riješi novom, manjinskom vladom ,,bez DF-a i DPS-a”.  Premijer je na njegovo mjesto predložio ministra finansija Milojka Spajića. Ova inicijativa nije ni razmatrana, pošto poslanici nijesu usvojili dnevni red. Inicijativa je imala podršku 14 poslanika Demokratskog fronta (DF) – bez Pokreta za promjene (PzP) – i jednog poslanika Radničke partije (RP), a za smjenu Abazovića bila su potrebni i glasovi opozicije. U nizu inicijativa podnešenih nakon predloga manjinske vlade, podnešene su i one za skraćenje mandata Skupštini, te smjeni predsjednika Skupštine Alekse Bečića, o kojima će se takođe raspravljati na vanrednim sjednicama nakon što ovaj broj Monitora bude u prodaji. Vlada je  tražila 20. januara skraćenje mandata parlamentu,  nakon što je dan ranije uputila parlamentu zahtjev za razrješenje Abazovića. To bi umjesto u prelazno rješenje, vodilo ranijim vanrednim parlamentarnim izborima.

Nakon što je parlament odbio da glasa o smjeni Abazovića, premijer je održao  konferenciju i optužio potpredsjednika da je radio tajno, te da je on glavni krivac za pad Vlade. Tu titulu je Krivokapić prethodno dodijelio Demokratskom frontu. Na listu „neprijatelja“, premijer je ove sedmice  dodao i medije. Iz govora se dalo naslutiti i da Krivokapić  ne vidi nijedan razlog zbog kog bi Vlada koja vodi izgubila povjerenje.

I prije gubitka povjerenja u parlamentu, Krivokapićeva Vlada, i nova vlast, izgubila je povjerenje onih građana koji su se u avgustu prošle godine nadali promjenama i demontiranju trodecenijskog Đukanovićevog režima i praksi prethodne vlasti. Od očekivanog  se nije desilo – ništa. Obećanja su iznevjerena, jedno za drugim. Od strane svih pobjedničkih lista.

Na početku je  iznevjereno obećanje da će vlada biti ekspertska, pošto je u nju ušao potpredsjednik Abazović. On danas nudi novo rješenje, optužujući druge za Vladin neuspjeh. I dodatno, krši obećanje da neće sarađivati sa Đukanovićevim DPS-om.

Osim što nije bila ekspertska, nova Vlada isključila je iz svog sastava i manjine. To se nastavilo i kadrovanjem po dubini. Od početka, bilo je jasno da je jedna vjerska zajednica privilegovana, a Vlada je kao jedan od glavnih prioriteta postavila interes Srpske pravoslavne crkve. Prvi njen korak bila je izmjena spornog Zakona o slobodi vjeroispovijesti, koji je tokom 2020. pokrenuo litije, i doveo do obaranja Đukanovićevog režima. Nastavilo se u tom maniru. Temeljni ugovor sa SPC-om postao je ključna politička tema, i to i ostao do dana današnjeg.  Premijer je i javno prokomentarisao da je ispunjenje interesa SPC-a njegov cilj u politici. ,,Ja nisam imao nijedan politički motiv. Moj motiv je bila zaštita crkve, njene imovine i četiri eparhije”, objasnio je Krivokapić, svoj dolazak na političku scenu u avgustu 2021. „Meni je  cilj bio zaštita pravoslavnog življa, tako što će se promijeniti Zakon o slobodi vjeroispovijesti, što je i učinjeno”, objasnio je u intervjuu za RTS.  Od avgusta 2020. godine SPC postaje ključni politički igrač u Crnoj Gori, a bliskost toj crkvi ulaznica u državnu administraciju. Crkva se i sada umiješala u tuđ posao,  oglašavajući  da ne podržava manjinsku vladu, te saopštenjem da episkopi SPC-a ,,očekuju da se pobjednici sa prošlih izbora dogovore”.  Tako sada  pravoslavni vjernici koji podržavaju manjinsku vladu, dođu politički  protivnici svojh duhovnih pastira. Nezgodno.

Tokom godine i po nove vlasti, nacionalne tenzije nijesu smanjenje, iako je pomirenje bilo jedno od obećanja. Ustoličenje mitropolita Joanikija na Cetinju, postao je najrizičniji bezbjednosni događaj. Najveći doprinos tome dao je bivši režim i predsjednik države Milo Đukanović. Ali su i   predstavnici nove većine, kao i premijer, pokazali  da je SPC ispred svega.  Pa i ispred „pomirenja“.  U toj tački našli su se Krivokapić, Demokratski front i Demokrate.

Institucije sistema ostale su zarobljene i u  v. d. stanju.  Iako je dio odgovornosti na sadašnjoj opoziciji, ne samo zbog tridesetogodišnjeg nasleđa, već i zbog toga što je za izbor vrha u pravosuđu neophodan dogovor vlasti i opozicije, nove vlasti su tokom izbora Tužilačkog savjeta pokazale da im reforme nijesu na prvom mjestu. Nepotrebno se mjesecima čekalo na izbor tog tijela, dok su se u pozadini vodile političke borbe za „naše“  Za čekanje na Tužilački savjet prvenstveno su odgovorne Demokrate, jer je u njihovim rukama, odnosno rukama njihovog lidera parlament.

Kadrovanje po dubini, možda je najjasnije ilustrovalo da od profesionalizacije državne uprave nema ništa.  Dubine je masovno popunio Demokratski front, koji je od početka, nezadovoljan jer se ne nalazi u Vladi, opstruirao njen rad i svog nosioca liste.  „Sve funkcije po dubini dobili su kako su željeli“,  kazao je  premijer, tokom neke njihove svađe,  govoreći o Demokratskom frontu.  I bez toga je bilo očito da su  dubine samo dobile neke druge pobjednike.

Ništa ni od racionalizacije. Administracija je, i nakon DPS-a, nastavila da raste. Državna kasa je samo od decembra 2020. do marta 2021. bila u minusu za skoro dvije stotine novih plata, o čemu je Monitor tada pisao. Kriterijumi za zapošljavanje nijesu bili stručnost i profesionalizam. Opet je ključnu ulogu imala pripadnost i svjetonazori. Nedavno je Vlada najavila da je i u ovoj godini planirano  zapošljavanje 260 državnih službenika odnosno namještenika, od čega 197 na neodređeno vrijeme i 63 na određeno vrijeme.  Kao razlozi za povećanje broja zaposlenih naveli su jačanje kadrovskih kapaciteta institucija, te obaveze iz strateških planova i onih preuzetih u postupku pristupanju EU.

Ni EU nije bila prezadovoljna radom aktuelne Vlade. Posljednji Izvještaj o napretku CG konstatuje da Crna Gora na putu evrointegracija – stagnira.

Nova vlast se ne može pohvaliti ni transparentnoću. Iz civilnog sektora više puta se ukazivalo da je zatvorenost manir rada nove većine, odnosno Vlade, kao i one prethodne.

Otkako je očigledno  da se avgustovskoj Vladi bliži kraj, pljuštale su  međusobne optužbe predstavnika parlamentrane većine i Vlade.  To je pokazalo ne samo da novoj vlasti na prvom mjestu nije javni interes, već i da bi  potpuni i nepristrasni uvid u njen rad tokom minule godine, mogao dovesti do formiranja istraga i krivičnih odgovornosti.  Da imamo nezavisne institucije. One, međutim, čekaju neke odgovornije vlasti.

Pred Crnom Gorom je sada izazov prevazilaženja krize na odgovoran i miran način. Više je mogućih modela, o čemu je Monitor već pisao. Najbolje rješenje svakako bi podrazumijevalo širok društveni konsenzus. U tom smislu, model koncentracione vlade, u kojoj bi mjesto paritetno našli vlast, opozicija i civilni sektor, a čiji bi glavni zdatak bio smirivanje tenzija i stvaranje uslova za  prve fer i demokratske izbore  bio bi najbolje rješenje. Za sada, takve ponude na političkom stolu nema. Manjinska vlada po modelu koji je iznijela URA, mogla bi Crnu Goru dovesti u novu vrstu tenzija, o čemu je Monitor takođe pisao.

Predlog manjinske vlade ove sedmice podržao je predsjednik DPS-a Milo Đukanović.  „DPS je spreman da glasa za manjinsku vladu, jer je i to bolje rješenje od katastrofalne situacije u kojoj se Crna Gora nalazi na čelu s aktuelnom Vladom”, kazao je u intervjuu agenciji MINA. Takođe, dodao je da manjinsku vladu smatra najlošijom alternativom aktuelnoj, ali da u ovom trenutku ne postoji spremnost jednog broja parlamentarnih subjekata da podrže druga rješenja.

Da ipak možda ima prostora i za druga rješenja,  nazrelo se nakon sastanka Abazovića i lidera Demosa Miodra Lekića. Tada je saopšteno  da će se prvo rješenje tražiti „u okviru parlamentrane većine“.

Iskopnile su nade onih koji su vjerovali u promjene koje će donijeti nova vlast. Ali,  jedna  tekovina avgusta 2020. godine  je nesporna vrijednost: mirna smjena neodgovorne vlasti. Nju treba čuvati. I praktikovati

Milena PEROVIĆ

Komentari

FOKUS

DRŽAVNE FINANSIJE I PARTIJSKA POLITIKA: Hod po tankoj žici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predloženi rebalans ima potrebnu podršku u parlamentu. Plate, penzije i socijalna davanja iz državne kase nijesu upitni do kraja godine. Onda bi na red mogle doći loše vijesti. Samo da se političari dogovore ko će biti glasnik

 

Crna Gora nije pred kolapsom, ohrabrio nas je ministar finansija Aleksandar Damjanović u srijedu veče, na kraju rasprave o (drugom) rebalansu budžeta za 2022. godinu. „Pokušavamo da obezbijedimo nesmetano funkcionisanje vitalnih sistema društva do kraja tekuće godine”. Valjda su to dobre vijesti.

Dan je počeo u drugačijem raspoloženju. Zdravstveni i obrazovni sistem mogli bi stati, a država ostati bez novca neophodnog za isplatu plata, penzija i socijalnih davanja, saopštili su iz Ministarstva finansija. „Ukoliko ne dođe do usvajanja rebalansa, uvećane isplate je vrlo teško obezbijediti preraspodjelom sredstava iz budžeta drugih potrošačkih jedinica, a da pritom ne dođe do narušavanja funkcionalnosti rada tih institucija i servisa koje one pružaju građanima”.

Upozorenje je pratio i popis finansijskih obaveza „koja proizilaze iz zakonskih rješenja usvojenih u prethodnom periodu”: za Fond zdravstva (38,6 miliona), Fond PIO (36 miliona), za uvećane zarade zaposlenima u zdravstvu i prosvjeti (28,5 miliona), bivšim korisnicama naknada po osnovu rođenja troje ili više djece (5,5 miiona), licima prepoznatim zakonom iz rudarske i metalske industrije (šest miliona), poslodavcima za zapošijavanje osoba sa invaliditetom (tri miliona), nezaposlenim licima (jedan milion)… Tokom rasprave shvatili smo da problem nijesu samo nova zakonska rješenja nego i loše računice onih koji su, u ime vlade Zdravka Krivokapića, pripremali ovogodišnji budžet.

Slijedio je niz „trulih kompromisa”. Izvršna vlast je podmitila poslanike tadašnje većine ponudom da svaki od njih, pojedinačno ili pod okriljem partije, uveća rashodnu stranu budžeta amandmanom koji bi državnu kasu koštao „do million eura”. Rečeno – učinjeno. Zakonodavna većina je, zauzvrat, prihvatila da tadašnjoj vladi, kao realno očekivane prihode, prizna i projekcije koje su se zasnivale na primjeni nepostojećih zakona. Neke od njih tadašnja vlada nije ni pripremila do usvajanja budžeta, a nijedan od njih do danas nije usvojen u parlamentu.

I, kada se sve sabere i oduzme, dolazimo do rebalansa. Nakon koga će očekivani državni prihodi tokom ove godine biti za tri miliona manji (uprkos inflaciji, poskupljenjima i jačanju fiskalne discipline), a rashodi skoro 200 miliona veći u odnosu na ono što je planirano krajem prošle godine (i pored golemih „ušteda” u kapitalnom budžetu).

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 30. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

MANDATAR BEZ MANDATA: Il je vlada ili su izbori, il je nešto gore od oboje

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za sabotiranje dogovora i kršenje Ustava. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija

 

Nakon maratonskih konsultacija avgustovske većine i konačnog dogovora da formiraju novu 44. vladu sa Miodragom Lekićem na čelu, rasplet političke krize se – ne nazire.

Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović odbio je da prihvati ponudu 41 poslanika koja mu je verbalno, putem medija, saopštena po isteku zakonskog roka. Prethodno je Andrija Mandić, pismom, od njega zatražio da mandat za sastav nove vlade povjeri Lekiću. Dok su se lideri tzv. stare većine međusobno optuživali za neuspjeh pregovora,  Đukanović je u utorak, nakon što nikome nije povjerio mandat za sastav nove vlade, Skupštini dostavio predlog za skraćenje mandata i raspisivanje novih izbora. U obrazloženju je naveo da „nije stekao utisak da postoji jasna većina koja bi bila u stanju da formira vladu”, kao i to da se oni koji su predložili Miodraga Lekića nisu odazvali konsultacijama ni dostavili potpise kojima bi potvrdili postojanje neophodne podrške.

Predlog predsjednika za skraćenje mandata parlamentu stara parlamentarna većina već je javno odbila, tvrdeći da neće na sjednici glasati za to. Lider DF-a Andrija Mandić ocijenio je da je Đukanović na taj način izvršio „državni udar“.

Đukanović je tražio da se o inicijativi za skraćenje mandata parlamentu glasa 30. septembra. Avgustovski pobjednici prijete da će izazvati prijevremene predsjedničke izbore ukoliko Đukanović do tada ne povuče svoj predlog. Đukanović je saopštio da neće da prejudicira šta će uraditi ako Skupština Crne Gore ne skrati mandat 30. septembra, ali je naveo da će „njegov potez biti u skladu sa Ustavom“.

Ustav je ove sedmice najčešće korišćena riječ. Nakon što je dodatno produbljena politička kriza, a zemlja upala u institucionalni bezdan, pa se ne zna čekaju li nas izbori ili nova vlada, svi okrivljuju sve za kršenje Ustava i tumače ga po svojoj volji. Ustav, na žalost, nije predvidio da zemljom upravljaju neodgovorne elite, spremne na sve zarad funkcija i moći.

Poslanici stare parlamentarne sada tvrde da je predsjednik države prekršio Ustav jer nije ispoštovao odredbu koja ga obavezuje da pozove predstavnike svih parlamentarnih partija na konsultacije.

„Đukanović je napravio veliku grešku koja se slobodno može nazvati kršenjem Ustava, kada je sazvao konsultacije. On je, prenebregavajući ono što piše u članu 95 Ustava, pozvao samo dio predstavnika političkih partija zastupljenih u Skupštini… Pošto to nije urađeno kako treba, jedan od najlakših izlaza je da Đukanović ponovi proces, da u skladu sa Ustavom sazove konsultacije, i stvar će biti riješena. Da stvar bude smješnija i čudnija, čak nije pozvao ni Lekića, za kojeg zna da je kandidat za mandatara”, ocijenio je je šef Kluba poslanika Demokratskog fronta Slaven Radunović.

I dok traže Đukanovićeve ustavne i zakonske propuste, avgustovski pobjednici zaboravljaju da pomenu da su njihovi pregovori još trajali u vrijeme kada je Đukanović, u četvrtak, 15. septembar, zakazao konsultacije sa političkim partijama. U to doba niko nije ni pominjao da nijesu svi dobili pismeni poziv od Đukanovića, a više njih je saopštilo da znaju da je krajnji rok da dostave Đukanoviću ponudu i potpise 41 poslanika u ponedjeljak, 19. septembra. U ponedjeljak, ponude i potpisa – nije bilo u pismenoj formi. Lider DF-a Andrija Mandić obratio se Đukanoviću u ponedjeljak poslijepodne preko medija, saopštivši da su se dogovorili. Takođe, avgustovski pobjednici saopštili su da imaju „verbalnu podršku“ koalicije Crno na bijelo, da je dogovor postignut i da mogu da formiraju 44. vladu.

Pismena ponuda sa potpisima poslata je Đukanoviću dan nakon isteka propisanog roka, u utorak, 20. septembra. GP URA je prvobitno odbijala da njeni poslanici potpišu ponudu, tražeći kompletan dogovor o sastavu buduće vlade („ništa nije dogovorno dok sve ne bude dogovoreno“). Konačno, nakon što je ostatak avgustovskih pobjednika pristao na uslove URA-e, promjenili su mišljenje.

Lider URA-e, i aktuelni premijer tehničke vlade Dritan Abazović, je u vrijeme kada su avgustovski pobjednici trebali da dostave ponudu Đukanoviću, pošao u posjetu SAD-u, nakon što je održao konferenciju za štampu, gdje je iznio brojne optužbe na račun onih sa kojima pregovara  o eventualnoj budućoj vladi. U trenu kada je trebalo okončati političku krizu u zemlji, on je u SAD odveo deset saradnika o trošku budžeta, i predano radio na sopstvenom marketingu, od vožnje biciklom po njujorškim ulicama do gostovanja na tamošnjim televizijama. Ipak, eto, dao je verbalnu podršku za formiranje vlade na čelu sa Lekićem.

„Verbalno predložiti nekoga u 2022. godini, u trenutku kada u svijetu funkcionišu i elektronske sjednice, ostaviti prostor za bilo kakav manevar nekome kao što je Đukanović je prilično na svoju štetu. On koristi svaku pukotinu koju može“, ocijenio je pisac Đuro Radosavović, apostrofirajući dio odgovornosti za aktuelnu politčku krizu i na avgustovsku većinu.

Tokom maratonskih konsultacija avgustovskih pobjednika, takođe je postalo jasno da im je na prvom mjestu partijski interes i partijske kalkulacije, a ne dogovor u cilju prevazilaženja političke krize. Konsultacije su protekle u beskrajnim međusobnim optužbama, neozbiljnosti, i bez jasne volje da se do dogovora i dođe.

Zbog svega, Crna Gora je danas u dubokoj institucionalnoj krizi. Ne samo da nije jasno da li nas očekuju izbori ili će biti formirana nova vlada, nego se otvara i mogućnost novog institucionalnog vakuuma ukoliko poslanici ne prihvate Đukanovićevu inicijativu. A, moguće, i ukoliko je formalno prihvate (nemamo Ustavni sud).

Advokat Veselin Radulović ocijenio je da u slučaju da skupštinska većina ne podrži predsjednika države, kao što su najavili, nastaje još jedna pravna praznina.

„Podrazumijeva se da ako ne postoji dogovor oko formiranja Vlade i oko mandatara, Skupština donese odluku o skraćenju mandata. Međutim, naši političari ne rade uvijek ili veoma često ne rade ono što je logično, često ne rade ni ono što je u skladu sa Ustavom i zakonom, i od njih se uvijek može očekivati neka vrsta improvizacije koja je ili na granici kršenja Ustava ili čak i prelazi tu granicu”, kazao je on.

I bivši državni sekretar Andrej Milović smatra da ukoliko poslanici kao što su najavili, ne izglasaju skraćenje mandata Skupštini, nastaje nova pravna situacija: „U tom slučaju imamo pravni vakuum jer nemamo Ustavom definisanu situaciju šta se dešava kad se ne izglasa skraćenje mandata Skupštini, a Vlada je pala, što je još jedan dokaz da je Ustav pun praznina i da se mora mijenjati.“

Već se pominje pogućnost da skupštinska većina i bez Đukanovićeve inicijative izglasa izbor nove vlade na čelu sa Lekićem. U skladu sa Ustavom ili ne, ko te pita. Naknadno bi se, valjda, pronašlo odgovarajuće tumačenje.

Ustav, na žalost, više nema ko da tumači. Ustavni sud je odnedavno u blokadi, nakon što je penzionisan sudija Miodrag Iličković. Iz nevladinog sektora kažu da su za to krivi političari koji zbog različitih interesa odugovlače kompletiranje jedne od najvažnijih institucija u zemlji. Iz HRA su podsjetili da su u posljednje dvije godine raspisana četiri konkursa za sudije, a da su članovi Ustavnog odbora i poslanici Demokrata, DF-a i URA-e u različitim periodima, barem jednom, odbijali da glasaju za bilo kog kandidata, dok su predstavnici opozicije – DPS, preko dva mjeseca bojkotovali rad Skupštine i skupštinskih tijela.

Dvije godine od avgustovskih izbora, brojne druge institucije, a ne samo Ustavni sud, su u blokadi. A avgustovski pobjednici, umjesto da Đukanovića pošalju u političku istoriju, preuzeli su neke od mehanizama vladanja koje je stvorio. Zato danas njihove međusobne optužbe – ko je Đukanoviću odškrinuo vrata povratka na vlast – nijesu toliko bitne. Treba nam nova šansa.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

FOKUS

STARA VEĆINA I POTRAGA ZA MANDATAROM: Uđite momci, ne bojte se

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan

 

Skoro dvije sedmice nakon što je lider Nove Andrija Mandić radosno građanima saopštio da se avgustovska većina saglasila kako bi formirala 44. vladu, i nakon nekoliko sastanaka te iste većine, konačnog dogovora – nema. Dok ovaj broj Monitora odlazi u štampu, u crnogorskom parlamentu traje jedan u nizu sastanaka avgustovskih pobjednika. Istovremeno, predsjednik države Milo Đukanović čeka predstavnike parlamentarnih partija da mu dođu sa ponudom. Vrijeme otkucava.

U posljednji čas, u srijedu 14. septembra, blizu ponoći, avgustovska većina uspjela je da se dogovori oko imena mandatara. Prethodno su održana četiri sastanka na kojima, izuzev potpisivanja sporazuma kojim je predviđen izbor nove vlade i skupštinske administracije, nije bio napravljen ozbiljniji korak ka rješavanju krize vlasti.

U srijedu, nakon što je Mandić predložio da mandatar bude bivši diplomata, nekadašnji lider DF-a i lider Demosa Miodrag Lekić, avgstovski pobjednici saopštili su da oko predloga da Lekić bude mandatar postoji „visoka saglasnost”, te da je on „nesporan”. No, ostale su sporne raspodjele funkcija i moći unutar vlade koju bi eventualno formirali, pa su se pregovori nastavili.

Prethodno, partije su za mandatare predlagale sopstvene lidere. Otprilike ovako: Mandić Mandića, Abazović Abazovića… Nakon deset dana pregovora, Abazović je saopštio da će on odustati od pozicije mandatara samo ukoliko na to mjesto „dođe neko bolji”, odnosno posvećeniji borbi protiv organizovanog kriminala, kako je saopštio. Nakon skoro dvije sedmice sjetio se ko bi to mogao biti. Kazao je da bi „volio da kao mandatarku vidi Vanju Ćalović Marković”, direktoricu MANS-a. Ne postoje potvrde da se s njom o tome zaista i razgovaralo. Otuda, pregovori od početka liče kao pokušaj da se vode reda radi, i ne završe uspješno. I stav Demokrata, koji ne traže ništa, ni poziciju mandatara ni predsjednika parlamenta, idu tome u prilog, iako tvrde da je to njihova žrtva, zarad pregovora i građana. Teško je povjerovati da su srušili Abazovićevu vladu, da bi potom nezainteresovano stajali sa strane.

Ta stranka je na četvrtom sastanku saopštila da im ne bi bilo sporno da za najvažnije funkcije budu predložene potpredsjednica parlamenta Branka Bošnjak i bivša ministarka zdravlja Jelena Borovinić Bojović, poručujući da im je neprihvatljivo da odlazeći premijer Abazović bude kandidat za mandatara. Opet, nema potvrde da se sa Bošnjak ili Borovinić Bojović o tome razgovaralo.

Da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori uspješno okončaju, pokazao je i nastavak sastanka, u četvrtak ujutru. Nakon što su se avgustovski pobjednici konačno usaglasili da za mandatara ponude ime Miodraga Lekića, na pregovarački sto su stavljene nove teme za razmirice: ko će pokrivati koji resor i koju funkciju u vladi.

URA Dritana Abazovića je tražila kontrolni paket u Vladi, i bezbjednosti sektor. „Tražimo da pokrivamo sektor bezbjednosti i da sa SNP i manjinama imamo kontrolni paket, a to je jedno ministarstvo više u odnosu na ostale i da ministri koji su sada u Vladi ostanu”, kazao je lider URA-e i predsjednik akutelne vlade kojoj je izglasano nepovjerenje. Abazović faktički traži da se ne promijeni gotovo ništa. Da manjinska vlada koju je on kreirao, uz male korekcije, i eventualno novog premijera, nastavi da vrši vlast uz podršku onih koji su mu izglasali nepovjerenje – Demokrata i Fronta. Opet, nema potvrda da su manjinske partije pristale da budu dio ovog Abazovićevog paketa.

Demokrate su takav zahtjev URA-e ocijenile kao ucjenjivački. Predsjednik Demokrata Aleksa Bečić optužio je GP URA za ucjenjivanje i maksimalističke zahtjeve, napominjući da su ih stalno mijenjali i vraćali se korak unazad.

„Vidjećemo kako će ovo dalje teći, da li će neko gledati demokratske principe i građane. Mi ćemo i dalje biti maksimalno konstruktivni i da se nadamo da će razum prevladati i da će se prestati s politikom uslovljavanja”, saopštio je nakon sastanka Bečić, navodeći da bi izvršna vlast trebalo da bude konstituisana na osnovu snage svake partije u parlamentu.

„I DF traži sektor bezbjednosti”, saopštio je lider URA-e, kazavši da on smatra da  DF-u treba da pripadne čelno mjesto u Skupštini, koji su nakon avgusta pokrivale Demokrate.

Zahtjev Demokratskog fronta da preuzme bezbjednosni sektor, još jedan je u nizu nerealnih zahtjeva avgustovskih pobjednika tokom pregovora, imajući u vidu da Brisel i Vašington, odavno javno tvrde da DF ne vide kao partnere. Teško da bi takva vlada imala podršku međunarodne zajednice. Znaju to i u Demokratskom frontu.

U prilog tome da ne postoji ozbiljna volja da se pregovori i uspješno okončaju govori i detalj da na nastavak pregovora, odnosno na sastanak pred odlazak kod Đukanovića, na kom je trebalo konačno usaglasiti ponudu, nijesu došli ni lider URA-e, ni lider Demokrata. I taj sastanak je prekinut, pa nastavljen sat i po kasnije.

Nakon prekida, koji je objašnjen kao pauza, lider Ujedinjene Crne Gore Goran Danilović kazao je da su Demokrate odustale od sektora bezbjednosti. Tek iz te izjave javnost je saznala da su i Demokrate imale volju da preuzmu Službe. Danilović je objasnio da „ima preklapanja oko mjesta potpredsjednika vlade i da je zato data pauza”.

Tokom pauze, izvršni direktor URA-e Zoran Mikić kazao je da DF i Demokrate treba da kažu šta pripada koaliciji Crno na bijelo „kad im je odbijeno da vode sektor bezbjednosti i dobiju najviše funkcije u zemlji“.

Kad se pogledaju izjave, ispada da niko ili nema ništa protiv, ili se nije ni izjašnjavao o zahtjevu DF-a da vodi bezbjednosni sektor. To je još jedan čudan detalj pregovora.

Nije bilo izjašnjenja, makar ne javnih, ni na predlog lidera Prave Marka Milačića da poslanici stave 41 potpis da mandatar bude Miodrag Lekić i dostave to predsjedniku države. „Hajde da mu damo mandat i da ne radimo njegov posao, nego da on ponudi sastav vlade“, predložio je. I ništa.

Kad se sve sabere, teško je povjerovati da avgustovski pobjednici zaista traže  kompromis kako bi uspješno došli do okončanja pregovora i predloga za Đukanovića. Predsjednik je, sasvim sigurno, zadovoljan.

On je koji dan ranije, tokom posjete Pragu, ocijenio da „ne postoji raspoloženje u parlamentu da se oformi nova vlada”, te da je „realnije da se ide u organizaciju izbora da se dođe do odgovorne vlade”.

„Problem nekadašnje većine je što su njihovi odnosi opterećeni netrpeljivostima i omrazama, i to umnogome otežava dogovor“, prokomentarisao je pregovore direktor Televizije Nikšić Nikola Marković.

Ako se ne budu dogovorili, izvjesni su vanredni parlamentarni izbori, koji će uslijediti nakon skraćenja mandata parlamentu.

Istovremeno, na šta je podsjetio i Abazović, Đukanović može uprkos dogovoru „stare većine“ i nekome drugome dati mandat.

Šta god da se desi, sigurno je: dvije godine od pada DPS-a, Đukanović je još tu. Avgustovski pobjednici učinili su da se danas bolje osjeća nego 30. avgusta 2020.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo