Povežite se sa nama

Izdvojeno

ERDOGANOVA TURSKA I SLUČAJ OSMANA KAVALE: Borba protiv neprijatelja države kao uzor balkanskim autokratima

Objavljeno prije

na

Prije deset dana Komitet ministara Savjeta Evrope pokrenuo proceduru za uvođenje sankcija Turskoj zbog odbijanja da sprovede presudu Evropskog suda za ljudska prava iz 2019, kojom se traži momentalno puštanje na slobodu Osmana Kavale. Kavala, vodeća ličnost turskog civilnog sektora, aktivista za ljudska prava, filantropist i biznismen,  nalazi se u zatvoru od 18. oktobra 2017

 

Turska se u posljednjih desetak godina često pominje kao zemlja koja ima velike probleme sa poštovanjem ljudskih prava i čije neusvajanje evropskih standarda je jedna od ozbiljnih kočnica turskom pristupanju Evropskoj uniji. Turska je dobila status zemlje kandidata još u decembru 1999. godine dok su pristupni pregovori počeli u oktobru 2005. godine. Međutim, nakon 11 godina došlo je do zastoja u pregovorima bez dogledne šanse njihovog reaktiviranja.

Tako nije bilo nikakvo iznenađene kada je prije deset dana Komitet ministara Savjeta Evrope pokrenuo proceduru za uvođenje sankcija Turskoj zbog njenog upornog odbijanja da sprovede presudu Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) iz decembra 2019. godine kojom se traži momentalno puštanje na slobodu Osmana Kavale. Kavala je vodeća ličnost turskog civilnog sektora, aktivista za ljudska prava, filantropist i biznismen koji se nalazi u zatvoru od 18. oktobra 2017. godine.

Uhapšen je pod sumnjivim optužbama da je organizator nemira 2013. godine koji su buknuli nakon planova vlasti da se posječe jedna od rijetkih zelenih oaza u Istanbulu – Gezi park i da se na njegovom mjestu izgradi shoping mall i luksuzni apartmani za stanovanje. Investitor je bio povezan sa vladajućom Partijom pravde i razvoja (AKP) turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana koji je došao na vlast u martu 2003. godine.

Protesti oko Gezi parka su se ubrzo proširili zemljom i prerasli u iskazivanje opšteg nezadovoljstva vladavinom predsjednika Erdogana na koje je on odgovorio brutalnom silom i hapšenjima. U protestima je 11 osoba izgubilo život, preko 8 hiljada je povrijeđeno a preko 3 hiljade je završilo u zatvorima. Policijska brutalnost je zaprepastila demokratski svijet kao i odsustvo želje za bilo kakvim dijalogom vlade sa demonstrantima.

Vlasti su se sjetile da je Kavala „mozak i organizator“ protesta tek nakon 4 godine i niza kritika koje je upućivao Erdoganovoj administraciji zbog sistematskog kršenja ljudskih prava. Optužen je po članovima 309 i 312 turskog Krivičnog zakonika za pokušaje svrgavanja ustavnog poretka Republike Turske kroz nasilje i upotrebu sile zajedno sa još 15 osoba uključujući i poznatog novinara Cana Dundara i glumca Memeta Alabora sa zaprijećenom kaznom doživotnog zatvora bez prava na pomilovanje. Osim člana 312 koji je povezan sa protestima protiv sječe parka Gezi, Kavala je optužen i po članu 309 koji se odnosio na Kavaline navodne veze sa grupom izbjeglog političara i biznismena Fetulaha Gulena koga turske vlasti smatraju teroristom i inspiratorom propalog puča iz jula 2016. godine kada su, po izvještajima, djelovi vojske pokušali da svrgnu Erdogana i vladu. Provladin dvevni list Daily Sabah je pratio i „potvrđivao“ optužbe da je Kavala „tajkun sa sumnjivom pozadinom“ i da je „povezan sa Gulenovom terorističkom grupom“. Pokušaj puča 2016. godine je praćen masovnim čistkama državnih institucija, vojske, policije i turskog civilnog sektora. Smijenjeno je preko 100 hiljada državnih službenika i oficira dok ih je preko 50 hiljada završilo u zatvorima. Strani posmatrači gledaju na puč kao zgodno sredstvo i izgovor režima da se otarasi svojih protivnika prišivajući im etiketu saradnje sa teroristima. Zemlja je, uz Rusiju, postala širom poznata i kao tamnica za novinare gdje se svaka iole ozbiljnija kritika predsjedničke administracije odmah stavlja u kontekst „propagiranja nasilja i terorizma“ na koje zarobljeno pravosuđe odmah reaguje pa da je bilo samo pitanje vremena kada će i Kavaline kritike doći na red.

Sud je prihvatio optužnicu protiv njega i njegove „kriminalne grupe“ marta 2019. godine u kojoj je, između ostalog stajalo, da američki biznismen Džordž Soroš stoji iza kompletne „zavjere“. Soroš je zajedno sa milijarderom i osnivačem Microsofta Bil Gejtsom omiljena ličnost piscima svjetskih teorija zavjera.

Usred velikog međunarodnog pritiska i nedostatka ikakvih dokaza Kavala je 18. februara 2020. oslobođen optužbi, ali je i pored toga ostao u zatvoru na zahtjev vrhovnog državnog tužilaštva na osnovu istog člana optužbe koju je ranije sud odbacio. Vrhovno tužilaštvo je takođe preinačilo raniju naredbu istanbulskog tužilaštva da se Kavala pusti na slobodu. Nakon pola mjeseca državno tužilaštvo je proširilo inače nepostojeći osnov za njegovo zadržavanje i dodatno ga optužilo po članu 328 KZ-a zbog „dolaska u posjed informacija… od značaja za državu radi političke i vojne špijunaže“. Optužba je došla svega dan prije krajnjeg roka koje je postavio Evropski sud za ljudska prava da se Kavala pusti na slobodu.

Presuda suda u Strazburu je pravno obavezujuća za Tursku kao punopravnu članicu Savjeta Evrope. Organizacija broji 47 članica i osnovana je 1949. godine radi podrške poslijeratnoj Evropi kada su u pitanju ljudska prava, demokratija i vladavina zakona. Među članicama su mimo EU, EEA i balkanskih zemalja i kavkaske zemlje, Rusija i Turska.

Sud u Strazburu je presudio da ne postoji dovoljno dokaza koji bi opravdali optužbe protiv Kavale i da se „stav tužilaštva može smatrati takvim da potvrđuje navode žalioca da se protiv njega vodi postupak iz drugih razloga, tj. da ga ućutkaju kao aktivistu nevladinog sektora i zaštitnika ljudskih prava, kao i da obeshrabre druge osobe od angažmana u sličnim aktivnostima sa ciljom paralize civilnog sektora u zemlji“.

Situacija se dodatno komplikovala nakon četvrte godišnjice Kavalinog boravka u zatvoru Silivri kada je poštovanje odluke ECHR-a u Strazburu tražilo deset ambasadora akreditovanih u Ankari, od kojih su 7 zemlje članice NATO pakta čiji član je i strateški važna i pozicionirana Turska. Nakon otvorenog poziva predsjednik Erdogan je proglasio ponaosob ambasadore Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Francuske, Njemačke, Nizozemske, Danske, Švedske, Norveške, Finske i Novog Zelanda za „persona non grata“ i pripremio proceduru za njihovo protjerivanje. On je u sjeverozapadnom gradu Eskisehiru, gdje se tada zatekao, izjavio da strani ambasadori ne mogu tek tako doći u njegovo ministarstvo vanjskih poslova „i naređivati šta treba da se radi“ te da je on dao „naređenja ministru vanjskih poslova šta treba da uradi“. Izjava je uzrokovala novi potres na turskoj berzi i dalju eroziju turske lire koja je tokom 2021. godine izgubila skoro polovinu svoje vrijednosti u donosu na američki dolar i euro usljed katastrofalne ekonomske situacije u zemlji praćene galopirajućom inflacijom koja je zvanično 41 odsto na godišnjem nivou dok je nezvanično oko 115 odsto.

Nakon dva dana, 25. oktobra 2021. Erdogan se ipak predomislio i odustao od protjerivanja ambasadora pozivajući se na poštovanje Bečke konvencije o statusu diplomatskog osoblja. No upozorio je da strani ambasadori ubuduće trebaju biti „oprezniji sa svojim izjavama“.

Savjet Evrope inače jako rijetko poseže za disciplinskim procedurama protiv zemalja članica kojima se može suspendovati njihovo pravo glasa kao i članstvo u SE. Slučaj Kavala se smatra emblematičnim primjerom stanja turskog pravosuđa i vladavine zakona. Ishod  može imati značajne reperkusije u ponašanju drugih članica Savjeta Evrope koje imaju slične nevolje sa poštovanjem ljudskih prava.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

NOVINARKA PROTIV MAFIJE: Olja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Istraživačka novinarka Olivera Lakić i njen portal Libertas obavještavaju  javnost o vezama državnih struktura sa organizovanim kriminalom. Ona još nije dočekala optužnicu protiv kriminalaca koji su je prije četiri godine s leđa upucali ispred ulaza zgrade, gdje stanuje. Prije toga je bila meta više fizičkih i verbalnih napada, koji nijesu do kraja rasvijetljeni

 

Da li bi i kada Specijalno državno tužilaštvo (SDT) procesuiralo bivšu predsjednicu Vrhovnog suda Vesnu Medenicu, koja se trenutno nalazi u istražnom zatvoru, ili ponovo otvorilo istražni postupak u slučaju sumnjive saradnje između pripadnika Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB) Petra Lazovića i Ljuba Milovića, da portal Libertas nije objavio dokumenta Europol-a (evropske policije), koja ih sumnjiče za teška krivična djela? Možda bez tih informacija ne bismo ni znali da je SDT već zatvorilo slučaj policajaca-saradnika kavačkog klana.

Nakon objavljene dokumentacije Europola uslijedilo je hapšenje Vesne Medenice i još najmanje 12 osoba zbog sumnje da su bili dio organizovane kriminalne grupe. Miloš Medenica je još nedostupan tužilaštvu, navodno se u Beogradu liječi od bolesti zavisnosti.

Prema istraživanjima Libertasa, Europol je tužilaštvu i policiji u julu prošle godine dostavio dokument sa transkriptima komunikacija policijskih službenika Petra Lazovića i Ljuba Milovića sa poznatim kriminalcima Radojem Zvicerom, Veljkom Belivukom, Markom Miljkovićem i drugima. Kada je prošlog ljeta objavljeno da su Lazovići omogućili Belivuku i Miljkoviću, beogradskim kriminalcima optuženim za teške zločine, da uđu u Crnu Goru, bivši glavni specijalni tužilac Milivoje Katnić ubjeđivao nas je da je Zoran Lazović „najbolji crnogorski policajac“, dok je njegov sin samo izvršavao službene zadatke.

Specijalni tužilac Saša Čađenović u januaru je, za vrijeme Katnićevog mandata, donio odluku da u radnjama mlađeg Lazovića i Milovića nema krivičnog djela. Novoizabrani glavni specijalni državni tužilac Vladimir Novović naložio je da se predmet ponovo otvori. Milivoje Katnić je saopštio da nije Čađenović odbacio prijavu protiv Lazovića, već Specijalno državno tužilaštvo dok je on njime rukovodio. Ponovo je pojasnio kako je policijski službenik radio svoj posao.

„Čađenović je uzeo komunikaciju, fotografiju, stotine poruka. Petar Lazović je dao izjavu na 40 strana. Nakon toga su pozvane starješine da daju izjavu, izvršena je provjera podataka – da li su pokrenute mjere tajnog nadzora, angažovani svjedoci saradnici… Po onome što ja znam, Europol je izanalizirao našu odluku i prihvatio činjenicu“, kazao je Katnić za Antenu M. On tvrdi da su dokumenta Europol-a objavljena „nelegalno“, i da se time crta meta njemu i njegovoj porodici. Cilj je, kaže, „da se Crna Gora predstavi kao država koja ne može da funkcioniše kao samostalna, suverena, antifašistička država“.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PREDSJEDNIK PRIVREDNOG SUDA – VOĐA ORGANIZOVANE KRIMINALNE GRUPE?: Od Vrhovnog suda do ZIKS-a

Objavljeno prije

na

Objavio:

Iskustvo  uči da bi do pravosnažnog okončanja postupka protiv Blaža Jovanića i Vesne Medenice mogle proći godine. Crnogorsko pravosuđe još će se duže nositi sa posljedicama njihove vladavine. Ako dobije priliku da se oporavi

 

Nedugo za Vesnom Medenicom, nekadašnjom VDT i višestrukom predsjednicom Vrhovnog suda, u pritvorsku jedinicu spuškog zatvora (ZIKS, ili po novom, UIKS) stigao je predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić. Direktno iz kancelarije nakon što je, prema nezvaničnim informacijama, osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i formirao kriminalnu organizaciju koja je, u makar desetak stečajnih postupaka, stranke oštetila za iznose koji se mjere milionima eura.

I površno upućeni u višedecenijska dešavanja u pravosuđu prepoznali su, u tom spletu okolnosti, još jedno preklapanje u biografijama dvojca koji je, godinama, vedrio i oblačio ovdašnjim sudnicama. I blisko sarađivao – formalno i, sumnja se, neformalno – na predmetima od zajedničkog interesa.

Kada je Blažo Jovanić, sa mjesta parničara i sudije Osnovnog suda u Podgorici, u aprilu 2014, neočekivano izabran za predsjednika Privrednog suda, preskačući uobičajenu dinamiku napredovanja u sudskoj hijerarhiji, analitičari nijesu imali dileme o uzrocima njegovog profesionalnog uzleta. Baš kao ni u ocjeni da je za tu odluku, operativno, najzaslužnija bila Vesna Medenica. Razlike su bile samo u interpretativnim finesama.

Jedni su  imenovanje Jovanića cijenili kao „pokušaj Medenice da zaštiti predmete koji se direktno tiču članova i poslova uže familije Đukanović“, dok su drugi bili direktniji, tvrdeći da je Jovanić „doveden na tu odgovornu funkciju direktno po nalogu Aca i Mila Đukanovića, a sve u cilju da se kontroliše prodaja imovine Kombinata aluminijuma u stečaju“.

Slijed događaja potvrdio je ova predviđanja. Ali i pokazao da se Jovanićeve ambicije nijesu zadržavala samo na zaštiti interesa  prve familije.

Pronevjera novca iz blagajne Vrhovnog suda, 2006. godine, dovela je Jovanića u fokus interesovanja javnosti. On je tada, kao šef  kabineta tadašnjeg predsjednika Vrhovnog suda Ratka Vukotića osumnjičen da je zloupotrijebio položaj i učestvovao u pronevjeri skoro 330 hiljada eura iz sudske kase.  Jovanić, tada već sudija Osnovnog suda, oslobođen je sumnji usljed nedostatka dokaza (ceh je platila blagajnica).

O kolopletu veza i uticaja svjedoči i epizoda iz poslovne biografije njegovog brata Bora Jovanića. On je, kao carinik, osuđen na godinu zatvora zbog primanja mita u vrijeme kada je Blažo već bio sudija Osnovnog suda. Nakon pola izdržane kazne pomilovao ga je tadašnji predsjednik Filip Vujanović. Na prijedlog Duška Markovića, ministra pravde iz tog doba. Javnost je, zahvaljujući NVO MANS, saznala da je Jovanić vraćen na posao u Upravu carina, suprotno svim zakonskim propisima. Podigla se prevelika prašina, Jovanić je napustio Upravu carina i novi posao našao kod Aca Đukanovića.

Kao sudija Osnovnog suda Blažo Jovanić je opravdao očekivanja svojih zaštitnika i promotera. Po tužbi Stanka Subotića osudio je Monitor. Kada je propao pokušaj da nas osudi za nanošenje duševnog bola kontroverznom tužiocu (čije je saslušanje odbio) Jovanić je Monitor proglasio krivim zato što, navodno, Subotićevo reagovanje nije objavljeno na zakonom propisan način.

Vijesti je osudio zbog prenošenja izjave poslanika Nebojše Medojevića koji je kritikovao (tadašnju) privatizaciju Željezare u Nikšiću i doveo u pitanje kredibilitet njenih novih vlasnika. Isti su, da pomenemo, kasnije pobjegli iz Nikšića ostavljajući dugove a odnoseći sa sobom svu vrjedniju pokretnu imovinu kompanije.

Konačno je dara prevršila mjeru, pa je Jovanić, kao sudija u postupku po tužbi kompanija Lutrija i Džek pot (Sava Grbović i Branislav Mićunović) protiv Daily Pressa (izdavač Vijesti) i MANS-a, izuzet zbog pristrasnosti. Tek nakon trećeg zahtjeva tuženih.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

UZ DAN POBJEDE NAD FAŠIZMOM: Naši majski porazi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Šta je nama njihova borba dala? Poneki vijenac na memorijalima palim borcima više govori o licemjerju potomaka nego o slavi predaka, a iskazivanje vojne moći tokom invazije na susjeda daleko je od svijetle antifašističke istorije

 

Slavio je opet ovog vikenda Stari kontinent i Dan Evrope i Dan pobjede nad fašizmom. Kokteli, vijenci, koncerti, vojna parada na Crvenom trgu, a u srcu Evrope – rat.

Ove godine Danom pobjede se obilježilo 77 godina od kraja Drugog svjetskog rata, a Danom Evrope pet godina manje od pokretanja inicijative za stvaranje Evropske unije. U zemljama EU posebna važnost se daje Danu Evrope i deklaraciji Roberta Šumana koja je udarila temelj evropskom pomirenju i otvorila vrata da stari neprijatelji, prije svih Francuska i Njemačka, krenu novim putem.

U Njemačkoj i Francuskoj danas – Emanuel Makron se sreo sa veteranima iz Drugog svjetskog rata na ceremoniji pod Trijumfalnom kapijom, da bi narednog dana govorio na konferenciji Budućnost Evrope u Strazburu. Predložio je i novu evropsku organizaciju koja bi omogućila demokratskim evropskim nacijama da pronađu novi prostor za političku saradnju. Naravno, centralni dio govora bila je aktuelna situacija u Ukrajini.

U  Rusiji tradicionalna vojna parada. I kod njih umjesto sjećanja na desetine miliona onih koji su dali živote za neki bolji svijet, sve puca od političkih poruka koje se vrte oko rata u Ukrajini. Slovo Z je tu da podsjeti, ako je neko imao nedoumica. Vladimir Putin je u govoru ponovio da se ruska vojska u Ukrajini bori za bezbjednost Rusije i da je razlog za invaziju to što NATO prijeti Rusiji na njenim granicama. „Rusija je pozvala Zapad na otvoreni dijalog, potragu za kompromisnim rješenjem uz međusobno uvažavanje interesa. Sve je bilo uzalud. Zemlje NATO-a nisu htjele da nas saslušaju, što znači da su imale potpuno drugačije planove. Bile su u toku pripreme za operaciju u Donbasu, invaziju na zemlju koja je istorijski naša, uključujući i Krim. U Kijevu su objavili potencijalnu nabavku nuklearnog oružja, a NATO je počeo da preuzima vojnu kontrolu na teritorijama sa kojima se graničimo“, govorio je Putin.

Na strazburškoj konferenciji ni Makron, a posebno Ursula van der Lejen nijesu ispustili da kontrastiraju događaje obilježavanja velikog praznika u Rusiji i Strazburu. Osvrćući se na ženu koja se pojavila sa svojom bebom na svečanosti u Strazburu, Lejenova je rekla da želi da 9. maj proslavi „ovu sliku, daleko moćniju od bilo koje vojne parade“.

Mi na Balkanu, Evropa u malom. Samo mnogo gori. Ne odričemo se zlog sjemena.

Dragan LUČIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 13. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo