Povežite se sa nama

Izdvojeno

ERDOGANOVA TURSKA I SLUČAJ OSMANA KAVALE: Borba protiv neprijatelja države kao uzor balkanskim autokratima

Objavljeno prije

na

Prije deset dana Komitet ministara Savjeta Evrope pokrenuo proceduru za uvođenje sankcija Turskoj zbog odbijanja da sprovede presudu Evropskog suda za ljudska prava iz 2019, kojom se traži momentalno puštanje na slobodu Osmana Kavale. Kavala, vodeća ličnost turskog civilnog sektora, aktivista za ljudska prava, filantropist i biznismen,  nalazi se u zatvoru od 18. oktobra 2017

 

Turska se u posljednjih desetak godina često pominje kao zemlja koja ima velike probleme sa poštovanjem ljudskih prava i čije neusvajanje evropskih standarda je jedna od ozbiljnih kočnica turskom pristupanju Evropskoj uniji. Turska je dobila status zemlje kandidata još u decembru 1999. godine dok su pristupni pregovori počeli u oktobru 2005. godine. Međutim, nakon 11 godina došlo je do zastoja u pregovorima bez dogledne šanse njihovog reaktiviranja.

Tako nije bilo nikakvo iznenađene kada je prije deset dana Komitet ministara Savjeta Evrope pokrenuo proceduru za uvođenje sankcija Turskoj zbog njenog upornog odbijanja da sprovede presudu Evropskog suda za ljudska prava (ECHR) iz decembra 2019. godine kojom se traži momentalno puštanje na slobodu Osmana Kavale. Kavala je vodeća ličnost turskog civilnog sektora, aktivista za ljudska prava, filantropist i biznismen koji se nalazi u zatvoru od 18. oktobra 2017. godine.

Uhapšen je pod sumnjivim optužbama da je organizator nemira 2013. godine koji su buknuli nakon planova vlasti da se posječe jedna od rijetkih zelenih oaza u Istanbulu – Gezi park i da se na njegovom mjestu izgradi shoping mall i luksuzni apartmani za stanovanje. Investitor je bio povezan sa vladajućom Partijom pravde i razvoja (AKP) turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana koji je došao na vlast u martu 2003. godine.

Protesti oko Gezi parka su se ubrzo proširili zemljom i prerasli u iskazivanje opšteg nezadovoljstva vladavinom predsjednika Erdogana na koje je on odgovorio brutalnom silom i hapšenjima. U protestima je 11 osoba izgubilo život, preko 8 hiljada je povrijeđeno a preko 3 hiljade je završilo u zatvorima. Policijska brutalnost je zaprepastila demokratski svijet kao i odsustvo želje za bilo kakvim dijalogom vlade sa demonstrantima.

Vlasti su se sjetile da je Kavala „mozak i organizator“ protesta tek nakon 4 godine i niza kritika koje je upućivao Erdoganovoj administraciji zbog sistematskog kršenja ljudskih prava. Optužen je po članovima 309 i 312 turskog Krivičnog zakonika za pokušaje svrgavanja ustavnog poretka Republike Turske kroz nasilje i upotrebu sile zajedno sa još 15 osoba uključujući i poznatog novinara Cana Dundara i glumca Memeta Alabora sa zaprijećenom kaznom doživotnog zatvora bez prava na pomilovanje. Osim člana 312 koji je povezan sa protestima protiv sječe parka Gezi, Kavala je optužen i po članu 309 koji se odnosio na Kavaline navodne veze sa grupom izbjeglog političara i biznismena Fetulaha Gulena koga turske vlasti smatraju teroristom i inspiratorom propalog puča iz jula 2016. godine kada su, po izvještajima, djelovi vojske pokušali da svrgnu Erdogana i vladu. Provladin dvevni list Daily Sabah je pratio i „potvrđivao“ optužbe da je Kavala „tajkun sa sumnjivom pozadinom“ i da je „povezan sa Gulenovom terorističkom grupom“. Pokušaj puča 2016. godine je praćen masovnim čistkama državnih institucija, vojske, policije i turskog civilnog sektora. Smijenjeno je preko 100 hiljada državnih službenika i oficira dok ih je preko 50 hiljada završilo u zatvorima. Strani posmatrači gledaju na puč kao zgodno sredstvo i izgovor režima da se otarasi svojih protivnika prišivajući im etiketu saradnje sa teroristima. Zemlja je, uz Rusiju, postala širom poznata i kao tamnica za novinare gdje se svaka iole ozbiljnija kritika predsjedničke administracije odmah stavlja u kontekst „propagiranja nasilja i terorizma“ na koje zarobljeno pravosuđe odmah reaguje pa da je bilo samo pitanje vremena kada će i Kavaline kritike doći na red.

Sud je prihvatio optužnicu protiv njega i njegove „kriminalne grupe“ marta 2019. godine u kojoj je, između ostalog stajalo, da američki biznismen Džordž Soroš stoji iza kompletne „zavjere“. Soroš je zajedno sa milijarderom i osnivačem Microsofta Bil Gejtsom omiljena ličnost piscima svjetskih teorija zavjera.

Usred velikog međunarodnog pritiska i nedostatka ikakvih dokaza Kavala je 18. februara 2020. oslobođen optužbi, ali je i pored toga ostao u zatvoru na zahtjev vrhovnog državnog tužilaštva na osnovu istog člana optužbe koju je ranije sud odbacio. Vrhovno tužilaštvo je takođe preinačilo raniju naredbu istanbulskog tužilaštva da se Kavala pusti na slobodu. Nakon pola mjeseca državno tužilaštvo je proširilo inače nepostojeći osnov za njegovo zadržavanje i dodatno ga optužilo po članu 328 KZ-a zbog „dolaska u posjed informacija… od značaja za državu radi političke i vojne špijunaže“. Optužba je došla svega dan prije krajnjeg roka koje je postavio Evropski sud za ljudska prava da se Kavala pusti na slobodu.

Presuda suda u Strazburu je pravno obavezujuća za Tursku kao punopravnu članicu Savjeta Evrope. Organizacija broji 47 članica i osnovana je 1949. godine radi podrške poslijeratnoj Evropi kada su u pitanju ljudska prava, demokratija i vladavina zakona. Među članicama su mimo EU, EEA i balkanskih zemalja i kavkaske zemlje, Rusija i Turska.

Sud u Strazburu je presudio da ne postoji dovoljno dokaza koji bi opravdali optužbe protiv Kavale i da se „stav tužilaštva može smatrati takvim da potvrđuje navode žalioca da se protiv njega vodi postupak iz drugih razloga, tj. da ga ućutkaju kao aktivistu nevladinog sektora i zaštitnika ljudskih prava, kao i da obeshrabre druge osobe od angažmana u sličnim aktivnostima sa ciljom paralize civilnog sektora u zemlji“.

Situacija se dodatno komplikovala nakon četvrte godišnjice Kavalinog boravka u zatvoru Silivri kada je poštovanje odluke ECHR-a u Strazburu tražilo deset ambasadora akreditovanih u Ankari, od kojih su 7 zemlje članice NATO pakta čiji član je i strateški važna i pozicionirana Turska. Nakon otvorenog poziva predsjednik Erdogan je proglasio ponaosob ambasadore Sjedinjenih Američkih Država, Kanade, Francuske, Njemačke, Nizozemske, Danske, Švedske, Norveške, Finske i Novog Zelanda za „persona non grata“ i pripremio proceduru za njihovo protjerivanje. On je u sjeverozapadnom gradu Eskisehiru, gdje se tada zatekao, izjavio da strani ambasadori ne mogu tek tako doći u njegovo ministarstvo vanjskih poslova „i naređivati šta treba da se radi“ te da je on dao „naređenja ministru vanjskih poslova šta treba da uradi“. Izjava je uzrokovala novi potres na turskoj berzi i dalju eroziju turske lire koja je tokom 2021. godine izgubila skoro polovinu svoje vrijednosti u donosu na američki dolar i euro usljed katastrofalne ekonomske situacije u zemlji praćene galopirajućom inflacijom koja je zvanično 41 odsto na godišnjem nivou dok je nezvanično oko 115 odsto.

Nakon dva dana, 25. oktobra 2021. Erdogan se ipak predomislio i odustao od protjerivanja ambasadora pozivajući se na poštovanje Bečke konvencije o statusu diplomatskog osoblja. No upozorio je da strani ambasadori ubuduće trebaju biti „oprezniji sa svojim izjavama“.

Savjet Evrope inače jako rijetko poseže za disciplinskim procedurama protiv zemalja članica kojima se može suspendovati njihovo pravo glasa kao i članstvo u SE. Slučaj Kavala se smatra emblematičnim primjerom stanja turskog pravosuđa i vladavine zakona. Ishod  može imati značajne reperkusije u ponašanju drugih članica Savjeta Evrope koje imaju slične nevolje sa poštovanjem ljudskih prava.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

FOKUS

USTAVNI SUD PO PARTIJSKIM KVOTAMA: Lako je Vatikanu, oni biraju samo jednog

Objavljeno prije

na

Objavio:

Deblokada Ustavnog suda  je bila neophodna. Zbog  toga se danas pozdravlja dogovor političkih stranaka oko nedostajućih kandidata za sudije tog suda, pa makar i po kvotama. No,  stvar neće biti riješena sve dok Ustavni sud ne prestane da  bude predmet  političke trgovine, već postane  nezavisna i kredibilna institucija

 

Djelimičan dogovor parlamentarnih stranaka oko sudija Ustavnog suda, kako bi se taj sud odblokirao, postignut je sredinom sedmice. Vodio se iza zatvorenih vrata Vile Gorica, a ne u parlamentu, baš kao da se dogovaraju ministarska mjesta, a ne sudije. To je dodatno pojačalo utisak koji se političkim klasama zamjera – da nedostajuće sudije Ustavnog suda biraju po modelu – naši i njihovi. Ni sami se parlamentarci nijesu libili da saopšte da se izbor odvija po principu partijskih kvota. ,,Pregovara se da od četvoro novih sudija, dvoje bude aktuelne većine, jedan DPS-a, jedan manjina“, nezvanično su objašnjavali mediji situaciju u kojoj političke klase biraju nedostajuće sudije Ustavnog suda.

Poslanici vlasti i opozicije, za sada su se dogovorili oko tri od četiri nedostajuće sudije Ustavnog suda. Izbor jednog sudije dovoljan je da se odblokira rad tog suda, ali nedovoljan za donošenje važnih odluka. Parlamentarne stranke za sada su postigle dogovor oko ovih imena:  zamjenica ombudsmana Snežana Armenko, sutkinja kotorskog Osnovnog suda Momirka Tešić i bivša zaštitnica imovinsko pravnih odnosa Dragana Đuranović.  Kandidatkinja Đuranović se tokom saslušanja u parlamentu izjasnila da je članica DPS-a, ali da će ukoliko bude izabrana za sutkinju Ustavnog suda, vratiti člansku kartu. I tokom prethodnih konkursa prijavljivala se za sutkinju Ustavnog suda i dobijala glasove DPS-a i LP-a. Ako se primijeni model – „dvoje parlamentarne većine, jedan DPS-a i jedan manjina“, s početka priče, jasno je da je Đuranović kandidatkinja DPS-a. Ona, međutim, ima još šest mjeseci do penzije, zbog čega, smatra se, parlamentarna većina nije kočila dogovor. Ono, ima i dovoljno vremena da utiče na određene važne odluke.

Prema nezvaničnim informacijama Vijesti, Tešić protežiraju  poslanici Demokrata, a Armenko Demokratski front.  Ni sutkinja Tešić nije prvi put kandidatkinja za Ustavni sud. U maju prošle godine dobila je dva glasa  – Demokrata. Poslanik Marko Milačić tada je problematizovao njenu kandidaturu podsjećajuči da je zbog sumnje u njenu nepristrasnost bila izuzeta iz predmeta pomorske nesreće u Budvi, u kojoj je stradala policijska službenica Maja Šljivančanin.  Presudom Osnovnog suda u Kotoru, maloljetni M.S. je bio osuđen na najduže 120 sati društveno-korisnog rada.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

TAJNA KONKURSA OB KOTOR: Spas ili kraj bolnice u Meljinama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, smatraju u Opštini Herceg Novi

 

Opština Herceg Novi urgirala je početkom ove sedmice da premijer Dritan Abazović što prije organizuje sastanak predstavnika Opštine i bolnice Meljine, ministara zdravlja i finansija Dragoslava Sćekića i Aleksandra Damjanovića, direktora Fonda za zdravstvo Vuka Kadića i kotorske bolnice Davora Kumburovića.

Povod za urgenciju je protes i iskazano nezadovoljstvo radnika bolnice Meljine. Naime, tokom protekle nedjelje Opšta bolnica Kotor raspisala je konkurs u trajanju od tri dana za oko 80 zaposlenih iz Meljina,  iako je, kako tvrde zaposleni u Meljinama, Vlada dogovorila da će biti preuzeto kompletno osoblje njih 150.

Direktor OB Kotor Davor Kumburović za Monitor kaže da se na konkursu prijavilo 15 kandidata, a o daljim postupcima u cilju rješavanja statusa zaposlenih u Meljinama uputio nas je na Ministarstvo zdravlja.

,,Racionalno objašnjenje za ovako nešto ne postoji. Svima  je  kroz razgovore bilo  jasno da bolnica nema dovoljno zdravstvenog kadra i da je treba unarijediti  a ne svesti na stacionar. Po nezvaničnim informacijama  na oglas je konkurisalo oko 15 osoba a među njima  su neki zaposleni bolnice.  Značajno veći dio zaposlenih je ispoštovao dogovor kolektiva i nije konkurisao, a u slučaju da se predložena organizacija bolnice ne koriguje skoro čitav predviđeni dio ljekarskog kadra neće ostati da radi pod tim uslovima”, kaže za Monitor izvršna direktorka bolnice u Meljinama Olivera Elez.

U konkursu za radna mjesta u bolnici Meljine, koji je raspisala OB Kotor, nalaze se brojne nelogičnosti, koje ukazuju da je ovo prelazno rješenje više put ka eutanaziji bolnice, a ne ka njenom spasavanju, naveli su u saopštenu iz Opštine Herceg Novi. Iz bolnice su ukazali da konkursom nije predviđeno 60 postojećih radnih mjesta, odnosno da je predviđeno manje zaposlenih nego do sada, iako bolnici u Meljinama već nedostaje kadar za optimalno funkcionisanje, dok bi porodilište u Meljinama bilo svedeno na reagovanje samo u hitnim slučajevima, saopšteno je iz lokalne uprave.

I pored urgencije, iz Vlade još ne odgovaraju zaposlenima u bolnici. ,,Još nijesmo dobili odgovor iz kabineta premijera za traženi sastanak”, kaže za Monitor predsjednica Sindikalne organizacije bolnice Meljine Slavica Drobnjak.

Izvršna direktorka Elez potvrđuje da odgovora još nema: ,,U utorak ujutro nas je stečajni upravnik obavjestio da će produžiti ugovore zaposlenima po osnovu stečaja za još jedan mjesec, odnosno do 28. 02.  Produženje je dato na molbu Ministarstva zdravlja, čime se preuzimanje bolnice od strane Ministarstva odlaže za još mjesec dana.  Za očekivati je da uskoro dobijemo odgovor sa neke od adresa na koje je upućna molba za reagovanje”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KUDA IDE EPCG: Voda i vjetar (od)nose milione

Objavljeno prije

na

Objavio:

Željezara, HE Piva, VE Gvozd, Pljevlja… Prema medijskim nastupima menadžementa, EPCG trenutno predstavlja svojevrsnu vladu u sjenci koja preuzima ulogu izvršnih vlasti brinući o našem zdravlju, obrazovanju i socijalnom statusu, dok se o kompanijskim problemima i gubicima ćuti

 

Prošle nedjelje, u Vladi, sreli su se bivši radnici nikšićke Željezare i premijer Dritan Abazović. Sumirani su utisci, stoji u Vladinom saopštenju, i razmijenjene čestitke, iskazana zahvalnost i zadovoljstvo postignutim. Palo je i obećanje: ,,Abazović je naglasio da očekuje da do 1. februara bude okončan proces zapošljavanja radnika nikšićke Željezare”.

Koji dan kasnije, članovi delegacije koja je posjetila premijera obratili su se novinarima najavljujući da bi višemjesečni protest, sa krova upravne zgrade Željezare, od naredne nedjelje mogli preseliti pred Elektroprivredu Crne Gore (EPCG).

,,Nijesmo se mi borili da bi neko drugi ovdje radio, već da mi pokažemo svima da ova fabrika ima potencijala da bude profitabilna. Zato, ukoliko do ponedeljka ne dođe poziv koji očekujemo, mi ćemo biti prinuđeni da isti tražimo ispred upravne zgrade Elektroprivrede”, poručio je u ime nekadašnjih željezaraca Ivan Vujović. Precizirajući: ,,Naš stav je poznat, a to je da u toku narednih deset dana počnemo da radimo i da zarađujemo za nas i naše porodice. Taj rad mora biti zasnovan na rješenjima za stalno, sve ostalo je neprihvatljivo, jer smo mi svi bili stalno zaposleni do 1. septembra 2022. godine”. Tada su od bivšeg poslodavca, turske kompanije Toščelik, dobili otpremnine. I prateći paket obećanja iz Vlade, EPCG i Opštine Nikšić.

Sad su se ona malo iskomplikovala. Prvo je pitanje kako da EPCG Solar gradnja kojoj je imovina kupljena od Turaka data na korišćenje i novoformirano d.o.o EPCG Željezara zaposle nekadašnje željezarce a ne nekoga drugog ko bi se na obavezni konkurs prijavio sa boljim referencama. A drugo – kako zaposliti skoro 250 ljudi za koje, sada, nema posla. Abazović i Milutin Đukanović, predsjednik odbora direktora EPCG, najavljivali su fazno zapošljavanje, u skladu sa potrebama proizvodnje. Iako u EPCG još nijesu načisto ni da li će se u pogonima nekadašnje Željezare proizvoditi čelik, osim konstrukcija potrebnih za montažu planirane solarne elektrane. Dok željezarci gube strpljenje. A Solar gradnja, prema medijskim izvještajima i tvrdnjama upućenih, i sa postojećim brojem zapošljenih bilježi gubitke.

Trenutno, ipak, izgleda kako u EPCG i njenim ćerka firmama imaju prečih briga. Odbranu lika i djela top menadžmenta koji je zaposjeo kompaniju podjelom partijskog plijena po dubini, nakon izbora 2020.

,,Glavni finansijski direktor EPCG Miro Vračar nije povrijeđen u udesu koji se dogodio u noći između petka i subote na putnom pravcu Podgorica – Danilovgrad, ali je službeni automobil marke audi 5 potpuno uništen”, objavili su mediji  sredinom januara. Oni manje naklonjeni parlamentarnoj većini i njihovim kadrovima u državnim preduzećima iskoristili su priliku da podsjete kako su čelnici EPCG na početku mandata najavljivali smanjenje bogatog voznog parka i zabranu korišćenja službenih vozila van radnog vremena. I da od toga nije bilo ništa.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo