Iz Uprave policije stiglo je dugo očekivano saopštenje. Službenici NCB Interpol Podgorica su u srijedu izručili iz Savezne Republike Njemačke Crnoj Gori Tomasa Grejema Hodža (60) iz Hadingtona, državljanina Velike Britanije.
NCB Interpol Podgorica je potraživao Hodža međunarodnom potjernicom radi sprovođenja na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine, na koju je osuđen presudom Osnovnog suda u Beranama zbog počinjenog krivičnog djela zloupotreba položaja u privrednom poslovanju. Hodž je, kako je presuđeno, u svojstvu izvršnog direktora mljekare Zora AD Berane zvanično oštetio ovu firmu za dvadesetak hiljada eura. Toliko je dokazano.
Tako se Tom konačno „vratio kući” da bi u Spužu odslužio zatvorsku kaznu koja mu je pravosnažno izrečena zbog klasične pljačke fabrike koju je vodio, prebacivanja novca fiktivnim firmama i uzimanja para iz blagajne, bez pokrića.
Pravosuđe Crne Gore je u prethodne dvije-tri godine odigralo partiju ping-ponga sa pravosuđem Velike Britanije u slučaju krivičnog postupka protiv nekadašnjeg direktora beranske mljekare. Nakon pokušaja da se taj predmet ustupi Engleskoj, Britanci su lopticu vratili u crnogorsko dvorište. Odgovoreno je da nije poznato da li je Hodž državljanin te zemlje, tako da mu se ipak moralo suditi u Crnoj Gori gdje je i počinio krivično djelo pljačke.
„Mi smo prvo putem međunarodne potjernice pokušali da obezbijedimo njegovo prisustvo na suđenju, što je bila primjedba na prvu presudu, kojom je takođe bio osuđen na godinu. U trag mu se nije ušlo, ali smo pronašli nove svjedoke. Presuda je ovog puta potvrđena i pravosnažna”, saopšteno je Monitoru u beranskom Osnovnom sudu još prošle godine.
Time je prvi put jedan stranac, koji je u Crnoj Gori dugo uživao diplomatske privilegije i imao punu podršku visokih državnih zvaničnika, osuđen za pljačku, korupciju i prevaru, a sada i zatvoren.
To što je policija pronašla ,,češljajući” poslovnu dokumentaciju mljekare i zbog čega je Škotlanđanin osuđen samo je sitnica koja je mogla biti dokazana i za šta je bila zaprijećena kazna do osam godina zatvora. ,,Krupnicu”, vjeruje se, predstavlja mnogo više eura koje je ovaj Škotlanđanin, vodeći međunarodni projekat, odnio iz Berana.
Dileme nema. Ispod dva do tri miliona sigurno nije. Ako bi se samo njegova plata od trideset hiljada eura pomnožila sa brojem mjeseci provedenih na mjestu ,,tim lidera” projekta onda bi se, po tom osnovu, došlo do prvog miliona.
To, naravno, nije nelegalno, ali plata Škotlanđaninu, i to je dokazano, nije bila jedini način za namicanje novca, što najbolje znaju oni koji su mu godinama servirali blanko račune da bi pravdao utrošena sredstva. Šta je sa nabavkom opreme? Čijom zaslugom je umjesto novih mašina za mljekaru u Berane stigla gomila gvožđurije, od čega je jedan dio morao biti vraćen kao potpuno neupotrebljiv, dok je drugi remontovan. Ko je sklapao te poslove kod holandskog V.M. Engineering-a preko kojeg je nabavljana sva tehnologija?
Ostalo je medijski zabilježeno i to da je Škotlanđanin nekom prigodom, u jednom društvu, izjavio da je Crna Gora za njega raj. Mislio je na to da toliki novac u Velikoj Britaniji nikada ne bi stekao, a da ga neko ne pita – odakle. Mnogi su bili ubijeđeni da iz Crne Gore neće nigdje otići ni kada je završio misiju, već da će tu započeti privatni biznis. Pričalo se i da je kupio kuću u Podgorici. Možda bi tako i bilo da nijesu pokrenuta dva krivična postupka. U jednom se za zloupotrebe u kompaniji teretio sam, a u drugom sa još četiri osobe iz Berana.
Tom Hodž je u maju 2001. nekim putem stigao u Berane kao vođa tima stranih stručnjaka, čiji zadatak je bio da implementiraju projekat MEDNEM – Razvoj mljekarstva na sjeveroistoku Crne Gore, uz višemilionsku donaciju Vlade Luksemburga.
Došao je, inače, iz Rusije ,,gdje je uspješno osnovao fabriku za proizvodnju sira u sklopu projekta holandske Vlade”. Prije toga je ,,sa uspjehom priveo kraju mnoge projekte u Ukrajini, Poljskoj i Kazahstanu, radeći za Svjetsku banku, Azijsku banku i druge agencije”. Za britansku vladu je radio u uspostavljanju farmerske savjetodavne službe u Rusiji. Tako je, makar, o sebi pisao u fabričkom biltenu. Tada se pričalo da je u Rusiji bio pod kontrolom mafije.
U startu je djelovao vrlo stručno i ubjedljivo dok je ocjenjivao da je ,,crnogorsko mljekarstvo u srednjem vijeku”. Onda se doznalo da je šarlatan s jedva srednjom školom i da sa mljekarstvom i stočarstvom ima veze jedino preko brata farmera. Ali, i to se doznalo, brat ne želi da čuje za njega, zbog Roze Kalimuline, koju je Tomas Hodž sa sobom doveo iz Rusije u Crnu Goru, zaboravivši na porodicu u Škotskoj.
Uigrani tim, Tom i Roza, u Beranama su vrlo brzo rastjerali sve ostale strance. ,,Naporno” su radili za dnevice do 1000 eura. Smiješno je samo da su neke od tih ,,stručnjaka” koji su trebali da obave obuku domaćeg kadra, lokalni radnici prethodno obučavali najosnovnijim stvarima i pojmovima iz struke.
,,Zadatak međunarodnih konsultanata je da naprave i farmerima ostave profitabilnu fabriku. Ako to ne urade onda nijesu dobro obavili posao”, istrčao se da izjavi Hodž na početku mandata. Mljekara Zora, jedina crnogorska fabrika dugotrajnog mlijeka, nije nikada postala profitabilna. Niti će, jer je nakon privatizacije i prodaje saopšteno da dugotrajno mlijeko neće biti proizvođeno zbog toga što se to ne isplati sa starom tehnologijom koju je Hodž uvezao.
Nema sumnje da je javnost Tomasa Hodža prestala da gleda ozbiljno onog trenutka kada je prijavio atentat na sebe i digao sve na diplomatski nivo. Podršku je dobio od tadašnjeg ministra inostranih poslova Dragiše Burzana i tadašnjeg ministra poljoprivrede Milutina Simovića, koji su tragali za državnim neprijateljima po Beranama. Poslije se ispostavilo da je metak, koji je u slobodnom padu ,,pronašao” jedno auto parkirano u krugu mljekare, u vrijeme kada Hodž inače nije bio u fabrici, stigao iz udaljenog sela iznad fabrike, sa nekog veselja, i da nije imao snagu ni da probije vjetrobransko staklo.
Novinare nije volio. Jednom prilikom ih je izbacio iz fabrike kada su ga sačekali da provjere informaciju o prosipanju u kanalizaciju 48,5 hiljada litara mlijeka ,,usljed kvara na mašinama i nemogućnosti dalje prerade”. Samo je za državnu televiziju istog dana nemušto saopštio kako ,,ne razumije svu tu gomilu dezinformacija”. Onda su se pojavili faksimili otpisnih listi i više se nije tim povodom oglašavao.
Kada su ga konačno smijenili, luksemburški donatori su javno izrazili žaljenje što su takvog čovjeka držali na čelu međunarodnog projekta. Od crnogorskih zvaničnika koji su mu, dok je boravio u našoj državi, pružali punu podršku, još se niko nije izvinio. Možda nekima od njih nije svejedno što se Tom vratio kući.
,,Ništa što je učinio, Škotlanđanin nije mogao da uradi sam. Treba vidjeti samo ko je u to vrijeme bio na kojim pozicijama. Gdje su išli na poklon golfovi i štošta drugo”, kazao je za Monitor jedan dobro upućeni i obaviješteni izvor.
Tomas sada ima mogućnost da progovori. Ipak se vjeruje da će on prije da ćuti, odsluži minimalnu zatvorsku kaznu i zadrži bogatstvo.
Jedne fabrike i jedne donacije vrijedne dvadesetak miliona nema, a u zatvoru će ležati godinu dana samo stranac zbog dokazanih dvadesetak hiljada eura. Ukoliko ga ne pomiluje Filip Vujanović.
Tufik SOFTIĆ
INTERVJU4 sedmice
DRUŠTVO4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
INTERVJU4 sedmice
Izdvojeno4 sedmice