Povežite se sa nama

DRUŠTVO

ODNOS PREMA DRUGAČIJIMA: Društvo s invaliditetom

Objavljeno prije

na

Četrnaestogodišnjeg romskog dječaka sa lakšim mentalnim smetnjama pretukao je mladić koji ima problema sa drogom. Dječak je prepoznao i identifikovao osumnjičenog, policija takođe, ali sedamnaestogodišnji napadač nije priveden i procesuiran. U strahu da se ne desi ponovo isto – roditelji su se obratili medijima. Nešto ranije mediji su pisali i o Nikšićaninu sa oštećenjima sluha, glasa i epilespijom – koji pomaže ljudima oko spremanja ogrijeva za zimu, a oni mu vrate tako što mu ne plate ili ga napiju, istuku pa puste niz ulicu…

Crnogorsko društvo ima podugačku istoriju diskriminatorskog odnosa prema drugačijima i slabijima. Gotovo da smo navikli na ovakve slučajeve, a sve rjeđe prisustvujemo situacijama kad neko ustane da od grupe odbrani slabijeg.

„Nerazvijena svijest, emotivna tupost crpi snagu u ponižavanju slabijih od sebe, ali nije sposobna da se identifikuje sa drugim, jer iz svoje infantilne narcisoidnosti sebe doživljava kao moćnu i sposobnu osobu. U korijenu te potrebe nalazi se istinska nemoć i inferiornost u odnosu na onaj status u društvu koji je priželjkivan. Sadističko ponašanje je primitivan, najniži vid ispoljavanja želje za dominacijom i dopadanjem u odnosu na drugu jedinku, ili društvenu grupu”, komentariše za naš list slučaj odnosa lokalne zajednice prema gluvonijemom Nikšićaninu Vidak Nikolić, neuropsihijatar. „Do ovoga dolazi kod osoba nesposobnih da svoju socijalnu potrebu za pripadanjem određenoj grupi ostvare na društveno prihvatljiv način u onim sredinama gdje je nizak nivo civilizacijske svijesti”, kaže on. „Tu je, nažalost, izraženo agresivno ponašanje kao uobičajen vid ispoljavanja fizičke dominacije pojedinca nad slabijim”.

Nikolić pojašnjava da grupe stvaraju osjećaj sigurnosti i moći. U grupi se pojedinac utapa i tako gubi individualnu odgovornost, makar stiče takav utisak. Nema imena i prezimena, on je dio čopora, a čopor ima svoj kodeks ponašanja. Osobito je poželjno dokazivati svoju snagu nad onima koji dolaze spolja. Na strancima, na različitima u odnosu na plemenska obilježja i ponašanje grupe. Svaki slabić u grupi može da se osjeća sposobnim da ponizi i povrijedi onog koji dolazi izvan te usitnjene zajednice. Grupe su alibi za sopstvenu odgovornost, nemoć, kukavičluk. „Tu ne moramo dostići poželjne vrijednosti koje nam nameće šire društvo. Ne moramo biti visoki, snažni, sposobni, pametni, šarmantni ili šta drugo, tu je grupa da to nadomjesti. Ali frustracije ostaju. Grupa je pancir pod kojim se osjeća sposobnim da nagazi drugačijeg, stranca s odlikama drugog lemena”.

Nikolić međutim napominje da je u konkretnom slučaju odgovorna i porodica. „Njihov odnos prema svom članu na neki način daje za pravo i daje primjer ostalima kako postupati sa tom osobom. Ne možemo očekivati od odbačenog člana, ili loše zbrinutog člana jedne porodice da će šira sredina imati više razumijevanja i brige za njega. Ovdje vidim na prvom mjestu propust njegove najbliže porodice.”

U Udruženju mladih sa hendikepom Crne Gore kažu da se svakodnevno suočavaju sa slučajevima nasilja i zloupotrebe lica sa invaliditetom, pa i od strane najbližih. Podsjećaju da su u periodu od 2011. do 2013. radili na projektu Monitoring ljudskih prava osoba s invaliditetom, u okviru kojeg su na bazi intervjua ispitivana individualna iskustva osoba s invaliditetom.

,,Od sto ispitanih, šest je imalo iskustva nasilja koje su počinili najbliži. Uglavnom su u pitanju bili partner ili otac. Samo jedna osoba nam je rekla da je i sama prijavila nasilje”, kaze Marina Vujačić, sociološkinja i predstavnica ovog udruženja .

Međutim, pojašnjava Vujačićeva, u praksi se rijetko dešava da žrtve s invaliditetom uopšte prijave nasilje. Najčešće zbog osjećaja krivice, srama i nerijetko zbog straha od posljedica. Vrlo mali broj osoba s invaliditetom je ekonomski nezavisan i samim tim se plaši da se pobuni i prijavi nasilje, jer je strah od posljedica veliki, a nerijetko nema ni adekvatne reakcije nadležnih.

,,Osobe s invaliditetom su naučene da ne očekuju mnogo, da sve što im se dešava vezuju za svoj invaliditet, kao i da same misle da su zaslužne za loše stvari, da ne zaslužuju bolje. S obzirom na to da se doživljavaju kao manje vrijedne, njihov rad se ne cijeni, niti je plaćen. Isti je slučaj i sa osobom sa oštećenjem sluha i epilepsijom u Nikšiću”, poručuje direktorica Udruženja mladih sa hendikepom Crne Gore.

Takođe, svakodnevno se dešava nasilje koje je verbalno ili ekonomsko. ,,Verbalno se dešava svuda i od strane svakoga, nekada i nesvjesno, kada se komentarišu osobe s invaliditetom i u situacijama kada ih neko sretne na ulici “, navodi Vujačić.

Navodi primjer ekonomskog nasilja: „Imali smo prijava da žena ne može da angažuje asistenta od novca koji je njen, jer porodica to ne dozvoljava”, prisjeća se Vujačićeva i nastavlja, ,,nerijetko su dodatak za njegu i pomoć i lična invalidnina – prihodi porodice, a ne osobe s invaliditetom.”

Potrebni su bombastični naslovi u medijima, da bi nam skrenuli pažnju na sve ovo. Tada se posipamo pepelom i zgražavamo nad samima sobom i društvom u kome živimo. Koliko su nam mediji od pomoći? „Ovdje bih parafrazirao riječi jednog poznatog mislioca, koji je za štampu govorio da je više voli zbog zla koja sprečava, nego zbog dobra koje donosi. Nije dovoljno da samo mediji kultivišu i resocijalizuju naše društvo. Potrebna je permanentna pobuna čovjeka protiv svih devijantnih i patoloških polipa u društvu u kojem egzistira”, poručuje naš sagovornik Predrag Živković, sociolog.

Po mišljenju naših sagovornika, izaći pred javnost i oglasiti takvo negativno djelovanje, svakako, da jeste uloga novinara, ali da to nije dovoljno i da se ne smije iskorištavati za puki senzacionalizam.

„Pomaže šire društveno djelovanje. Dakle pojedinih institucija. Prvenstveno onih zaduženih za pomoć osobama sa posebnim potrebama. Isto tako uključivanje takvih osoba u svakodnevni društveni život, radni proces, zatim njihovo prisustvo u medijima.”, preporučuju sagovornici.

Institucionalizovanje lopovluka, sklonost nasilju, gubitak samokontrole, ličnog dostojanstva, samo su neki pokazatelji društvenog potonuća, primjećuju naši sagovornici. Jedino mjerilo društvenog statusa je novac ili njegovo odsustvo. „Čovjekove vrijednosti su tako svedene samo na moć razmjene materijalnog dobra. Šta preduzeti ako ta mogućnost izostane? Pribjeći agresiji?”, pita se Nikolić. „Meta su oni koji ne mogu da uzvrate. Njih je najviše kod nezaštićenih, marginalizovanih”.

Nasilje je vid degradacije ličnosti, pojašnjava Nikolić. „I kod djece postoji vid agresivnog ponašanja, ali ako odrasla osoba ostane na nivou djetinjeg poimanja sebe, i to prati agresivno ponašanje bez sposobnosti kritičkog odnosa i prihvatanja odgovornosti, očigledno je da je društvo zakazalo kad je u pitanju socijalizacija takve jedinke”, kaže on. „Civilizacija donosi čitave sisteme koji usmjeravaju ljudsko ponašanje kroz vaspitanje i obrazovanje. Ako to izostane od naivne djece pravićemo moderne varvare, da se tako izrazim, bez sposobnosti saosjećanja s drugom ljudskom jedinkom”.

A mi ćemo (p)ostati društvo sa invaliditetom.

Aleksandra DRAGOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

EUROPOL  IDENTIFIKOVAO NAJOPASNIJE KRIMINALNE MREŽE NA KONTINENTU: Mapa evropskog podzemlja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da kriminalno savezništvo ne poznaje jezičke, nacionalne, rasne ili vjerske barijere možda najbolje potvrđuje podatak da je među članovima 821 registrovane kriminalne mreže zastupljeno ukupno 112 nacionalnosti, pri čemu je dvije trećine kriminalnih mreža sastavljeno od pripadnika više nacionalnosti

 

Europol je prošle nedjelje objavio analizu kojom su objedinjenji podaci svih država članica Evropske Unije i 17 partnerskih zemalja Europola van EU o najopasnijim kriminalnim mrežama u Evropi. Rezultat je popis najopasnijih i najorganizovanijih kriminalnih grupa i njihovih članova. „Napravljen je jedinstven skup podataka o 821 kriminalnoj mreži najvećeg rizika, s opsežnim informacijama o svim aspektima koji ih opisuju i pomažu u procjeni njihove prijetnje. Ove kriminalne mreže, čije članstvo premašuje 25 .000 pojedinaca, odabrane su na temelju kriterijuma prijetnje koju predstavljaju. Te su mreže aktivne u nizu područja kriminala, od trgovine drogom do krijumčarenja migranata, imovinskog kriminala i drugih“, piše u izvještaju objavljenom na sajtu EUROPOL-a. Da bi lakše razumjeli pomenuti broj pripadnika kriminalnih organizacija „najvećeg rizika“, pomenimo da je on veći od broja zimus popisanih stanovnika Kotora, Danilovgrada, Ulcinja, Tivta, Pljevalja… Takođe, podaci nedavno predstavljeni u Briselu pokazuju kako kriminalne organizacije usko sarađuju sa svojim kolegama iz regiona, drugih djelova Evropa ali i onima sa drugih kontinenata. Tako je u izvještaju pod nazivom “Dekodiranje najopasnijih kriminalnih mreža EU“ navedeno da je nekoliko različitih kriminalnih grupa, sastavljenih od članova porijeklom iz bivših jugoslovenskih republika – Crne Gore, Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Srbije „u velikom obimu“ uključeno u krijumčarenje kokaina iz Južne Amerike do različitih evropskih odredišta. Analizom pobrojanih kriminalnih mreža identifikovane su njihove osnovne karakteristike i „snažno prisustvo“ širom EU i regiona Zapadnog Balkana. „Oni su, takođe, uspostavili veoma snažno prisustvo u Latinskoj Americi, iskorišćavajući mogućnosti za korupciju u ključnim lukama i u brodarskim kompanijama. Oni na taj način vrše sveobuhvatnu kontrolu nad snabdijevanjem kokainom. Neke od ovih grupa su specijalizovane i, u velikoj mjeri, uključene u razne oblike nasilja, profesionalne otmice i pogubljenja, korupciju, pranje novca, trgovinu oružjem i eksplozivom i falsifikovanim dokumentima. Nasilje se, uglavnom, koristi kao odmazda za izgubljene ili propale pošiljke droge, ali i za sticanje dominacije nad teritorijom ili lancem snabdijevanja”, navodi se u izvještaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PONOVNO PODIZANJE OPTUŽNICE U SLUČAJU PREDSJEDNIKA OPŠTINE BUDVA I JOŠ 20 OSUMNJIČENIH: Jesu li ispravljeni nedostaci optužnice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da dopuni optužnicu, na koju je sutkinja Vesna Kovčević imala dosta primjedbi,  Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca.  Optužnica je dopunjena, a odgovor na to koliko kvalitetno,  će dati ročište za njenu kontrolu

 

 

Specijalno državno tužilaštvo ponovo je podiglo optužnicu protiv predsjednika Opštine Budva Mila Božovića i još 20 osumnjičenih, koju im je, prethodno, Viši sud u Podgorici vratio na doradu. To je zvanično objavljeno na sajtu Specijalnog državnog tužilaštva, ali u saopštenju osim inicijala osumnjičenih i krivičnih djela za koje se terete, nije bilo ni riječi o tome na koji način i kojim dokazima su dopunili optužnicu.

Da li će njihova dopuna biti dovoljna da vijeće sutkinje specijalnog odjeljenja Vesne Kovačević uvjeri da treba da se potvrdi tužilački akt biće poznato nakon kontrole optužnice, koja tek treba da bude zakazana.

Malo je poznato javnosti i zbog čega je sutkinja Kovačević presavila tabak i rekla da po prvoj optužnici ne treba da se sudi.

Prema rješenju koje je Monitor imao na uvid sutkinja Kovačević navela je da optužnica ne sadrži jasne i valjane razloge u pogledu postojanja osnovane sumnje u odnosu na okrivljene, odnosno ne sadrži razloge koji bi zadovoljili nezavisnog posmatrača da vjeruje da su okrivljeni osnovano sumnjivi da su izvršili svako krivično djelo koje je predmet optužbe.

Obrazlažući svoj stav, ona je kao jedan od razloga da vrati optužnicu navela  da Specijalno državno tužilaštvo nije pružilo konkretne dokaze da su Božović i suspendovani pomoćnik direktora Uprave policije Dejan Knežević odavali povjerljive bezbjednosne informacije ljudima iz kriminalnog miljea.

Tokom analize dokaza koji su joj predočeni, pravnu zamjerku našla je i kada je riječ o komunikaciji koju su prema tvrdnjama SDT-a, putem SKY aplikacije imali pripadnici ove kriminalne grupe

Naime, u aktu SDT-a koji se poziva na Skaj prepisku Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, prema onome što je utvrdila sutkinja Kovačević, nema tačnih i preciznih podataka, odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je tačno odao ili saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbijednost Crne Gore.

To je samo jedna pravna primjedba u nizu. Sitnih i krupnih. Među sitnijim je primjedba sutkinje da je kod ličnih podataka okrivljenog Milete Ojdanića navedeno  da je bivši službenik policije što je suprotno odredbama člana 100 i člana 192 ZKP-a koji tačno taksativno navodi koje podatke treba da sadrži optužnica „ a što se tiče ličnih podataka okrivljenih lica pa je u ovom dijelu neophodno izvršiti ispravku optužnice“.

Jedna od krupnih je i to što  je sutkinja Kovačević od SDT-a tražila  da precizira kada je Milo Božović prikupljao informacije i koristio ih za potrebe kriminalne organizacije, jer nijesu navedeni konkretni dokazi, ni sadržaj komunikacija ostvarenih preko SKY ECC aplikacije iz kojih to proizilazi.

“Nije navedeno ni kojim konkretno informacijama je okrivljeni Milo Božović, kao poslanik u Skupšini Crne Gore i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG, imao pristup i koje je to informacije isti odavao kao poslanik u Skupšini CG i član Odbora za bezbjednost i odbranu Skupštine CG kriminalnoj organizaciji, što optužnicu u tom dijelu čini nejasnom i nepreciznom”, piše u odluci suda.

Od SDT-a je zatraženo i da navede kada je Božović postao poslanik obzirom da je ovaj optuženi prilikom kontrole optužnice predočio sudu da u vrijeme kada je navodno odavao podatke sa Odbora za bezbjednost nije ni bio poslanik.

U dokumentu suda se navodi da u optužnici nijesu precizirane uloge Ljuba Milovića i Milete Ojdanića koje je SDT označio kao organizatore, kao ni to na koga su oni to uticali da postavlja njima bliska lica na rukovodeća mjesta u Upravi policije, radi dobijanja podataka označenih stepenom tajnosti i da novcem stečenim kriminalnom djelatnošću na parlamentarnim izborima u avgustu 2020. godine utiču da glasači ne ostvare svoje biračko pravo.

Osim toga, u činjeničnom opisu i obrazloženju predmetne optužnice, smatra sutkinja Kovačević,  treba konkretizovati na osnovu kojih dokaza se utvrđuje da su okrivljeni kojima se stavlja na teret optužnicom radnja mučenja lica koji su pripadnici suprostavljenih kriminalnih organizacija, to i činili, te gdje, kada i koga su tačno mučili. Takođe, zahtijeva se od tužilaštva da precizira koje su podatke okrivljeni Ivan Stamatović, Nebojiša Bugarin, Petar Lazović, Marko Novakovič, Milan Popović i Goran Stojanović, kao policijski službenici, odavali kriminalnoj organizaciji.

Kod dijela optužnice koji se odnosi na opis na koji način su optuženi krijumčarili drogu sutkinja je uočila i da u obrazloženju nema nikakvog bližeg navođenja iz kojih to tačno komunikacija, ostvarenih preko SKY ECC aplikacije, proizilazi ono što se navodi u činjeničnom opisu.

„Tačnije, koje to konkretne komunikacije, između koga i od kada potvrđuju da su okrivljeni kojima se navedeno krivično djelo stavlja na teret učestvovali u neovlašćenom prenosu radi prodaje opojne droge kokain. Naprotiv, u tom dijelu predmetne optužnice SDT samo uopšteno navodi da su pojedini okrivljeni komunicirali u vezi sa predmetnom zaplijenom, iz čega izvodi zaključak da su okrivljeni neovlašćeno prenosili istu, piše u rješenju.

Pored toga, u predmetnoj optužnici za sud je bilo nejasno i iz kojih dokaza proizilazi osnovana sumnja kako je vršena raspodjela opojne droge i način na koji se to radilo.

Dio njenog rješenja odnosi se i na bivšeg pomoćnika direktora Uprave policije Dejana Kneževića, koji se tereti da je odavao tajne podatke, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore.

„Ali je ostalo nejasno koja je to sadržina telefonskih razgovora prikupljenih sprovođenjem mjera tajnog nadzora određenih po naredbama sudije za istragu Višeg suda u Podgorici, a koje bi ukazivale zaista da ih je odavao okrivljeni Dejan Knežević, osim što SDT navodi da isto proizilazi iz SKY ECC prepiske Ljuba Milovića, Radoja Zvicera, Ivana Stamatovća, Petra Lazovića i Milete Ojdanića, bez navođenja tačnih i preciznih podataka odnosno poruka koje je uputio okrivljeni Dejan Knežević iz kojih bi se moglo utvrditi postojanje osnovane sumnje kada je imenovani okrivljeni tačno odao, ili posljedice za bezbjednost Crne Gore. saopštio neki podatak, a čije odavanje je prouzrokovalo ili bi moglo da prouzrokuje štetne posljedice za bezbjednost Crne Gore, navodi se u rješenju.

Da dopuni optužnicu Specijalno tužilaštvo je imalo rok od dva mjeseca. Šta su za taj period uspjeli da urade pitanje je na koje će odgovor dati ročište za kontrolu optužnice.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

KONTROLA DRŽAVNIH PREDUZEĆA: Prepuštena sama sebi i partijama

Objavljeno prije

na

Objavio:

U nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani su više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, kaže Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a

 

 

Državna preduzeća prepuštena su samima sebi i država ni zakonski ni suštinski ne kontroliše ono što je državni udio, tj. vlasništvo, zaključak je istraživanja 177 državnih i opštinskih preduzeća koju je uradio Centar za građanske slobode (CEGAS).

CEGAS je u februaru uputio na adrese 177 državnih i opštinskih preduzeća zahtjeve za slobodan pristup informacijama, kojim su tražili da im se dostave podaci o broju zaposlenih, zaključno sa 31. decembrom 2023. godine. Pored toga, traženi su i pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, uslovima i načinu korišćenja službenih vozila, o uslovima i načinu zapošljavanja.

Sva ova pitanja odnose se na preko 20 hiljada zaposlenih koji rade u državnim i opštinskim preduzećima.

Od ukupnog broja preduzeća, 52 odsto njih nije odgovorilo na zahtjev za slobodan pristup informacijama. Ispostavilo se da javna preduzeća različito tumače i odnose se prema Zakonu o SPI, pa su neki objašnjavali da nijesu u zakonskoj obavezi da to urade, dok drugi uopšte nijesu odgovarali na zahtjev.

,,Ukidanjem Zakona o javnim preduzećima, i njihova ‘zavisnost’ od Zakona o privrednim društvima, pravno dozvoljava potpune praznine, kada je odgovornost javnih preduzeća u pitanju. Naše istraživanje je pokazalo koliki je broj onih koji su u zakonskom roku odgovorili na Zahtjev o slobodnom pristupu informacijama, gdje brojka svakako nije pohvalna, ali ne čudi u odnosu na zakonska rješenja. Neki su tražili ‘pravni interes CEGAS-a’, dok su drugi tajnim proglašavali i interna akta, koja bi očekivali na sajtu tih preduzeća (Rudnik uglja, Pljevlja)”, kaže za Monitor  Marija Popović-Kalezić, izvršna direktorica CEGAS-a.

Bilo je i presedana, pa su dokumenta lično dostavljana u kancelarije ove nevladine organizacije. Odgovor na  SPI za kompaniju Zeta Energy nepoznato lice bacilo je na sto zaposlene u organizaciji uz pitanja: ,,Čime se vi bavite, ko vam je direktor?”, pa još ,,Ne treba da se bavite ovim stvarima i ovim poslom, batalite ta posla, to je vaš način da iznuđujete novac”.

Zeta Energy je preduzeće čiji je 51 odsto vlasnik Elektroprivreda Crne Gore (EPCG). CEGAS je zbog ovog incidenta podnio prijavu protiv NN lica zbog zastrašivanja.

A i odgovora je bilo raznih, tako je jednima javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok tajnim smatraju ugovor sa direktorom i menadžmentom. Pomenuti Rudnik uglja Pljevlja pod tajnim podacima smatra i sama interna akta preduzeća, a ima i preduzeća koja u svojoj arhivi ne posjeduju nijedan od traženih podataka.

,,Nacionalna strategija za borbu protiv korupcije bi u svom radu morala dati konkretna rješenja i za javna preduzeća (državna i opštinska), čiji se način funkcionisanja, zapošljavanje, poštovanje i izrada internih akata, kao i način ustanovljavanja zarada ne prati od strane države. Zato i imamo ogromne disbalanse u zaradama direktora i menadžmenta u javnim preduzećima u odnosu na visoko rukovodni državni kadar, da ne govorimo o brojnim poslovima u pravosuđu, zdravstvu i prosvjeti”, ističe Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a su utvrdili i da interna akta nijesu usaglašena u odnosu na vrstu akata koja javna preduzeća moraju posjedovati. I u pravilnicima o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji postoje brojne manjkavosti, pogotovu u opisima radnih mjesta i potrebnih uslova za ispunjenje. Smatraju da je otuda jasno na koji način i kako dolazi do zloupotreba, kada su brojna zapošljavanja u pitanju, bilo partijska ili interesna.

Prema podacima koji su dostavljeni CEGAS-u, većina, 71 odsto javnih preduzeća, nema pravilnik o uslovima i načinu zapošljavanja, 92 odsto ima pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, a 54 odsto ima pravilnik o uslovima i načinu korišćenja službenih vozila. Kolektivni ugovor nema preko polovine (51 odsto) javnih preduzeća…

,,Uočen je i vrlo mali broj kolektivnih ugovora, zaključen između preduzeća i sindikata, što čudi ako uzmemo u obzir pozamašnu brojku sindikalnih organizacija”, kaže Popović-Kalezić.

Od dostavljenih odgovora, samo pola državnih preduzeća posjeduje kolektivne ugovore, zaključene između sindikalaca i poslodavca, što govori o nedovoljnoj uređenosti prava i obaveza zaposlenih i poslodavaca.

Zanimljivo je da su u nekim preduzećima pravilnici o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta mijenjani više puta tokom jednog mjeseca. ,,Kada čitate uslove za obavljanje pojedinih poslova, bude jasno fingiranje i način zapošljavanja, navodi Popović-Kalezić .

,,Ako je Pravilnik o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji označen stepenom tajnosti, kako možemo znati za koje smo radno mjesto pretendenti i za koje poslove se možemo prijaviti? Potreba za otvaranjem novih radnih mjesta, sačinjavanje Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji koji će odgovarati realnim potrebama, način zapošljavanja, visina zarada, i obavezno posjedovanje nužnih internih akata, moraju biti kontrolisani i javni”, kaže Popović-Kalezić.

Iz CEGAS-a iznose svoje iznenađenje činjenicom da mali broj javnih preduzeća vodi računa o zaštiti svojih zaposlenih, u dijelu zaštite ličnih podataka, poštujuči Zakon o zaštiti podataka o ličnosti. Umjesto poštovanja zakona i svojih radnika, preduzeća prilikom davanja podataka iz ugovora o radu i ugovora o djelu, često ne anonimiziraju lične podatke. Ističu i da se to pravo najčešće zloupotrebljava onda kada se želi izbjeći cjelokupan odgovor, bez želje za anonimizacijom. Da ponovimo da je tako javni podatak ugovor o djelu sa higijeničarom, dok je tajna ugovor sa direktorom i menadžmentom.

Istraživanje je pokazalo da država ne kontroliše svoja preduzeća, ali i ukazalo da ona nijesu bez kontrole – partijske ili neke druge interesne grupacije.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo