Povežite se sa nama

OKO NAS

OPASNE IGRE OKO ISTRAŽIVANJA NAFTE I GASA: Deripaskin dvojnik na moru

Objavljeno prije

na

Ulcinjani koji, direktno ili indirektno, oko 80 odsto prihoda ostvaruju od turizma, još nijesu svjesni opasnosti koja se polako nadvija nad njihovim prostorom. Jer, kako je saopšteno iz Ministarstva ekonomije, koje vodi čitav ovaj proces, prve četiri istražne bušotine nalaziće se upravo u ulcinjskom podmorju.

Ni ta činjenica nije bila opredjeljujuća za Vladu da se okrugli sto o Nacrtu izvještaja strateške procjene uticaja na životnu sredinu za Program istraživanja i proizvodnje ugljovodonika u podmorju Crne Gore organizuje u tom gradu. Javne rasprave održane su samo u Kotoru, Baru i Podgorici, za projekat koji se, kako navode iz kabineta premijera Mila Đukanovića, priprema šest godina.

,,Smatramo da je to veliki propust. Eventualne naftne bušotine predstavljale bi apsolutno korak unazad za naš turizam”, kaže potpredsjednica Opštine Ulcinj Zenepa Lika.

Prema saopštenju ekološke organizacije Grin houm, ograničeni broj informacija u javnosti koje ministarstvo nudi, dovodi u zabludu građane. Još nije urađena ozbiljna analiza dostupnih količina nafte, ostvarenja profita i direktne koristi za građane, kao i razvijeni scenariji sanacije naftnih operacija i mogućih šteta u slučaju izlivanja nafte.

Istraživanje koje je ta nevladina organizacija sprovela u Baru, Budvi i Ulcinju potvrdilo je da građani nemaju elementarne informacije o posljedicama koje istraživanja i proizvodnja ugljovodonika nosi sa sobom. Čak dvije trećine ispitanika nije čulo ili ne razumije šta taj projekat podrazumijeva.

,,Na pitanje da li su upoznati sa planiranim istraživanjem nafte i gasa, svega 39 odsto je odgovorilo da je čulo, a da ne znaju o čemu je riječ čak 61 odsto građana. Kada je riječ o riziku od izlivanja nafte, 46 odsto je mišljenja da postoji veliki rizik da se to desi, 29 da je rizik mali, a četiri da nema rizika, dok je bez odgovora 20 odsto. Čak 80 odsto njih je potvrdilo da eksploatacija nafte nije budućnost Crne Gore, već razvoj zasnovan na turizmu i drugim privrednim granama”, rekla je izvršna direktorica Grin houma Nataša Kovačević.

Da je to tako može se zaključiti iz činjenice da je tokom javne rasprave, koja je u srijedu održana u prepunoj Velikoj sali Opštine Ulcinj o Prostornom planu posebne namjene za obalno područje, tek uzgred pominjana mogućnost naftnih bušotina. ,,Međutim, potrebno je da se ne samo fokusirate na obalu nego i na more, jer sa zagađenim morem, obala vam neće puno vrijediti”, istakla je izvršna direktorica NVO Naša akcija Patricija Pobrić.

Tim prije što se dnevno potvrđuje da je broj nepoznatih faktora i neistraženih detalja u predstavljenom Nacrtu ugovora na biodiverzitet, turizam i ribarstvo izuzetno velik, i to u području koje je veoma osjetljivo i ranjivo. Čak se i u tom dokumentu ističe da će instalacija istražnih i proizvodnih postrojenja izazvati poremećaje na morskom dnu, dovesti do višedecenijskog oštećenja kvaliteta vode, živog svijeta i podvodnih arheoloških resursa!?

Da se bezglavo srlja u hazard pokazuje samo konstatovanje činjenice da je južni Jadran područje visoke seizmičke aktivnosti. Posebno stoga što seizmolozi upozoravaju da bi sve predložene radnje istraživanja i eksploatacije povećale rizik od katastrofalnih potresa.

Podaci iz Norveške to jasno pokazuju. Stoga je vlada te države u januaru 2014. godine hitno donijela paket sigurnosnih mjera, koji je doveo do smanjenja proizvodnje gasa za 80 odsto u zoni visokog rizika oko područja Lopersum. Takođe, urađeno je preko 20.000 inspekcijskih pregleda oštećenih domaćinstava i uloženo oko 150 miliona dolara za njihovu sanaciju.

„Zabrinutost o zagađenju vazduha, koje zbog strujanja vazduha u ovom dijelu Crne Gore ide pravo na Ulcinj i Solanu, Skadarsko jezero, je sasvim opravdana, a detalji na ovu temu samo se uzgredno spominju”, kaže Pobrić.

Vlada Crne Gore priznaje da nema dovoljno znanja i iskustva u ovoj oblasti, ali zna da resurse treba iskoristiti. „Istorija savremene civilizacije prati različite energetske trendove, pa je i naša obaveza kao države da, ukoliko imamo mogućnost da neki resurs komercijalno valorizujemo, to i uradimo”, saopštili su njezini predstavnici tokom javnih rasprava navodeći da su se rukovodili najboljim svjetskim praksama.

Iz Regionalne koalicije SOS za Jadran su optužili crnogorsku Vladu da svoje građane dovodi u zabludu, te zatražili da se ugleda na Hrvatsku i Italiju i obustavi proces istraživanja nafte i gasa, dok se u potpunosti ne sagledaju posljedice tog projekta. Upućen je i zahtjev da se o ovom pitanju organizuje referendum u primorskim opštinama.

Iz nevladinog sektora u Ulcinju je najavljeno da će zbog opasnosti koja se nadvila nad ovom opštinom uputiti zahtjev Skupštini opštine da donese zaključak kojim se protivi projektu istraživanja i eksploatacije ugljikovodika u ulcinjskom podmorju. „Takvu odluku je krajem jula prošle godine, donijelo Gradsko vijeće u Dubrovniku. U tekstu njihove deklaracije se navodi kako Vlada Hrvatske nije uključila građane u ovaj proces putem referenduma, kao i da nije konsultovala jedinice lokalne i regionalne samouprave. Šta tek mi da kažemo?”, ističu predstavnici civilnog sektora u toj opštini.

Konzorcijum koji je izabran kao najbolji u tenderskom procesu čine kompanije ENI iz Italije i Novatek iz Rusije. „ENI je poznata po brojnim ekocidima širom svijeta. Imala je 471 incident samo u periodu od januara do septembra 2013. godine”, upozorava Kovačevićeva.

Ines Mrdović iz MANS-a kaže da je Novatek prošle godine znatno pogoršao kreditni rejting, sa negativnim procjenama u narednom periodu. „Pored toga, Novatek ima niz povezanih kompanija, a jedna od njih je registrovana kao of-šor na Kipru. Ko garantuje da nećemo kroz Novatek dobiti novog Olega Deripasku koji će poharati naše ionako ograničene resurse”, ističe ona. „Treba zaustaviti projekat koji se svodi na pitanje: da li je to uvod u nove privatne biznise, gdje će naši resursi da budu maksimalno eksploatisani, a građani neće imati nikakve koristi”.

Mustafa CANKA

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo