Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opasne veze se teško kidaju

Objavljeno prije

na

Bivši pripadnici „zemunskog klana” Miloš Simović i Sretko Kalinić su ponovo osuđeni u Specijalnom sudu na po 30 godina robije zbog ubistva premijera Zorana Ðindića 12. marta 2003. Smireno i hladnokrvno su Simović i Kalinić saslušali presudu Specijalnog suda. Predsjednik sudskog vijeća Velimir Lazović rekao je da u cijelosti ostaje na snazi pravosnažna presuda koju je Specijalni sud izrekao 23. maja 2007, a potvrdio je Apelacioni sud 19. septembra 2008. Simović i Kalinić su imali pravo na ponovljeno suđenje, jer su prvobitno bili osuđeni u odsustvu, odnosno bili su u bjekstvu sedam godina.

Simović se u noći između 9. i 10. juna 2010. godine predao graničnoj policiji Srbije na prelazu sa Hrvatskom, dva dana pošto je u Zagrebu teško ranio Kalinića, s kojim se, kako sumnja tužilaštvo, skrivao više od sedam godina od ubistva premijera.

Kalinić je 8. juna prošle godine uhapšen u Hrvatskoj, a 25. avgusta izručen Srbiji. On je prvi hrvatski državljanin koji je ekstradiran po Sporazumu o međusobnom izručenju sopstvenih državljana između Srbije i Hrvatske.

Sudija Lazović je naglasio da sudsko vijeće smatra da prvobitna presuda u cijelosti treba da ostane na snazi, jer Vijeće prihvata sve zaključke iz pravosnažne presude koji se tiču činjeničnog stanja, pravne kvalifikacije dijela, kao i visinu sudske kazne.

Simović je tokom suđenja priznao da je učestvovao u ubistvu premijera 2003. Izjavio je da je po nalogu ubijenog šefa ,,zemunskog klana” Dušana Spasojevića pratio Đinđićevo kretanje i o tome ga detaljno obavještavao. Uopšte, istakao je da je sve što je radio, činio po nahođenju Dušana Spasojevića.

Spasojević je zajedno sa svojim kumom Dušanom Lukovićem likvidiran u beogradskom prigradskom naselju tokom akcije Sablja.

Simović je naveo da zna ko je naručilac ubistva premijera ali da ne želi da saopšti ime za sad, jer zna da on ne bi bio kažnjen. ,,Sadašnja vlast nije spremna za to jer u naručiocu vidi koalicionog partnera…”, rekao je Simović.

Simović je dalje tvrdio da ima još osoba koje stoje iza atentata, a koje nisu obuhvaćene postupkom. ,,Ali ja nisam lud i glup i neću ih otkriti, jer sada u ovoj državi nikome nije stalo da istina izađe na vidjelo. Ja u bjekstvu nisam bio jer sam se plašio zatvora, već naručilaca. U ovoj vlasti ima onih koji će zaštititi te ljude. Reći ću ko su onda kad budem bio siguran da će oni biti kažnjeni. Ako iko iz vlasti nekad bude zatražio istinu, znaće gdje može da me nađe. Žao mi je što se istina skriva”, kazao je Simović.

Simović je dodao da je „svima jasno da se Spasojević nije probudio jednog jutra i sam odlučio da ubije premijera”. ,,Jasno je i zašto je odmah srušena zgrada u Šilerovoj koju su mnogi posjećivali, kao i da su Spasojević i Mile Luković namjerno ubijeni,” istakao je Simović.

Simović je kazao i da mu je poznata politička pozadina, ali da će o tome govoriti ukoliko se pokrene proces koji bi razotkrio ovu misteriju. Najavio je i da će govoriti i o pozadini pobune Jedinice za specijalne operacije (JSO) Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije.

U jednom trenutku tokom suđenja Simović je prilično uznemiren kazao je da više ne želi da učestvuje u postupku, jer se protiv njega digla medijska hajka.

U javnosti je objavljeno da je Simović u svom iskazu tužilaštvu napisao ime i prezime osobe čiji je nadimak ,,Ćoki” i označio je kao naručioca ubistva premijera. ,,Ako je to moja izjava, zašto nisu dali ime čovjeka koga sam, navodno, imenovao. Recite javnosti da li je riječ o Vladimiru Bebi Popoviću, Čedomiru Jovanoviću, Nebojši Čoviću, Žarku Koraću, Draganu Todoroviću, Nenadu Čanku”, rekao je optuženi, nabrajajući imena, ljudi sa srpske javne i političke scene.

Simović je rekao sudskom vijeću da ga kazni ,,koliko misli da treba”. Kazao je i da je, dok se krio u Hrvatskoj, shvatio da su oko njega bile nakaze i da je ,,i sam poprimio njihov izgled”. ,,Biću tu na doživotnoj robiji i kad dođe pravi trenutak reći ću istinu”, poručio je on.

Simović je napomenuo da je, od momenta kad je naručeno ubistvo premijera, znao da mora da učestvuje u njemu, jer bi inače i on bio ubijen. Osim njega, kako je rekao, ime naručioca znaju samo njegov brat Aleksandar Simović i Milorad Ulemek Legija.

Kalinić je negirao krivicu. ,,Nisam učestvovao u ubistvu niti sam odgovaran za bilo šta za šta me tereti optužnica”, rekao je Kalinić.

Kalinić i Simović imaju pravo da ulože žalbu na presudu Apelacionom sudu u Beogradu u roku od 30 dana, dok na rješenje o određivanju pritvora imaju rok od tri dana. Odbrana Kalinića je najavila žalbu, dok su Simovićevi zastupnici rekli da će se prije žalbe konsultovati sa klijentom.

Pored sada potvrđene presude, Kalinić i Simović su, takođe, osuđeni zbog niza ubistava, otmica i drugih krivičnih djela u procesu protiv ,,zemunskog klana” na po 40 godina zatvora. Uskoro ih očekuje ponovljeno suđenje i za ta krivična dela.

Duga lista zločina

Miloš Simović je optužen i za nova tri ubistva, koja je, prema tvrdnjama tužilaštva, počinio i kao pripadnik grupe koju je organizovao Luka Bojović, koga smatraju najopasnijim srpski mafijašem na slobodi. Nedavno je Bojoviću u Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu počelo suđenje u odsustvu, pod optužbom da je organizator ubistva Branka Jeftovića Jorge 2004, kao i za pokušaj ubistva Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka iste godine, kada su poginuli njihovi telohranitelji Dejan Živančević i Milutin Jovičić. Bojovića je sa ovim ubistvima povezao član zemunskog klana Kalinić. Pored Bojovića, optužnicom su obuhvaćeni nekadašnji članovi zemunskog klana Vladimir Milisavljević, zvani Budala, koji je i dalje nadostupan vlastima, kao i Kalinić i Simović. Grupi su, tvrdi se, pripadali i Miloš Jurišić, Aleksandar Simović, sada pokojni Ilija Novović i Cvetko Simić. Njih je Bojović skrivao, pribavljao lažna dokumenta, obezbjeđivao stanove u zemlji i inostranstvu, novac i oružje. Tužilaštvo za organizovani kriminal u optužnici navodi da je Bojović stao na čelo zemunskog klana poslije ubistva njegovih vođa Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića u martu 2003, a svoju moć učvrstio je nakon hapšenja Milorada Ulemeka Legije. Bojović je iz Srbije pobjegao u ljeto 2010, pošto je u Hrvatskoj Simović pokušao da ubije Kalinića. Obojica „zemunaca” tada su uhapšeni, a Kalinić uvjeren da je Simović u njega pucao po naređenju Bojovića, tada je najprije hrvatskim, a zatim i srpskim policajcima priznao sva ubistva i Bojovića imenovao kao nalogodavca zločina. Kalinić je i u iskazu na suđenju Bojoviću priznao izvršenje svih krivičnih djela koja mi se ovom optužnicom stavljaju na teret. Kalinić, o čijim se zvjerstvima prepričavaju legende po beogradskim medijima je pred istražnim sudijom Županijskog suda u Zagrebu, kao i istražnim sudijom i zamjenikom tužioca iz Beograda, bio izričit da je navedene likvidacije organizovao Bojović, kao osvetu za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana. Izvor iz srpske policije je nedavno za beogradski list Blic iznio kako je Bojović bio i posrednik u saradnji Kalinića sa odbjeglim kontroverznim pljevaljskim poslovnim čovjekom Darkom Šarićem. Protiv Šarića se u Beogradu vode procesi za šverc više od 2,5 tona narkotika iz Latinske Amerike u Evropu i za pranje novca u Srbiji dobijenog od prodaje droge. Bojović je osumnjičen i da je naručio likvidaciju Baranina Danila Radonjića u Zemunu u septembru ove godine. Blic je tih dana prenio kako u srpskoj policiji vjeruju da je cjelokupan scenario poslova, sukoba i zločina osmišljen u klanu Darka Šarića, koji pod kontrolom drži sve kriminalne grupe. Po Blicu policijske informacije ukazuju da je Šarićev klan držao pod šapom sve ostale klanove, i Bojovićev i onaj Sretena Jocića Amsterdama, preko kojeg je organizovano ubistvo vlasnika i urednika hrvatskog časopisa Nacional Iva Pukanića 2008. u Zagrebu, ali i grupu Amerika, sa čijim je šefovima u Južnoj Americi ugovarao nabavku i šverc kokaina. ,,Šarićev klan kontroliše sva dešavanja u podzemlju, i srpskom i crnogorskom, a koji su u međuvremenu poslove raširili ne samo po Balkanu već u cijeloj Evropi. Moguće je da se upravo odatle raspiruje sukob ostalih saradnika kako bi se na taj način sačuvala kontrola koja izmiče otkako se ova grupa našla na udaru policije zbog šverca kokaina”, kazao je izvor Blica. Policija sumnja da je Luka Bojović direktno umiješan i u sve vrste zastrašivanja i pokušaje likvidacije svjedoka saradnika u procesu protiv Darka Šarića za šverc droge, poput Nebojše Joksovića i Radana Adamovića. Tokom 2009. boravio je u Španiji, u kojoj je odradio nekoliko profesionalnih ubistava. Nakon što je Srbija za njim raspisala Interpolovu potjernicu, Bojović je likvidirao „zemunca” Milana Jurišića Jureta u Španiji i krenuo da „čisti” preostale kako bi ostao jedini koji može da izvršava prljave poslove za Darka Šarića i južnoameričke narko-bosove. Potom je pobjegao u Latinsku Ameriku, pišu beogradski mediji.

Motivi ubistva Đinđića

Prema tvrdnjama obojice optuženih, premijera Đinđića je ubio Zvezdan Jovanović (46). Simović je kazao da Jovanović to nije uradio iz ,,patriotskih razloga, kako je to govorio u prvim izjavama”. Kalinić je naveo da je sam Luković ,,Kum” rekao: ,,Zveki je zveknuo premijera” i da je to čuo kad ih je vozio u jedan od stanova u kojima su se krili. Simović je istakao da je prije Zvezdana Jovanovića neko drugi trebalo da ubije premijera, ali nije rekao ko. Jovanović, svojevremeno bravar u Peći, a potom potpukovnik JSO, Crvenih beretki, je za ubistvo Đinđića osuđen na 40 godina zatvora.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRAŠKO VUKOVIĆ, BIVŠI ČLAN KARTELA DARKA ŠARIĆA, PONOVO UHAPŠEN: Bjegunac koji se godinama slobodno šetao Crnom Gorom  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zagrebačka policija uhapsila je Draška Vukovića po Interpolovoj potjernici iz Argentnine, raspisanoj 2009. godine. Vuković je bio svjedok saradnik u postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina. Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona bila završena zbog nedostatka dokaza

 

Gotovo trinaest godina nakon međunarodne akcije Balkanski ratnik, u kojoj su uhapšeni članovi narko klana Darka Šarića, ponovo se pominje ime Draška Vukovića. On je nedavno uhapšen u Zagrebu, jer se nalazi na Interpolovoj potjernici od 2009. godine. Za njim je potjernicu raspisala Argentina zbog pokušaja dilovanja gotovo pola tone kokaina u toj južnoameričkoj zemlji.

Vuković se šetao centrom Zagreba, kada su mu pripadnici hrvatske policije stavili lisice na ruke. Smješten je u ekstradicioni pritvor i čeka suđenje po tom zahtjevu za izručenje.

U Crnoj Gori je poznat otkad je pobjegao iz zatvora u Danskoj. On je sredinom februara 2007. godine uhapšen u Kopenhagenu sa 38 kilograma kokaina, vrijednog nekoliko miliona eura, zajedno s još dvojicom državljana Srbije, a svi su kod sebe imali hrvatske pasoše. Krajem marta 2007. godine uspio je pobjeći danskoj policiji tokom prebacivanja u zatvor. Vuković je pobjegao u sačekuši automobila u kojem je bio, a akciju su navodno organizovali njegovi saradnici iz narko kartela koji su napravili zasjedu policijskog vozila.

Draško Vuković je bio svjedok saradnik u drugostepenom postupku koji se vodio protiv grupe Darka Šarića i ostalih optuženih za šverc 5,7 tona kokaina iz Južne Amerike u Evropu. Uhapšeni su u velikoj akciji kodnog imena Balkanski ratnik. Svjedočio je o tome kako su švercovali velike količine kokaina, da je sarađivao s Draganom Dudićem Fricom i Anatazijem Martinićem, ali ne i Šarićem, iako je ranije dao iskaz u kojem je tvrdio da je Šarić bio neprikosnoveni vođa.

Vuković je 2016. godine platio 1.700 eura kazne jer je priznao da je lažnom izjavom istragu napada na novinara Tufika Softića iz 2007. skrenuo u pogrešnom pravcu, da bi ona zatim bila završena zbog nedostatka dokaza. Istraga pokušaja ubistva Softića je obustavljena jer policija i tužilaštvo za osam godina nijesu obezbijedili dokaze.

Policija je, na osnovu iskaza Vukovića, podnijela krivičnu prijavu protiv Dragana Labudovića, Ivana Asanovića i Vladana Labudovića 2014, sedam godina nakon napada na Softića. To je učinjeno samo na osnovu usmenog iskaza Vukovića, bez ijednog materijalnog dokaza, što su potvrdili spisi predmeta.

Vuković je prethodno, kako se navodi u spisima, samoinicijativno policiji dao informaciju da mu je Dragan Labudović, prilikom posjete Argentini, ispričao da je za isnoz od po 500 eura angažovao Berance Vladimira Labudovića i Ivana Asanovića da fizički napadnu Softića. To je, navodno, urađeno jer je novinar pisao o kriminalu u Beranama, dovodeći u vezu sa tim Dragana Labudovića. Te navode Vuković je ponovio i pred ODT Berane, nakon čega je otvorena istraga protiv njih pred Višim tužiocem u Bijelom Polju i naložene mjere tajnog nadzora. Te mjere, međutim, nijesu obezbijedile dokaze za krivičnu prijavu.

Vuković je naknadno pred višim tužiocem rekao da nikada nije dao te izjave, te da je njegov potpis falsifikovan. On je to objasnio navodima da je zapisnik potpisan latinicom, a da on piše samo ćirilicom.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 3. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ NAPADA NA PREDRAGA SPASOJEVIĆA: Opšta opasnost ili pokušaj ubistva

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilaštvo uhapšene za napad na Predraga Spasojevića, bivšeg načelnika Istražnog zatvora Spuž, terete za „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“. Spasojević smatra da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju

 

Nekadašnji načelnik Istražnog zatvora Spuž Predrag Spasojević, na čiju je kuću prije dva mjeseca bačena bomba, poručio je da će svjedočiti u korist Željka Lakušića (34) i Filipa Popovića (21), uhapšenih u tom slučaju. On smatra da tužilaštvo nije na pravi način okvalifikivalo djela za koja tereti Lakušića i Popovića.

Iz tog tužilaštva Monitoru su odgovorili da je protiv Lakušića i Popovića podnijet optužni predlog zbog krivičnog djela  – „izazivanje opšte opasnosti“  i „nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija“.

,,Ako će odgovarati za izazivanje opšte opasnosti, odbijam da svjedočim protiv njih, svjedočiću u njihovu korist jer smatram da nijesu počinili to krivično djelo, i treba ih odmah osloboditi“, ogorčeno poručuje Spasojević.

Ističe da nadležno tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, i da se u konkretnom slučaju može raditi jedino o teškom ubistvu u pokušaju.

,,Šta bi bilo da je prva bomba eksplodirala ili druga? Da li bi to bilo ubistvo ili izazivanje opšte opasnosti kvalifikovano težom posljedicom. Zna se šta je bomba i da je njena namjena uništenje neprijateljske žive sile. Ako se djelo koje je počinjeno na moju štetu i pored toga kvalifikuje kao izazivanje opšte opasnosti, onda ne znam u kojoj zemlji živimo. Smatram da tužilaštvo nije uradilo svoj dio posla, jer ja ovu dvojicu koja se terete i protiv kojih je podignut optužni prijedlog u životu nijesam vidio. Motiv se nalazi u Istražnom zatvoru i isključivo je vezan za moj rad. Djelo je naručeno direktno iz Istražnog zatvora, ističe Spasojević.

On dodaje da su kazne za djelo koje se Lakušiću i Popoviću stavlja na teret male, te da samim tim sistem nije pokazao ozbiljnost da se suprostavi kriminalu i ozbiljno kazni  počinioce koji vrše  krivična djela na štetu policijskih službenika.

Bivši načelnik Istražnog zatvora, pojašnjava da je na jednoj od sjednica Vlade označen kao štićena ličnost nakon čega mu je dodijeljena policijska pratnja odnosno obezbjeđenje.

„Do kada će to trajati zavisi od procjene bezbjednosti koju će uraditi Agencija za nacionalnu bezbjednost“, kazao je Spasojević.

Spasojević je saopštio da je kao načelnik imao prijetnji od određenog broja pritvorenika, samo zbog toga što je radio svoj posao.

Osnovno državno tužilaštvo podiglo je optužni prijedlog protiv pritvorenika Marija Miloševića zbog napada na Spasojevića.  S druge strane i Milošević je podnio prijavu protiv Spasojevića, optužujuži ga za lažno prijavljivanje. I ovaj predmet se nalazi kod podgoričkog Osnovnog tužilaštva.

Prvog dana decembra na kapiju od porodične kuće Spasojevića aktivirana je bomba. Tom prilikom pričinjena je manja materijalna šteta. Motiv, makar zvanično, ni do danas nije utvrđen.

Uporedo sa sudskim postupcima čeka se i odluka Disciplinke komisije koja je pokrenula postupak protiv Spasojevića i to zbog toga jer je tokom gostovanja u televizijskoj emisiji neovlašćeno iznio određene podatke koji se tiču bezbjednosti u zatvoru, uz činjenicu da za određene medijske nastupe nije tražio, niti dobio saglasnost starješine organa.

„Povodom medijskih istupa službenika Predraga Spasojevića, donijeta je Odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv imenovanog zbog težih povreda službene dužnosti. Zakonom o državnim službenicima i namještenicima propisano je da disciplinksi postupak za težu povredu službene dužnosti protiv državnog službenika vodi i Disciplinska komisija. U skladu sa navedenim, odluka o pokretanju disciplinskog postupka protiv službenika Predraga Spasojevića, dostavljena je Disciplinksoj komisiji na dalje postupanje, saopštio je Monitoru pomoćnik direktora UIKS-a Nebojša Janković.

Na sve ovo Spasojević ponavlja da nije kriv i da će to dokazati.

Spasojević je gostujući u istoj televizijskoj emisiji kazao i da vrlo brzo očekuje predsjednika Crne Gore i DPS-a Mila Đukanovića „kod njega i da će mu spremiti ćeliju po svim standardima“.

Povodom te izjave, reagovali su iz DPS-a i Kabineta predsednika države, ističući da je Spasojević na krajnje neprimjeren način nasrnuo na najvišu državnu instituciju, na predsjednika Crne Gore, te da se mora pokrenuti odgovarajući postupak pred državnim organima.

Menadžmet Uprave za izvršenje krivičnih sankcija odmah se ogradio od svih njegovih izjava, posebno onih koje sadrže bilo koji politički segment, a koje nijesu spojive sa poslovima i radnim zadacima državnog službenika i namještenika UIKS-a, kako su saopštili

Spasojević je smijenjen samo dva dana kasnije.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ UBISTVA RADOMIRA ĐURIČKOVIĆA: Klanovi ratuju transkriptima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Na posljednjem ročištu u podgoričkom Višem sudu, kada je tužilaštvo predalo transkripte Skaj komunikacije, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i advokaticu odbrane Nataliju Karadžić Perković i ključnog svjedoka Milorada Radulovića. Transkripti svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se optuženi Mario Milošević proglasio nevinim

 

Ubistvo Cetinjanina Radomira Đuričkovića je među prvim likidacijama počinjenim u višegodišnjem sukobu dva zaraćena kotorska kriminalna klana. I pored činjenice da je za ovaj zločin, za razliku od više desetina sličnih slučajeva, došlo do podizanja optužnice, na posljednjem održanom ročištu u podgoričkom Višem sudu, pala je sumnja na čitav slučaj, ali i na same aktere događaja, počev od advokata odbrane do ključnog svjedoka Milorada Radulovića, na osnovu čijeg iskaza je tužlac u konačnom i zasnovao svoj optužni akt.

Sumnja je otvorena kada je tužilac Željko Tomković, s ciljem da dokaže umiješanost Podgoričanina Marija Miloševića u ovaj zločin, predao transkripte Skaj komunikacije, koji svjedoče kako pripadnici kavačkog klana pronalaze lažne svjedoke da bi se ovaj optuženi proglasio nevinim.

S druge strane i odbrana Miloševića je došla do transkripta komunikacije, ali suprotstavljenog škaljarskog klana, u kojima se govori o pokušaju da se namjeste dokazi koji će teretiti Miloševića za ubistvo. Tako je i počeo „rat“ komunikacija u ovom procesu.

Advokatica Miloševića Natalija Karadžić Perković 11. novembra prošle godine od suda zatražila je da se istraži ko je osoba koja pod šifrom ,,B20712“ putem Skaj aplikacije saopštava sagovorniku da će sve napraviti da njen klijent bude osuđen na 40 godina robije.

U toj komunikaciji između Miloša Đuričkovića i Milija Bajramovića preko Skaj komunikacije 6. marta 2020. godine se eksplicitno navodi: ,,Samo čekam suđenje da počne i kopam ga 40 godina samo ne spominji nikome“, ,,ma idu oni po 20 godina a mario 40“, ,,napraviću ja da je mario puca sve sam spremio ja“, „zabetoniraću ga“, ,,ma svi su zabetonirani“, ,,kraj je njima“, ,,neće ga kosti iznositi vidjećes“…

Postupajući tužilac Željko Tomković je nakon toga kontaktirao nadležne policijske organe od kojih je zatražio dostavljanje materijala koji se odnosi na optuženog Miloševića. Ali je dobio neočekivano. Sredinom decembra umjesto komunikacije Đuričkovića i Bajramovića dostavljene su mu komunikacije Marija Miloševića sa Slobodanom Kašćelanom iz perioda od početka decembra 2020. godine do sredine februara 2021. godine. U tim kominukacijama, a koje su javno objavljene, njih dvojica dogovaraju obezbjeđivanje lažnih svjedoka i lažnog alibija za Miloševića za dan kada je ubijen Đuričković. Tako Milošević saopštava Kašćelanu plan da pred sudom tvrdi da je u vrijeme ubistva Đuričkovića bio na Kosovu.

Ono što ovaj slučaj čini specifičnim je to da je, prema istoj komunikaciji, Milošević u čitavu priču oko sređivanja alibija uključio i svoju advokaticu Nataliju Karadžić Perković.

Iz prepiske proizilazi da je advokatica Karadžić Perković početkom februara 2021. godine išla u Prištinu gdje se susrela sa Miloševićevim kosovskim advokatom Arsimom Bilalijem, pripadnikom kavačkog klana Srđanom Juriševićem i lažnim svjedocima.

Poslovi za račun klijenta, sudeći prema komunikaciji, tu se ne završavaju. Advokatica preko Skaj aplikacije javlja da su lažni svjedoci i kolega advokata Bilalija prošli testiranje i da su spremni pred sudom da tvrde da su spornog dana bili sa Miloševićem. Na sugestiju advokatice Karadžić Perković, Milošević i Kašćelan obezbjeđuju i dokaze koji bi sudu potvdili da je večerao u jednom hotelu na Kosovu.

– Važno da se sve odradi perfektno, jer Viši sud može da traži službenim putem da se sve to provjeri – kaže u jednoj od poruka advokatica Karadžić Perković, koju su prenijeli mediji.

Reakcije na objavljene komunikacije, očekivano, bile su ekspresne, pa je tako Osnovno tužilaštvo saopštilo da će utvrđivati da li je u radnjama advokatice i drugih lica koja se pominju u Skaj komunikaciji vezano za dogovor oko obezbjeđivanja lažnog alibija Mariju Miloševiću, ostvareno obilježje nekog od krivičnih djela koja su u nadležnosti tog tužilaštva.

Skaj komunikacija dostavljena je i Advokatskoj komori Crne Gore na ocjenu da li je advokatica Karadžić Perković prilikom obavljanja predmetnih komunikacija postupala u skladu sa Zakonom o advokaturi, drugim zakonskim propisima, Kodeksom profesionalne etike advokata i Statutom Advokatske komore, odnosno da li ima osnova za pokretanje disciplinskog postupka protiv nje zbog teže povrede dužnosti advokata.

Advokatica Karadžić Perković na prošlom ročištu kažnjena je sa 1.000 eura jer se bez obrazloženja nije pojavila. Njen klijent Milošević nije prihvatio da ga po zamjeni brani advokat Srđan Lješković pa je sudija Veljko Radovanović odložio suđenje i sljedeće ročište zakazao za 23. januar.

Optužnica je u ovom predmetu nekoliko puta vraćana na dopunu istrage, a dokazi tužilaštva prihvaćeni su tek nakon nepune četiri godine od počinjenog zločina. Prvom optužnicom u kojoj je Milošević ,,samo“ bio zadužen za kupovinu automobila korišćenog u napadu, a hice ispalio Igor Mašanović, izmijenjena je nakon što je Milorad Radulović poslije tri i po godine od događaja, 12. marta 2020. godine, otišao u tužilaštvo i promijenio prvobitni iskaz koji je, sa nekim izmjenama, ponovio i pred sudom krajem oktobra prošle godine.

Radulović je pred sudom označio Miloševića za direktnog izvršioca ubistva Đuričkovića dok je Mašanović, kako je kazao, vozio automobil iz kojeg je pucano. Ustvrdio je da u autu nije vidio optuženog Vukana Vujačića, ali se na kraju suđenja ipak pridružio krivičnom gonjenju i protiv njega.

Svetlana ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo