Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opasne veze se teško kidaju

Objavljeno prije

na

Bivši pripadnici „zemunskog klana” Miloš Simović i Sretko Kalinić su ponovo osuđeni u Specijalnom sudu na po 30 godina robije zbog ubistva premijera Zorana Ðindića 12. marta 2003. Smireno i hladnokrvno su Simović i Kalinić saslušali presudu Specijalnog suda. Predsjednik sudskog vijeća Velimir Lazović rekao je da u cijelosti ostaje na snazi pravosnažna presuda koju je Specijalni sud izrekao 23. maja 2007, a potvrdio je Apelacioni sud 19. septembra 2008. Simović i Kalinić su imali pravo na ponovljeno suđenje, jer su prvobitno bili osuđeni u odsustvu, odnosno bili su u bjekstvu sedam godina.

Simović se u noći između 9. i 10. juna 2010. godine predao graničnoj policiji Srbije na prelazu sa Hrvatskom, dva dana pošto je u Zagrebu teško ranio Kalinića, s kojim se, kako sumnja tužilaštvo, skrivao više od sedam godina od ubistva premijera.

Kalinić je 8. juna prošle godine uhapšen u Hrvatskoj, a 25. avgusta izručen Srbiji. On je prvi hrvatski državljanin koji je ekstradiran po Sporazumu o međusobnom izručenju sopstvenih državljana između Srbije i Hrvatske.

Sudija Lazović je naglasio da sudsko vijeće smatra da prvobitna presuda u cijelosti treba da ostane na snazi, jer Vijeće prihvata sve zaključke iz pravosnažne presude koji se tiču činjeničnog stanja, pravne kvalifikacije dijela, kao i visinu sudske kazne.

Simović je tokom suđenja priznao da je učestvovao u ubistvu premijera 2003. Izjavio je da je po nalogu ubijenog šefa ,,zemunskog klana” Dušana Spasojevića pratio Đinđićevo kretanje i o tome ga detaljno obavještavao. Uopšte, istakao je da je sve što je radio, činio po nahođenju Dušana Spasojevića.

Spasojević je zajedno sa svojim kumom Dušanom Lukovićem likvidiran u beogradskom prigradskom naselju tokom akcije Sablja.

Simović je naveo da zna ko je naručilac ubistva premijera ali da ne želi da saopšti ime za sad, jer zna da on ne bi bio kažnjen. ,,Sadašnja vlast nije spremna za to jer u naručiocu vidi koalicionog partnera…”, rekao je Simović.

Simović je dalje tvrdio da ima još osoba koje stoje iza atentata, a koje nisu obuhvaćene postupkom. ,,Ali ja nisam lud i glup i neću ih otkriti, jer sada u ovoj državi nikome nije stalo da istina izađe na vidjelo. Ja u bjekstvu nisam bio jer sam se plašio zatvora, već naručilaca. U ovoj vlasti ima onih koji će zaštititi te ljude. Reći ću ko su onda kad budem bio siguran da će oni biti kažnjeni. Ako iko iz vlasti nekad bude zatražio istinu, znaće gdje može da me nađe. Žao mi je što se istina skriva”, kazao je Simović.

Simović je dodao da je „svima jasno da se Spasojević nije probudio jednog jutra i sam odlučio da ubije premijera”. ,,Jasno je i zašto je odmah srušena zgrada u Šilerovoj koju su mnogi posjećivali, kao i da su Spasojević i Mile Luković namjerno ubijeni,” istakao je Simović.

Simović je kazao i da mu je poznata politička pozadina, ali da će o tome govoriti ukoliko se pokrene proces koji bi razotkrio ovu misteriju. Najavio je i da će govoriti i o pozadini pobune Jedinice za specijalne operacije (JSO) Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije.

U jednom trenutku tokom suđenja Simović je prilično uznemiren kazao je da više ne želi da učestvuje u postupku, jer se protiv njega digla medijska hajka.

U javnosti je objavljeno da je Simović u svom iskazu tužilaštvu napisao ime i prezime osobe čiji je nadimak ,,Ćoki” i označio je kao naručioca ubistva premijera. ,,Ako je to moja izjava, zašto nisu dali ime čovjeka koga sam, navodno, imenovao. Recite javnosti da li je riječ o Vladimiru Bebi Popoviću, Čedomiru Jovanoviću, Nebojši Čoviću, Žarku Koraću, Draganu Todoroviću, Nenadu Čanku”, rekao je optuženi, nabrajajući imena, ljudi sa srpske javne i političke scene.

Simović je rekao sudskom vijeću da ga kazni ,,koliko misli da treba”. Kazao je i da je, dok se krio u Hrvatskoj, shvatio da su oko njega bile nakaze i da je ,,i sam poprimio njihov izgled”. ,,Biću tu na doživotnoj robiji i kad dođe pravi trenutak reći ću istinu”, poručio je on.

Simović je napomenuo da je, od momenta kad je naručeno ubistvo premijera, znao da mora da učestvuje u njemu, jer bi inače i on bio ubijen. Osim njega, kako je rekao, ime naručioca znaju samo njegov brat Aleksandar Simović i Milorad Ulemek Legija.

Kalinić je negirao krivicu. ,,Nisam učestvovao u ubistvu niti sam odgovaran za bilo šta za šta me tereti optužnica”, rekao je Kalinić.

Kalinić i Simović imaju pravo da ulože žalbu na presudu Apelacionom sudu u Beogradu u roku od 30 dana, dok na rješenje o određivanju pritvora imaju rok od tri dana. Odbrana Kalinića je najavila žalbu, dok su Simovićevi zastupnici rekli da će se prije žalbe konsultovati sa klijentom.

Pored sada potvrđene presude, Kalinić i Simović su, takođe, osuđeni zbog niza ubistava, otmica i drugih krivičnih djela u procesu protiv ,,zemunskog klana” na po 40 godina zatvora. Uskoro ih očekuje ponovljeno suđenje i za ta krivična dela.

Duga lista zločina

Miloš Simović je optužen i za nova tri ubistva, koja je, prema tvrdnjama tužilaštva, počinio i kao pripadnik grupe koju je organizovao Luka Bojović, koga smatraju najopasnijim srpski mafijašem na slobodi. Nedavno je Bojoviću u Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu počelo suđenje u odsustvu, pod optužbom da je organizator ubistva Branka Jeftovića Jorge 2004, kao i za pokušaj ubistva Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka iste godine, kada su poginuli njihovi telohranitelji Dejan Živančević i Milutin Jovičić. Bojovića je sa ovim ubistvima povezao član zemunskog klana Kalinić. Pored Bojovića, optužnicom su obuhvaćeni nekadašnji članovi zemunskog klana Vladimir Milisavljević, zvani Budala, koji je i dalje nadostupan vlastima, kao i Kalinić i Simović. Grupi su, tvrdi se, pripadali i Miloš Jurišić, Aleksandar Simović, sada pokojni Ilija Novović i Cvetko Simić. Njih je Bojović skrivao, pribavljao lažna dokumenta, obezbjeđivao stanove u zemlji i inostranstvu, novac i oružje. Tužilaštvo za organizovani kriminal u optužnici navodi da je Bojović stao na čelo zemunskog klana poslije ubistva njegovih vođa Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića u martu 2003, a svoju moć učvrstio je nakon hapšenja Milorada Ulemeka Legije. Bojović je iz Srbije pobjegao u ljeto 2010, pošto je u Hrvatskoj Simović pokušao da ubije Kalinića. Obojica „zemunaca” tada su uhapšeni, a Kalinić uvjeren da je Simović u njega pucao po naređenju Bojovića, tada je najprije hrvatskim, a zatim i srpskim policajcima priznao sva ubistva i Bojovića imenovao kao nalogodavca zločina. Kalinić je i u iskazu na suđenju Bojoviću priznao izvršenje svih krivičnih djela koja mi se ovom optužnicom stavljaju na teret. Kalinić, o čijim se zvjerstvima prepričavaju legende po beogradskim medijima je pred istražnim sudijom Županijskog suda u Zagrebu, kao i istražnim sudijom i zamjenikom tužioca iz Beograda, bio izričit da je navedene likvidacije organizovao Bojović, kao osvetu za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana. Izvor iz srpske policije je nedavno za beogradski list Blic iznio kako je Bojović bio i posrednik u saradnji Kalinića sa odbjeglim kontroverznim pljevaljskim poslovnim čovjekom Darkom Šarićem. Protiv Šarića se u Beogradu vode procesi za šverc više od 2,5 tona narkotika iz Latinske Amerike u Evropu i za pranje novca u Srbiji dobijenog od prodaje droge. Bojović je osumnjičen i da je naručio likvidaciju Baranina Danila Radonjića u Zemunu u septembru ove godine. Blic je tih dana prenio kako u srpskoj policiji vjeruju da je cjelokupan scenario poslova, sukoba i zločina osmišljen u klanu Darka Šarića, koji pod kontrolom drži sve kriminalne grupe. Po Blicu policijske informacije ukazuju da je Šarićev klan držao pod šapom sve ostale klanove, i Bojovićev i onaj Sretena Jocića Amsterdama, preko kojeg je organizovano ubistvo vlasnika i urednika hrvatskog časopisa Nacional Iva Pukanića 2008. u Zagrebu, ali i grupu Amerika, sa čijim je šefovima u Južnoj Americi ugovarao nabavku i šverc kokaina. ,,Šarićev klan kontroliše sva dešavanja u podzemlju, i srpskom i crnogorskom, a koji su u međuvremenu poslove raširili ne samo po Balkanu već u cijeloj Evropi. Moguće je da se upravo odatle raspiruje sukob ostalih saradnika kako bi se na taj način sačuvala kontrola koja izmiče otkako se ova grupa našla na udaru policije zbog šverca kokaina”, kazao je izvor Blica. Policija sumnja da je Luka Bojović direktno umiješan i u sve vrste zastrašivanja i pokušaje likvidacije svjedoka saradnika u procesu protiv Darka Šarića za šverc droge, poput Nebojše Joksovića i Radana Adamovića. Tokom 2009. boravio je u Španiji, u kojoj je odradio nekoliko profesionalnih ubistava. Nakon što je Srbija za njim raspisala Interpolovu potjernicu, Bojović je likvidirao „zemunca” Milana Jurišića Jureta u Španiji i krenuo da „čisti” preostale kako bi ostao jedini koji može da izvršava prljave poslove za Darka Šarića i južnoameričke narko-bosove. Potom je pobjegao u Latinsku Ameriku, pišu beogradski mediji.

Motivi ubistva Đinđića

Prema tvrdnjama obojice optuženih, premijera Đinđića je ubio Zvezdan Jovanović (46). Simović je kazao da Jovanović to nije uradio iz ,,patriotskih razloga, kako je to govorio u prvim izjavama”. Kalinić je naveo da je sam Luković ,,Kum” rekao: ,,Zveki je zveknuo premijera” i da je to čuo kad ih je vozio u jedan od stanova u kojima su se krili. Simović je istakao da je prije Zvezdana Jovanovića neko drugi trebalo da ubije premijera, ali nije rekao ko. Jovanović, svojevremeno bravar u Peći, a potom potpukovnik JSO, Crvenih beretki, je za ubistvo Đinđića osuđen na 40 godina zatvora.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

NAJAVE UVOĐENJA VJERONAUKE U DRŽAVNE ŠKOLE: Novo raspirivanje podjela

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako zaživi zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija o uvođenju vjeronauke u državne škole, stare i nove podjele među odraslima sele se i među djecu. Svih uzrasta. Ne može biti da mitropolit to ne zna. Samo, ne haje

 

Nanovo se raspiruju podjele u crnogorskom društvu. Priču o potencijalnom uvođenju vjeronauke u državne škole, prije nekoliko dana, pokrenuo je mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije.

„Uvođenje vjeronauke u škole bi bilo sporno iz više razloga. To bi predstavljalo još jedno u nizu miješanja vjerskih organizacija u rad države (i obratno), od čega konačno treba napraviti otklon shodno Ustavu Crne Gore. Sem toga, vjerske organizacije raspolažu sa dovoljno kako ljudskih, tako i prostornih kapaciteta za sprovođenje svojih učenja, na šta polažu pravo. Ipak, to ne znači da se u okviru redovnog školovanja ne treba učiti o religijama i vjeri“, kaže za Monitor kolumnista Milivoje Krivokapić.

Ideja o uvođenju vjeronauke u škole u Crnoj Gori nije nova. I ranije su postojale te inicijative. Ponovo je dospjela u žižu javnosti nakon što su Vijesti prije desetak dana objavile šta piše u nacrtu Temeljnog ugovora koji treba da potpišu država Crna Gora i Srpske pravoslavne crkve (SPC). U članu 16 tog dokumenta navodi se da će pravoslavna vjerska nastava u javnim školama biti regulisana posebnim ugovorom između strana ugovornica. Mitropolit Joanikije je, u nedavnom razgovoru za beogradsku Politiku, kazao da nema sumnje da pravo na vjeronauku spada u osnovna ljudska prava i prava djeteta na takvu vrstu obrazovanja. „Kao što je izvan svake sumnje da se Crna Gora ubraja među svega nekoliko evropskih zemalja koje nemaju nikakav oblik vjeronauke u svojim školama”, napomenuo je.

Opšti zakon o obrazovanju i vaspitanju propisuje svjetovni karakter javnih ustanova i ustanova kojima je dodijeljena koncesija za izvođenje javnog obrazovnog programa i zabranjuje religijsko djelovanje u školama, koje nisu licencirane kao srednje vjerske škole.

Slikarka-konzervatorka Svetlana Dukić protiv je uvođenja vjeronauke u državne škole. „Ništa nepametnije od toga nijesam čula. Vjeronauci nije tu mjesto, posebno u momentu kada smo, kao zajednica, nikad podijeljeniji. Njenim uvođenjem podjele bi počinjale od malih nogu. Svaki roditelj, ako želi, može dijete voditi u crkvu, džamiju ili sinagogu na časove vjeronauke. Umjesto nje, bolje bi bilo, kao obavezan predmet, vratiti prijeko potrebno – građansko obrazovanje. U školama, o religiji i vjeri djeca mogu saznati izučavajući druge predmete, od kojih neki već postoje”, kaže ona za Monitor.

Jedan takav, Istorija religije, ima status izbornog predmeta u pojedinim srednjim školama u Crnoj Gori, poput gimnazija. U okviru njega izučavaju se sve politeističke i monoteističke religije. Krivokapić ističe da bi i predmeti poput istorije, sociologije i filozofije trebalo detaljno da obrađuju temu religije u okviru svojih kurikuluma. „Bez takvog učenja bilo bi nemoguće na pravi način razumjeti istorijske tokove koji uključuju razvoj društva, civilizacija, umjetnosti i filozofske misli. Religija je krupan društveni fenomen, ostavila je i ostavlja značajan trag na čovječanstvo i kao takva mora naći svoje mjesto u obrazovanju, ali isključivo kroz objektivno izučavanje i kritičko promišljanje, a ne kroz afirmativni pristup kakav bi bio uvođenje predmeta vjeronauke. Obrazovanje mora biti sekularno i objektivno, što, između ostalog, znači da u okviru njega obavezno treba učiti činjenice o religijama, ali ne i religijska predanja kao činjenice”, objašnjava Milivoje Krivokapić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PROTEST KULTURNIH DJELATNIKA: Žigosani u kulturi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ministarka Bratić kadriranjem u svojim resorima kao da namjerno doliva ulje na užarenoj političkoj sceni. Bila osnivačica ili samo kandidatkinja na listi ultradesnog pokreta Dveri, imenovanje direktorice Filmskog centra Aleksandre Božović izaziva podozrenje. Pogotovu što ovo nije prvi put da ministarka poseže za kadrovima veoma upitnih biografija. To je ove nedjelje gurpa građana i kulturnih djelatnika na protestu poručila Vladi

 

Kulturni djelatnici su u ponedjeljak ispred zgrade Vlade upriličili protest sa koga su poručili da traže smjenu ministarke prosvjete, nauke, kulture i sporta Vesne Bratić i novoizabrane direktorke Filmskog centra Crne Gore Aleksandre Božović.

U proglasu grupe građana, kulturnih aktivista i stvaralaca, koji je pročitan na protestu, navodi se da ministarki zamjeraju „otvorenu i očiglednu diskriminaciju prema građanima koji su po nacionalnosti Crnogorci“. Dodali su i vjersku diskriminaciju, animozitet prema svemu crnogorskom, otvoreni i beskrupulozni revanšizam prema svima za koje ona sumnja da su pripadali bivšem režimu, protiv bahatosti, svojeglavosti, nepristupačnosti i egoizma… ministarke Bratić. Za direktorku Filmskog centra traže razrješenje zato što nema državljanstvo Crne Gore, osporavaju njene stručne reference i navode da je pripadnica ideološki neonacističke partije.

„Mi se ovdje nismo okupili da branimo nijednu fotelju, niti partijsko-klanovsko-drugarsko zapošljavanje bivše vlasti. Naprotiv, takvih nam je preko glave. Ali smo promjenom vlasti upravo očekivali promjenu takvog sistema bezvrijednosti. A umjesto toga dobili revanšističko-osvetnički-jednovjerski resor››, naglašava se na početku proglasa.

Protestu je prethodilo pismo koje je preko 80 stvaralaca i kulturnih djelatnika uputilo premijeru Zdravku Krivokapiću, vicepremijeru Dritanu Abazoviću, ministarki Bratić, povodom, kako su kazali, nezakonitog imenovanja Božović za direktoricu Filmskog centra Crne Gore. Oni navode da „Zakon o kulturi propisuje da se na mjesto direktora ustanove kulture može imenovati afirmisani umjetnik, afirmisani stručnjak u kulturi ili afirmisani stručnjak iz oblasti društvenih djelatnosti.  Imenovana gospođa nije niti jedno niti drugo niti treće, čime je grubo prekršen Zakon o kulturi, a institucija Filmski centar i filmska struka poniženi. Po sopstvenom priznanju, gospođa Mandarić Božović je svoj dosadašnji radni vijek posvetila pretežno produkciji reklama“. Ističu i da je novoimenovana direktorica Mandarić Božović bila na listi  Dveri, političke organizacije koja otvoreno zastupa nacističku ideologiju, velikosrpski hegemonizam i negira postojanje crnogorskog naroda.

„Tako je, ja sam državljanka Republike Srbije, sa stalnim prebivalištem u Crnoj Gori na osnovu braka s državljaninom Crne Gore… Bojim se da je moja politička karijera u nekim medijima ozbiljno preuveličana. Tačno je da sam kao nestranački kandidat na izborima 2012. godine bila na listi Dveri, upravo zato što su smatrali da im mogu pomoći na polju kulturne politike i medija. Nikada nisam bila ni član, a kamoli osnivač Dveri“, kazala je Božović za Vijesti.

Ona je, kako je kazala, diplomirana filmska i televizijska producentkinja i filmskom, televizijskom i produkcijom reklama se bavim više od 15 godina. Od 2012. Bila je dio tima koji je vodio Kulturni centar Novog Sada, a najponosnija je na svoj rad na kandidaturi Novog Sada za Evropsku prijestonicu kulture 2021. i projekat digitalizacije kulturne baštine Novog Sada.

Otkada je u Crnoj Gori, Božović je bila saradnica u produkciji TV serije Grudi Marije Perović, koprodukciji RTCG-a i Meander filma iz Nikšića, producentkinja Malog festivala kulture življenja Jugoslavija Fest Nikšić, direktorka filmskog festivala Uhvati film Kotor koji prikazuje filmove koji se bave temom invaliditeta, a  kao saradnica Kulturnog centra Novog Sada za međunarodne odnose aktivno učestvuje na povezivanju kulturnih centara iz Srbije i Crne Gore.

Tokom protekle nedjelje DPS, tačnije Komisija za prosvjetu ove partije, je izdala saopštenje u kome se kaže: „Desant na Filmski centar ne smije proći!“ A portal CdM najavio je protest uz objašnjenje da Božović nema nikavog radnog iskustva na filmu, te da je jedna od osnivača nacionalističke stranke Dveri“.

„Bilo je tog pokušaja da DPS instruiše protest. Pojedini mediji su najavljivali protest protiv svih imenovanja, ali to nije uspjelo. Na protestu su se jasno tražila smjena Bratićke i Božovićeve“, kaže jedan od učesnika protesta koji je želio da ostane anoniman.

Nakon protesta IN4S je osuo paljbu po glumcu Zoranu Vujoviću koji je pročitao proglas. On je je 2019. na svom Fejsbuk profilu ispisao niz uvreda na račun sprskog naroda. Kasnije se izvinio javnosti.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NA GODIŠNJICU EKOLOŠKE DRŽAVE, PRIVOĐENJE EKOLOŠKIH AKTIVISTA: Dok ignorišu dokaze protiv bahatih funkcionera

Objavljeno prije

na

Objavio:

Gomila službenih i privatnih automobila bila je nepropisno parkirana u šumi oko Crnog jezera, a policija je zbog performansa privela ekološke aktiviste Milorada Mitrovića i Huseina Pajevića

 

Aktivisti nevladine organizacije Breznica krenuli su ka Crnom jezeru. Tradicionalna svečana sjednica Skupštine Crne Gore povodom godišnjice od proglašenja prve ekološke države na svijetu počinje u dva sata. Ove godine riječ je o tridesetoj godišnjici.

Nezadovoljni stanjem u ekologiji i očuvanju životne sredine, aktivisti ove organizacije Milorad Mitrović i Husein Pajević raširili su transparent na kojem je crnim slovima ispisano: „30 godina kasnije, a tek smo na početku“. Nekoliko minuta prije početka sjednice Mitrović i Pajević su, takođe, tradicionalno sa gas maskama i u zaštitnim odijelima oglasili sirene za uzbunu.

Iako su cijeli performans odradili u dogovoru sa službenicima policije, poštujući većinu njihovih preporuka, nakon performansa su obojica odvedeni u stanicu policije. Zanimljivo je da su ih službenici policije pratili pored desetina službenih automobila, parkiranih po šumama i livadama strogo zaštićene zone Nacionalnog parka Durmitor. Većina funkcionera nije se udostojila da vozila parkiraju ispred rampe, na parkingu, i prepješače vekoliko stotina metara do mjesta gdje se održavala sjednica.

Službenicima policije, međutim, nije „bola oči“ gomila nepropisno parkiranih automobila među drvećem oko Crnog jezera, ali jeste performans ekoloških aktivista koji godinama ukazuju na devastaciju prirode. Mitrović i Pajević su privedeni u Centar bezbjednosti Žabljak, gdje su u svojstvu građana dali izjave povodom „remećenja javnog reda i mira“. Osnovna državna tužiteljka u Pljevljima Nataša Bajčeta donijela je odluku da u perfromansu Mitrovića i Pajevića nema elemenata krivičnog djela.

„Jedina razlika između ove i prošle vlasti jeste ta što su me prošli poslali u zatvor, a ovi još nijesu“, kazao je Mitrović za Monitor.

On kaže da su im, kada se završio performans, prišla dva uniformisana policajca i jedan u civilu da ih obavijeste da u žabljačkom Centru bezbjednosti moraju dati izjave povodom remećenja javnog reda i mira. Nakon što su dali izjave, Mitrović tvrdi da je on podnio krivičnu prijavu protiv NN lica za lažno prijavljivanje.

„Kada sam pitao policajca da li će postupiti po mojoj prijavi, on je rekao da će postupiti kroz nekoliko dana. Dakle, kada se ekološki aktivisti prijave – odmah se uzima izjava i odmah se procesuiramo. Što nije slučaj kada mi prijavimo nekog drugog“, kazao je Mitrović.

Mitrović vjeruje da su nekom od funkcionera ili gostiju zasmetali, pa je naredio policiji da ih privedu. On nije znao ko bi to mogao biti, ali vjeruje da se radi o nekome ko ima jak uticaj na policiju. Očito je drugo. Iako su partije, koje čine parlamentarnu većinu, u predizbornoj kampanji posebno isticale ekološke teme, na isti način tretiraju ekološke aktiviste kao i prethodna vlast. Pa tako na tridesetogodišnjicu od proglašenja ekološke države, državni službenici privode ekološke aktiviste zbog ekološkog performansa.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 24. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo