Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opasne veze se teško kidaju

Objavljeno prije

na

Bivši pripadnici „zemunskog klana” Miloš Simović i Sretko Kalinić su ponovo osuđeni u Specijalnom sudu na po 30 godina robije zbog ubistva premijera Zorana Ðindića 12. marta 2003. Smireno i hladnokrvno su Simović i Kalinić saslušali presudu Specijalnog suda. Predsjednik sudskog vijeća Velimir Lazović rekao je da u cijelosti ostaje na snazi pravosnažna presuda koju je Specijalni sud izrekao 23. maja 2007, a potvrdio je Apelacioni sud 19. septembra 2008. Simović i Kalinić su imali pravo na ponovljeno suđenje, jer su prvobitno bili osuđeni u odsustvu, odnosno bili su u bjekstvu sedam godina.

Simović se u noći između 9. i 10. juna 2010. godine predao graničnoj policiji Srbije na prelazu sa Hrvatskom, dva dana pošto je u Zagrebu teško ranio Kalinića, s kojim se, kako sumnja tužilaštvo, skrivao više od sedam godina od ubistva premijera.

Kalinić je 8. juna prošle godine uhapšen u Hrvatskoj, a 25. avgusta izručen Srbiji. On je prvi hrvatski državljanin koji je ekstradiran po Sporazumu o međusobnom izručenju sopstvenih državljana između Srbije i Hrvatske.

Sudija Lazović je naglasio da sudsko vijeće smatra da prvobitna presuda u cijelosti treba da ostane na snazi, jer Vijeće prihvata sve zaključke iz pravosnažne presude koji se tiču činjeničnog stanja, pravne kvalifikacije dijela, kao i visinu sudske kazne.

Simović je tokom suđenja priznao da je učestvovao u ubistvu premijera 2003. Izjavio je da je po nalogu ubijenog šefa ,,zemunskog klana” Dušana Spasojevića pratio Đinđićevo kretanje i o tome ga detaljno obavještavao. Uopšte, istakao je da je sve što je radio, činio po nahođenju Dušana Spasojevića.

Spasojević je zajedno sa svojim kumom Dušanom Lukovićem likvidiran u beogradskom prigradskom naselju tokom akcije Sablja.

Simović je naveo da zna ko je naručilac ubistva premijera ali da ne želi da saopšti ime za sad, jer zna da on ne bi bio kažnjen. ,,Sadašnja vlast nije spremna za to jer u naručiocu vidi koalicionog partnera…”, rekao je Simović.

Simović je dalje tvrdio da ima još osoba koje stoje iza atentata, a koje nisu obuhvaćene postupkom. ,,Ali ja nisam lud i glup i neću ih otkriti, jer sada u ovoj državi nikome nije stalo da istina izađe na vidjelo. Ja u bjekstvu nisam bio jer sam se plašio zatvora, već naručilaca. U ovoj vlasti ima onih koji će zaštititi te ljude. Reći ću ko su onda kad budem bio siguran da će oni biti kažnjeni. Ako iko iz vlasti nekad bude zatražio istinu, znaće gdje može da me nađe. Žao mi je što se istina skriva”, kazao je Simović.

Simović je dodao da je „svima jasno da se Spasojević nije probudio jednog jutra i sam odlučio da ubije premijera”. ,,Jasno je i zašto je odmah srušena zgrada u Šilerovoj koju su mnogi posjećivali, kao i da su Spasojević i Mile Luković namjerno ubijeni,” istakao je Simović.

Simović je kazao i da mu je poznata politička pozadina, ali da će o tome govoriti ukoliko se pokrene proces koji bi razotkrio ovu misteriju. Najavio je i da će govoriti i o pozadini pobune Jedinice za specijalne operacije (JSO) Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije.

U jednom trenutku tokom suđenja Simović je prilično uznemiren kazao je da više ne želi da učestvuje u postupku, jer se protiv njega digla medijska hajka.

U javnosti je objavljeno da je Simović u svom iskazu tužilaštvu napisao ime i prezime osobe čiji je nadimak ,,Ćoki” i označio je kao naručioca ubistva premijera. ,,Ako je to moja izjava, zašto nisu dali ime čovjeka koga sam, navodno, imenovao. Recite javnosti da li je riječ o Vladimiru Bebi Popoviću, Čedomiru Jovanoviću, Nebojši Čoviću, Žarku Koraću, Draganu Todoroviću, Nenadu Čanku”, rekao je optuženi, nabrajajući imena, ljudi sa srpske javne i političke scene.

Simović je rekao sudskom vijeću da ga kazni ,,koliko misli da treba”. Kazao je i da je, dok se krio u Hrvatskoj, shvatio da su oko njega bile nakaze i da je ,,i sam poprimio njihov izgled”. ,,Biću tu na doživotnoj robiji i kad dođe pravi trenutak reći ću istinu”, poručio je on.

Simović je napomenuo da je, od momenta kad je naručeno ubistvo premijera, znao da mora da učestvuje u njemu, jer bi inače i on bio ubijen. Osim njega, kako je rekao, ime naručioca znaju samo njegov brat Aleksandar Simović i Milorad Ulemek Legija.

Kalinić je negirao krivicu. ,,Nisam učestvovao u ubistvu niti sam odgovaran za bilo šta za šta me tereti optužnica”, rekao je Kalinić.

Kalinić i Simović imaju pravo da ulože žalbu na presudu Apelacionom sudu u Beogradu u roku od 30 dana, dok na rješenje o određivanju pritvora imaju rok od tri dana. Odbrana Kalinića je najavila žalbu, dok su Simovićevi zastupnici rekli da će se prije žalbe konsultovati sa klijentom.

Pored sada potvrđene presude, Kalinić i Simović su, takođe, osuđeni zbog niza ubistava, otmica i drugih krivičnih djela u procesu protiv ,,zemunskog klana” na po 40 godina zatvora. Uskoro ih očekuje ponovljeno suđenje i za ta krivična dela.

Duga lista zločina

Miloš Simović je optužen i za nova tri ubistva, koja je, prema tvrdnjama tužilaštva, počinio i kao pripadnik grupe koju je organizovao Luka Bojović, koga smatraju najopasnijim srpski mafijašem na slobodi. Nedavno je Bojoviću u Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu počelo suđenje u odsustvu, pod optužbom da je organizator ubistva Branka Jeftovića Jorge 2004, kao i za pokušaj ubistva Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka iste godine, kada su poginuli njihovi telohranitelji Dejan Živančević i Milutin Jovičić. Bojovića je sa ovim ubistvima povezao član zemunskog klana Kalinić. Pored Bojovića, optužnicom su obuhvaćeni nekadašnji članovi zemunskog klana Vladimir Milisavljević, zvani Budala, koji je i dalje nadostupan vlastima, kao i Kalinić i Simović. Grupi su, tvrdi se, pripadali i Miloš Jurišić, Aleksandar Simović, sada pokojni Ilija Novović i Cvetko Simić. Njih je Bojović skrivao, pribavljao lažna dokumenta, obezbjeđivao stanove u zemlji i inostranstvu, novac i oružje. Tužilaštvo za organizovani kriminal u optužnici navodi da je Bojović stao na čelo zemunskog klana poslije ubistva njegovih vođa Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića u martu 2003, a svoju moć učvrstio je nakon hapšenja Milorada Ulemeka Legije. Bojović je iz Srbije pobjegao u ljeto 2010, pošto je u Hrvatskoj Simović pokušao da ubije Kalinića. Obojica „zemunaca” tada su uhapšeni, a Kalinić uvjeren da je Simović u njega pucao po naređenju Bojovića, tada je najprije hrvatskim, a zatim i srpskim policajcima priznao sva ubistva i Bojovića imenovao kao nalogodavca zločina. Kalinić je i u iskazu na suđenju Bojoviću priznao izvršenje svih krivičnih djela koja mi se ovom optužnicom stavljaju na teret. Kalinić, o čijim se zvjerstvima prepričavaju legende po beogradskim medijima je pred istražnim sudijom Županijskog suda u Zagrebu, kao i istražnim sudijom i zamjenikom tužioca iz Beograda, bio izričit da je navedene likvidacije organizovao Bojović, kao osvetu za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana. Izvor iz srpske policije je nedavno za beogradski list Blic iznio kako je Bojović bio i posrednik u saradnji Kalinića sa odbjeglim kontroverznim pljevaljskim poslovnim čovjekom Darkom Šarićem. Protiv Šarića se u Beogradu vode procesi za šverc više od 2,5 tona narkotika iz Latinske Amerike u Evropu i za pranje novca u Srbiji dobijenog od prodaje droge. Bojović je osumnjičen i da je naručio likvidaciju Baranina Danila Radonjića u Zemunu u septembru ove godine. Blic je tih dana prenio kako u srpskoj policiji vjeruju da je cjelokupan scenario poslova, sukoba i zločina osmišljen u klanu Darka Šarića, koji pod kontrolom drži sve kriminalne grupe. Po Blicu policijske informacije ukazuju da je Šarićev klan držao pod šapom sve ostale klanove, i Bojovićev i onaj Sretena Jocića Amsterdama, preko kojeg je organizovano ubistvo vlasnika i urednika hrvatskog časopisa Nacional Iva Pukanića 2008. u Zagrebu, ali i grupu Amerika, sa čijim je šefovima u Južnoj Americi ugovarao nabavku i šverc kokaina. ,,Šarićev klan kontroliše sva dešavanja u podzemlju, i srpskom i crnogorskom, a koji su u međuvremenu poslove raširili ne samo po Balkanu već u cijeloj Evropi. Moguće je da se upravo odatle raspiruje sukob ostalih saradnika kako bi se na taj način sačuvala kontrola koja izmiče otkako se ova grupa našla na udaru policije zbog šverca kokaina”, kazao je izvor Blica. Policija sumnja da je Luka Bojović direktno umiješan i u sve vrste zastrašivanja i pokušaje likvidacije svjedoka saradnika u procesu protiv Darka Šarića za šverc droge, poput Nebojše Joksovića i Radana Adamovića. Tokom 2009. boravio je u Španiji, u kojoj je odradio nekoliko profesionalnih ubistava. Nakon što je Srbija za njim raspisala Interpolovu potjernicu, Bojović je likvidirao „zemunca” Milana Jurišića Jureta u Španiji i krenuo da „čisti” preostale kako bi ostao jedini koji može da izvršava prljave poslove za Darka Šarića i južnoameričke narko-bosove. Potom je pobjegao u Latinsku Ameriku, pišu beogradski mediji.

Motivi ubistva Đinđića

Prema tvrdnjama obojice optuženih, premijera Đinđića je ubio Zvezdan Jovanović (46). Simović je kazao da Jovanović to nije uradio iz ,,patriotskih razloga, kako je to govorio u prvim izjavama”. Kalinić je naveo da je sam Luković ,,Kum” rekao: ,,Zveki je zveknuo premijera” i da je to čuo kad ih je vozio u jedan od stanova u kojima su se krili. Simović je istakao da je prije Zvezdana Jovanovića neko drugi trebalo da ubije premijera, ali nije rekao ko. Jovanović, svojevremeno bravar u Peći, a potom potpukovnik JSO, Crvenih beretki, je za ubistvo Đinđića osuđen na 40 godina zatvora.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

Izbor čelnika suda i tužilaštva: Pravda čeka na dogovor partija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužilački savjet raspisao je novi konkurs za vrhovnog državnog tužioca dok Skupština bira nove članove tog tijela, u Vrhovnom sudu nijesu uspjeli da izaberu kandidata za predsjednika

 

Pravedno sudstvo i nezavisno tužilaštvo. Riječ je o osnovnoj potrebi funkcionisanja podjele vlasti – da bi sudska vlast ispunila svoju kontrolnu ulogu sudije i tužioci moraju savjesno i objektivno obavljati svoj posao. Pravedno sudstvo i nezavisno tužilaštvo potreba je i obaveza na koju nas, takođe, svake godine kroz izvještaje o napretku upozorava Evropska komisija.

Ne stiče se utisak posljednjih dana da su ove maksime cilj vladajuće većine, ali ni čelnika u Sudskom savjetu i Tužilačkom savjetu – tijela koja upravljaju sudstvom i tužilaštvom. Dok se vladajuća većina bori svim sredstvima da kontroliše pravosuđe, u sudovima i tužilaštvima nije vidljiva želja za promjenama. Tužilački savjet ponovo je raspisao oglas za vrhovnog državnog tužioca, iako se u Skupštini Crne Gore biraju novi članovi tog tijela.

Skupština je usvojila izmjene Zakona o državnom tužilaštvu kojim ranije prestaje mandat ovom tijelu, a biraju se novi članovi iz reda uglednih pravnika i predstavnika Ministarstva pravde. Tužilačkim savjetom rukovodi vršilac dužnosti predsjednika Vrhovnog državnog tužilaštva (VDT) Dražen Burić, koji je izabran na tu funkciju nakon što se penzionisao Ivica Stanković.

Potpredsjednik Vlade Crne Gore Dritan Abazović kazao je da Tužilački savjet „silom na sramotu“ pokušava da izabere novog vrhovnog državnog tužioca, iako je u tehničkom mandatu. On tvrdi da u Tužilačkom savjetu postoje ljudi od kojih očekuje da doprinesu transformaciji tužilačke organizacije, kao i oni koji nijesu daleko od procesuiranja.

„Uopšte ne mislim da je to veliki broj tužilaca, ali neki ljudi koji pokušavaju da povlače poteze, upravo imaju za cilj da derogiraju i zakon i Tužilački savjet, to su isti ti ljudi koji nijesu mogli da isporuče rezultate 30 godina“, kazao je Abazović.

Abazović tvrdi da je upoznao mnogo „dobrih i časnih ljudi i profesionalaca“ od kojih očekuje da doprinesu transformaciji i tužilačke organizacije i Crne Gore u ostvarivanju vladavine prava.

„Ako naredni vrhovni državni tužilac Crne Gore bude čovjek koji je dostojanstven, profesionalan i ako bude imao minimalnu želju da radi na pravičan način, mi ćemo isporučiti rezultate“, poručio je Abazović.

U Tužilačkom savjetu ocijenili su da izjava potpredsjednika Vlade predstavlja krajnje neprimjeren pokušaj političkog uticaja na njihov i rad državno-tužilačke organizacije. Tvrde da izjave Abazovića obiluju pogrešnim interpretacijama i kvalifikacijama kojima se narušavaju neki od temeljnih ustavnih principa u pogledu statusa i rada tih institucija.

,,Upornim davanjem javnih ’naloga’ za postupanje Tužilačkom savjetu, predstavnik izvršne vlasti samo potvrđuje naše tvrdnje da je cilj izmjene Zakona o državnom tužilaštvu bio realizacija ideje da se državno tužilaštvo stavi pod političku kontrolu”, saopštili su iz Tužilačkog savjeta.

Oni su pojasnili da je Zakonom o državnom tužilaštvu propisano da im prestaje mandat tek kada Skupština izabere nove članove Tužilačkog savjeta. Zbog toga tvrde da ne može biti riječ o tehničkom mandatu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SLUČAJ  ODUZIMANJA DJECE, JAVNOST I INSTITUCIJE: Kad sistem zakaže

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni događaj tokom kog su dvoje mlađih maloljetnika, prilikom hapšenja oca, pred njihovim očima, u prisustvu nadređenih službenika iz državnih institucija, predati majci, kao drugom zakonskom staratelju, ogolio je mnoge nepravilnosti i greške u sistemu zaštite prava i dobrobiti djece u Crnoj Gori

 

Nedavni događaj tokom kog su dvoje mlađih maloljetnika, prilikom hapšenja oca B.T. pred njihovim očima, u prisustvu nadređenih službenika iz državnih institucija, predati majci, kao drugom zakonskom staratelju, ogolio je mnoge nepravilnosti u radu sistema zaštite prava i dobrobiti djece u Crnoj Gori.

Društvenim mrežama prethodnih par dana kružio je uznemirujući video snimak koji je zabilježio kako se, naočigled desetine ljudi, uglavnom državnih službenika i komšija, odvija prava porodična drama. Djeca, dječak i djevojčica, gledala su hapšenje oca, vrištala, plakala, i odbijala da, na insistiranje radnika Centra za socijalni rad (CSR) i Uprave policije (UP), pođu sa majkom. Djevojčica je, kako se zaključuje na osnovu snimka, pobjegla u kuću kod susjeda, dok je dječak, uguran u automobil, zapomagao da ga ne odvajaju od oca. ,,Snimaj ovo, snimaj ovo”, čuje se na videu. Sve je ovjekovječio neko od prisutnih komšija. I kasnije, neovlašćen snimak podijelio sa masama na internetu. Postao je viralan i obišao je region. Prekršeno je i pravo na privatnost.

Uslijedila je, očekivano, salva komentara, optužbi na račun roditelja, pa i uvreda. Raspredalo se i nagađalo gotovo isključivo o uzroku razvoda, o razlogu hapšenja B.T, o majčinstvu i ljubavnom životu njegove bivše supruge, o tome ko je od njih odgovorniji za čitavu situaciju… Na kritiku javnosti, doduše neuporedivo blažu, naišla je i radnica Centra za socijalni rad, takođe jedna od akterki na snimku, koja je pokušavala da, uz pomoć policajaca, djecu odvede sa majkom.

Rijetko je ko ukazao na tragičnost posljedica radnji svih odraslih učesnika u ovom događaju, a potom i onih koji su komentarisali i dalje dijelili snimak.

Grupa građana otišla je i korak dalje, pa je putem dogovora preko Fejsbuka organizovala protest ispred zgrade Opštine Podgorica, sa sve transparentima koji otkrivaju imena djece, i sakupila novac za kauciju za B.T. Ne znajući pri tom, sa sigurnošću, ni zbog čega je uhapšen. Nagađalo se da je razlog za to jer je nezakonito brao drva na sjeveru Crne Gore.

Kako su reagovale institucije?

Iz Ministarstva finansija i socijalnog staranja osudili su kršenje prava na privatnost djece. To je pravo, inače, zagarantovano kako zakonima države Crne Gore, tako i UN Konvencijom o pravima djeteta, čija je potpisnica i naša država. Vladin resor kojim rukovodi ministar Milojko Spajić izvijestio je javnost da je, u okviru svojih nadležnosti preduzeo sve raspoložive mjere kako bi se utvrdila odgovornost svih učesnika događaja.

Ministar Spajić se potom fotografisao sa djecom i to objavio na svoj profil na Tviteru, sa riječima da je Ministarstvo obezbijedilo djeci boravak u dječjem odmaralištu u Bečićima.

Zakasnilo je i objašnjenje Osnovnog suda u Podgorici. Kada je do njega došlo, otkriven je potpuno nov kontekst priče. B.T. je lišen slobode i sproveden na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od 30 dana po rješenju izvršnog sudije zbog intenzivnog odbijanja da preda djecu majci, iako je ona imala pravo da ih viđa dva puta nedjeljno. Spor između roditelja na sudu traje skoro tri godine. Ocu su, kako pojašnjavaju, već jednom izricali kaznu zbog nepoštovanja sudske odluke, ali je on tada pristao da sarađuje, pa kazna nije sprovedena. Iz Suda još ističu da su djeca samo u prisustvu oca odbijala da idu sa majkom. ,,Kada je vidio da djeca hoće kod majke, B.T. je nastavio sa pređašnjim ponašanjem, koje je kod djece izazvalo negodovanje i ponašanje koje zabrinjava. Zato je sud ponovo donio rješenje i B.T. izrekao novu kaznu još u novembru 2020. godine. Od tada do jučerašnjeg dana Sud je intenzivno izlazio na lice mjesta i tražio od njega da ih preda majci. Međutim, zbog toga što nije sproveo prvu kaznu u nadi da će B.T. shvatiti značaj majke u životima njegove djece, ni nakon sedam mjeseci nije izvršio predaju. Kako je ovakvo ponašanje roditelja kojem su djeca povjerena nedopustivo sa aspekta kako domaćeg zakonodavstva tako i konvencijskog prava, sud je pristupio sprovođenju kazne zatvora”, kazali su iz Osnovnog suda.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 25. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLICIJSKA AKCIJA U LUCI BAR: Borba protiv kriminala ili predstava

Objavljeno prije

na

Objavio:

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta

 

Policija je ove sedmice  za crnogorsku javnost izvela, po svemu sudeći, još jednu predstavu za javnost. Specijalci Sektora za borbu protiv kriminala ušli su u Luku Bar, tražeći dokaze o milionskom švercu cigareta.

Očekivano ili ne, cigarete su pronašli, ali kako je zvanično saopšteno, za sada, ne i dokaze da je riječ o robi koja je bila namijenjena krijumčarenju . Kako je objašnjeno, riječ je o dugom procesu i tek treba da bude utvrđeno da li se u konkretnom slučaju može govoriti kao o švercu cigaretama.

To što su specijalci pretraživali magacine, dovelo je do održavanja prve sjednice Biroa za operativnu koordinaciju bezbjednosnih službi kojom je predsjedavao vicepremijer Dritan Abazović.

,,Na prvoj sjednici BOK-a dogovorene su aktivnosti i strategija rada svih bezbjednosnih službi u Crnoj Gori, koje će prioritetno biti usmjerene protiv rada organizovanih kriminalnih grupa i njihovih
povezanih aktivnosti. Nijedna kriminalna grupa u Crnoj Gori neće i ne može biti jača od države, a bezbjednosne službe će kroz pojačan operativni rad i saradnju sa međunarodnim institucijama preduzti sve aktivnosti na inteziviranju i konkretizovanju te borbe”, navodi se u saopštenju, izdatom nakon sjednice. Saopštenje je izdato sa sve naslovom –  „Održana sjednica BOK-a: Kreće rat protiv organizovanog kriminala, šverca cigara“. Oni koji su akciju posmatrali, doduše,  zaista su mogli i pomisliti da je krenuo rat, jer su magacine „napali“ specijalci sa dugim cijevima.

Na sjednici su bili i direktor Agencije za nacionalnu bezbjednost Dejan Vukšić i direktor
Uprave policije Zoran Brđanin, čije kontrolno saslušanje je upravo zbog šverca cigareta, tražio lider Pokreta za promjene Nebojša Medojević. On je krajem maja tvrdio da je u 15 dana iz carinskog skladišta iz slobodne zone Bar izašlo od 80 do 100 kontejnera švercovanih cigareta. On je iznio optužbe da je u taj posao ,,ušla” garnitura bliska premijeru Zdravku Krivokapiću.

,,Vukšić je bio pod mjerama ANB-a kao advokat kavačkog klana. Nije obezbijeđena saglasnost Skupštine za njegov izbor. Premijer vrlo direktno krši ustavni poredak, ugoražava ustavnu-civilizacijsku kategoriju, a to je civilna kontrola, građanska kontrola vojske i službi bezbjednosti”, kaže  Medojević.

Premijer Krivokapić je za tvrdnje Medojevića ranije rekao da su laž.

Procesa zbog šverca cigareta, za  koji je prethodna vlast decenijama optuživana da se odvijao pod njihovim pokroviteljstvom, u Crnoj Gori  nije bilo. Procesi koji su pokrenuti van zemlje, arhivirani su. Ako institucionalnu borbu sa švercom cigareta nova vlast bude vodila poput  ovosedmične akcije u Luci Bar, načekaćemo se i na istinu o današnjim putevima šverca cigareta.

S.ĐOKIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo