Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opasne veze se teško kidaju

Objavljeno prije

13 godina

na

luka-bojovic

Bivši pripadnici „zemunskog klana” Miloš Simović i Sretko Kalinić su ponovo osuđeni u Specijalnom sudu na po 30 godina robije zbog ubistva premijera Zorana Ðindića 12. marta 2003. Smireno i hladnokrvno su Simović i Kalinić saslušali presudu Specijalnog suda. Predsjednik sudskog vijeća Velimir Lazović rekao je da u cijelosti ostaje na snazi pravosnažna presuda koju je Specijalni sud izrekao 23. maja 2007, a potvrdio je Apelacioni sud 19. septembra 2008. Simović i Kalinić su imali pravo na ponovljeno suđenje, jer su prvobitno bili osuđeni u odsustvu, odnosno bili su u bjekstvu sedam godina.

Simović se u noći između 9. i 10. juna 2010. godine predao graničnoj policiji Srbije na prelazu sa Hrvatskom, dva dana pošto je u Zagrebu teško ranio Kalinića, s kojim se, kako sumnja tužilaštvo, skrivao više od sedam godina od ubistva premijera.

Kalinić je 8. juna prošle godine uhapšen u Hrvatskoj, a 25. avgusta izručen Srbiji. On je prvi hrvatski državljanin koji je ekstradiran po Sporazumu o međusobnom izručenju sopstvenih državljana između Srbije i Hrvatske.

Sudija Lazović je naglasio da sudsko vijeće smatra da prvobitna presuda u cijelosti treba da ostane na snazi, jer Vijeće prihvata sve zaključke iz pravosnažne presude koji se tiču činjeničnog stanja, pravne kvalifikacije dijela, kao i visinu sudske kazne.

Simović je tokom suđenja priznao da je učestvovao u ubistvu premijera 2003. Izjavio je da je po nalogu ubijenog šefa ,,zemunskog klana” Dušana Spasojevića pratio Đinđićevo kretanje i o tome ga detaljno obavještavao. Uopšte, istakao je da je sve što je radio, činio po nahođenju Dušana Spasojevića.

Spasojević je zajedno sa svojim kumom Dušanom Lukovićem likvidiran u beogradskom prigradskom naselju tokom akcije Sablja.

Simović je naveo da zna ko je naručilac ubistva premijera ali da ne želi da saopšti ime za sad, jer zna da on ne bi bio kažnjen. ,,Sadašnja vlast nije spremna za to jer u naručiocu vidi koalicionog partnera…”, rekao je Simović.

Simović je dalje tvrdio da ima još osoba koje stoje iza atentata, a koje nisu obuhvaćene postupkom. ,,Ali ja nisam lud i glup i neću ih otkriti, jer sada u ovoj državi nikome nije stalo da istina izađe na vidjelo. Ja u bjekstvu nisam bio jer sam se plašio zatvora, već naručilaca. U ovoj vlasti ima onih koji će zaštititi te ljude. Reći ću ko su onda kad budem bio siguran da će oni biti kažnjeni. Ako iko iz vlasti nekad bude zatražio istinu, znaće gdje može da me nađe. Žao mi je što se istina skriva”, kazao je Simović.

Simović je dodao da je „svima jasno da se Spasojević nije probudio jednog jutra i sam odlučio da ubije premijera”. ,,Jasno je i zašto je odmah srušena zgrada u Šilerovoj koju su mnogi posjećivali, kao i da su Spasojević i Mile Luković namjerno ubijeni,” istakao je Simović.

Simović je kazao i da mu je poznata politička pozadina, ali da će o tome govoriti ukoliko se pokrene proces koji bi razotkrio ovu misteriju. Najavio je i da će govoriti i o pozadini pobune Jedinice za specijalne operacije (JSO) Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) Srbije.

U jednom trenutku tokom suđenja Simović je prilično uznemiren kazao je da više ne želi da učestvuje u postupku, jer se protiv njega digla medijska hajka.

U javnosti je objavljeno da je Simović u svom iskazu tužilaštvu napisao ime i prezime osobe čiji je nadimak ,,Ćoki” i označio je kao naručioca ubistva premijera. ,,Ako je to moja izjava, zašto nisu dali ime čovjeka koga sam, navodno, imenovao. Recite javnosti da li je riječ o Vladimiru Bebi Popoviću, Čedomiru Jovanoviću, Nebojši Čoviću, Žarku Koraću, Draganu Todoroviću, Nenadu Čanku”, rekao je optuženi, nabrajajući imena, ljudi sa srpske javne i političke scene.

Simović je rekao sudskom vijeću da ga kazni ,,koliko misli da treba”. Kazao je i da je, dok se krio u Hrvatskoj, shvatio da su oko njega bile nakaze i da je ,,i sam poprimio njihov izgled”. ,,Biću tu na doživotnoj robiji i kad dođe pravi trenutak reći ću istinu”, poručio je on.

Simović je napomenuo da je, od momenta kad je naručeno ubistvo premijera, znao da mora da učestvuje u njemu, jer bi inače i on bio ubijen. Osim njega, kako je rekao, ime naručioca znaju samo njegov brat Aleksandar Simović i Milorad Ulemek Legija.

Kalinić je negirao krivicu. ,,Nisam učestvovao u ubistvu niti sam odgovaran za bilo šta za šta me tereti optužnica”, rekao je Kalinić.

Kalinić i Simović imaju pravo da ulože žalbu na presudu Apelacionom sudu u Beogradu u roku od 30 dana, dok na rješenje o određivanju pritvora imaju rok od tri dana. Odbrana Kalinića je najavila žalbu, dok su Simovićevi zastupnici rekli da će se prije žalbe konsultovati sa klijentom.

Pored sada potvrđene presude, Kalinić i Simović su, takođe, osuđeni zbog niza ubistava, otmica i drugih krivičnih djela u procesu protiv ,,zemunskog klana” na po 40 godina zatvora. Uskoro ih očekuje ponovljeno suđenje i za ta krivična dela.

Duga lista zločina

Miloš Simović je optužen i za nova tri ubistva, koja je, prema tvrdnjama tužilaštva, počinio i kao pripadnik grupe koju je organizovao Luka Bojović, koga smatraju najopasnijim srpski mafijašem na slobodi. Nedavno je Bojoviću u Posebnog odjeljenja Višeg suda u Beogradu počelo suđenje u odsustvu, pod optužbom da je organizator ubistva Branka Jeftovića Jorge 2004, kao i za pokušaj ubistva Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka iste godine, kada su poginuli njihovi telohranitelji Dejan Živančević i Milutin Jovičić. Bojovića je sa ovim ubistvima povezao član zemunskog klana Kalinić. Pored Bojovića, optužnicom su obuhvaćeni nekadašnji članovi zemunskog klana Vladimir Milisavljević, zvani Budala, koji je i dalje nadostupan vlastima, kao i Kalinić i Simović. Grupi su, tvrdi se, pripadali i Miloš Jurišić, Aleksandar Simović, sada pokojni Ilija Novović i Cvetko Simić. Njih je Bojović skrivao, pribavljao lažna dokumenta, obezbjeđivao stanove u zemlji i inostranstvu, novac i oružje. Tužilaštvo za organizovani kriminal u optužnici navodi da je Bojović stao na čelo zemunskog klana poslije ubistva njegovih vođa Dušana Spasojevića i Mileta Lukovića u martu 2003, a svoju moć učvrstio je nakon hapšenja Milorada Ulemeka Legije. Bojović je iz Srbije pobjegao u ljeto 2010, pošto je u Hrvatskoj Simović pokušao da ubije Kalinića. Obojica „zemunaca” tada su uhapšeni, a Kalinić uvjeren da je Simović u njega pucao po naređenju Bojovića, tada je najprije hrvatskim, a zatim i srpskim policajcima priznao sva ubistva i Bojovića imenovao kao nalogodavca zločina. Kalinić je i u iskazu na suđenju Bojoviću priznao izvršenje svih krivičnih djela koja mi se ovom optužnicom stavljaju na teret. Kalinić, o čijim se zvjerstvima prepričavaju legende po beogradskim medijima je pred istražnim sudijom Županijskog suda u Zagrebu, kao i istražnim sudijom i zamjenikom tužioca iz Beograda, bio izričit da je navedene likvidacije organizovao Bojović, kao osvetu za ubistvo Željka Ražnatovića Arkana. Izvor iz srpske policije je nedavno za beogradski list Blic iznio kako je Bojović bio i posrednik u saradnji Kalinića sa odbjeglim kontroverznim pljevaljskim poslovnim čovjekom Darkom Šarićem. Protiv Šarića se u Beogradu vode procesi za šverc više od 2,5 tona narkotika iz Latinske Amerike u Evropu i za pranje novca u Srbiji dobijenog od prodaje droge. Bojović je osumnjičen i da je naručio likvidaciju Baranina Danila Radonjića u Zemunu u septembru ove godine. Blic je tih dana prenio kako u srpskoj policiji vjeruju da je cjelokupan scenario poslova, sukoba i zločina osmišljen u klanu Darka Šarića, koji pod kontrolom drži sve kriminalne grupe. Po Blicu policijske informacije ukazuju da je Šarićev klan držao pod šapom sve ostale klanove, i Bojovićev i onaj Sretena Jocića Amsterdama, preko kojeg je organizovano ubistvo vlasnika i urednika hrvatskog časopisa Nacional Iva Pukanića 2008. u Zagrebu, ali i grupu Amerika, sa čijim je šefovima u Južnoj Americi ugovarao nabavku i šverc kokaina. ,,Šarićev klan kontroliše sva dešavanja u podzemlju, i srpskom i crnogorskom, a koji su u međuvremenu poslove raširili ne samo po Balkanu već u cijeloj Evropi. Moguće je da se upravo odatle raspiruje sukob ostalih saradnika kako bi se na taj način sačuvala kontrola koja izmiče otkako se ova grupa našla na udaru policije zbog šverca kokaina”, kazao je izvor Blica. Policija sumnja da je Luka Bojović direktno umiješan i u sve vrste zastrašivanja i pokušaje likvidacije svjedoka saradnika u procesu protiv Darka Šarića za šverc droge, poput Nebojše Joksovića i Radana Adamovića. Tokom 2009. boravio je u Španiji, u kojoj je odradio nekoliko profesionalnih ubistava. Nakon što je Srbija za njim raspisala Interpolovu potjernicu, Bojović je likvidirao „zemunca” Milana Jurišića Jureta u Španiji i krenuo da „čisti” preostale kako bi ostao jedini koji može da izvršava prljave poslove za Darka Šarića i južnoameričke narko-bosove. Potom je pobjegao u Latinsku Ameriku, pišu beogradski mediji.

Motivi ubistva Đinđića

Prema tvrdnjama obojice optuženih, premijera Đinđića je ubio Zvezdan Jovanović (46). Simović je kazao da Jovanović to nije uradio iz ,,patriotskih razloga, kako je to govorio u prvim izjavama”. Kalinić je naveo da je sam Luković ,,Kum” rekao: ,,Zveki je zveknuo premijera” i da je to čuo kad ih je vozio u jedan od stanova u kojima su se krili. Simović je istakao da je prije Zvezdana Jovanovića neko drugi trebalo da ubije premijera, ali nije rekao ko. Jovanović, svojevremeno bravar u Peći, a potom potpukovnik JSO, Crvenih beretki, je za ubistvo Đinđića osuđen na 40 godina zatvora.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

POVEZANE VIJESTI:
nastavi čitati

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

2 dana

na

17 Maja, 2024

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

1 sedmica

na

10 Maja, 2024

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo