Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opasniji nego ikad

Objavljeno prije

na

Pripadnici različitih italijanskih mafijaških organizacija osjetili su se početkom 1990-ih u svojim operacijama šverca heroina, kokaina ili cigareta ugroženi od drugih bandi u svijetu ili od pravosudnih vlasti u zemlji. Zato su morali da se udruže i potraže spoljnog saveznika, koga su našli na istočnim obalama Jadranskog mora, među kriminalnim organizacijama, a ponekad i vladama država koje su izlazile iz socijalizma ili bivše jugoslovenske federacije. Tako italijanski nezavisni analitičar Mateo Albertini vidi jedan od korijena jačanja balkanske mafije koja je danas po njemu postala jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija u Evropi.

Sjedinjavanje interesa italijanskih mafija i kriminalnih grupa sa Balkana omogućilo je Balkancima da ojačaju u mjeri da kontrolišu puteve između Evrope i Južne Amerike. To je izazvalo veliku pažnju, a zatim i udarac najmoćnije službe za borbu protiv narkotika u svijetu, američke Agencije za borbu protiv narkotika (DEA).

Albertini u studiji Jadranska veza: Veze mafije od Italije do Zapadnog Balkana, piše da je nova vrsta internacionalne mafije ponovo ujedinila italijanske grupe udružila ih u, kako se navodi u izvještaju DEA, ,Sveti balkanski savez. Time su putevi distribucije heroina u Evropi i kontakti sa proizvođačima narkotika iz Kolumbije stavljeni u ruke klanovima iz Srbije i Crne Gore.

Kao što stoji u nedavno objavljenom brifingu italijanske strateške publikacije Osservatorio Italiano, kontakt između Srbije i Južne Amerike trenutno obezbjeđuje kalabrijska mafija Ndrangeta. U izvještaju DEA stoji da u ovom krugu krijumčarenja ona godišnje obrne toliki novac da bi to moglo postati ozbiljna prijetnja stabilnosti EU.

Italijanski magazin Narcomafia je pisao sredinom novembra 2010, koliko se daleko pružaju pipci ove nove organizacije. Veći italijanski gradovi kao Milano su dokaz za to. Mikele Rinela, policijski službenik za borbu protiv narkotika rekao je da su se srpski i crnogorski mafijaši ,,gotovo iznenada pojavili na sceni… dejstvuju bez ikakvih problema zbog garancije cjelokupnoj grupi da će dobiti novac bez sporova među klanovima”.

Osnovno pravilo balkanske mafije glasi: dati svakoj karici u lancu dio koji zaslužuje, smatra Albertini.

Tokom 2009. i 2010, naveo je italijanski stručnjak, dvije operacije italijanske policije pogodile su krijumčarsku mrežu između Italije i Crne Gore. Prva pod imenom Domino, dovela je do hapšenja 83 ljudi, među kojima je bio i šef Sacra Corona Unita Savino Parisi. Milan je bio centar zajedničkog poduhvata između Parisjevog klana i srpsko-crnogorskog, objavljeno je sredinom novembra prošle godine u u časopisu Narcomafia. Taj Balkanski sveti savez upravlja putevima zajedno sa kolumbijskim proizvođačima narkotika i snabdijeva italijanske klanove narkoticima za distribuciju na svojoj teritoriji.

Zatim je, po Albertiniju, zajednička operacija Scacco Matto (Šah-mat) koju su sprovele italijanska, slovenačka, srpska i crnogorska policija dovela do hapšenja Duška Mićunovića. Mićunović se navodno nalazio na čelu organizacije koja je dejstvovala na suprotnim stranama Jadranske obale – Bariju i Baru – uz mnogobrojne filijale u Italiji, Švajcarskoj i Švedskoj. On je uhapšen u februaru 2010. i isporučen Italiji u novembru prošle godine. Tokom tih dana, brat Darka Šarića, Duško, uhapšen je u Crnoj Gori na osnovu optužbi da je dio ove krijumčarske operacije.

Mediji u Podgorici su u to vrijeme, citirajući policijske izvore, prenijeli da je to hapšenje bilo povezano sa nedavnom posjetom glavnog italijanskog tužioca protiv mafije Pietra Grasa Crnoj Gori, koji je očigledno došao zbog operacije Šah-mat. No, Albertini primjećuje kako je daleko od toga da čvor bude razmršen, jer vlada uvjerenje da je Crna Gora ,,talac mafije”.

Albertini konstatuje da je cilj sticanja članstva u EU pritisnuo Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku da se odlučnije upuste u borbu protiv kriminalnih organizacija, što je podcrtano i uspješnom saradnjom sa DEA tokom operacije Balkanski ratnik. ,,No, u Crnoj Gori ova operacija je tek u početnoj fazi: nekoliko dana prije objavljivanja međunarodne potjernice za hapšenje Darka Šarića, taj čovjek je bio potpuno nepoznat, ništa više od biznismena vlasnika nekoliko kompanija u Srbiji i Crnoj Gori, sa čvrstim vezama u politici i finansijama. Tek su poslije zapljene njegove imovine istražitelji uspjeli da dobiju više informacija o tom čovjeku i njegovog ogromnom bogatstva” naveo je italijanski analitičar.

,,Sljedeći trag novca, put se završava na kućnom pragu veoma značajnih ljudi u Crnoj Gori. To ponovo pokreće pitanje Đukanovićeve ostavke – da li je to cijena koja je plaćena kako bi u zamjenu EU otvorila svoja vrata Crnoj Gori? I možda ne predstavlja slučajnost to što je država stekla status kandidata za EU samo nekoliko dana prije njegove ostavke,” primijetio je italijanski stručnjak.

Albertini postavlja pitanje šta se može očekivati u vezi suđenja koje je prekinuto zahvaljujući diplomatskom imunitetu? ,,Možda će ponovo početi – ili možda, samo možda, njegovo okončanje predstavlja dio dogovora koji je doveo do ostavke Đukanovića? To će pokazati vrijeme,” primijetio je Albertini.

Po Albertiniju, pipci balkanskih kriminalnih grupa se toliko daleko pružaju da ih čak ni masivne multinacionalne policijske operacije – Balkanski ratnik u 2009. i Šah-mat godinu dana kasnije – ne mogu prekinuti za dugi period.

U prilog tome on navodi da je brazilska policija početkom ovog maja objavila da je uhapsila 17 ljudi – većina njih su bili Srbi i već su se nalazili na međunarodnim potjernicama. Uhapšeni su navodno upravljali mrežom krijumčarenja narkotika od Brazila do Evrope, sa obrtom koji se procjenjuje na 850 000 eura.

Navodni lider tih kriminalaca i jedan od uhapšenih je Goran Nešić. Bugarski internet medij Focus izvijestio je o ovom slučaju, dodajući kako se vjeruje da je Nešić bio šef krijumčarenja kokaina na tržište Ujedinjenog Kraljevstva (UK).

,,Srpski i crnogorski kriminalci se pojavljuju kao glavna prijetnja u svjetskoj trgovini kokaina”, izjavio je tim povodom Ken Galager, šef operacija britanske Agencije za borbu protiv organizovanog kriminala SOCA za Evropu. Ekonomist je dodao da kriminalne grupe čije je sjedište na Balkanu sada predstavljaju prijetnju veću nego ikada po Evropu.

Sljedstveno crnogorska policija je u saradnji sa SOCA u međunarodnoj akciji Makondo uhapsila dvojicu Nikšićana, Marka Lj. (42) i Rajka D. (41), pod sumnjom da su organizatori međunarodnog krijumčarskog lanca šverca kokaina iz centralne Amerike u Crnu Goru. Hapšenja su uslijedila poslije višemjesečne akcije.

Prema policijskim nalazima, Marko Lj. je drogu poštom poslao iz Hondurasa, a Dejan Š. (43) iz Podgorice, koji je ranije uhapšen, preuzeo je kokain i predao ga Rajku D. Drugi put, kako je saopšteno, dvojica uhapšenih su poštansku pošiljku sa drogom adresirali na drugu osobu.

Policija je iz te dvije pošiljke zaplijenila 262 grama kokaina visokog stepena čistoće.

Podjela poslova

U Italiji su sindikati organizovanog kriminala podijeljeni u najmanje četiri velike organizacije: sicilijansku mafiju ili Koza Nostru ( u prevodu, „naša stvar”), napuljsku Kamoru, kalabrijsku Ndrangetu i apulijsku Sakra korona unita. Opis podjela i odnosa između ove četiri organizacije može se pronaći u povremenim izvještajima koje objavljuje Italijanska DIA (Odjeljenje za istrage protiv mafije). Prije 20. godina, sicilijanskoj mafiji ugrozile su kontrolu puteva droge prema Sjedinjenim Američkim Državama nove organizacije krijumčara iz Kine, Vijetnama i Portorika. Mafija je stoga napravila operativni sporazum sa Kamorom, organizacijom iz Napulja, prepuštajući joj („zaključivanjem podugovora”) distribuciju heroina i kokaina u Italiji. Obje grupe zadržale su svoju nezavisnost i specifičnost, ali su dijelile tržište. Sakra korona unita se pojavila 1980-ih, kada su mnogi bosovi Mafije i Kamore bili zatvoreni. Zbog ovoga, mnogi lideri Apuljanskog klana su početkom 1990-ih dobili dozvolu za krijumčarenje cigareta preko Jadrana. Hapšenja, stroži zakoni i bolja međunarodna saradnja komplikovali su rad italijanskom organizovanom kriminalu. Mafiji su potrebni saveznici, i ona ih je pronašla u kriminalnim organizacijama a u nekim slučajevima u vladama mladih balkanskih država: krijumčarenje cigareta pokazalo je takav potencijal da istočna obala Jadranskog mora postane, i za Kamoru i za Sakra korona unita, područje rasta i ekspanzije. Sporazum je omogućio kriminalnim organizacijama da učestvuju u krijumčarenju i drugim aktivnostima u različitim državama i na drugim kontinentima, funkcionišući poput međunarodne korporacije. Ovo je bila konstrukcija koju je prvobitno koristila stara sicilijansko-američka Mafija: dobra i efikasna organizacija sposobna da rukovodi isporukom narkotika iz Južne Amerike, ali takođe i veoma kompleksnim procesom pranja novca.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

PO MILOSTI SPC-a: Ordenje za zaslužne političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ordeni SPC-a na grudima političara svjedoče o prevrtljivosti politike i promjenama težnji i interesa. I o kontinuitetu bliskosti SPC-a sa politikom

 

Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije uručio je, protekle sedmice, na Miholjskoj prevlaci kod Tivta Orden prvog stepena Svetog Petra Drugog Lovćenskog Tajnovidca direktoru i predsednik odbora direktora Elektroprivrede – Nikoli Rovčaninu i Milutinu Đukanoviću, kao i predsjedniku i članici borda Rudnika uglja Dušanu Janjuševiću i Slavici Batinić.

Ordeni su dodijeljeni „za djelatnu ljubav prema Srpskoj pravoslavnoj crkvi, a posebno za nesebičnu pomoć Manastiru Svetog Arhangela Mihaila na Miholjskoj prevlaci”. Rovčanin i Janjušević su funkcioneri Demokrata, a Đukanović Demokratskog fronta.

Opozicija je reagovala i optužila funkcionere vladajućih partija da su dobili ordenje za uništavanje državne energetske kompanije. Mimo politike, primjetno je da je EPCG od preuzimanja kompanije od strane nove vlasti ukinula neka sponzorstva za sportske saveze, muzičke i kulturne manifestacije. S druge strane, crkvi se sve češće izlazi u susret sa donacijama. Tokom ove godine EPCG je donirala novac za izgradnju skulpture Svetog Save u Goliji (5.000 eura), obnovu hrama u selu Muževice (3.000 eur), renoviranje i adaptaciju prostorija Parohijskog doma u Toploj (5.000 eura), održavanje i tekuće potrebe za Hram Sv. Dimitrija u Kolašinu (3.000 eura), kupovinu zemljišta zbog ,,nastavka aktivnosti“ za izgradnju Sabornog hrama na Žabljaku (10.000 eura).

I tokom prošle godine, EPCG je pomagao brojnim crkvama i manastirima po Crnoj Gori. Kako piše Pobjeda nova donatorska strategija izlazi u susret i  organizacijama bliskim crkvi: Institutu za srpsku kulturu, Klubu dobrovoljnih davalaca krvi Sveti Sava Nikšić, Matici srpskoj, NVO Miholjski zbor Pljevlja, Časopis za književnost, istoriju i kulturu Glas Holmij iz Kolašina, Udruženju srpskih epskih pjesnika Crne Gore Radovan Bećirović Trebješki, Bratstvu pravoslavne omladine Sveti Pantelejmon Tivat…

Pomoć SPC-u i od strane bivše vlasti nije bila neuobičajena, kada je to trebalo. To pokazuje i slučaj funkcionera DPS-a Predraga Boškovića. Obavljajući jednu od brojnih funkcija, Bošković je dok je bio predsjednik Odbora direktora Rudnika uglja pomogao izgradnju pravoslavnog hrama u Pljevljima. I za to je od SPC-a dobio Orden Svetog Save.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 2. decembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NASTAVLJAJU SE IGRE OKO ULCINJSKE SOLANE: Dosoljavanje soli

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kada se činilo da su otklonjene prepreke i da kreće revitalizacija Solane, opet su, odlukama Vrhovnog, pa Upravnog suda, stvari vraćene unazad, kada je riječ o vlasništvu nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Na potezu je ponovo Vlada Crne Gore

 

Upravni sud Crne Gore usvojio je prošlog mjeseca tužbu Akcionarskog društva za proizvodnju morske soli Bajo Sekulić Ulcinj u stečaju i poništio mišljenje Vlade, odnosno Savjeta za privatizaciju i kapitalne projekte iz jula 2021. godine, u kome je konstatovano nesporno državno vlasništvo nad zemljištem naše jedine fabrike za proizvodnju slanih kristala. Na osnovu toga Uprava za katastar i državnu imovinu, Područna jedinica Ulcinj, upisala je pravo svojine na ime države Crne Gore.

Upravni sud, prethodno je u aprilu, odbio tužbu akcionara, cijeneći da mišljenje Savjeta nije upravni akt. Tako nije mislio i Vrhovni sud, pa je Upravni sud u ponovnom postupku, preinačio presudu.

Tako je napravljen korak unazad što se tiče statusa Solane, odnosno vlasništva nad tim prostorom u zaleđu Velike plaže od oko 15 miliona kvadratnih metara. Vladin savjet je tek nakon deset godina donio mišljenje, na osnovu stava eksperata, da u procesu privatizacije za Solanu nije plaćena tržišna cijena. Podsjetimo se da je Eurofond za kupovinu većinskog paketa akcija, od oko 72 odsto, platio 800.000 eura. I to akcijama stare devizne štednje!

Ubrzo nakon toga u ovu najstariju ulcinjsku kompaniju je uveden najprije programirani, a onda 2011. i klasični stečaj. Eurofond je u cijelom tom periodu imao pravo korišćenja nad zemljištem Solane. Na prvom javnom pozivu za prodaju tog preduzeća stečajna uprava je navela početnu cijenu od 257 miliona eura.

Država je kao vlasnik zemljišta Solane, zvanično u katastarskim knjigama upisana početkom jula ove godine. Predstavnici manjinskih akcionara su, nakon toga, najavili tužbe koje bi državu, prema njihovoj procjeni, mogle da koštaju i preko 200 miliona eura. Oni tvrde da je u pitanju imovina 20 hiljada akcionara i da je država potvrdila da je izdala akcije bez pokrića. „Faktički je Vlada izvršila eksproprijaciju Solane, jer nemaju papire da je imovina bila državna“, smatraju oni.

U Vladi Crne Gore su uvjereni da je državi vraćena vrijednost od 200 miliona eura. Prema riječima premijera Dritana Abazovića, Solana je samo jedan primjer korupcije sa pečatom države. ,,Bivši vlasnici namjeravali su da prodaju Solanu za 250 ili čak i 300 miliona eura, koju su kupili za 800 hiljada. Ovaj problem traje 20 godina jer su oni bili povezani sa državnim vrhom”, rekao je on. Abazović je naglasio  da  rješavanje imovinsko-pravnih odnosa znači da država može nesmetano da pregovara o vraćanju proizvodnje i života na tom području, kojim već više od šest godina upravljaju Nacionalni parkovi Crne Gore.

Prije odluke Upravnog suda bili su optimisti i u civilnom sektoru. ,,Glavni kamen spoticanja bila je vlasnička struktura. Mi smo zahvalni jer je to pitanje riješeno”, kazala je direktorica Centra za zaštitu i proučavanje ptica (CZIP) Jovana Janjušević.

Ta renomirana organizacija je osigurala donaciju od pola miliona eura koja bi se investirala u oporavak Solane. ,,Novac bi trebao biti usmjeren na izradu geodetske podloge. To je  preduslov za dalju izradu dokumentacije potrebne za obnovu nasipa i pratećih ekoloških dozvola, nabavku dva bagera, nabavku i instaliranje nove pumpne stanice 31, koja predstavlja samo srce Ulcinjske solane bez koje nije moguća buduća proizvodnja kao ni povoljno upravljanje hidrološkim režimom“, saopštila je Janjuševićeva.

Ona je najavila i izradu hidrološke studije. Ta studija  bi dala precizne informacije kako upravljati vodama Solane u cilju obezbjeđivanja povoljnog ekološkog statusa za mnoge ugrožene vrste koje zavise od zdrave i vitalne Solane, kao i očuvanje Natura 2000 habitata.

,,Uz saglasnost stečajnog upravnika, u toku je adaptacija budućeg muzeja i informativnog centra Parka prirode Ulcinjska solana koji će imati jedinstvenu umjetničku postavku”, navode iz CZIP-a.

Zahvaljujući podršci Njemačkog federalnog ministarstva za životnu sredinu i zaštitu prirode, CZIP će kroz naredne dvije godine razvijati šemu monitoringa biodiverziteta za Solanu kako bi ona bila operativna za buduće upravljačko tijelo.

Iz Ministarstva ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Opštine Ulcinj su najavili da će do kraja ove godine osnovati zajedničko privredno društvo koje će upravljati Parkom prirode Ulcinjska solana.

,,Brojni primjeri iz regiona, Evrope i svijeta govore da smo na pravom putu, i da je turistička valorizacija bivših fabrika soli, okrenuta prirodi i ornitologiji, jedini održivi model. Opština Ulcinj je formirala i Sekretarijat za ekologiju koji će se aktivno uključiti u rješavanje problematike Solane i za tu svrhu imati i poseban namjenski budžet”, kazao je predsjednik Opštine Ulcinj Omer Bajraktari.

Sva ova predviđena dinamika, na kojoj posebno insistiraju evropske institucije, je sada dovedena u pitanje. Iz Upravnog suda su saopštili da će u ponovnom postupku, Vlada Crne Gore imati u vidu primjedbe ukazane njihovom presudom, s tim što će tužiocu omogućiti učešće u postupku, shodno Zakonu o opštem upravnom postupku. ,,Na taj će mu  način omogućiti da u raspravi, iznese činjenice i pruži potrebne dokaze za svoje tvrdnje, s obzirom na to da mu to u prethodnom postupku nije bilo omogućeno. Nakon otklanjanja svih ovih nepravilnosti, tuženi će biti u mogućnosti da donese, novu i na zakonom zasnovanu odluku”, navodi se u obrazloženju presude.

Dok se čeka na novu odluku Vlade, u Ulcinju se nadaju da će se sistematskom i planskom devastacijom Solane konačno pozabaviti Državno tužilaštvo. Posebno zato što je u maju najavljeno razotkrivanje stečajne mafije koja je državu oštetila za desetine miliona eura. Među preduzećima u kojima najduže traje stečajni postupak, uz brojne nezakonitosti, je svakako i Ulcinjska solana.

Bivši radnici te kompanije ističu da do sada niko nije odgovarao za to. ,,I danas kada pitate te ljude iz Privrednog suda oni govore da su radili sve po zakonu. Zato ih mi radnici i zovemo – stečajna mafija“, rekao je Veselin Mitrović., nekadašnji rukovodilac finansija u Solani

                                                                                           Mustafa CANKA

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

BRONZANA MEDALJA NA EVROPSKOM PRVENSTVU: Rukometašice pokazale kako se može

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok se Francuzi čude kako ih, pored brojnih prednosti koje imaju,  pobjeđuju crnogorske rukometašice, naše kažu da je to zbog toga što je igra u državnom dresu za njih više od sporta

 

Rukometašice Crne Gore u meču za treće mjesto na Evropskom prvenstvu pokazale su publici svu draž, neizvjesnost i katarzu igre. Željom i borbenošću savladale su dvostruke olimpijske prvakinje, reprezentativke Francuske.

Kao i prije deset godina kada su osvojile zlatnu medalju protiv Norveške (2012. Beograd), i ovaj put su do odličja došli u iscrpljujućim produžecima. ,,Sjećam se da sam se okrenula u pravcu klupe i pitala ko može da igra, sve su skočile i pokazale prstom na grudi”, priča o atmosferi i htjenju u produžecima selektorka Bojana Popović.

Bila je ovo prva pobjeda crnogorskih rukometašica nad Francuskom, još od Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine. Treba imati na umu da  Francuska ima 500 hiljada registrovanih rukometašica i rukometaša sa 3.300 klubova, 60 trenera koje plaća država, budžet od 21 milion eura dok je samo u njihovom savezu zaposleno 160 osoba…

O tom odnosu Francuske prema crnogorskoj, za njih, rukometnoj enigmi Bojana Popović je za Antenu M kazala: ,,Oni stalno pričaju o nama. Analiziraju na koji način, kako je to moguće da sa toliko registrovanih igrača i igračica, akademijama sa hiljadama djevojčica i dječaka, skautima koji po Africi traže i dovode talentovanu djecu… kako mi sa šezdesetak registrovanih seniorki uspijevamo da ih dovedemo u situaciju da se muče sa nama ili da ih pobijedimo, kao što smo sada. Ja vjerujem da će opet sada time da se bave, jer im ništa nije jasno. Baš ništa!”.

Za razliku od inostranih rukometnih stručnjaka, domaćima je sve bilo ,,jasno”. Iako, pored vaterpolista, jedine u ekipnim sportovima imaju kvalitet da se redovno takmiče na najvećim turnirima, rukometašice su u posljednjoj deceniji često bile na meti kritika. Nakon što su osvojile  srebro na Olimpijskim igarama u Londonu 2012, i zlato na EP u Beogradu, uslijedila je pauza sa medaljama. Na Svjetskom prvenstvu u Srbiji 2013. zaustavljene su u osmini finala, godinu kasnije postigle su uspjeh, ali bez medalje, osvojivši četvrto mjesto na Evropskom prvenstvu u Mađarskoj i Hrvatskoj. Do medalje nijesu stigle ni na Svjetskom prvenstvu 2015. i 2019. Taj niz je prekinut bronzom iz Ljubljane, trećom medaljom osvojenom na velikim takmičenjima.

,,Nijesmo se bavili komentarima. Bili smo fanatici. I drugi vole ovaj sport, igraju ga na visokom nivou, ali mi dajemo mnogo više”, kazala je prva saradnica selektroke Maja Savić.

Pored uspjeha igračica, u rukometnom svijetu odjeknulo je i navijanje za reprezentaciju Crne Gore. Preko 10.000 ljudi gromoglasno ih je bodrilo  tokom tri meča grupne faze koji su odigrani u SC Morača u Podgorici.

Navijački karavan pratio je ,,lavice” u Skoplje, a dvije hiljade navijača pokazalo je euforičnu privrženost svojoj ekipi i u Ljubljani. U svim izjavama reprezentativke i stručni tim ne kriju da su u ovaj uspjeh ugrađeni i navijači. ,,Svaku riječ smo čuli. Ohrabreni smo bili, a ko ne bi bio nakon, Crna Goro, volim te“, istakla je Savić.

Publika je, nakon uspijeha u Ljubljani, rukometašice dočekala na Aerodromu u Podgorici. Selektroka Popović, nekada najbolja igračica svijeta, kojoj je ovo prva trenerska medalja, kazala je da se rukometni svijet pita kako prave ovakve rezultate: ,,Bez zajedništva i timskog duha možeš da budeš igrački genije, možeš da budeš ne znam kakav trener, ali neće biti rezultata. Mi smo bile tim u svim mečevima”.

Osvrnula se i na kritike, koje su u ovdašnjoj javnosti često jedina stvarnost: ,,Bilo je kritika, a valjalo bi ponekad uputiti i lijepu riječ, podržati i kada ne ide, jer su ovo naša djeca, koja vole ovo što rade, koja stvaraju neki svoj put i potrebna im je podrška. Hvala svima, i onima koji vjeruju i onima koji ne vjeruju, a mi ćemo se uvijek boriti do kraja i koliko možemo”, kazala je Popovićeva.

Svečani doček za rukometašice upriličen je i u utorak veče u SC MoračaBemax areni. Jovanka Radičević,  koja je proglašena za najbolje desno krilo evropskog šampionata, zahvalila se navijačima i svima koji su ih podržali. Ona je postigla preko 1.100 golova u nacionalnom dresu, a utakmica sa Francuskom bila je njena posljednja za reprezentaciju Crne Gore.

Milena Raičević koja je meč za bronzanu medalju propustila zbog povrede, po dolasku u Podgoricu, kaže: ,,Pobjeđivale smo na veliko srce, koliki god da imamo, srce je ono što prednjači, što nam daje snagu da osvajamo medalje”.

I dok je na sportskom terenu dokazana priča da talenat, pregnuće i srce donose uspjeh, mimo njega, bez kuraži i želje za uspjehom, sve i dalje ostaje u domenu pizme i podjela.

Lavice su osvajanjem medalje sportskim kritičarima zapušile usta, ali čak ni uspjeh ne može utišati one brojnije koje su povezane sa politikom. Ta podbadanja koja su pratila rukometašice i tokom ovog prvenstva, najčešće su banalna – od boje dresa, preko pjesme koje su slušale u autobusu… do stalnih zamjerki da su jedne od simbola ,,starog režima” te da previše napadno (njihovi kritičari kažu iritantno) iskazuju privrženost državi i njenim simbolima (preglasno pjevaju himnu, previše mašu zastavama…).

Da se te kritike i te kako reflektuju i na trenutnu vlast svjedoči nezadovoljstvo čelnika Rukometnog saveza, stručnog štaba i igračica zbog izostanka adekvatne podrške, prije svega finansijske, tokom organizacije i priprema za Evropsko prvenstvo. Već smo pominjali izjavu predsjednika Rukometnog saveza Crne Gore Petra Kapisode: ,,Ovo prvenstvo nijesu organizovale tri države, nego su ga organizovale − država Slovenija, država Sjeverna Makedonija i Rukometni savez Crne Gore”.

Slično je, po povratku iz Slovenije, govorila i jedna od najboljih rukometašica reprezentacije Milena Raičević: „Nijesmo imali nikakvu podršku od države, što je – ne znam koju bih riječ mogla da izaberem – jer je zaista to sramota“.

I selektorka Popović nije krila stav da je izostala pomoć države  Rukometnom savezu i ŽRK Budućnost. Naglasila je da su sportisti najbolji promoteri Crne Gore, a da podrška države rukometu izostaje: ,,Uvijek moramo da imamo sluha. Mislim da ga u posljednjih nekoliko godina nemamo i to je, po meni, tužno. Da li će biti bolje poslije svih ovih rezultata, vidjećemo. U rukometu je u posljednje dvije godine bila baš, baš loša situacija. To najbolje znamo mi iz Budućnosti. Prosto, za nas nijesu imali sluha, a ta djeca su morala kroz Budućnost da se stvaraju. Svi odlično znamo – da nema Budućnosti ne bi bilo reprezentacije”.

Skandalozno je da država ne pomaže selekcije koje osvajaju medalje i promovišu Crnu Goru, a čija je baza u vaterpolu u par primorskih klubova i za  ženski rukomet u Budućnosti. Posebno što su uvijek po srijedi politički a ne sportski razlozi.

Dugogodišnja saigračica i sadašnja pomoćnica selektorke Maja Savić objasnila je: ,,Dolazili su mi tokom prvenstva i nakon posljednje utakmice, sa pitanjima kako to da ‘mala’ zemlja, sa ovolikim brojem igračica, radi što radi. Nešto sam sakrila, a nešto nijesam, a razloga nema da ne kažem. Kada slušamo himnu, na ivici smo suza. Može patriotizam nekome da smeta, ali šta da se radi. Voliš, pa voliš svoju državu, sigurna sam da velika većina na sličan način razmišlja”.

S kakvim god emocijama većina i manjina bili, rukometašice su primjer i dokaz da se uz veliki rad, želju i istrajnost može postići naizgled nemoguće.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo