Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Opasniji nego ikad

Objavljeno prije

na

Pripadnici različitih italijanskih mafijaških organizacija osjetili su se početkom 1990-ih u svojim operacijama šverca heroina, kokaina ili cigareta ugroženi od drugih bandi u svijetu ili od pravosudnih vlasti u zemlji. Zato su morali da se udruže i potraže spoljnog saveznika, koga su našli na istočnim obalama Jadranskog mora, među kriminalnim organizacijama, a ponekad i vladama država koje su izlazile iz socijalizma ili bivše jugoslovenske federacije. Tako italijanski nezavisni analitičar Mateo Albertini vidi jedan od korijena jačanja balkanske mafije koja je danas po njemu postala jedna od najmoćnijih kriminalnih organizacija u Evropi.

Sjedinjavanje interesa italijanskih mafija i kriminalnih grupa sa Balkana omogućilo je Balkancima da ojačaju u mjeri da kontrolišu puteve između Evrope i Južne Amerike. To je izazvalo veliku pažnju, a zatim i udarac najmoćnije službe za borbu protiv narkotika u svijetu, američke Agencije za borbu protiv narkotika (DEA).

Albertini u studiji Jadranska veza: Veze mafije od Italije do Zapadnog Balkana, piše da je nova vrsta internacionalne mafije ponovo ujedinila italijanske grupe udružila ih u, kako se navodi u izvještaju DEA, ,Sveti balkanski savez. Time su putevi distribucije heroina u Evropi i kontakti sa proizvođačima narkotika iz Kolumbije stavljeni u ruke klanovima iz Srbije i Crne Gore.

Kao što stoji u nedavno objavljenom brifingu italijanske strateške publikacije Osservatorio Italiano, kontakt između Srbije i Južne Amerike trenutno obezbjeđuje kalabrijska mafija Ndrangeta. U izvještaju DEA stoji da u ovom krugu krijumčarenja ona godišnje obrne toliki novac da bi to moglo postati ozbiljna prijetnja stabilnosti EU.

Italijanski magazin Narcomafia je pisao sredinom novembra 2010, koliko se daleko pružaju pipci ove nove organizacije. Veći italijanski gradovi kao Milano su dokaz za to. Mikele Rinela, policijski službenik za borbu protiv narkotika rekao je da su se srpski i crnogorski mafijaši ,,gotovo iznenada pojavili na sceni… dejstvuju bez ikakvih problema zbog garancije cjelokupnoj grupi da će dobiti novac bez sporova među klanovima”.

Osnovno pravilo balkanske mafije glasi: dati svakoj karici u lancu dio koji zaslužuje, smatra Albertini.

Tokom 2009. i 2010, naveo je italijanski stručnjak, dvije operacije italijanske policije pogodile su krijumčarsku mrežu između Italije i Crne Gore. Prva pod imenom Domino, dovela je do hapšenja 83 ljudi, među kojima je bio i šef Sacra Corona Unita Savino Parisi. Milan je bio centar zajedničkog poduhvata između Parisjevog klana i srpsko-crnogorskog, objavljeno je sredinom novembra prošle godine u u časopisu Narcomafia. Taj Balkanski sveti savez upravlja putevima zajedno sa kolumbijskim proizvođačima narkotika i snabdijeva italijanske klanove narkoticima za distribuciju na svojoj teritoriji.

Zatim je, po Albertiniju, zajednička operacija Scacco Matto (Šah-mat) koju su sprovele italijanska, slovenačka, srpska i crnogorska policija dovela do hapšenja Duška Mićunovića. Mićunović se navodno nalazio na čelu organizacije koja je dejstvovala na suprotnim stranama Jadranske obale – Bariju i Baru – uz mnogobrojne filijale u Italiji, Švajcarskoj i Švedskoj. On je uhapšen u februaru 2010. i isporučen Italiji u novembru prošle godine. Tokom tih dana, brat Darka Šarića, Duško, uhapšen je u Crnoj Gori na osnovu optužbi da je dio ove krijumčarske operacije.

Mediji u Podgorici su u to vrijeme, citirajući policijske izvore, prenijeli da je to hapšenje bilo povezano sa nedavnom posjetom glavnog italijanskog tužioca protiv mafije Pietra Grasa Crnoj Gori, koji je očigledno došao zbog operacije Šah-mat. No, Albertini primjećuje kako je daleko od toga da čvor bude razmršen, jer vlada uvjerenje da je Crna Gora ,,talac mafije”.

Albertini konstatuje da je cilj sticanja članstva u EU pritisnuo Srbiju, Bosnu i Hercegovinu i Hrvatsku da se odlučnije upuste u borbu protiv kriminalnih organizacija, što je podcrtano i uspješnom saradnjom sa DEA tokom operacije Balkanski ratnik. ,,No, u Crnoj Gori ova operacija je tek u početnoj fazi: nekoliko dana prije objavljivanja međunarodne potjernice za hapšenje Darka Šarića, taj čovjek je bio potpuno nepoznat, ništa više od biznismena vlasnika nekoliko kompanija u Srbiji i Crnoj Gori, sa čvrstim vezama u politici i finansijama. Tek su poslije zapljene njegove imovine istražitelji uspjeli da dobiju više informacija o tom čovjeku i njegovog ogromnom bogatstva” naveo je italijanski analitičar.

,,Sljedeći trag novca, put se završava na kućnom pragu veoma značajnih ljudi u Crnoj Gori. To ponovo pokreće pitanje Đukanovićeve ostavke – da li je to cijena koja je plaćena kako bi u zamjenu EU otvorila svoja vrata Crnoj Gori? I možda ne predstavlja slučajnost to što je država stekla status kandidata za EU samo nekoliko dana prije njegove ostavke,” primijetio je italijanski stručnjak.

Albertini postavlja pitanje šta se može očekivati u vezi suđenja koje je prekinuto zahvaljujući diplomatskom imunitetu? ,,Možda će ponovo početi – ili možda, samo možda, njegovo okončanje predstavlja dio dogovora koji je doveo do ostavke Đukanovića? To će pokazati vrijeme,” primijetio je Albertini.

Po Albertiniju, pipci balkanskih kriminalnih grupa se toliko daleko pružaju da ih čak ni masivne multinacionalne policijske operacije – Balkanski ratnik u 2009. i Šah-mat godinu dana kasnije – ne mogu prekinuti za dugi period.

U prilog tome on navodi da je brazilska policija početkom ovog maja objavila da je uhapsila 17 ljudi – većina njih su bili Srbi i već su se nalazili na međunarodnim potjernicama. Uhapšeni su navodno upravljali mrežom krijumčarenja narkotika od Brazila do Evrope, sa obrtom koji se procjenjuje na 850 000 eura.

Navodni lider tih kriminalaca i jedan od uhapšenih je Goran Nešić. Bugarski internet medij Focus izvijestio je o ovom slučaju, dodajući kako se vjeruje da je Nešić bio šef krijumčarenja kokaina na tržište Ujedinjenog Kraljevstva (UK).

,,Srpski i crnogorski kriminalci se pojavljuju kao glavna prijetnja u svjetskoj trgovini kokaina”, izjavio je tim povodom Ken Galager, šef operacija britanske Agencije za borbu protiv organizovanog kriminala SOCA za Evropu. Ekonomist je dodao da kriminalne grupe čije je sjedište na Balkanu sada predstavljaju prijetnju veću nego ikada po Evropu.

Sljedstveno crnogorska policija je u saradnji sa SOCA u međunarodnoj akciji Makondo uhapsila dvojicu Nikšićana, Marka Lj. (42) i Rajka D. (41), pod sumnjom da su organizatori međunarodnog krijumčarskog lanca šverca kokaina iz centralne Amerike u Crnu Goru. Hapšenja su uslijedila poslije višemjesečne akcije.

Prema policijskim nalazima, Marko Lj. je drogu poštom poslao iz Hondurasa, a Dejan Š. (43) iz Podgorice, koji je ranije uhapšen, preuzeo je kokain i predao ga Rajku D. Drugi put, kako je saopšteno, dvojica uhapšenih su poštansku pošiljku sa drogom adresirali na drugu osobu.

Policija je iz te dvije pošiljke zaplijenila 262 grama kokaina visokog stepena čistoće.

Podjela poslova

U Italiji su sindikati organizovanog kriminala podijeljeni u najmanje četiri velike organizacije: sicilijansku mafiju ili Koza Nostru ( u prevodu, „naša stvar”), napuljsku Kamoru, kalabrijsku Ndrangetu i apulijsku Sakra korona unita. Opis podjela i odnosa između ove četiri organizacije može se pronaći u povremenim izvještajima koje objavljuje Italijanska DIA (Odjeljenje za istrage protiv mafije). Prije 20. godina, sicilijanskoj mafiji ugrozile su kontrolu puteva droge prema Sjedinjenim Američkim Državama nove organizacije krijumčara iz Kine, Vijetnama i Portorika. Mafija je stoga napravila operativni sporazum sa Kamorom, organizacijom iz Napulja, prepuštajući joj („zaključivanjem podugovora”) distribuciju heroina i kokaina u Italiji. Obje grupe zadržale su svoju nezavisnost i specifičnost, ali su dijelile tržište. Sakra korona unita se pojavila 1980-ih, kada su mnogi bosovi Mafije i Kamore bili zatvoreni. Zbog ovoga, mnogi lideri Apuljanskog klana su početkom 1990-ih dobili dozvolu za krijumčarenje cigareta preko Jadrana. Hapšenja, stroži zakoni i bolja međunarodna saradnja komplikovali su rad italijanskom organizovanom kriminalu. Mafiji su potrebni saveznici, i ona ih je pronašla u kriminalnim organizacijama a u nekim slučajevima u vladama mladih balkanskih država: krijumčarenje cigareta pokazalo je takav potencijal da istočna obala Jadranskog mora postane, i za Kamoru i za Sakra korona unita, područje rasta i ekspanzije. Sporazum je omogućio kriminalnim organizacijama da učestvuju u krijumčarenju i drugim aktivnostima u različitim državama i na drugim kontinentima, funkcionišući poput međunarodne korporacije. Ovo je bila konstrukcija koju je prvobitno koristila stara sicilijansko-američka Mafija: dobra i efikasna organizacija sposobna da rukovodi isporukom narkotika iz Južne Amerike, ali takođe i veoma kompleksnim procesom pranja novca.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLOUPOTREBE DJECE U POLITIČKE I VJERSKE SVRHE SVE UČESTALIJE: Pošast pred kojom žmurimo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nedavni slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe na Cetinju nije prvi te vrste u našoj državi. Slično se događalo i tokom trajanja litija prošle godine, kao i za vrijeme predizbornih kampanja. Pa čak i u školama. Na sve brojnije  primjere kršenja osnovnih prava djeteta institucije ne reaguju

 

Fotografija koja je osvanula na društvenim mrežama sa protesta građana na Cetinju minulog vikenda, kojim su tražili ostavku premijera Zdravka Krivokapića, sablaznula je javnost u Crnoj Gori. Na njoj su dječak i djevojčica, obučeni u majice sa političkim porukama: Pucaj! Ne možeš mi ništa. Ja sam šćer (sin) Crne Gore, mene metak neće! Meni pancir ne treba, ja imam crnogorsko srce. Nije to prvi slučaj zloupotrebe djece u političke i vjerske svrhe u našoj državi. Ta pojava zabrinjavajuće raste.

Kristina Mihailović, izvršna direktorica Udruženja roditelja   upozorava da se, već neko vrijeme u Crnoj Gori ne vodi računa o ovakvim i sličnim zloupotrebama djece. ,,Da i ne govorimo o tome kakve im poruke šaljemo našim ponašanjem koje pokazuje neuvažavanje drugih. Sve to zajedno je već trebalo da nam upali crvenu lampicu, da se dobro preispitamo i promijenimo ponašanje, ako ni zbog čega drugog ili ni zbog koga drugog, onda upravo zbog njih – naše djece”, kaže ona u izjavi za Monitor

Nešto slično se na Cetinju dogodilo i tokom protesta 4. i 5. septembra povodom ustoličenja mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija. Tada je zabilježen snimak, na kom su glavni protagonisti djevojčica, ogrnuta zastavom Crne Gore, i policajac iz kordona koji je obezbjeđivao manastir. Djevojčici je neko  sugerisao da policajcu pruži ruku, nakon čega su okupljeni iščekivali da li će joj on  uzvratiti pozdrav. Jeste. Potom su pojedini mediji, bliski bivšem režimu, snimak objavili sa senzacionalističkim naslovima. Na kraju joj je ipak, pružio ruku – jedan je od njih. Zaštita identiteta i interesa djeteta, o kojima su novinari posebno dužni da vode računa prilikom izvještavanja, potpuno su izostali.

Niko od nadležnih nije reagovao – ni u jednom od dva sporna slučaja. Monitor se obratio Ministarstvu finansija i socijalnog staranja, kojim rukovodi ministar Milojko Spajić, a u čijoj je nadležnosti dječja zaštita, sa pitanjem koji su sve pravni mehanizmi koje to ministarstvo može da iskoristi kako bi zaštitilo djecu od zloupotrebe u političke i vjerske svrhe. Pitali smo i da li su do sada preduzimali neke radnje sličnim povodima. Odgovore, do zaključenja ovog broja, nijesmo dobili.

,,Naš načelan stav je nepromjenjiv – odluku o pojavljivanju djece na javnim skupovima i u aktivnostima koje nisu primarno njima namijenjene, trebalo bi donijeti u odnosu na njihov uzrast, zrelost, odnosno sposobnost da razumiju kontekst događaja, vodeći računa o najboljem interesu djeteta, što mislimo da nije bio slučaj u datoj situaciji. Važno je napomenuti da takvu odluku donose njihovi roditelju, odnosno staratelji”, kazali su Monitoru iz Sektora za prava djece, mladih i socijalnu zaštitu Institucije zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore (Ombudsmana) povodom sporne fotografije sa početka teksta.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SRPSKA POLICIJA TRENIRA STROGOĆU NAD KOMŠIJAMA: Vulin disciplinuje crnogorske političare

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pretres  sina premijera Krivokapića u Beogradu uz repetiranje pištolja vrhunac je neprijatnosti koje crnogorski državljani povezani sa politikom i državnim strukturama, doživljavaju od strane policije u Srbiji

 

U kasnim večernjim satima, dok je bio u posjeti sestri u Beogradu, dva policajca  Republike Srbije uperila su pištolj u sina premijera Crne Gore Zdravka Krivokapića. Na snimku koji su objavili mediji čuju se krici njegove kćerke Jelene koja policajce pita zašto to rade i obavještava ih da je riječ o štićenoj ličnosti. Iz srbijanskog Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) saopštili su da je riječ o rutinskoj kontroli, a Krivokapićeva porodica je nakon toga, uplašena,  napustila Srbiju.

To je bio posljednji u nizu događaja, gdje su pripadnici srbijanskog MUP-a, maltretirali crnogorske zvaničnike. Prethodno su na granici priveli i podnijeli prijavu protiv poslanice Demokratske partije socijalista (DPS) i bivše ministarke ekonomije Dragice Sekulić jer je posjedovala nekoliko tableta lijeka bromazepam. Zbog toga je srbijanska policija tereti za posjedovanje psihoaktivnih supstanci. Nešto ranije na granici su zaustavljani i zadržavani poslanici iz Crne Gore Draginja Vuksanović-Stanković (SDP), Suada Zoronjić (URA), Božena Jelušić (URA), Damir Šehović (SD), Ervin Ibrahimović (BS).

Sagovornici Monitora iza ovih dešavanja vide aktuelnog minista unutrašnjih poslova Srbije Aleksandra Vulina. On je nakon usvajanja Rezolucije o genocidu u Srebrenici u crnogorskom parlamentu javno pozvao na zabranu ulaska u Srbiju poslanicima i poslanicama koji su za rezoluciju glasali.

Iz njegovog resora nijesu se izvinili premijerovoj porodici zbog neprijatnosti, već su održali predavanje vlastima u Crnoj Gori o nadležnostima policije. Navodno je premijerov sin pretresan jer je policija primila prijavu da se u vozilu nalaze naoružana lica.

,,Naši pripadnici umiju da povise i ton dok prilaze naoružanim licima i nadamo se da to nije mnogo uznemirilo legitimisanu gospodu. Pripadnici Policijske uprave za grad Beograd ne znaju i ne treba da znaju da li je na našoj teritoriji sin predsjednika Vlade Crne Gore, niti da li ima obezbjeđenje. Nijedan pripadnik MUP-a Srbije takođe ne kontroliše kretanje članova porodice Krivokapić i njihovog obezbjeđenja. Niti imamo tu želјu, niti imamo to pravo. Da tako nešto radimo bez saglasnosti porodice Krivokapić bili bismo optuženi da ih uhodimo i ometamo”, navodi se u saopštenju srbijanskog MUP-a. Odiše cinizmom.

Advokat i bivši ministar pravde Dragan Šoć za Monitor kaže da policija u Srbiji ima ovlašćenja da reaguje i da pretrese sumnjive osobe i da niko ne treba da bude pošteđen toga. Međutim, kod aktuelnih događaja kaže da je bilo očito da su učinjeni kako bi se dobio publicitet i poslala poruka.„Neko je to, čini mi se, uradio sa namjerom da se dođe do medija i izazove incident. Očito su poslate poruke, kakve ja ne znam. Očigledno je da se poruka šalje samo onima koji se na ovaj ili onaj način ne slažu sa politikom vlasti u Srbiji“, kazao je Šoć.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

DPS I CETINJE: Decenije raznog nasilja

Objavljeno prije

na

Objavio:

Cetinje i magistrala do Podgorice vidjeli su opsadu policije  14. januara 1998.  u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. Bila je to ceremonija  visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu.Velike zasluge što je on tada i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku SPC-a uz prijem kod patrijarha Pavla

 

Nedavno ustoličenje novog mitropolita crnogorsko-primorskog Joanikija u Cetinjskom manastiru i sukob policije sa demostrantima koji su se protivili ustoličenju na pomenutom mjestu je ponovo dovelo Cetinje u medijski fokus glavnih regionalnih i evropskih medija. Poljednji put  kada su Cetinje i magistrala sve do Podgorice vidjeli takvu opsadu policije je bilo 14. januara 1998. god. u vrijeme prvog ustoličenja predsjednika Mila Đukanovića. I tadašnja ceremonija je bila skup visokog rizika jer su nezadovoljne pristalice poraženog predsjednika Momira Bulatovića najavile proteste u Podgorici i blokadu puta do Cetinja gdje je Đukanović trebao položiti zakletvu u Vladinom domu. Nesporno je da se novoizabrani predsjednik osjećao sigurnijim na Cetinju nego u Podgorici zbog izrazito procrnogorskog sentimenta kojim je grad odisao još od početka krize i ratova u bivšoj Jugoslaviji. Velike zasluge što je Đukanović tada uopšte i postao predsjednik imao je tadašnji mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije koji mu je obezbijedio podršku Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Crnoj Gori uz prijem i slikanje kod patrijarha srpskog Pavla. Amfilohijevi napori su na kraju doveli da Đukanović pobijedi Bulatovića sa nešto preko pet hiljada glasova razlike i spasi sebe od političke smrti, a možda i zatvora. Zauzvrat, kako to često biva u politici, petog septembra ove godine je Đukanović preko svojih udbaško-partijskih struktura sve učinio da onemogući Amfilohijevog nasljednika Joanikija da sjedne na duhovni tron Svetog Petra Cetinjskog u istoimenom manastiru.

Kao što je Crkva ranije iskorištena da pomogne Đukanoviću u osvajanju apsolutne vlasti tako je i prijestoni grad postao žrtva Đukanovićevih i DPS manipulacija i demagogije i to ne jednom ili dvaput.

Cetinje je kao opština na popisu 1991. godine imalo 20.171 stanovnika. U grad se dolazilo u potrazi za poslom. Fabrika obuće Košuta je imala 1.200 radnika, Elektroindistrija Obod koja je proizvodila rashladne uređaje i frižidere je zapošljavala 4.200 radnika od kojih je preko 1.500 došlo iz sjevernih nerazvijenih opština. Obodovi proizvodi su bili dio inventara maltene svake kuće u Crnoj Gori i izvoženi su na tržišta dvanaest evropskih zemalja što je dokazivalo njihov kvalitet.

Na Cetinju je bila i velika prevozna kompanija – Tara. Tara je u svoje doba imala preko 170 autobusa koji su saobraćali diljem bivše zemlje. Međutim, devedesete donose crne dane cetinjskoj privredi. Ono što su započele sankcije UN-a zbog Miloševićevih ratnih pohoda koje je podržavao vrh tada jedinstvene Demokratske partije socijalista (DPS) dovršila je Vlada Crne Gore sa svojim privatizacijama i „reformama privrede“. Prilikom posjete Obodu 1996. godine, tada premijer Đukanović je okupljenim radnicima izjavio „da nema Oboda, ponovo bi ga gradili“. Na kraju je od izjave ostalo samo prvi dio – da nema fabrike dok je poslovna zgrada Oboda kasnije postala zvanična rezidencija predsjednika države za vrijeme mandata Filipa Vujanovića u koju je rijetko svraćao ali u čiju rekonstrukciju je uloženo oko 1.300.000 eura poreskih obveznika. Takođe i Plavi dvor je postao predsjednikova rezidencija, izgrađen za potrebe prijestolonasljednika i sina kralja Nikole I.

Vlada Crne Gore i njeni tajkuni ne samo da su uništili velika preduzeća već ono što su kanili zadržati za sebe sele u Podgoricu i druge gradove. Fabrika lijekova, preduzeće za promet istih, očna klinika koja je donirana Cetinju iz Italije se preseljavaju u Podgoricu. Takođe se sele i Poštanski muzej, Kinoteka i Cetinjski forum. U Budvu će se preseliti sjedište Fondacije Svetog Petra.

To neće smetati DPS vlasti da osvaja glasove većine Cetinjana koji (kao i ostatak zemlje) tokom crnih 90-ih glasa Mila i Momira u vrijeme kada se razaraju Dubrovnik, Mostar, Sarajevo… DPS je forsirao narodsko logiciranje je da ih „treba glasati da ne bi bilo gore“. Međutim javlja se i jaka opozicija ratnim pokličima iz Beograda i Podgorice, prije svega predvođena Slavkom Perovićem i Liberalnim savezom Crne Gore (LSCG). Liberali postaju glavni protivnici srbijanizacije Crne Gore i šverc-komerca vrha DPS-a koji se tada transformiše od  komunista u mafijaške bosove slične onima u Italiji. Cetinjska opozicija će se otvoreno suprotstaviti i ulozi DPS-ovog „duhovnog partnera“ mitropolita Amfilohija čija je tada glavna misija da se Crna Gora što više utopi u Veliku Srbiju čiji obrisi su se naslućivali.

Đukanovićeva policija će surovo prebijati cetinjske momke zbog nošenja crnogorskih zastava i obilježja i pjevanja slobodoljubivih pjesama kojima će se isti Đukanović ogrnuti prošle nedjelje na protestima. Slavko Perović će biti pod stalnom obradom tajne policije koja je par puta optužena i za organizovanje napada na maloljetnu djecu Perovića dok su se vraćala kući iz škole.

Ostaće zapamćen događaj iz septembra 1993. godine tokom naučnog skupa Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i njene tada crnogorske filijale (CANU) koja je prekinuta protestima grupe građana predvođene Bobom Bogdanovićem i pjevanjem Oj svijetla majka zoro koja će kasnije postati himna Crne Gore. Tada je na skupu akademika bio prisutan i mitropolit Amfilohije koji je ustao i sa Cetinjanima zajedno pjevao buduću himnu. Demonstranti su onda prešli u skandiranje protiv mitropolita. Crnogorski predsjednik Momir Bulatović i njegovo obezbjeđenje su takođe bili meta psovki nakon što im je Bulatović pokazao srednji prst a oni njemu da je „izdajnik i kopile Slobodana Miloševića“. Šestorica mladića su na kasnijem suđenju dobili ukupno 17 godina zatvora zbog napada na predsjednika i prekidanja skupa. „Nezavisni“ sud je uzeo u obzir samo izjave ljudi bliskih vlasti i policiji.

Razdor u DPS-u 1997. godine oko kontrole poslova šverca cigareta i druge akcizne robe će javnosti biti predstavljen kao borba između „reformski orjentisanog“ Đukanovića, koji se tada sjetio da su pored njegovih unosnih privatnih poslova ugroženi i interesi Crne Gore, i Momira Bulatovića koji je zagovarao bezuslovnu poslušnost porodičnoj kriminalnoj organizaciji Slobodana Miloševića pod vidom borbe za očuvanje Jugoslavije. Ogromna većina Cetinjana se tada upecala na propagandu da je Đukanović borac za slobodnu i demokratsku Crnu Goru i da će donijeti konačni boljitak gradu pa su ga nastavili glasati. Kako su „reforme“ napredovale tako se sve više počelo osipati i stanovništvo grada. Mnogo mladih se iselilo a jedan broj njih je otišao vani „u šanu“ povremeno se vraćajući sa skupim odijelima, naočarima za sunce i satovima koje su prodavali upola cijene. Od jednog broja „šanera“ kasnije će se profilirati grupa koju će Interpol nazvati Pink Panteri. Njihova umješnost u krađama skupocjenih dijamanata po svjetskim metropolama će im donijeti popularnost u javnosti ali i kod inostranih policija. Oni će se pravdati inostranim medijima da ih je nemaština i nevolja natjerala to da rade, ali da paze da niko ne bude povrijeđen tokom pljački. Takođe Panteri tvrde da ukradeni novac donose u Crnu Goru, za razliku od Pink Pantera u Vladi Crne Gore i DPS-u koji ukradeni novac od običnih građana iznose vani.

Cetinje od industrijskog grada postaje grad penzionera i lažnih obećanja DPS-a o budućem prosperitetu. U opštini je 2007. godine živjelo preko 4.500 penzionera od kojih je preko trećine imalo penziju manju od 100 eura. U takvim okolnostima DPS-ova ponuda od 50 eura za glas na izborima je mnogima bila prihvatljiva.

Kako su se smjenjivale opštinske DPS vlasti ponavljana su obećanja o revitalizaciji grada. Najavljivana je ukrajinska fabrika čokolade u halama zatvorenog Oboda, te fabrika konoplje, da će Vlada uložiti 20 miliona samo u razvoj kulture, da će se mnoge državne institucije preseliti na Cetinje. Od svih obećanja život običnih građana se sveo na, popularno nazvano, tri K – kapela, kafić i kladionica. Na popisu stanovništva 2011,  broj stanovnika opštine je pao na 16.657 (skoro 20 posto manje u 20 godina). Broj mladog radno sposobnog stanovništva pao je za 40 posto.

Cetinjski kadar DPS-a u opštini i privredi sve više napreduje u državnoj hijerarhiji uprkos katastrofalnim rezultatima njihovog rada u opštini. Bivši direktor Oboda Miroslav Ivanišević je obećavao da će sačuvati Obod jer ga „boli muka radnika i muka građana Cetinja“. Sam Ivanišević će napredovati u Vladi i biće njen vicepremijer, ministar finansija i kasnije predsjednik Senata Državne revizorske institucije (DRI). Drugi direktor Oboda Branko Vujović je kasnije dobio šansu da svoje „uspješno“ menadžersko iskustvo dalje primjenjuje kao ministrar trgovine, pa direktor Agencije za restrukturiranje privrede i strana ulaganja i ministar ekonomije. Svaki projekat privatizacije koji je vodio završavan je brojnim kontroverzama i optužbama za korupciju dok je njegov privatni imetak rastao bez objašnjenja i prikazanih prihoda što je bio u obavezi da prijavljuje kao funkcioner. Džabe su nevladine organizacije i policija pisali krivične prijave protiv Vujovića za razne korupcionaške ili sumnjive projekte. Đukanovićevo „nezavisno pravosuđe“ je spremno sve dočekivalo i odbacivalo.

Jovo MARTINOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo