Povežite se sa nama

MONITORING

Opet devedesete

Objavljeno prije

na

„Tabloidno tržište određuje naše sudbine”, izjavio je početkom sedmice Željko Rutović, pomoćnik ministra kulture za medije na promociji časopisa Medijski dijalozi u Kolašinu, a povodom obilježavanja 140 godina crnogorskog novinarstva. Rutović je ocijenio da ,,imamo situaciju da višak medija nudi manjak informacija”, te da je “tabloidna industrija porušila posljednje temelje novinarskog morala”. Rutović je upozorio i da je medijska industrija ,,četvrta grana po profitu te se dešava da mnogi prelaze iz naftne, građevinske i ostalih industrija u medijsku”.

Tezu o tabloidizaciji medijskog prostora kao najvećem problemu ovdašnjih medija i javnog prostora Rutović već duže uporno ponavlja na promocijama istog časopisa širom Crne Gore. On, međutim, nikako da pojasni o kojim to ovdašnjim tabloidima evo skoro cijelu stočetrdesetu godinu crnogorskog novinarstva govori, i o čijem to profitu priča. Kao da je u najmanju ruku pomoćnik ministra za medije u SAD, ili je vremeplovom stigao u 2054. Ili to pomoćnik ministra tek razmišlja globalno.

Da li slučajno, već neko se vrijeme ovdašnji slobodni mediji od strane vlastodržaca i njihovih glasila nazivaju ,,političkim tabloidima”. Tu su titulu ponijeli i Monitor i Vijesti.

O državnim medijima, s druge strane, pomoćnik ministra u Kolašinu ni riječ. Tu je, valjda, sve kako treba, ako se izuzmu nezakonito postojanje Pobjede, ili minusi u kasama državne novine i RTCG.

Ili možda Rutović, zagledan u daljine, ne vidi da Pobjeda i Televizija više nego ikada liče na sebe iz ranih devedesetih, kada je propagandnoj mašineriji vlasti sve bilo dozvoljeno u ratu sa neprijateljem.

Objavljivanje neprovjerenih podataka, privatnih prepiski i razgovora – sve to danas krasi državnu Pobjedu pojačanu nekadašnjim savjetnikom bivšeg premijera Mila Đukanovića, Srđanom Kusovcem. Neprijatelji su i dalje slobodni mediji, NVO aktivisti, intelektualci i svi kritičari režima.

O njima se svakakvih detalja može naći u državnoj novini – ne samo „koliko im koštaju haljine i štikle”, što bi reko Rutović kad opisuje tabloidno u medijima, nego i kud se kreću u sitne sate, sa kim razgovaraju, kome pare pozajmljuju. A za razliku od tabloida, Pobjedi ne treba ni dobar paparaco. Tek ono – reče mi jedan čoek. I ništa nikom. Novinarski moral za primjer.

Nikom nije smetalo ni kada je Pobjeda „istraživala” privatna kreditna zaduženja vlasnika privatnih medija, ili finansije nevladinih organizacija prepoznatih po kritičkom odnosu prema vlasti, poput Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Pa da se ne prisjetiš Pobjedinih tekstova iz ratnih devedesetih iz specijalnog serijala Rat za mir o „stranim plaćenicima – Kurdima, Filipincima, Bugarima, Iračanima” i ostalima što su nasrnuli na goloruko srpstvo. Danas se gine protiv srpstva , a za crnogorski jezik, naciju, i normalno „evropsku i demokratsku” vlast zaslužnog bivšeg premijera Đukanovića.

Takva Pobjeda odnijela je početkom godine najviše nagrada povodom obilježavanja 140 godina crnogorskog novinarstva, koje pomoćnik ministra danas slavi. Rutović tada nije pričao o tabloidizaciji. Samo da se ,,analizom medijskog rukopisa prepoznaje govor i predstava o kulturnom, političkom i istorijskom nasljeđu jednog društva”. Blagoš društvu.

I dok smo mi našu državnu novinu kitili nagradama, u okruženju su javni servisi upućivali javna izvinjenja zbog onoga što su činili ratnih devedesetih. Kod nas su se samo preobukli u evropske odore. Kao i naši državnici.

Da je RTCG ipak pod pritiskom vlasti, kao što je bila i devedesetih, potvrdio je i Branko Vojičić, bivši direktor javnog servisa. Pošto je smijenjen, Vojičić je saopštio da su „pojedini državni funkcioneri pokušavali da utiču na uređivačku politiku RTCG na svaki način, preko saradnika, posrednika”. Nije bilo iznenađenih.

Slušajući bivšeg direktora RTCG, moglo bi se, međutim, pomisliti da je javni servis bio pod udarom tek pojedinačnih političkih uticaja. A, ustvari, vlast je odavno ugušila RTCG, onemogućivši joj da zaista bude servis građana. Zbog toga i nije trebalo osim sporadično intervenisati. Monitor je više puta podsjećao da je Skupština ozakonila dugogodišnju nezakonitu praksu biranja članova Savjeta, najvećeg upravljačkog tijela RTCG, čime je omogućen direktan uticaj vladajuće koalicije na Televiziju, i da je konačno RTCG vraćena na državni budžet. Vojičić je izabran da upravlja takvom televizijom.

,,Kada je biran na funkciju generalnog direktora, Vojičić je tadašnjem Savjetu RTCG ponudio program rada koji je stao na jednoj strani papira. To je upravo bila manifestacija moći i političkog pritiska”, kaže za Monitor Goran Đurović, član Savjeta. On smatra da je Vojičić te pritiske trebalo da pomene prije razrješenja.

,,Nije problem što je bilo političkih pritisaka, njih će uvijek biti u manjoj ili većoj mjeri. Problem je što se podlijegalo političkim pritiscima a rezultat toga je, između ostalog, i smanjeno povjerenje u RTCG”

Dok je bio na čelu RTCG Vojičić ne samo da nije govorio o političkim pritiscima, nego je otkazao ugovor novinaru Marku Milačiću zbog kritičkog odnosa prema režimu i pisanju za Vijesti.

A kako iznutra stvari izgledaju opisao je sam Milačić pošto je otpušten sa javnog servisa – ne može o Šariću, ni o Šinavatri, ni o Đukanoviću…Baš kao i devedesetih.

No, urednica koja je Milačiću u toku programa na uho šaptala šta može a šta ne, još je u Televiziji, a novi vd direktor RTCG Slavko Šepić najavio je da neće biti kadrovskih promjena u javnom servisu. Odlazak Vojičića neće u tom smislu promijeniti stvari. Konačno, Vojičić nije smijenjen zbog toga što je dok je upravljao Televizijom ona bila servis vlasti. Njegova smjena zatražena je zbog toga što je „nesavjesno” trošio sredstva i nezakonito poslovao.

Da će Televizija nastaviti istim putem pokazuje i izjava Radojke Rutović, glavne i odgovorne urednice RTCG, koja nije željela da komentariše izjavu Vojičića da je na RTCG bilo političkih pritisaka. Ne obećavaju ni imena koja se pominju kako mogući nasljednici Vojičića. Od Srđana Kusovca, preko Rada Vojvodića do Darka Šukovića i Vinke Jovović.

„Promjene su neizbježne, ali njihov tempo može da bude usporen ukoliko Savjet i novi menadžment budu dominantno trošili energiju na eliminisanje negativnih efekata koje proizvode oni koji su već pokazali želju da opstruiraju rad vd generalnog direktora. No, kada bih vjerovao da promjena nije moguća, napustio bih Savjet RTCG i prestao da čitam Monitor,” kaže Đurović.

Medijskim slobodama u Crnoj Gori ne prijete tabloidi i rokfeleri, kako to Rutović predstavlja posljednjih dana, koliko pritisci vlasti koja kontroliše državne i paradržavne, a pokušava ugušiti slobodne medije.

Da ne cvjetaju ruže kad su u pitanju medijske slobode podsjetio je i ministar inostranih poslova Njemačke Gido Vestervele, u nedavnoj posjeti Crnoj Gori.

„Medijske slobode su centralna stvar, ako želite u EU”, kazao je on nakon sastanka sa predstavnicima Monitora, Vijesti i Dana.

Da se moraju povećati medijske slobode i otkloniti pritisak vlasti na nezavisne medije, jasno je Crnoj Gori na znanje stavila i EU. To je jedan od sedam evropskih zahtjeva za ulazak u EU. Vlast, osim kozmetike, nije mnogo na tom zadatku uradila.

Pritisak na slobodne medije nastavljen je. Starim i novim sredstvima. Nastavljeno je sa sudskim procesima koji nijesu usklađeni sa praksom Suda u Strazburu, čiji je cilj bio gušenje medijskih sloboda, zastrašivanje i finansijsko iscrpljivanje nezavisnih medija. Oglašivači, javna i privatna preduzeća, povlače se iz tih medija, a u korist državnih i paradržavnih…Tu su konačno pobjede i kusovci i ostali specijalci, laži, podmetanja, automobili u plamenu…

Da će režim nastaviti da se obračunava sa svojim kritičarima i guši medijske slobode jasno govore i nedavne izjave pomoćnika ministra o tabloidizaciji i profitu u medijima. Zna se ko su neprijatelji.

Opet devedesete.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

ULOGA MILA ĐUKANOVIĆA U PROPASTI PRIMORKE: Potpisao bankarske garancije još neosnovanoj firmi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu SDT u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije ali zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno 15 osoba

 

Pred kraj 2021. godine javnost je zapanjila sedmosatna drama i prijetnja Edina Begzića da će aktivirati eksploziv ispred poslovnice Nove ljubljanske banke (NLB) u Baru zbog tvrdnji da je banka ukrala novac radnicima nekadašnje Primorke DOO Bar, među kojima su bili i njegovi roditelji. Drama je okončana nakon što je Begzić u telefonskom razgovoru sa potpredsjednikom Vlade Dritanom Abazovićem iznio slučaj svojih roditelja i ostalih zaposlenih u nekadašnjoh barskoj firmi. Ispostavilo se da Begzić nije imao pravi eksploziv i oružje kojim je prijetio u ranije snimljenoj video poruci gdje je optužio „lopovsku banku da je uz pomoć države i njenih institucija (za vrijeme DPS-a) ukrala pare od poštenog i jadnog naroda i radnika firme Primorka iz Bara davne 2010. godine.“

Abazović je nakon tri dana, kao što je obećao Begziću, primio u svoj kabinet delegaciju bivših radnika i izjavio da su zahtjevi radnika „maksimalno opravdani i da imaju realne zahtjeve“. Obećao je i da će urgirati da tužilaštvo djeluje uz nadu da „neko novo Tužilaštvo neće čekati da zastari predmet i da će procesuirati sve one koji su učestvovali u očiglednim koruptivnim radnjama u slučaju privatizacije Primorke“.

Još u martu 2019. godine Viši sud u Podgorici je potvrdio znatno reduciranu optužnicu Specijalnog državnog tužilaštva (SDT) u predmetu Primorka Bar protiv šestočlane grupe koja se tereti za „zloupotrebu poslovanja u privredi, čime su oštetili budžet za 6,6 miliona eura“. Optuženi su vlasnik firme Krisma Nebojša Bošković, koji je privatizovao Primorku, bivši direktor NLB Črtomir Mesarič, Biljana Bošković, predsjednik odbora direktora Primorke Svetozar Marković, direktor Melgonia-Primorke Vinko Marović i direktor Krisma motorsa Milenko Marković. Suđenje je počelo skoro godinu kasnije a zbog pandemije nije održano gotovo nijedno ročište. U Naredbi za sprovođenje istrage je prvobitno bilo osumnjičeno čak 15 osoba da su direktno oštetile budžet za 4 miliona i da su nezakonito prisvojile državnu imovinu vrijednu 15 miliona eura.

Mnogi optužuju Specijalno tužilaštvo da je tokom izviđaja i istrage pažljivo zaobišlo sve one koji su direktno povezani sa tadašnjim premijerom Milom Đukanovićem.

Još je 2014. godine opozicioni poslanik Mladen Bojanić (sadašnji ministar kapitalnih investicija) optužio  je Đukanovića u Skupštini da stoji iza davanja propalih državnih garancija sumnjivoj firmi sa Kipra, iza koje stoje sumnjive osobe od ranije poznate po uvođenju drugih firmi u stečaj.

Bojanić je pokazao dokumenta da je Melgonia-Primorka DOO Bar dobila bankarsku garanciju 1. aprila 2010. godine Vlade Crne Gore u iznosu od 4 miliona eura za ukupni kredit od 14,4 miliona eura koji je odobrila NLB Montenegro banka AD Podgorica. Garancija Vlade koja je iznosila 27,8 odsto ukupnog kredita odobrenog od NLB je bila naplativa na prvi poziv i bez prava protesta. Vlada nije obezbijedila nikakve kontragarancije od „investitora“ da zaštiti novac poreskih obveznika u slučaju nepovoljnog razvoja događaja.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMJENA MILENE POPOVIĆ – SAMARDŽIĆ: Kritika i kazna

Objavljeno prije

na

Objavio:

Epidemiološkinja je smijenjena jer je, kao i za vrijeme prošle vlasti, nastavila da kritikuje ono što je za kritiku. Kompromis sa koronom pred Novu nazvala je polumjerama. Ministarka ove nedjelje kaže da su takve ,,mjere” dale pozitivne rezultate. U praksi imamo rekordan broj oboljelih

 

Dok novi soj korona virusa prouzrokuje rekordna oboljenja, zdravstvenim vlastima je sve više stalo do toga da se javnosti pokažu kao bezgrešni.

,,Potpuno je evidento da su mjere koje smo imali pred Novu godinu dale odgovarajuće pozitivne rezultate”, kazala je, ove srijede, ministarka zdravlja Jelena Borovinić – Bojović.

Podsjetimo, pred Novu je napravljen kompromis pa nije ispoštovan zahtjev stuke – Instituta za javno zdravlje da se zatvore ugostiteljski objekti i zabrane sva okupljanja. To je pravdano time da i pored očekivanog cunamija omikrona mora nešto da se zaradi.

Kao i mnogo puta do sada, bez dlake na jeziku, o tome da se radi o polumjerama javno je progovorila Milena Popović – Samardžić. Upozorila je i na scenario kojem sada pristustvojemo: svaki dan rekordni broj zaraženih.

,,U Crnoj Gori postoje dva paralelna svijeta – jedan je u bolnicama a drugi u Vladinom savjetu koji prekraja mjere. Ako to rade, a da ne dođu u bolnice i da vide kako to izgleda”, istakla je Popović – Samardžić.

To iskakanje iz sveopšte samohvale zdravstvenih vlasti, izgleda  je morala da plati. Početkom godine smijenjena je sa mjesta načelnice Odjeljenja za imunoprofilaksu, pripremu i kontrolu putnika u međunarodnom saobraćaju u Institutu za javno zdravlje. Utješno, ostala je da radi kao epidemiološkinja u Institutu. Odluku je donio direktor IJZ Igor Galić.

Smjena je uslijedila nakon što je portal CdM pisao da je doktorka Doma zdravlja Budva radila sa pacijentima uprkos tome što je kovid pozitivna, a to je odobrila Popović – Samardžić. 

Ona je objasnila da izolaciju uvodi i prekida sanitarni inspektor na preporuku epidemiologa nadležnog za zdravstvenu ustanovu, ali i da ona sanitarnom inspektoru nije uputila zahtjev za prekid izolacije koleginice te da to ne spada u njenu nadležnost.

Popović za Monitor kaže da je predložila da se inovira zastarjeli protokol za pacijente inficirane omikron sojem virusa, a po uzoru na protokol Centra za zarazne bolesti SAD-a, prema kome se vrijeme izolacije smanjuje na 5 dana, uz obavezno nošenje maske narednih 5 dana. Istakla je da koleginica koja je radila isključivo sa kovid pozitivnim pacijentima, osmoga dana od svog inficiranja, bez ijednog simptoma bolesti i sa tri primljene doze vakcine, nije mogla predstavljati epidemiološki rizik ni po sebe ni po već inficirane pacijente.

Navodi, Popović – Samardžić i da su Francuska, Kanada, SAD i još neke zemlje napravile izuzetak od pravila izolacije za medicinsko osoblje koje nema ili ima blaže simptome. Ta vanredna mjera ima za cilj da ublaži nedostatak osoblja u bolnicama i drugim medicinskim ustanovama izazvan dosad neviđenim rasplamsavanjem epidemije.

I u Crnoj Gori je od ove srijede samoizolacija skraćena sa deset na sedam dana.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SELEKTIVNA REAKCIJA AGENCIJE ZA ELEKTRONSKE MEDIJE: „Kabal“ diraju samo kada odgovara politici

Objavljeno prije

na

Objavio:

Predstavnici AEM-a dugo su govorili da nemaju velike nadležnosti da reaguju prema televizijama koje crnogorski građani gledaju posredstvom kablovskih operatera, ali skorašnje promptne reakcije pokazuju da mogu – ukoliko hoće ili ako nekome tako odgovara

 

Otkad se u crnogorskim domovima rasprostranila upotreba kablovskih televizija, građani sve više uživaju u stranim zabavnim TV programima. Najviše u emisijama koje se proizvode u Srbiji. A baš preko takvih programa sve se češće  plasira seksistički sadržaj i govor mržnje upakovan u smijeh i zabavu.

Sve je kulminiralo rijaliti programima. S druge strane, pojavile su se emisije koje se gledaocima predstavljaju kao informativni program, ali se kroz njih crtaju mete različitim „izdajnicima“ određenih ideologija, politika i nacija. Pritom se brutalno vrijeđaju pojedinci i širi govor mržnje prema određenim skupinama ljudi, koje vežu ista uvjerenja ili pripadnost.

Agencija za elektronske medije (AEM) kod nas je nadležna za poštovanje programskih standarda i principa, koju u našim zakonima i podzakonskim aktima zabranjuju „podsticanje na mržnju, netrpeljivost i diskriminaciju“. Agencija ima nadležnost da reaguje prema svim televizijama koje svoj program emituju u Crnoj Gori posredstvom nacionalnih frekvencija ili kablovskih operatera.

Njihova valjana reakcija dugo je izostajala. Tek povremeno su sankcionisane televizije sa nacionalnom frekvencijom kod kojih bi uočili kršenje programskih principa. Ubjedljivo najviše prigovora imala je televizija Pink, koja je nacionalnu frekvenciju imala i u Crnoj Gori. Kažnjavana je uglavnom nakon prigovora pojedinaca koji su vrijeđani i blaćeni u tzv. informativnim programima ove televizije. Pink je u većini slučajeva sankcionisan samo opomenom.

Agencija je imala još ležerniji pristup kada je riječ o programima koji emituju kablovske televizije. Tadašnji čelnici AEM-a pravdali su se kako zakoni daju više slobode „kablovskim televizijama“. Dok su pojedini članovi Savjeta AEM-a objašnjavali kako Agencija ne smije izigravati cenzora.

„Kada govorimo o kablu, to je obilje slobodnih programa koji su pod nadzorom Agencije ali uz nešto što se zove slobodni segmenti njihovog izbora od strane kablovskih operatora. To, međutim, ne znači beskrajnu slobodu i to znači da u određenim momentima regulator može da ukaže na problematične sadržaje i da od kablovskih operatora traži njihovo skidanje sa programskih kataloga“, govorio je  bivši direktor Agencije Abaz Džafić.

Međutim, u par navrata je regulatorna institucija ipak reagovala. Posljednji put  prije nekoliko dana kada je na pola godine sa crnogorskih kablovskih televizija skinut dio programske šeme srbijanske televizije Happy. To je bio drugi put da AEM reaguje „u kablu“.

Osuđeni ratni zločinac i dokazani huškač Vojislav Šešelj u jutarnjem programu sankcionisane televizije iznio je niz mizoginih uvreda na račun Cetinja i Cetinjanki. Šovinizmu ratnog zločinca pridružio se voditelj, ujedno i glavni urednik TV Happy Milomir Marić. Prethodno je AEM privremeno zabranio emitovanje programa TV Pink i TV Happy zbog anticrnogorske propagande uoči lokalnih izbora u Nikšiću.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štapanom izdanju Monitora od petka 14. januara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo