Povežite se sa nama

MONITORING

Opet devedesete

Objavljeno prije

na

„Tabloidno tržište određuje naše sudbine”, izjavio je početkom sedmice Željko Rutović, pomoćnik ministra kulture za medije na promociji časopisa Medijski dijalozi u Kolašinu, a povodom obilježavanja 140 godina crnogorskog novinarstva. Rutović je ocijenio da ,,imamo situaciju da višak medija nudi manjak informacija”, te da je “tabloidna industrija porušila posljednje temelje novinarskog morala”. Rutović je upozorio i da je medijska industrija ,,četvrta grana po profitu te se dešava da mnogi prelaze iz naftne, građevinske i ostalih industrija u medijsku”.

Tezu o tabloidizaciji medijskog prostora kao najvećem problemu ovdašnjih medija i javnog prostora Rutović već duže uporno ponavlja na promocijama istog časopisa širom Crne Gore. On, međutim, nikako da pojasni o kojim to ovdašnjim tabloidima evo skoro cijelu stočetrdesetu godinu crnogorskog novinarstva govori, i o čijem to profitu priča. Kao da je u najmanju ruku pomoćnik ministra za medije u SAD, ili je vremeplovom stigao u 2054. Ili to pomoćnik ministra tek razmišlja globalno.

Da li slučajno, već neko se vrijeme ovdašnji slobodni mediji od strane vlastodržaca i njihovih glasila nazivaju ,,političkim tabloidima”. Tu su titulu ponijeli i Monitor i Vijesti.

O državnim medijima, s druge strane, pomoćnik ministra u Kolašinu ni riječ. Tu je, valjda, sve kako treba, ako se izuzmu nezakonito postojanje Pobjede, ili minusi u kasama državne novine i RTCG.

Ili možda Rutović, zagledan u daljine, ne vidi da Pobjeda i Televizija više nego ikada liče na sebe iz ranih devedesetih, kada je propagandnoj mašineriji vlasti sve bilo dozvoljeno u ratu sa neprijateljem.

Objavljivanje neprovjerenih podataka, privatnih prepiski i razgovora – sve to danas krasi državnu Pobjedu pojačanu nekadašnjim savjetnikom bivšeg premijera Mila Đukanovića, Srđanom Kusovcem. Neprijatelji su i dalje slobodni mediji, NVO aktivisti, intelektualci i svi kritičari režima.

O njima se svakakvih detalja može naći u državnoj novini – ne samo „koliko im koštaju haljine i štikle”, što bi reko Rutović kad opisuje tabloidno u medijima, nego i kud se kreću u sitne sate, sa kim razgovaraju, kome pare pozajmljuju. A za razliku od tabloida, Pobjedi ne treba ni dobar paparaco. Tek ono – reče mi jedan čoek. I ništa nikom. Novinarski moral za primjer.

Nikom nije smetalo ni kada je Pobjeda „istraživala” privatna kreditna zaduženja vlasnika privatnih medija, ili finansije nevladinih organizacija prepoznatih po kritičkom odnosu prema vlasti, poput Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Pa da se ne prisjetiš Pobjedinih tekstova iz ratnih devedesetih iz specijalnog serijala Rat za mir o „stranim plaćenicima – Kurdima, Filipincima, Bugarima, Iračanima” i ostalima što su nasrnuli na goloruko srpstvo. Danas se gine protiv srpstva , a za crnogorski jezik, naciju, i normalno „evropsku i demokratsku” vlast zaslužnog bivšeg premijera Đukanovića.

Takva Pobjeda odnijela je početkom godine najviše nagrada povodom obilježavanja 140 godina crnogorskog novinarstva, koje pomoćnik ministra danas slavi. Rutović tada nije pričao o tabloidizaciji. Samo da se ,,analizom medijskog rukopisa prepoznaje govor i predstava o kulturnom, političkom i istorijskom nasljeđu jednog društva”. Blagoš društvu.

I dok smo mi našu državnu novinu kitili nagradama, u okruženju su javni servisi upućivali javna izvinjenja zbog onoga što su činili ratnih devedesetih. Kod nas su se samo preobukli u evropske odore. Kao i naši državnici.

Da je RTCG ipak pod pritiskom vlasti, kao što je bila i devedesetih, potvrdio je i Branko Vojičić, bivši direktor javnog servisa. Pošto je smijenjen, Vojičić je saopštio da su „pojedini državni funkcioneri pokušavali da utiču na uređivačku politiku RTCG na svaki način, preko saradnika, posrednika”. Nije bilo iznenađenih.

Slušajući bivšeg direktora RTCG, moglo bi se, međutim, pomisliti da je javni servis bio pod udarom tek pojedinačnih političkih uticaja. A, ustvari, vlast je odavno ugušila RTCG, onemogućivši joj da zaista bude servis građana. Zbog toga i nije trebalo osim sporadično intervenisati. Monitor je više puta podsjećao da je Skupština ozakonila dugogodišnju nezakonitu praksu biranja članova Savjeta, najvećeg upravljačkog tijela RTCG, čime je omogućen direktan uticaj vladajuće koalicije na Televiziju, i da je konačno RTCG vraćena na državni budžet. Vojičić je izabran da upravlja takvom televizijom.

,,Kada je biran na funkciju generalnog direktora, Vojičić je tadašnjem Savjetu RTCG ponudio program rada koji je stao na jednoj strani papira. To je upravo bila manifestacija moći i političkog pritiska”, kaže za Monitor Goran Đurović, član Savjeta. On smatra da je Vojičić te pritiske trebalo da pomene prije razrješenja.

,,Nije problem što je bilo političkih pritisaka, njih će uvijek biti u manjoj ili većoj mjeri. Problem je što se podlijegalo političkim pritiscima a rezultat toga je, između ostalog, i smanjeno povjerenje u RTCG”

Dok je bio na čelu RTCG Vojičić ne samo da nije govorio o političkim pritiscima, nego je otkazao ugovor novinaru Marku Milačiću zbog kritičkog odnosa prema režimu i pisanju za Vijesti.

A kako iznutra stvari izgledaju opisao je sam Milačić pošto je otpušten sa javnog servisa – ne može o Šariću, ni o Šinavatri, ni o Đukanoviću…Baš kao i devedesetih.

No, urednica koja je Milačiću u toku programa na uho šaptala šta može a šta ne, još je u Televiziji, a novi vd direktor RTCG Slavko Šepić najavio je da neće biti kadrovskih promjena u javnom servisu. Odlazak Vojičića neće u tom smislu promijeniti stvari. Konačno, Vojičić nije smijenjen zbog toga što je dok je upravljao Televizijom ona bila servis vlasti. Njegova smjena zatražena je zbog toga što je „nesavjesno” trošio sredstva i nezakonito poslovao.

Da će Televizija nastaviti istim putem pokazuje i izjava Radojke Rutović, glavne i odgovorne urednice RTCG, koja nije željela da komentariše izjavu Vojičića da je na RTCG bilo političkih pritisaka. Ne obećavaju ni imena koja se pominju kako mogući nasljednici Vojičića. Od Srđana Kusovca, preko Rada Vojvodića do Darka Šukovića i Vinke Jovović.

„Promjene su neizbježne, ali njihov tempo može da bude usporen ukoliko Savjet i novi menadžment budu dominantno trošili energiju na eliminisanje negativnih efekata koje proizvode oni koji su već pokazali želju da opstruiraju rad vd generalnog direktora. No, kada bih vjerovao da promjena nije moguća, napustio bih Savjet RTCG i prestao da čitam Monitor,” kaže Đurović.

Medijskim slobodama u Crnoj Gori ne prijete tabloidi i rokfeleri, kako to Rutović predstavlja posljednjih dana, koliko pritisci vlasti koja kontroliše državne i paradržavne, a pokušava ugušiti slobodne medije.

Da ne cvjetaju ruže kad su u pitanju medijske slobode podsjetio je i ministar inostranih poslova Njemačke Gido Vestervele, u nedavnoj posjeti Crnoj Gori.

„Medijske slobode su centralna stvar, ako želite u EU”, kazao je on nakon sastanka sa predstavnicima Monitora, Vijesti i Dana.

Da se moraju povećati medijske slobode i otkloniti pritisak vlasti na nezavisne medije, jasno je Crnoj Gori na znanje stavila i EU. To je jedan od sedam evropskih zahtjeva za ulazak u EU. Vlast, osim kozmetike, nije mnogo na tom zadatku uradila.

Pritisak na slobodne medije nastavljen je. Starim i novim sredstvima. Nastavljeno je sa sudskim procesima koji nijesu usklađeni sa praksom Suda u Strazburu, čiji je cilj bio gušenje medijskih sloboda, zastrašivanje i finansijsko iscrpljivanje nezavisnih medija. Oglašivači, javna i privatna preduzeća, povlače se iz tih medija, a u korist državnih i paradržavnih…Tu su konačno pobjede i kusovci i ostali specijalci, laži, podmetanja, automobili u plamenu…

Da će režim nastaviti da se obračunava sa svojim kritičarima i guši medijske slobode jasno govore i nedavne izjave pomoćnika ministra o tabloidizaciji i profitu u medijima. Zna se ko su neprijatelji.

Opet devedesete.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SMANJENJE STAROSNE GRANICE ZA PENZIJU: Ni javnog interesa, ni smjene Katnića

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o radu je izmijenjen bez javne rasprave, bez konsultacija sa socijalnim partnerima, finansijskih analiza, bez procjene štete po budžet…

 

Nakon što je početkom decembra poslije višemjesečnih peripetija nekako sklopljena  izvršna vlast, smjena glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića bio je prvi zahtjev Demokratskog fronta (DF). Čak su pokušali da izmjenama Zakona o državnom tužilaštvu ukinu SDT, ali taj dokument nije prošao Venecijansku komisiju, jer nije ispunjavao evropske standarde.

U srijedu su izglasane izmjene Zakona o radu koje su predložili Milan Knežević (DF) i Maja Vukićević (DF) kojim će građani biti obavezni da idu u penziju sa 66 godina, umjesto za 67, kako je to do sada bio slučaj.

Zakon je izglasan na brzinu, bez javne rasprave, bez konsultacija sa Socijalnim savjetom, niti drugim socijalnim partnerima. Vlada je odavno pokazala da je izvršno tijelo bez „izvršne moći“. Zato ne čudi što nijesu prstom mrdnuli. Sve to da bi se jedan čovjek poslao u penziju. Milivoje Katnić je, međutim, i dalje na funkciji, dok je, po riječima sindikalnih predstavnika, veliki broj ljudi prijevremeno ostao bez posla zbog izmjena Zakona o radu, a ostale su im kreditne i druge obaveze koje penzijom ne mogu da finansiraju.

Knežević je rekao da nije imao namjeru da izmjenama Zakona o radu ubrza odlazak Katnića u penziju, već da taj akt uskladi sa Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju kojim je već predviđeno da osiguranik stiče pravo na penziju sa 66 godina starosti i 15 godina radnog staža. On je naveo da desetine hiljada mladih čeka da se zaposli, što je bio još jedan motiv izmjena ovog zakona.

,,Da je ovaj zakon donešen protiv specijalnog državnog tužioca, Milivoja Katnića, on bi u ponedjeljak dobio rješenje o penziji, a to se nije desilo. Zakon o tužilaštvu jasno je normirao da Katniću treba Tužilački savjet da konstatuje prestanak mandata”, kazao je Knežević tokom skupštinske rasprave.

Iz Unije slobodnih sindikata i Akcije za ljudska prava tvrde da Zakon o radu i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (PIO) ne treba usklađivati, jer nijesu u koliziji. Zakon o PIO propisao je starosnu granicu za penziju od 66 navršenih godina, međutim, Zakon o radu je davao mogućnost radniku da nastavi da radi do 67 godine. Dakle, građaninu je data mogućnost da pođe u penziju godinu ranije, ali je imao izbor da to ne učini ukoliko se osjeća sposobnim da radi duže. Novim izmjenama zakona im je taj izbor ukinut.

Slaven Radunović (DF) je još tokom skupštinske rasprave u vezi sa radom tužilaštva, nedvosmisleno rekao da su „nadmudrili“ i „pobijedili“ Katnića i donijeli izmjene Zakona o radu zbog kojih će mu prestati mandat. On je rekao da će Katnić otići sa funkcije 12. juna, kada je prvobitno stupio na snagu Zakon o radu.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

PROMJENE U JAVNOM SERVISU: Kocka je bačena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Da će promjena vlasti konačno značiti i oslobađanje RTCG-a i stvaranje istinskog javnog servisa obećali su poslanici većine u Skupštini. Dosadašnji potezi ne ulivaju nadu da će se to stvarno i desiti

 

Sa promjenama u Radio-televiziji Crne Gore nova vlast nije žurila. Tek prošle subote je Skupština, sa 43 glasa za, imenovala nove članove Savjeta RTCG-a. Izabrani su Bojan Baća (Univerzitet Crne Gore), Žarko Mirković (CANU), Naod Zorić (predlog nacionalnih ustanova kulture i NVO), Filip Lazović (Unija poslodavaca), Veselin Drljević (NVO iz oblasti medija), Milica Špajak i Amina Murić (NVO koje se bave ljudskim pravima), Marijana Camović-Veličković (Unija slobodnih sindikata) i Predrag Marsenić (Crnogorski olimpijski i paraolimpijski komitet).

Za ovu sedmicu je najavljena konstitutivna sjednica, a predsjednik Skupštine Aleksa Bečić je u srijedu izvlačio žrijeb kojim je ispalo da mandat od pet godina u Savjetu imaju Marsenić, Drljević, Špajak i Lazović, od četiri godine Murić, Camović Veličković i Mirković, a na tri Bojan Baća i Naod Zorić.

Bečić je najavio da novi Savjet u roku od osam dana od imenovanja treba da započne postupak izbora novog generalnog direktora RTCG-a. Za izbor novog generalnog direktora Savjet raspisuje javni konkurs koji traje 15, a najduže mjesec dana, nakon čega postoji rok od 20 dana za žalbe. Tako da bi u avgustu RTCG trebao da ima novog direktora.

Aktuelnom generalnom direktoru  RTCG-a Božidaru Šundiću, koji je na toj poziciji od  novembra 2018, mandat je trebao da traje četiri godine. On je ranije najavio da menadžerski i urednički tim  neće podnijeti ostavke. Šundić nema zakonskog osnova da kao neki od njegovih prethodnika tuže RTCG – Branku Vojičiću isplaćeno 80.000, a Rade Vojvodić potraživao blizu 250.000 eura.

Prošlonedjeljna skupštinska rasprava o RTCG-u, prošla je bez opozicije, a vladajuće partije su jednoglasno obećale da ,,javni servis” više neće služiti vlasti već građanima.

Govorilo se nadahnuto:,,Uredništvo Radio-televizije Crne Gore konačno selimo iz Splendida i vraćamo u Bulevar revolucije”, kazao je Boris Bogdanović iz Demokrata. Poslanica SNP-a Milosava Paunović nazvala je RTCG štetočinama društva. Poslanica Pokreta za promjene (PzP) Branka Bošnjak pohvalila je obrazovni program TVCG-a, ali je rekla da je informativni program ,,javno zastiđe”. Božena Jelušić, iz URA, pomenula je rijetke svijetle trenutke u radu: ,,Govorim na primjer o emisiji Mehanizam. Znamo da smo imali jednu epizodu kada je javni servis krenuo boljim putem kad su na čelu bili Mićunović i Kadija. Kad je javni servis pokušao da odgovori zadacima na putu pridruživanja EU”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 18. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BURNA UVERTIRA UOČI DODJELE TRINAESTOJULSKE NAGRADE: Duhovi vremena

Objavljeno prije

na

Objavio:

Četnici su gospoda, tvrdi Bećir Vuković koji je predložen za predsjednika žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade. Bili i ostali, a poslije njih gospode i nema, obrazlaže dalje. Izbor Vukovića samo oslikava gdje smo. I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena

 

Predlog da na čelu žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade, najvišeg državnog priznanja u Crnoj Gori, bude Bećir Vuković, pjesnik koji veliča četnički pokret, izazvao je buru.

Administrativni odbor Skupštine je pored Vukovića za članove žirija predložio prof. dr Dragana Koprivicu, mr Isidoru Damjanović, prof. dr Miletu Marka Ivanovića, dr Milenu Burić, Gorana Batrićevića i Miomira Vojinovića.

Iz DPS-a je ocijenjeno da se radi o još jednom „ekspertu u negiranju antifašističkih temelja Crne Gore.“ SDP je kritiku usmjerio na URU: „Sramotno je što je URA, a i ostale nazovi građanske partije, za komisiju koja slavi 13. jul, Dan državnosti i Dan ustanka crnogorskog naroda protiv fašizma izabrala osobu kojoj je ‘Draža vođa trećeg srpskog ustanka'“.

Predsjednik Administrativnog odbora je Milutin Zogović iz DF-a, a članovi su Luiđ Škrelja (DPS), Radoš Zečević (DF), Vladan Raičević (DF), Dragan Vukić (SNP), Momo Koprivica (Demokrate), Vladan Martinović (Demokrate), Miloš Konatar (URA), Daliborka Pejović (DPS), Suzana Pribilović (DPS), Damir Šehović (SD), Kenana Strujić-Harbić (Bošnjačka stranka) i Raško Konjević (SDP).

Kako je Vuković bio član ovog žirija i prošle godine, iz URE su odgovorili da SDP-u tada to nije smetalo. Iz DPS-a su prošlogodišnju podršku Vukoviću, koji je predložen od strane DF-a, obrazložili kao pokušaj „zdravog dijaloga“ sa jedinim djelom opozicije koji je tada učestvovao u radu parlamenta.

I ovom prilikom potvrdila se praksa nove vlasti koja uporno zanemaruje manjine. O predlogu Bošnjačke stranke da Suljo Mustafić bude član žirija, Odbor nije ni raspravljao. Objasnili su da je bio sedmi na listi, a oni biraju šest članova.

Reagovali su i iz Saveza udruženja boraca NOR-a i antifašista Crne Gore. Oni  smatraju da je Vuković „negator antifašističkih tekovina Trinaestojulskog ustanka crnogorskog naroda, te da mu ne pripada mjesto predsjednika žirija za dodjelu ovog najvišeg državnog priznanja”. Jedan od dobitnika 13-julske nagrade Vukić Pulević izjavio je da je ovo riskantan potez, preko kojeg se ne smije olako preći. Adnan Čirgić, dekan Fakulteta za crnogorski jezik, koji je ovu nagradu dobio 2018. ironično je konstatovao: „Da se kojim slučajem 13-julska nagrada može dodjeljivati posthumno, nema sumnje da bi je ovaj žiri gotovo jednoglasno dodijelio Pavlu Đurišiću, za životno djelo.“

Za Vukovića su „četnici gospoda.“ Bili i ostali, piše Vuković na portalu Vidovdan 2018. godine i dodaje da poslije njih gospode i nema. Nakon promjene vlasti, Vuković veliča DF a kritikuje Vladu,  za URU, koja ga izglasa, tvrdi da je „Udbina Udba.“ Nije mu po volji ni novi premijer Zdravko Krivokapić jer je sve više protiv njemu omiljenog DF-a. Posebno ga je šokirala vijesti da je podržao osnivanje Monitora. Piše da je na Trgu bana Jelačića kada se pojavio prvi broj Monitora bilo opšte veselje. Premda: „Nije svakome bilo do slavlja. Neki ustaški tjednici uplašili su se konkurencije, jer je Monitor na samom startu daleko dobacio, i evo do danas ne podbacuje…“ U tom stilu objašnjava i današnju situaciju: „Zar nije kohabitacija crnogorskih partizana i crnogorskih ustaša protiv crnogorskih četnika, vrlo inspirativan uzor…“  A čovjek može biti izabran da odlučuje o najznačajnijoj državnoj nagradi za 2021. godinu – 76 ljeta nakon Drugog svjetskog rata.

I do sada je dodjela ovog priznanja često bila praćena raznim tenzijama i oslikavala je duh vremena.

Prošle godine, kada se pandemija zahuktavala, nagrada je dodijeljena Institutu za javno zdravlje, doktoru Ranku Lazovići i istoričaru Živku Andrijaševiću. Jedan od lidera DF-a Milan Knežević tvrdio je da je prekršen Zakon o državnim nagradama jer on predviđa da se u jednoj oblasti može dodijeliti samo jedna godišnja Trinaestojulska nagrada.

I 2018. u žiži je bio predsjednik žirija – slikar Ranko Todorović Todor koji nakon postavljenja izjavio da „dokazani neprijatelji Crne Gore ne mogu da dobiju Trinaestojulsku nagradu.“ Da podsjetimo da je tada, a umnogome i sada, potvrde o patriotizmu izdavao DPS.

Ipak, dešavalo se i da politički nepodobni dobiju nagradu. Tako je 2015. Trinaestojulsku dobio dramski pisac Ljubomir Đurković, koji u kritikama nije štedio prošlu vlast. I to u oštroj konkurenciji – te godine KAP je predložio tajkuna Veselina Pejovića. Objasnili su da bez njega ne bi bilo ni Kombinata.

Pojedini dobitnici ove nagrade prijetili su 2013. da će je vratiti. Te godine nagrada je dodijeljena politikologu Radulu Kneževiću, književniku Iliji Lakušiću i književniku Gojku Čelebiću, bivšem ministru kulture u Vladi Mila Đukanovića od 1993. do 1996. Kritičari su bili bijesni, tvrdeći da se najznačajnija državna nagrada dodjeljuje dvojici protivnika nezavisnosti Crne Gore Lakušiću i Čelebiću, te anonimnom zagrebačkom politologu. Književnik Andrej Nikolaidis je napustio žiri u kojem su, pored njega, bili predsjednik prof. dr Dragan K. Vukčević i članovi prof. dr Predrag Ivanović, prof. dr Dragan Koprivica i prof. dr Milenko Popović. Dodjeli nagrade nijesu prisustvovali tadašnji predsjednik Filip Vujanović, niti premijer Đukanović, a svoju obavezu dodjele priznanja eskivirao je predsjednik Skupštine Ranko Krivokapić. Nagradu je dobitnicima uručio tadašnji potpredsjednik Skupštine Suljo Mustafić.

Kakav nas još skandal očekuje tokom ovogodišnje dodjele, uskoro ćemo saznati.

Na brojne kritike Vuković nije odgovarao. Za Dan je izjavio da će svoje reći tek nakon dodjele nagrade.

A odluku o predlogu Administrativnog odbora o članovima ovogodišnjeg saziva žirija za dodjelu Trinaestojulske nagrade donijeće poslanici na zasijedanju koje je u toku.

 

Dobitnici

Prošle godine Trinaestojulsku nagradu su dobili Institut za javno zdravlje, ljekar Ranko Lazarević i istoričar Živko Andrijašević. Književni istoričar Dragan B. Perović, istoričar Božidar Šekularac i književnik Pavle Goranović nagrađeni su 2019, a 2018. slikar Krsto Andrijašević, violončelista Aleksa Asanović i filolog Adnan Čirgić.

  1. godine nagradu su dobili vajar Miodrag Šćepanović, prof. dr David Kalaj i dr Svetozar Savić; 2016 – prof. dr Igor Đurović, pisac Milorad Popović i kantautor Miladin Šobić; 2015 – književnik Ljubomir Đurković, univerzitetska profesorica Vesna Kilibarda i slikar Srđan Vukčević; 2014 – reditelj Gojko Kastratović, istoričar umjetnosti Aleksandar Čilikov i direktor Muzeja i galerija Podgorice Niko Martinović, te godine je nagradu za životno djelo, koja se može dodijeliti svake druge godine, dobio slikar Vojislav Vojo Stanić.

Godine 2012. nagrada je pripala kompaniji 13. jul Plantaže, ŽRK Budućnost i reditelju Branku Baletiću. Marina Abramović dobila je nagradu za životno djelo; 2011 – laureati su bili reditelj Slobodan Milatović, kompozitor Žarko Mirković i istoričar Šerbo Rastoder.

Miodrag Dado Đurić primio je Trinaestojulsku nagradu za životno djelo 2010, te godine godišnjim nagradama ovjenčani su slikar Luka Lagator, književnik Radoslav Rotković i VK Primorac. Rajko Todorović Todor nagrađen je 2009, zajedno sa timom arhitekata koji je izlagao na Venecijanskom bijenalu i izdavačkom kućom CID. Dobitnici 2007. bili su šahista Božidar Ivanović, dramski pisac Veljko Radović i pjesnik Mladen Lompar, a 2005. ljekar Pero Lompar, biolog Vukić Pulević i pisac Zuvdija Hodžić.

 

Biografija potencijalnog predsjednika žirija

Bećir Vuković, rođen je 1954. godine u Kolašinu. Studirao na Filološkom fakultetu u Beogradu, Opštu i jugoslovensku književnost.

Od 1980. do 2016. objavio je 16 knjiga poezije. Nagradu Risto Ratković, dobio je godinu dana nakon što se njom ovjenčao sada presuđeni ratni zločinac Radovana Karadžić, 1994. godine. Nagrada Marko Miljanov dodijeljena mu je 1989, Kočićevo pero 2010, Zlatno pero Rusije 2011…

Član je Udruženja književnika Srbije i Pokreta pjesnika Svijeta (Poetas del Mundo). Predsjednik je Društva srpskih književnika Crne Gore i Hercegovine i glavni i odgovorni urednik časopisa Srpki jug.

Na Vukovićevom zvaničnom sajtu istaknut je citat iz njegove poezije: lep je/ ni noć na njega ne može da padne/ lep je lep je.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo