Povežite se sa nama

MONITORING

Opet devedesete

Objavljeno prije

na

uob-televizija-crne-gore

„Tabloidno tržište određuje naše sudbine”, izjavio je početkom sedmice Željko Rutović, pomoćnik ministra kulture za medije na promociji časopisa Medijski dijalozi u Kolašinu, a povodom obilježavanja 140 godina crnogorskog novinarstva. Rutović je ocijenio da ,,imamo situaciju da višak medija nudi manjak informacija”, te da je “tabloidna industrija porušila posljednje temelje novinarskog morala”. Rutović je upozorio i da je medijska industrija ,,četvrta grana po profitu te se dešava da mnogi prelaze iz naftne, građevinske i ostalih industrija u medijsku”.

Tezu o tabloidizaciji medijskog prostora kao najvećem problemu ovdašnjih medija i javnog prostora Rutović već duže uporno ponavlja na promocijama istog časopisa širom Crne Gore. On, međutim, nikako da pojasni o kojim to ovdašnjim tabloidima evo skoro cijelu stočetrdesetu godinu crnogorskog novinarstva govori, i o čijem to profitu priča. Kao da je u najmanju ruku pomoćnik ministra za medije u SAD, ili je vremeplovom stigao u 2054. Ili to pomoćnik ministra tek razmišlja globalno.

Da li slučajno, već neko se vrijeme ovdašnji slobodni mediji od strane vlastodržaca i njihovih glasila nazivaju ,,političkim tabloidima”. Tu su titulu ponijeli i Monitor i Vijesti.

O državnim medijima, s druge strane, pomoćnik ministra u Kolašinu ni riječ. Tu je, valjda, sve kako treba, ako se izuzmu nezakonito postojanje Pobjede, ili minusi u kasama državne novine i RTCG.

Ili možda Rutović, zagledan u daljine, ne vidi da Pobjeda i Televizija više nego ikada liče na sebe iz ranih devedesetih, kada je propagandnoj mašineriji vlasti sve bilo dozvoljeno u ratu sa neprijateljem.

Objavljivanje neprovjerenih podataka, privatnih prepiski i razgovora – sve to danas krasi državnu Pobjedu pojačanu nekadašnjim savjetnikom bivšeg premijera Mila Đukanovića, Srđanom Kusovcem. Neprijatelji su i dalje slobodni mediji, NVO aktivisti, intelektualci i svi kritičari režima.

O njima se svakakvih detalja može naći u državnoj novini – ne samo „koliko im koštaju haljine i štikle”, što bi reko Rutović kad opisuje tabloidno u medijima, nego i kud se kreću u sitne sate, sa kim razgovaraju, kome pare pozajmljuju. A za razliku od tabloida, Pobjedi ne treba ni dobar paparaco. Tek ono – reče mi jedan čoek. I ništa nikom. Novinarski moral za primjer.

Nikom nije smetalo ni kada je Pobjeda „istraživala” privatna kreditna zaduženja vlasnika privatnih medija, ili finansije nevladinih organizacija prepoznatih po kritičkom odnosu prema vlasti, poput Mreže za afirmaciju nevladinog sektora (MANS). Pa da se ne prisjetiš Pobjedinih tekstova iz ratnih devedesetih iz specijalnog serijala Rat za mir o „stranim plaćenicima – Kurdima, Filipincima, Bugarima, Iračanima” i ostalima što su nasrnuli na goloruko srpstvo. Danas se gine protiv srpstva , a za crnogorski jezik, naciju, i normalno „evropsku i demokratsku” vlast zaslužnog bivšeg premijera Đukanovića.

Takva Pobjeda odnijela je početkom godine najviše nagrada povodom obilježavanja 140 godina crnogorskog novinarstva, koje pomoćnik ministra danas slavi. Rutović tada nije pričao o tabloidizaciji. Samo da se ,,analizom medijskog rukopisa prepoznaje govor i predstava o kulturnom, političkom i istorijskom nasljeđu jednog društva”. Blagoš društvu.

I dok smo mi našu državnu novinu kitili nagradama, u okruženju su javni servisi upućivali javna izvinjenja zbog onoga što su činili ratnih devedesetih. Kod nas su se samo preobukli u evropske odore. Kao i naši državnici.

Da je RTCG ipak pod pritiskom vlasti, kao što je bila i devedesetih, potvrdio je i Branko Vojičić, bivši direktor javnog servisa. Pošto je smijenjen, Vojičić je saopštio da su „pojedini državni funkcioneri pokušavali da utiču na uređivačku politiku RTCG na svaki način, preko saradnika, posrednika”. Nije bilo iznenađenih.

Slušajući bivšeg direktora RTCG, moglo bi se, međutim, pomisliti da je javni servis bio pod udarom tek pojedinačnih političkih uticaja. A, ustvari, vlast je odavno ugušila RTCG, onemogućivši joj da zaista bude servis građana. Zbog toga i nije trebalo osim sporadično intervenisati. Monitor je više puta podsjećao da je Skupština ozakonila dugogodišnju nezakonitu praksu biranja članova Savjeta, najvećeg upravljačkog tijela RTCG, čime je omogućen direktan uticaj vladajuće koalicije na Televiziju, i da je konačno RTCG vraćena na državni budžet. Vojičić je izabran da upravlja takvom televizijom.

,,Kada je biran na funkciju generalnog direktora, Vojičić je tadašnjem Savjetu RTCG ponudio program rada koji je stao na jednoj strani papira. To je upravo bila manifestacija moći i političkog pritiska”, kaže za Monitor Goran Đurović, član Savjeta. On smatra da je Vojičić te pritiske trebalo da pomene prije razrješenja.

,,Nije problem što je bilo političkih pritisaka, njih će uvijek biti u manjoj ili većoj mjeri. Problem je što se podlijegalo političkim pritiscima a rezultat toga je, između ostalog, i smanjeno povjerenje u RTCG”

Dok je bio na čelu RTCG Vojičić ne samo da nije govorio o političkim pritiscima, nego je otkazao ugovor novinaru Marku Milačiću zbog kritičkog odnosa prema režimu i pisanju za Vijesti.

A kako iznutra stvari izgledaju opisao je sam Milačić pošto je otpušten sa javnog servisa – ne može o Šariću, ni o Šinavatri, ni o Đukanoviću…Baš kao i devedesetih.

No, urednica koja je Milačiću u toku programa na uho šaptala šta može a šta ne, još je u Televiziji, a novi vd direktor RTCG Slavko Šepić najavio je da neće biti kadrovskih promjena u javnom servisu. Odlazak Vojičića neće u tom smislu promijeniti stvari. Konačno, Vojičić nije smijenjen zbog toga što je dok je upravljao Televizijom ona bila servis vlasti. Njegova smjena zatražena je zbog toga što je „nesavjesno” trošio sredstva i nezakonito poslovao.

Da će Televizija nastaviti istim putem pokazuje i izjava Radojke Rutović, glavne i odgovorne urednice RTCG, koja nije željela da komentariše izjavu Vojičića da je na RTCG bilo političkih pritisaka. Ne obećavaju ni imena koja se pominju kako mogući nasljednici Vojičića. Od Srđana Kusovca, preko Rada Vojvodića do Darka Šukovića i Vinke Jovović.

„Promjene su neizbježne, ali njihov tempo može da bude usporen ukoliko Savjet i novi menadžment budu dominantno trošili energiju na eliminisanje negativnih efekata koje proizvode oni koji su već pokazali želju da opstruiraju rad vd generalnog direktora. No, kada bih vjerovao da promjena nije moguća, napustio bih Savjet RTCG i prestao da čitam Monitor,” kaže Đurović.

Medijskim slobodama u Crnoj Gori ne prijete tabloidi i rokfeleri, kako to Rutović predstavlja posljednjih dana, koliko pritisci vlasti koja kontroliše državne i paradržavne, a pokušava ugušiti slobodne medije.

Da ne cvjetaju ruže kad su u pitanju medijske slobode podsjetio je i ministar inostranih poslova Njemačke Gido Vestervele, u nedavnoj posjeti Crnoj Gori.

„Medijske slobode su centralna stvar, ako želite u EU”, kazao je on nakon sastanka sa predstavnicima Monitora, Vijesti i Dana.

Da se moraju povećati medijske slobode i otkloniti pritisak vlasti na nezavisne medije, jasno je Crnoj Gori na znanje stavila i EU. To je jedan od sedam evropskih zahtjeva za ulazak u EU. Vlast, osim kozmetike, nije mnogo na tom zadatku uradila.

Pritisak na slobodne medije nastavljen je. Starim i novim sredstvima. Nastavljeno je sa sudskim procesima koji nijesu usklađeni sa praksom Suda u Strazburu, čiji je cilj bio gušenje medijskih sloboda, zastrašivanje i finansijsko iscrpljivanje nezavisnih medija. Oglašivači, javna i privatna preduzeća, povlače se iz tih medija, a u korist državnih i paradržavnih…Tu su konačno pobjede i kusovci i ostali specijalci, laži, podmetanja, automobili u plamenu…

Da će režim nastaviti da se obračunava sa svojim kritičarima i guši medijske slobode jasno govore i nedavne izjave pomoćnika ministra o tabloidizaciji i profitu u medijima. Zna se ko su neprijatelji.

Opet devedesete.

Milena PEROVIĆ-KORAĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KORONA I NEODGOVORNOST: Budi odgovoran, ne budi kao premijer

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored najave potpunog zaključavanja kao jedinog spasa, ono je odloženo do izborne šutnje u Nikšiću. Znaju se prioriteti. Premijer Krivokapić je obrazložio da trenutno stanje nije izazvano lošim mjerema, već da je problem nepoštovanje mjera. Počevši od njega

 

Što je korona žešća, neodgovornost je veća. Podržavaju je i najviši zvaničnici. Premijer Zdravko Krivokapić je u nedjelju u Hramu Hristovog Vaskrsenja u Podgorici uslikan kako cjeliva pričesnu pogaču, preporučujući tako drugima da ga slijede, jer vjera planine pomjera. Nepoštovanje preventivnih mjera postalo je običajno pravo za crkvena i ostala okupljanja.

Ministarka zdravlja Jelena Borovinić-Bojoviće je, nakon osude javnosti, prekorila premijera. Kazala je da je obećao da će poštovati mjere: „I da će se potruditi da utiče na ostale svojim primjerom da poštuju mjere“.  To se traži – snaga ličnog primjera. I premijer se nakon tri dana izvinio građanima što u određenom periodu nije nosio masku, a pravdao se da ima antitjela. Ovako se izvinjavao i nakon nenošenja maske na sahrani mitropolita Amfilohija, pa obećanje ne održa.

Neozbiljnost, sa najviše adrese, se dešava u nedjelji kada je broj umrlih od korona virusa premašio hiljadu. Podaci Instituta za javno zdravlje govore da je smrtnost od kovida u februaru, u odnosu na januar, povećana za 70 odsto.

Iz opština stižu alarmantni podaci. U Baru je zabilježen rekordni broj pacijenata u Regionalnom kovid centru za Primorje – 113, a bolnički kapaciteti za kovid pacijente se stalno povećavaju pa ih je sada 115. Problem je i nedostatak osoblja, jer su neki ljekari i medicinske sestre i po drugi put zaraženi – tri doktora su u izolaciji, odustno je i 13 sestara, a do sada je virus imalo 26 doktora, kazali su iz bolnice u Baru.

Od 20. do 28. februara na Cetinju je umrlo osam osoba, a dnevno do 100 pacijenata posjeti kovid ambulantu, saopšteno je iz Kriznog štaba Prijestonice.  Nadležni građane najčešće opominju zbog nenošenja maske i nepridržavanja distanca na otvorenom, a veliki je i broj onih koji krše mjere samoizolacije.

Slike na portalima iz Nikšića i Ulcinja pokazuju svakodnevne gužve u kovid ambulantama u ovim gradovima.

Iz Kliničkog centra, u kome se liječi preko 130 pacijenata od virusa, kažu da su spremni i za gori scenario te da najveća zdravstvena ustanova raspolaže sa 774 kovid kreveta.

Ministarka zdravlja je ove nedjelje izjavila da je situacija zabrinjavajuća ali da nije alarmantna, kazavši da je popunjenost bolnica 75 odsto.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

SLUČAJ MIDDLE POINT: Na divljem zapadu ništa novo

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kako je ruskoj kompaniji Middle Point, koja je radi izgradnje hotela u Budvi angažovala nikšićku kompaniju LD gradnja, zahvaljujući ovdašnjem pravosuđu, izvršiteljima i Privrednom sudu, oduzeta imovina vrijedna preko četiri miliona eura

 

Ovo je još jedna priča o tome kako su se, dok su se bivše crnogorske vlasti klele u strane investicije, investitiori koji su iz daleka stigli da posluju ovdje, susretali sa neizvjesnostima, ali i pravnim siledžijstvom. Umjesto da ulažu i grade, nerijetko bi jedino tek gubili novac u vrtlogu zarobljenih institucija. A investicije čekale neka bolja vremena.

Priča počinje 2008. godine, kada ruska kompanija Middle Point doo angažuje građevinsku firmu iz Nikšića LD gradnja radi izgradnje kondo hotela u Budvi. Nakon što je sklopljen ugovor i Middle Point uplatio avans od 300.000 eura, gradnja godinama nije počinjala. Uprkos tome, nikšićka kompanija je svih tih godina ruskom investitoru ispostavljala  fakture u iznosu 50.000 eura godišnje na ime  „održavanja gradilišta“. Ova nikšićka kompanija, čiji je osnivač, prema podacima Privrednog registra, Ilija Nikčević, radila je brojne projekte za državne i lokalne vlast (vidi box).

Nakon sedam godina, gradnja je intenzivirana.  No, iako se izgradnja hotela nije bližila kraju, ukupna vrijednost dogovorenih poslova, u iznosu od 2.833.000 eura kako je predviđeno ugovorom, bila je već potrošena. Ruski investitor odlučio je da ne plaća dalje dok se tačno ne utvrdi koliko je LD gradnja do tada i u šta trošila.  Izgradnja hotela je opet stopirana, što zbog neusglasica investitora i izvođača, što zbog zabrane gradnje na primorju u to doba. U jesen 2017. godine. LD Gradnja nije nastavila radove, da bi nekoliko mjeseci kasnije, u zimu 2018.

predala pet prvih saturacija (faktura) javnom izvršitelju Aleksandru Boškoviću, tražeći naplatu od Middle Pointa. Prema tvrdnjama kompanije Middle Point te fakture, u iznosu od 800.000 eura, su već bile plaćene. Bez obzira, investitoru je na osnovu tog duga uzeta imovina vrijedna milione. I to bez vještačenja ili utvrđivanja fakata o visini stvarnog duga.

Aleksandar Bošković, izvršitelj koji je vodio postupak, javnosti je poznat nakon što je u njegovoj kancelariji samoubistvo izvršio pedesetčetvorogodišnji E.M. 2015. godine. Takođe, Ministarstvo pravde svojevremeno je pokrenulo disciplinski  postupak protiv Boškovića zbog nezakonitosti koje su utvrđene u njegovom radu tokom redovnih i vanrednih kontrola i pritužbi građana.

Middle Ponit uz sve nije bio obaviješten da se postupak izvršenja vodi, tako da ruski investitor nije imao priliku da reaguje. Da se vodi postupak, saznali su nakon što im je blokiran račun, a kada je izvršenje već postalo pravosnažno.

Pošto je bilo kasno za žalbe, ruski investitor tada podnosi tužbu Privrednom sudu.

Priča o zarobljenim institucijama tek tada, u stvari, počinje. Dok je izvršenje po nalogu LD gradnje teklo u rekordno brzom roku, na reakcije Privrednog suda, na čijem se čelu nalazi Blažo Jovanić, čekalo se mjesecima. Jovanić je javnosti poznat kao jedan od stubova prethodnog režima u pravosuđu.

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

BUDVA: POLA GODINE NAKON IZBORA PODIJELILI RESORE: Odluka o budžetu bez Skupštine

Objavljeno prije

na

Objavio:

Imenovanjima čelnika u upravnim odborima opštinskih preduzeća i savjetima javnih ustanova, stvoren je preduslov za podjelu rukovodećih mjesta u izvršnoj vlasti u skladu sa izbornim rezultatima, na koja pretenduje  ukupno šest partija. Možda su na smirivanje strasti u Budvi i postizanje dogovora uticali lideri iz partijskih centrala zbog  izbora u Nikšiću

 

Partije koje su na posljednjim lokalnim izborima u Budvi osvojile većinu odborničkih mandata u budvanskom parlamentu, konačno su, pola godine kasnije, dogovorile podjelu resora u upravljačkim tijelima opštinskih preduzeća i javnih ustanova. Predstavnici stranaka Demokratskog fronta i Demokrata uspjeli su da prebrode ozbiljnu krizu vlasti u Budvi i postignu dogovor u posljednjem trenutku, kako bi usvojili budžet, donijeli Plan investicija i imenovali članove upravnih odbora preduzeća i savjeta kulturnih institucija u Opštini.

Međutim, ovaj dogovor realizovaće se u posve neuobičajenoj proceduri, bez skupštinskog zasjedanja i parlamentarne debate o bužetskim izdacima i prioritetnim investicionim projektima. Zbog posebno loše epidemiološke situacije u Budvi, sjednica Skupštine Opštine ne može biti održana, pa su predstavnici vladajućih partija bili saglasni, da predsjednik Marko – Bato Carević donese navedene odluke, u skladu sa zakonom, kako bi lokalna uprava mogla nesmetano da funkcioniše.

Prema članu 59 Zakona o lokalnoj samoupravi, predsjednik opštine privremeno donosi akte iz nadležnosti skupštine, ako skupština nije u mogućnosti da se sastane ili je iz drugih razloga onemogućen njen rad. Zakonom je propisano takođe, da se tako usvojene odluke, moraju podnijeti na potvrdu skupštini na prvoj narednoj sjednici.

Ukoliko ih odbornici ne podrže, njihova važnost prestaje u roku od tri mjeseca od njihovog donošenja. Što se u budvanskom parlamentu neće dogoditi, jer partije koje čine vlast imaju 20 od ukupno 33 odbornička mandata.

Donošenje budžeta bilo je neophodno jer je Opština funkcionisala na bazi odluke o privremenom finansiranju. Predloženi iznos budžeta budvanske Opštine za 2021. godinu utvrđen je na 31,5 miliona eura.

Poslije izborne pobjede na lokalnim izborima u kojoj su DF i Demokrate osvojile većinu mandata u budvanskom parlamentu čime su u duboku opoziciju poslale Demokratsku partiju socijalista, ,,proslavljenu” u predizbornoj akciji nasilnog preotimanja vlasti, pobjedničke partije nisu uspjele postići dogovor oko podjele resora u izvršnoj vlasti. Od 15. septembra prošle godine vlast u Budvi funkcioniše po starom rasporedu, ustanovljenom poslije izbora 2016.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više i štampanom izdanju Monitora od 5. marta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo