Povežite se sa nama

Izdvojeno

OPSTANAK MEDIJA U DOBA KORONE: Od lošeg ka gorem

Objavljeno prije

6 godina

na

A pile of London Evening Standard newspapers are seen on a pavement awaiting delivery to homes in London, as the spread of the coronavirus disease (COVID-19) continues, London, Britain, April 1, 2020. REUTERS/Toby Melville - RC2TVF9DGOIV

Iako navikli na krizu mediji u Crnoj Gori i regionu suočili su se sa do sada najvećim izazovom. Kao prvo ,,rješenje” vlasnici posežu za otpuštanjem zaposlenih i smanjenjem plata. A dok im oglašivači otkazuju reklame i država sporo pomaže, čuju se pohvale o informativnom i edukativnom pregnuću profesionalnih medija

 

Nesiguran, stresan, ponekad rizičan i slabo plaćen posao, karakteristike su rada u medijima. Epidemija korona virusa je mnogima povećala obim posla i svima donijela dodatnu nesigurnost.

Prvi medij koji se odlučio na rezove je Radio-televizija Crne Gore. Generalni direktor RTCG Božidar Šundić dao je otkaz svim honorarcima u javnom servisu pozivajući se na zaključke Vlade i hitne mjere u vezi sa virusom. ,,Obavještavam vas da od prvog aprila RTCG neće angažovati nijednog honorarnog saradnika. Molim da se svima zahvalite na saradnji. Čim se steknu uslovi, biće ponovo angažovani”, obavijestio je Šundić menadžment.

RTCG je krajem prošle godine imala 723 zaposlena, 717 za stalno, tako da ova odluka neće mnogo rasteretiti troškove javnog servisa. Sam Šundić je, prošle godine, objasnio da je 250 radnika višak, te da 70 odsto budžeta ide na plate i honorare, a trebalo bi, po njegovoj računici, 51 odsto. Javni servis se finansira od novca poreskih obveznika, a tokom prošle i pretprošle godine imali su na raspolaganju blizu 14 miliona eura godišnje.

Kada se RTCG sa stabilnim finansiranjem odlučila na ovakav potez, šta da očekuju zaposleni u privatnim medijima koji se finansiraju od prodaje i reklama. Činjenica da pojedini privatni mediji imaju veću gledanost i uživaju daleko veće povjerenje od javnog servisa u toj računici ne pomažu puno.

,,Kao i ostale djelatnosti, epidemija je i medije pogodila i otežala im rad. Prvo su se povukli oglašivači, gotovo svi. Štampanje je ograničeno u proteklih mjesec dana, a i zbog ograničenog kretanja građani teže mogu da dođu do novina”, kaže zamjenik glavnog urednika Dana Nikola Marković.

Direktori medija tvrde da je urušeno marketinško tržište, a drastičan pad interesovanje za oglašavanje potvrđuju i marketinški stručnjaci.

Milena Perović-Korać, direktorica nezavisnog nedjeljenika Monitor, kaže da tokom pandemije nije bilo povećanog obima posla, ali je marketing, odnosno oglašavanje smanjeno: ,,Ostalo je par stalnih, većih oglašivača. Još je rano govoriti o smanjenju plata i otpuštanju radnika, a poslovanje će svakako posebno zavisiti od narednog perioda, i stanja crnogorske privrede ubuduće”.

,,Plašim se da će većinu tereta podnijeti zaposleni novinari i ostali. U pojedinim medijima, posebno lokalnim emiterima, vjerovatno će doći do  otpuštanja zaposlenih. To nije dobro ni za koga u društvu, veća količina posla će se preliti na manji broj ljudi, a onda će doći i do pada kvaliteta”, smatra Nikola Marković.

A za kvalitetan rad, u doba epidemije, mediji su po prvi put dobili pohvalu i iz Vlade. ,,Zahvaljujem crnogorskim štampanim i elektronskim medijima na kvalitetnom i profesionalnom izvještavanju u zajedničkim nastojanjima da se zaštitimo od epidemije”, napisao je, krajem marta, premijer Duško Marković na Tviteru.

Urednik Dana smatra da su skoro svi mediji pokazali visok nivo profesionalizma: ,,Niko nije širio paniku, lažne vijesti, dezinformacije. Kakva god uređivačka politika bila i razjedinjenost na medijskoj sceni, ipak se u ovom vremenu krize držalo do pravila esnafa i kodeksa novinara”. Marković ističe i da su u trenutku kad su oslabile demokratske kontrole i kada je uvedeno  neformalno vanredno stanje ,,mediji jedini koji mogu da ukazuju na propuste i zloupotrebe moći. Zato je važno da mediji koliko-toliko normalno funkcionišu”.

Medijima koji su i u normalnim okolnostima ugroženi, a pojedini i na meti visokih državnih funkcionera, ovoga puta mimo premijerove hvale stigla je i pomoć. Iz Ministarstva kulture kazali su nam da su se ekonomske mjera podrške privredi, odnosile i na kompanije u oblasti medija, a to su odlaganje poreza i doprinosa za tri mjeseca, te moratorijum na kredite. Pored ovoga Vlada je, do sada, za medijski sektor u Crnoj Gori obezbijedila: oslobođanje plaćanja obaveza u iznosu od 100.000 eura prema Agenciji za elektronske medije (AEM) i Prava autora muzike (PAM) za period od 90 dana (mart, april i maj); odgađanje plaćanja obaveza u iznosu od 200.000 eura prema Radio-difuznom centru za period od 90 dana (mart, april i maj) i prema PAM-u za narednih 90 dana (jun, jul i avgust); direktnu finansijsku podršku za finansiranje programa u štampanim i elektronskim medijima u okviru djelovanja COVID 19, u iznosu od preko 310.000 eura, kroz konkurse Ministarstva kulture i Filmskog centra Crne Gore i jednokratnu uplatu prema lokalnim javnim radio-televizijskim emiterima.

Vlada je 24. aprila, zadužila Investiciono-razvojni fond da formirao novu kreditnu liniju kako bi se pomoglo medijima da ublaže ili smanje posljedice izazvane pandemijom korona virusa. U Ministarstvu kulture kažu da je taj fond već formiran. Kredit je namijenjen za održavanje likvidnosti elektronskih i štampanih medija registrovanih u Crnoj Gori. Maksimalni iznos kredita je do 600.000 eura uz kamatnu stopu od 2% i rok povraćaja do osam godina, a uz grejs period do dvije godine. Sredstva kredita mogu se koristiti za: obrtna sredstva, kao što su troškovi materijala, repromaterijala i proizvodnih usluga; za isplatu neto zarada zaposlenima za period trajanja mjera zaštite (do tri mjeseca); i za troškove zakupa za period trajanja mjera zaštite (do tri mjeseca).

,,Pomoć i kreditna linija su dobrodošli, ali bojim se da to neće biti dovoljno da svi mediji prežive. Država dodatno treba da obrati pažnju na otežan rad medija, jer je to posao od javnog interesa”, ističe Nikola Marković.

Perović-Korać problematizuje vladine mjere zbog diskriminatorskog odnosa kojim je sužen broj onih koji će pomoć dobiti: ,,Vlada je raspisala konkurs za pomoć štampanim, ali isključivo dnevnim novinama, čime su isključeni svi drugi štampani mediji, pa i nedjeljnici. Takođe, omogućena je kreditna linija, ali je jedan od preduslova, koji se tiče plaćenih poreza, onemogućio dobar dio medija sa tolerišućim kašnjenjima u plaćanju poreza, da se za njih prijavi. Poreske vlasti tolerišu ogromne poreske dugove brojnim privilegovanim kompanijama, a sada se traži gotovo potpuno izmirenje da bi se primila pomoć koja je po svim parametrima nužna”.

Predsjednica Sindikata medija Marijana Camović-Veličković navodi da je dnevnim štampanim medijima već raspoređeno 150.000 eura – Pobjedi, Vijestima i Danu po 43.000, a Dnevnim novinama 19.500. Uz oslobađanje plaćanja naknade za emitovanje, za tri mjeseca, i ostale mjere, Camović kaže da je dosadašnja pomoć značajna. Ona pita zašto  Vlada nije uslovila pomoć – ,,da oni kojima se pomaže ne smiju da otpuštaju radnike jer je onda pitanje koja je svrha te pomoći, tj. kome se i zašto pomaže novcem građana”.

,,Kriza postoji, ali mjere jesu preduzete i ona ne smije biti izgovor za dodatno degradiranje prava zaposlenih. Mi u SMCG smatramo da vodeće crnogorske redakcije već duže vrijeme rade sa minimumom zaposlenih koje su preopteretili, a uprkos tome otpuštanja su već bilježena ove godine. Što je još gore, odmah nakon što su dobili nenadanu novčanu pomoć neki mediji su najavili nova otpuštanja pravdajući to smanjenjem broja oglašivača”, ističe Camović-Veličković.

Ona naglašava da najznačajniji privatni mediji i nisu toliko neprofitabilni koliko se želi prikazati javnosti: ,,Samo u 2018. prihod im je bio 36 miliona eura, a čist profit 300.000 eura, dok je prošle godine taj profit bio tri puta veći, tako da opet ne stoji priča da su na prosjačkom štapu i da ih je kriza pogodila u mjeri da ne mogu da opstanu”.

Da su medijima, usljed pandemije, prihodi drastično smanjeni i da su gurnuti na granicu preživljavanja, dok se u isto vrijeme od njih očekuje da obavljaju veći posao nego ikad, smatra Vuk Maraš, izvršni direktor Medijske asocijacije Jugoistočne Evrope. ,,Mediji su se pokazali kao ključni faktor, ne samo u informisanju građana, već i u njihovoj edukaciji kako bi se spriječilo širenje pandemije. Finansijske probleme medija u ovim vanrednom uslovima nadležni jesu prepoznali, kroz određene mjere pomoći, ali obim i trajanje krize pokazuju da je veća pomoć neophodna”.

Maraš smatra da vlade regiona moraju hitno proširiti obim pomoći medijima.

Predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović je, krajem protekle sedmice, primio predsjednika Hrvatskog novinarskog društva (HND) Hrvoja Zovka i predsjednicu Sindikata novinara Hrvatske (SNH) Maju Sever koji su mu predstavili prijedlog mjera za pomoć medijima. HND i SNH predložili su da Vlada za novinare i medije donese posebne mjere budući da nijesu bili obuhvaćeni dosadašnjim mjerama. Kao ključne mjere istakli su osnivanje kriznog fonda putem kojega bi se pomoglo novinarima neprofitnih i lokalnih medija, te slobodnim novinarima, fotoreporterima, snimateljima i ostalim medijskih radnicima. Predložili su zaštitu zaposlenih u medijima tako što će se finansijska pomoć države usloviti obavezom vlasnika medija da ne otpuštaju zaposlene niti im smanjuju plate.

Dragan Sekulovski, izvršni direktor Udruženja novinara Sjeverne Makedonije, izjavio je da su novinarska udruženja zatražila od Vlade hitne subvencije za medije: ,,Takođe smo tražili da se medijima pomogne kao i  ostalim privrednim sektorima koji su najviše pogođeni krizom i taj je zahtjev djelimično prihvaćen – mediji su dio prvih sektora koji će koristiti ovu državnu pomoć”.

On navodi da je krajem marta medijski regulator vratio godišnje naknade u iznosu od 1,2 miliona eura, te da je to značajna pomoć privatnim televizijama i radio stanicama. ,,I pored toga što je najavljena pomoć, neki mediji su počeli s otpuštanjem novinara. Imali smo slučaj s nekoliko internet medija kompanije NET Media Group Dooel – vlasnik je petorici novinara uručio otkaze bez ikakvog posebnog objašnjenja”, navodi Sekulovski.

Borka Rudić, generalna sekretarica udruženja BiH novinari, kazala nam je da, uprkos brojnim zahtjevima, država na svim nivoima administrativne vlasti (država, pa dva entiteta, Brčko District i 14 različitih vlada, itd…) nije poduzela bilo kakve mjere pomoći, podrške i zaštite medijske industrije.

,,BH novinari se zalažu za formiranje posebnog Fonda za pomoć medijima. Prema informacijama kojima raspolažemo, prošle godine je izdvojeno više od tri miliona eura za podršku telekomunikacijskom i medijskom sektoru. Ta sredstva, koliko znamo, nisu potrošena niti su preusmjerena za druge potrebe. BH novinari će insistirati da se taj iznos u potpunosti ili djelimično odredi za formiranja fonda za pomoć medijima u BiH”, najavljuje Rudić.

Ona ističe da se u BiH govori o padu komercijalnih prihoda u medijskoj industriji za čak 80 odsto. Sljedstveno tome počela su i otpuštanja zaposlenih – u kompaniji Oslobođenje otpušteno 10 novinara i još sedam uposlenika u televiziji Kanal O, koja djeluje u okviru Oslobođenja. Sarajevski Radio Stari Grad je prekinuo saradnju i ugovor sa tri zaposlena. Otpuštanja novinara u ova dva medija izazvali su burne rekcije u javnosti, posebno što je među otpuštenima bio i jedan broj starijih novinara i novinarki, koji će teško naći drugi posao. U javnom servisu BHRT su svim zaposlenim smanjene plate za 10 odsto, zbog pada naplate RTV takse.

,,Strahujem da nam tek slijedi suočavanje sa masovnijim otkazima u medijima, jer ćemo ekonomske i finansijske posljedice pandemije Covida19 tek početi osjećati u idućih šest mjeseci, kao i posledice drastičnog smanjenja komercijalnih prihoda i potpunog zastoja u svim životnim oblastima”, zaključuje Rudić.

Ni u Srbiji država nije predvidjela nikakve posebne mjere pomoći medijima već važe iste mjere kao i za sve ostale privredne subjekte, objašnjava Tamara Filipović-Stevanović iz Nezavisnog udruženja novinara Srbije (NUNS).

NUNS je tražio da se umanje porezi i doprinosi ili da se mediji oslobode plaćanja ove obaveze, a država je donijela odluku da se ove obaveze mogu odložiti do kraja godine, a onda plaćati u ratama od početka 2021.

,,Za sada nemamo informaciju da je bilo, niti da je najavljeno neko masovnije otpuštanje radnika u medijima, ali pribojavamo se smanjenja plata jer je komercijalni prihod od oglašivača u medijima jako skroman ukoliko ga uopšte ima, a to se naročito odnosi na lokalne medije”, kaže Filipović-Stevanović.

Vlada Srbije je 28. marta donijela Zaključak kojim se određuje informisanje stanovništva o stanju i posljedicama zarazne bolesti COVID-19. Zaključak je ostavljao opasnu mogućnost da bi mediji i novinari mogli odgovarati za širenje dezinformacija i u slučaju da sagovornik (u svojstvu nezavisnog eksperta, građanina, političara, medicinskog radnika i sl.) komentariše postojeća rješenja koja država preduzima u toku pandemije, što u potpunosti parališe dijalog o trenutno važnoj temi u državi, ističe Filipović-Stevanović. Ovaj Zaključak je povučen nakon četiri dana, ali je u tom periodu novinarka Ana Lalić pritvorena zbog obavljanja svog posla u javnom interesu, a 27.04. krivična prijava protiv Ane Lalić je povučena čime je dokazano da je ova mjera imala za cilj da ograniči slobodan protok informacija.

Filipović-Stevanović zaključuje da je opšta slike stanja medijskih sloboda dosta pogoršana od početka pandemije, te da su postojali ozbiljni pokušaji države da ograniči slobodu medija.

U prilogu slobode medija u Crnoj Gori, nedavno je u izvještaju Crna Gora i korona – stanje nacije u prvih šest sedmica, Centra za građansko obrazovanje (CGO) objavljeno da ,,nijedan medij i medijska organizacija nijesu našli ništa sporno u konferencijama za novinare Nacionalnog koordinacionog tijela bez novinara”. Pres konferencije bez novinara bila je jedna od prvih Vladinih mjera, a ukinuta je nedavno. I u Srbiji je takva praksa bila uspostavljena, pa je morala biti ukinuta nakon kritika nezavisnih medija i medijskih udruženja. Ovo već nema veze sa krizom i finansiranjem, više je stvar vlasničkih i unutarredakcijskih odnosa i dogovora.

Predrag NIKOLIĆ

 

Ovaj članak je dio projekta koji Institut za medije spovodi uz podršku britanskog Ministarstva vanjskih poslova, posredstvom Britanske ambasade u Podgorici I Nacionalnog fonda za demokratiju iz SAD-a. Stavovi izrečeni u ovom tekstu isključiva su odgovornost Instituta za medije I autora I ni na koji način ne odražavaju stavove donatora projekta.

www.mminstitute.org

http://www.mminstitute.org/20200508.html 

Komentari

POVEZANE VIJESTI:

FOKUS

VESKO BAROVIĆ, VESNA BRATIĆ, BLAŽO ŠARANOVIĆ…: Lutrija pravde

Objavljeno prije

3 dana

na

20 Februara, 2026

Objavio:

Kada svedemo saldo hapšenja u prethodnih osam dana, uočljivo je da se osumnjičeni terete za djela počinjena između 2018. i 2021. godine. Tom brzinom, aktuelni ministri, državni direktori i njihovi saradnici iz privatnog sektora mogu početi da strahuju od eventualnog dolaska istražitelja i policije na njihova kućna vrata negdje od prve polovine naredne decenije. Ako sve bude išlo po planu i hitnom postupku

 

 

Svjedočimo novoj ofanzivi crnogorskog tužilaštva.

Kritičari aktuelnih vlasti tvrde da je riječ o proračunatom pokušaju da se, nizom privođenja i procesuiranja osoba koje su svojevremeno imali veliku (van)institucionalnu moć, preusmjeri pažnja javnosti sa problema objelodanjenih bjekstvom Miloša Medenice i Lidije Mitrović. I naknadno demonstriranog odsustva koordinacije između pravosudne i izvršne vlasti na zajedničkim poslovima.

Prvo je, prošlog petka, uhapšen Veselin Barović. Kontroverzni biznismen iz vremena prvobitne akumulacije kapitala švercom, burazerskim privatizacijama i berzanskim špekulacijama, pritvoren je po nalogu Osnovnog državnog tužilaštva u Podgorici, zbog sumnje da je počinio krivično djelo utaje poreza.  Iz Uprave policije su saopštili kako Barović, po sumnjama istražitelja, poreznicima nije prijavio 3,7 miliona eura koje je 2018. godine zaradio na razlici između kupovne i prodajne cijene akcija neimenovanog preduzeća u kome je bio manjinski vlasnik. „Na taj način je, po osnovu obračuna poreza na kapitalnu dobit za 2018., utajio porez u iznosu od 331.893,36 eura, čime je ostvario protivpravnu imovinsku korist u navedenom iznosu, a na direktnu štetu Budžetu Crne Gore“, predočeno je iz UP. Barović je saslušan i pušten, a istraga se nastavlja.

Nešto starija publika tog biznismena pamti i po mnogo atraktivnijim pričama iz rubrike crna hornika, neprocesuiranim optužbama za međunarodni šverc cigareta, osnivanje i upropašćavanje privatizacionog Eurofonda, gazdovanjem ulcinjskom Solanom i pokušajem njenog pretvaranja u građevinske parcele… Mlađima, opet, ime Veselina Barovića ne znači mnogo, pošto se kontroverzni biznismen prije desetak godina povukao sa prve linije javne scene.

Slijedila su nova hapšenja. Najveću pažnju privuklo je privođenje i zadržavanje u pritvoru Vesne Bratić, nekadašnje ministarke obrazovanja, nauke, kulture i sporta u Vladi Zdravka Krivokapića. Specijalno državno tužilaštvo nije se oglašavalo, pa su mediji i analitičari pokušali samostalno odgonetnuti razlog zbog koga se Bratić sumnjiči za zloupotrebu službenog položaja.

Prva pretpostavka vodila je na opštepoznatu sječu direktora  iz 2021. Tada je Bratićkino Ministarstvo, ne izvršavajući obavezu imenovanja polovine članova školskih odbora, dovelo sve direktore ovdašnjih osnovnih i srednjih škola u poziciju da krše zakon. Da bi ih onda, i zato, smijenilo. Više od 150 ljudi, među kojima je bila i jedna pokojnica (u resornom Ministarstvu nijesu registrovali da je direktorka jedne škole umrla, pa su napisali rješenje o njenoj smjeni). Na njihova mjesta, prema tvrdnjama upućenih, imenovane su osobe sa popisa avgustovskih pobjednika, onako kako su oni po dubini podijelili osvojene državne funkcije.

Smijenjeni su tražili zaštitu suda. I dobili je. Neki postupci još traju, ali je aktuelna ministarka prosvjete Anđela Jakšić Stojanović prošle godine objelodanila da je država zbog nezakonitih smjena školskih direktora isplatila više od 400 hiljada eura. Ceh nije konačan.

Problem sa ovom hipotezom bila je činjenica da je sve ovo poznato, a dijelom i pravosnažno presuđeno,već godinama. Kako se SDT „dosjetio“ nečega što je ispričana priča još od 2021?

U razmatranje je uzet nalaz Državne revizorske institucije (DRI) iz septembra 2022., u kome je rad Ministarstva kojim je rukovodila Vesna Bratić ocijenjen „dvostrukim negativnim mišljenjem“. Riječ je o budžetu koji je vrijedio 220 (tadašnjih) miliona eura, a konstatovane nepravilnosti navele su čelnike DRI da dokument, nakon zvanične prezentacije, dostave tužilaštvu.

Višemilionske isplate bez dokumentacije, neslaganja u evidenciji, nepravilan ili neosnovan prenos sredstava, nedokumentovani rashodi, konsultantski ugovori bez pravnog osnova, javne nabavke suprotne zakonu… To je tek dio nepravilnosti konstatovanih u Izvještaju DRI.

Nedovoljno za SDT. Ili su nepune četiri godine premalo vremena da obrade predmet. Pošto se pokazalo da nezakonito potrošeni milioni, odnosno, stotine hiljada eura štete proizvedene nezakonitim otkazima školskim direktorima nijesu razlog Bratićkinog hapšenja.

Suprotno medijskim pretpostavkama, Bratić se tereti zbog toga što 2021. nije razriješila još 40-tak školskih direktora koji su se, zahvaljujući resornom Ministarstvu, našli u istom pravnom problemu kao i njihove smijenjene kolege. „Nakon analize cjelokupne dokumentacije SDT našlo je do stepena osnovane sumnje da je službeni položaj zloupotrijebljen u smislu nerazrešenja četrdeset direktora obrazovnih ustanova iako ta lica nijesu u potpunosti ispunila obaveze…“, navodi se u Rješenju o zadržavanju bivše ministarke koje je citirala E televizija.

Sad čekamo rasplet. Može li se Bratić odbraniti od optužbi pozivajući se na pravosnažne presude po kojima su tadašnje smjene direktora bile nezakonite? Ili će SDT uspjeti da optuži, pa na sudu dokaže da je nekadašnja ministarka kriva zato što je, postupajući selektivno, izbjegla da napravi totalnu štetu.

Možda u daljem postupku saznamo i zašto je tih 40 direktora ostalo na radnom mjestu. Ministarstvo je zaboravilo da ih smijeni? Ostali su na pozicijama nakon što je utvrđeno/procijenjeno da su po mjeri novih vlasti? Ili njihova radna mjesta nijesu zavrijedila pažnju privilegovanih da do funkcija dođu podjelom vlasti po dubini.

Do tada, vrijedi se osvrnuti na politički rukavac započetog pravosudnog postupka.

Predsjednik Skupštine Andrija Mandić završio je sjednicu parlamenta monologom kojim je iskazao želju da Vesnu Bratić „ohrabri da izdrži sve nevolje kroz koje će proći“. Nakon što se požalio: „Danas je čitava Crna Gora mogla vidjeti jedan odnos prema nekadašnjoj ministarki prosvjete, profesorici Univerziteta, doktoru nauka Vesni Bratić, koja je tretirana kao najobičniji kriminalac, stavljanjem onih lisica na ruke”.

Mandiću se pridružio Goran Danilović, predsjednik partije (Ujedinjena CG) u kojoj je Bratić našla svoje mjesto nakon odlaska sa ministarske funkcije. „Ono što je Vesna Bratić uradila 2021. i 2022. godine, čisteći školstvo od (DPS) političkog taloga je za medalju, a ne za zatvor“, poručio je Danilović sa protesta koji je njegova partija organizovala pred zgradom Vrhovnog tužilaštva.

U odbranu bivše ministarke stala je i Eparhija budimljansko-nikšićka SPC. „U državi koja ovako postupa sa Vesnom Bratić, nije uhapšena samo ona, nego i svaki građanin sa živim osjećanjem za istinu i pravdu“, sažetak je njihovog saopštenja u kome je, uz opštekonstatovani problem lisica na rukama, naglašeno da se „proces protiv nje sprovodi kao čin javne političke odmazde“.

Nakon što su Medenica i Mitrović izbjegli odlazak na služenje zatvorske kazne, bilo je očekivano da će tužioci i sudije mnogo lakše tražiti i izricati mjeru pritvora. Između ostalog, da se sačuvaju od pojavljivanja na naslovnim stranama. Predsjednik parlamenta previđa i da Vesna Bratić nije prvi doktor nauka i univerzitetski profesor  sa lisicama na rukama. Sredinom 2022. (slučaj Plantaže) uhapšena su dva univerzitetska profesora i jedan akademik. Nikome u vlasti to nije smetalo. Do danas im nije izrečena ni prvostepena presuda.

Sa najmanjom pažnjom javnost je propratila hapšenje bivšeg direktora Uprave za imovinu Blaža Šaranovića i Budvanina Duška Radunovića, vlasnika firme Stan projekt. Ta priča zaslužuje mnogo veću pozornost.

Šaranović i Radunović su, po nalogu SDT, uhapšeni zbog sumnji na zloupotrebe tokom kupovine poslovne zgrade na uglu bulevara Stanka Dragojevića i Ivana Crnojevića (kod mosta Milenijum, uz zgradu NLB banke) koja je 2020. godine kupljena sa naumom da se u njoj prostorno zbrinu Monstat (Uprava za statistiku), dio Ministarstva za ljudska i manjinska prava i Zaštitnika imovinsko pravih interesa Crne Gore.

Uprava za nekretnine tada je, po prilično ubrzanoj proceduri, realizovala odluku Vlade Duška Markovića da se pronađe i kupi adekvatna zgrada. Tender u kome je tražen  završeni prostor po sistemu „ključ u ruke“, izmijenjen je tako da je naknadno zatražen nezavršen prostor („siva faza“) koji se opisom u potpunosti podudarao sa kupljenim objektom.

U kupljenoj zgradi ima pet podzemnih etaža sa 81 parking mjestom i 1.303 kvadrata tehničkih prostorija. Tenderskim uslovima je tražena zgrada sa minimum 75 parking mjesta u garaži i da ima između 1.300 i 1.400 kvadrata tehničkih prostorija. Ponuđena zgrada ima 4.313 kvadrata poslovnog prostora, dok je tenderskim uslovima traženo da ima između 4,3 i 4,6 hiljada kvadrata. Slučajnost?

Medijima je ovaj posao pažnju privukao još u vrijeme njegove realizacije. Pa je primijećeno da je zgrada preplaćena (skoro devet miliona u odnosu na pet koliko bi bila njena tadašnja „realna“ tržišna vrijednost), a da su ponuđači nekretnina povezana lica (kompanije vlasnički povezane sa Novim Volvoxom i braćom od stričeva Milanom i Vladanom Ivanovićem).

Pet godina nakon medijskih napisa, za državnu kupovinu poslovne zgrade u centru Podgorice zvanično se zainteresovao i SDT. Saopštili su da službenici SPO, po njihovom nalogu, izvršavaju „hitne dokazne radnje“ prema više lica zbog postojanja osnova sumnje da su tokom ove trgovine „učinila krivična djela zloupotreba službenog položaja“. Međutim, postoje indicije da su se SDT i SPO pričom o Vladinoj kupovini zgrade u centru Podgorice (usput, ista ne zadovoljava tehničke i bezbjednosne standarde koje EU i NATO očekuju od sjedišta Monstata) počeli baviti još 2021. godine. Uz očekivanja da bi istraga mogla otići i više i šire od njenog sadašnjeg obuhvata. Onda je „nešto“ uticalo da istraga zamre.

Može li biti da su to zvanično ne pomenuti, a zapravo ključni, akteri afere?

Kada svedemo saldo hapšenja prethodnih osam dana, uočljivo je da se osumnjičeni terete za djela počinjena između 2018. i 2021. godine. Tom brzinom, aktuelni ministri, državni direktori i njihovi saradnici mogu početi da strijepe od eventualnog dolaska istražitelja negdje od prve polovine naredne decenije. Ako sve bude išlo po planu i hitnom postupku.

 

Veskobar jednog doba

Prenosimo dio jednog od mnoštva tekstova iz Monitora koji su posvećeni Veselinu Baroviću, svojevremeno jednom od najmoćnijih ljudi u Crnoj Gori:

U martu 2002., zbog navodno neprikladne Barovićeve izjave sa jednog dobrotvornog skupa u hotelu Crna Gora kako neće dati novčani prilog „jer se ne slaže sa politikom ambasadora SAD u Beogradu”, dio tiraža dnevnog lista Publika je uništen u štampariji a izjava je uklonjena.
Barović je, zbog svog kafanskog života, 2004. dospio pred istražnog sudiju u slučaju ubistva Duška Jovanovića. Ispitivan je na okolnosti da je u noći smaknuća bio gost u Maniji, noćnom baru u podrumu hotela Crna Gora. Prema tvrđenju svjedoka, Barović je tada viđen u društvu Damira Mandića, osuđenog za saučesništvo u ubistvu. Pred istražnim sudijom Barović je potvrdio kako se poznaje sa Mandićem, takođe i sa Vukom Vulevićem i Arminom-Mušom Osmanagićem koji su kobne večeri bili gosti Manije.
Tri godine kasnije Barović nije bio samo svjedok već i osumnjičeni za krivično djelo ugrožavanja bezbjednosti. Barović i njegov pratilac Radislav-Rade Živković 2007. su u više navrata navodno prijetili radnicima kockarnice hotela Maestral.
U oktobru 2008. tokom procesa nepravosnažno osuđenoj zločinačkoj grupi za ubistvo inspektora Slavoljuba Šćekića su pročitane službene policijske zabilješke. Na kontrolnim punktovima kod Budve 2005. u dva navrata registrovan je Ljubo Vujadinović (jednom prilikom s njim je bio Milan-Čila Šćekić) kao vozač džipa ML mercedes u Barovićevom vlasništvu.
Srećko Kestner je 2001. u intervjuu za Nacional kazao kako su od septembra 1994. poslove tranzita duvana  „preuzela četvorica Italijana koja su radila zajedno s crnogorskom grupom predvođenom Veskom Barovićem”, te da se svaki brod sa cigaretama, koji je uplovljavao u Bar, „morao pismeno najaviti firmi MTT koju je osnovao Barović”…

Iz teksta „Veskobar – životna priča uspješnog crnogorskog biznismena“, Monitor, 9. decembar 2009. 

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

CRNA GORA IZMEĐU KRIMINALNIH UMOVA I VJEŠTAČKE INTELIGENCIJE: Il’ je đavo, ili su mađije

Objavljeno prije

3 dana

na

20 Februara, 2026

Objavio:

Dok smo zaokupljeni pitanjem da li je u video javljanjima odbjegli Miloš Medenica ili njegov AI „imitator“, malo ko se pita – šta je manje zlo u ovoj priči? Da se odbjegli organizator kriminalne grupe sprda sa bezbjednosnim sektorom ili da je u pitanju AI manipulacija sa kojom država nije kadra da se izbori. U oba slučaja nema odgovora na pitanje – pod čijom se sada zaštitom nalazi odbjegli Miloš Medenica, i za čiji intres se pojavljuje, ako se ovo radi uz njegovo saučesništvo

 

 

Preko noći se desila smjena generacija. Do juče smo na pomen prezimena Medenica znali da se radi o Vesni, danas je to sutkinjin sin. Slučajno ili ne, to ide uporedo sa tehnološkim razvojem društva, i prelaskom sa starih na moderne metode urušavanja sistema.

Miloš Medenica je osuđen da je organizovao kriminalnu grupu, čija je članica i njegova majka, dugogodišnja čelnica Vrhovnog suda Crne Gore i jedan od stubova prethodnog režima. Na dan kad  mu je izrečena presuda, Medenica je  bjekstvom iz stana uspio izbjeći hapšenje zbog desetogodišnje robije. Crna Gora nije ni slutila u kom će se pravcu razviti ta priča. Iz policijskog vrha su tvrdili da znaju ko su pomagači u bjekstvu i odjednom zaćutali. Ime nikada nijesu izgovorili. Crna Gora nije ni slutila u kom će se pravcu razviti ta priča.

Ubrzo je javnost počela da prima poruke od odbjeglog ili nekog ko se izdaje da je on. U seriji snimaka koji su postali viralni akter šalje podrugljive poruke bezbjednosnim strukturama.

Dok su službe i javnost zaokupljeni pitanjem da li je u video javljanjima  odbjegli Medenica ili njegov AI „imitator“, malo ko se pita – šta je manje zlo u ovoj priči? Da se odbjegli organizator kriminalne grupe sprda sa bezbjednosnim sektorom ili da je u pitanju AI manipulacija sa kojom država nije kadra da se izbori.

Stručnjaci i alati uz pomoć kojih su proteklih dana vještačeni video sadržaji davali su različita tumačenja. Većinom se analitičari slažu da dostupni snimci ne daju dovoljno informacija i da bi trebalo imati originalni fajl kako bi se sa većom sigurnošću moglo tvrditi da li je snimak pravi ili lažan. Ovo su potvrdili i AI stručnjaci koje smo kontaktirali uz opasku da sa ovakvim materijalom dostupnim za analizu svi mogu napraviti scenario za priču koju žele da ispričaju. Zaključivanje o autentičnosti otežava loš kvalitet snimaka, velike kompresije, odabir kadra, loše svjetlo, nedostatak scenografije…

Nakon prvog objavljenog snimka javili su se iz MUP-a. „Ovakve aktivnosti predstavljaju oblik hibridnog djelovanja organizovanih kriminalnih i interesnih struktura, koje sada koriste i savremene tehnološke alate i informaciono-propagandne metode radi ostvarivanja svojih ciljeva”, saopštili su uz šturo objašnjenje da se radi o lažnom i manipulativnom sadržaju. Bez detaljnije analize rekli su da je video izrađen korišćenjem alata zasnovanih na vještačkoj inteligenciji sa ciljem stvaranja lažne predstave i dovođenja javnosti u zabludu. Javnosti je ostalo da im (ne)vjeruje na riječ.

Termin deepfake, nastao je spajanjem pojmova deep learning i fake i odnosi se na hiperrealistične video zapise napravljene da liče na stvarne osobe. Deepfake koristi neuronske mreže koje analiziraju velike skupove podataka kako bi replicirale izraze lica, ponašanje, glas i način govora neke osobe. Svaki trzaj i tik je značajan.

Deepfake tehnologija nije ilegalna, niti su svi takvi sadržaji zlonamjerni. U zavisnosti od sadržaja, neki krše zakone o zaštiti podataka, pravila o sadržaju bez pristanka… Ukoliko su ovi snimci lažni, i Miloš Medenica je žrtva prevare. Zato ima onih koji ćutanje njegove porodice  smatraju znakovitim.

Ova tehnologija je svjetska tema, samo je brže nego što smo očekivali uplovila u naše dvorište. Dospjela je u fokus 2017. godine, kada su se na internetu pojavili video zapisi javnih ličnosti, uključujući Obamu, Cukerberga…. Iako su neki od njih napravljeni radi zabave, mnogi, poput lažnog snimka eksplozije u blizini Pentagona, izazvali su haos i strah u javnosti. Čak i turbulencije na berzi. Kako su AI alati postali dostupniji široj javnosti, tehnologija se sve više zloupotrebljava.  Krađa identiteta, prevare, kršenja privatnosti podataka i intelektualne svojine, prijetnje nacionalnoj bezbjednosti… Nebo je granica.

Jedna od ranih dipfejk prevara koja je ciljala na ozbiljna pitanja desila se početkom rata u Ukrajini. Na internetu se pojavio snimak Volodimira Zelenskog koji poziva Ukrajince na predaju. Okom se mogla uočiti nesavršena manipulacija. Četiri godine su prošle od tada. Svijet je postao komplikovanije mjesto, a tehnologija napravila skok od sedam milja. Manipulacije poput ove sa Zelenskim danas može napraviti svaki desetogodišnjak sa pristupom internetu i open source alatkama. Ono što se danas dešava na ovom polju, znatno je složenije. I opasnije.

AI alati postaju jeftiniji, dostupniji i lakši za upotrebu, politički deepfake sadržaji su i efikasniji. Danas ih nerijetko dijele i oni koji bi trebalo da ih kontrolišu. Elon Mask je šerovao video potpredsjednice Kamale Haris na svojoj platformi X. U videu ona komentariše kako je četiri godine bila pod tutorstvom vrhunskog lutka duboke države, divnog mentora, Džoa Bajdena. I on je bio žrtva ovakve prevare kada su glasači u Nju Hempširu u januaru 2024. dobijali pozive sa generisanim Bajdenovim glasom. Savjetovano im je da ne izlaze na predizbore te godine. Naravno da je i sadašnji predsjednik Donald Tramp odmah prihvatio čari ove tehnologije. U avgustu iste godine na Truth Social objavio AI-generisanu podršku pjevačice Tejlor Svift. AI je postala stalna stavka u predizbornim kampanjama širom svijeta.

Među prvima su u Južnoj Koreji zabilježeni i slučajevi gdje su seksualni prestupnici koristili deepfake tehnologiju za kreiranje sadržaja koji uključuje maloljetnike.

Nedavne studije pokazale su da je i do 98 odsto svih deepfake sadržaja na internetu seksualno eksplicitno i neodobreno, pri čemu 99 odsto takvog sadržaja cilja žene. Kriminalci sve češće proizvode lažne seksualne materijale koristeći javno dostupne fotografije i ucjenjuju žrtve. Žrtve često nisu ni svjesne da je njihov lik iskorišćen dok ne dobiju prijetnje ili zahtjeve.

Jedan o novijih slučajeva je i onaj u kome su francuski tužioci u okviru preliminarne istrage koja se odnosi na eksplicitne deepfake sadržaje i slike seksualnog zlostavljanja djece naredili pretres tih prostorija. To se desilo nakon što se prošlog mjeseca, Muskov AI chatbot Grok suočio sa masovnom kritikom korisnika koji su tvrdili da aplikacija digitalno skida odjeću ljudima, prvenstveno ženama, a u nekim slučajevima i djeci.

Više država započelo je konkretne regulative, pri čemu EU prednjači u standardizaciji načina na koji kompanije koriste AI. Ovdje  se kriju neke od prepreka između prekoatlantskih partnera. SAD su za manje restriktivne prakse od onih koje se planiraju u EU.

Materijal proizveden uz pomoć AI prijeti da erodira temelje demokratskog života. Tehnološke kompanije razvijaju alate za otkrivanje deepfake sadržaja. Taj proces je spor i kasni za inovacijama na koje bi trebao da odgovori. Prethodnih dana smo imali prilike da čujemo da ima kompanija i u Crnoj Gori koje su se uhvatile u koštac sa ovom pričom. Dok se izazovi gomilaju, prvi korak mora biti podizanje svijesti javnosti o ovim oblicima prevara i socijalnog inženjeringa. Na tome se radi jako malo.

Četiri su godine prošle od kada su serveri Vlade Crne Gore i mnogih državnih institucija bili višednevna meta najintenzivnijih sajber napada zabilježenih kod nas. Nejake na ovom polju, za saniranje posljedica domaće su vlasti pozvale stručnjake FBI. Potom je u Crnoj Gori krenulo  osnivanje institucija koje bi se bavile sajber zašitom i sigurnošću. Stručnjaci kažu da je situacija danas znatno bolja nego u avgustu 2022. kada su se napadi desili. A odakle su se još ne znamo.

„Usvojen je Zakon o informacionoj bezbjednosti, usklađen sa NIS2 direktivom, formiran je državni CIRT, kao i savremeni G-SOC, gdje mladi eksperti koriste najnaprednije alate za prevenciju i odgovor na sajber incidente. Takođe, nedavno je osnovana Agencija za sajber bezbjednost, koja će operativno povezivati sve aktere kritične infrastrukture“, govorio je nedavno ministar javne uprave Maraš Dukaj. Ovih dana vidimo da smo daleko od sigurne kuće.

Tek u decembru 2024. godine urađen je predlog odluke o osnivanju Agencije za sajber bezbjednost. Agencija je planirana u Strategiji sajber bezbjednosti Crne Gore od 2022. godine do 2026. Prije nekoliko dana saznali smo da se još radi na njenom pokretanju. U punim kapacitetima bi mogla startovati sredinom godine. Pred četvrtu godišnjicu sajber napada na crnogorske institucije.

Ako ovako agilno radimo na najvažnijem pitanju sajber bezbjednosti, onda ne treba da čudi što se o snimcima odbjeglog Medenice nadležne institucije oglašavaju saopštenjima bez ikakvih forenzičkih dokaza. Vlasti kao da su udarile štrik na ovu priču onog momenta kada su rekli da se radi o AI generisanom sadržaju. Ko kreira sadržaj i izvrgava ruglu bezbjednosni sistem izgleda je vlastima manje bitno pitanje. Po svemu što se do sada vidi, opravdana je pretpostavka da iza snimka ne stoji pojedinac, već  organizovana tehnlološki verzirana grupa.

Nije potrebno biti tehnološki mag, već se poslužiti logikom: Miloš Medenica nema nakon uspješnog bjekstva razlog da se izlaže riziku i provokativno se pokazuje. Njemu  treba tajnost, ona ga štiti. Onima pod čijom je sada zaštitom, može biti treba uznemiravanje javnosti i dodatno  dočaravanje nesposobnosti  vlasti. Ko su oni, jesu li  organizovani kriminalci ili policajci – vlast je dužna da odgovori. Više sagovornika na ovu temu u medijima je pominjalo da ne treba isključiti ni nevidljivi potpis neke službe. Reklo bi se – organizovanije i inovativnije od naše.

Svijetu predstoji duga i nezvjesna borba  sa sve inovativnijim sistemima zloupotrebe. Mi tek treba da shvatimo da smo dio velikog svijeta. Mnoga preimućstva tehnološkog razvoja mogu nas  zaobići. Negativne posljedice neće. Tu su. I Miloš i mađije.

Dragan LUČIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

MISTERIJA KORITA ĆEHOTINE: Rijeka za potkusurivanje

Objavljeno prije

3 dana

na

20 Februara, 2026

Objavio:

Slike presušenog novog korita Ćehotine, čija je vrijednost 20 miliona eura, i vode koja protiče starim koritom objavljene su u pojedinim ovdašnjim i beogradskim medijima. Iz Rudnika uglja demantuju  tvrdnje da je novo korito puklo. Zbog poplava, kažu, imaju probleme koji će biti sanirani

 

 

Prema informacijama koje je Monitor dobio iz Pljevalja,  novo korito rijeke Ćehotine, čija izgradnja je koštala 20 miliona eura, puklo je a rijeka teče starim kanalom. Slike presušenog novog i vode koja protiče starim, objavljene su u na društvenim mrežama i pojedinim medijima. Iz Rudnika uglja demantuju ove tvrdnje, objašnjavajući da zbog poplava imaju probleme ali da će oni biti sanirani.

Ćehotina je novim koritom potekla 23. decembra prošle godine. Svečanom događaju puštanja rijeke u novo korito prisustvovali su izvršni direktor Rudnika ufglja Pljevlja (RUP) Nemanja Laković, ministar energetike i rudarstva Admir Šahmanović, kao i predstavnici Elektroprivrede Crne Gore (EPCG).

“Danas smo završetkom ovog projekta obezbijedili višestruku korist za građane Crne Gore, RUP i EPCG. Naš energetski sistem i RUP sada funkcionišu znatno bezbjednije. Kao što znate, prije dva mjeseca suočili smo se sa masivnim klizištima izazvanim približavanjem fronta radova rijeci Ćehotini. Danas naši rudari mogu makar djelimično da odahnu, jer ulazimo u zonu bezbjednijeg i sigurnijeg rada. Projekat je realizovan u predviđenom, čak i skraćenom roku, uz puno poštovanje tehničke dokumentacije, zakonskih procedura i mjera zaštite životne sredine“, istakao je Laković.

Iz Rudnika su ranije kazali da se izmještanjem rijeke stvaraju uslovi za eksploataciju uglja do 2049. godine.Da to nije urađeno Termoelektrana Pljevlja bi stala, objašnjavali su nadležni, što bi imalo katastrofalne posljedice za energetski sistem. Izmještanje rijeke bilo je neophodno zbog napredovanja rudarskih radova prema postojećem koritu Ćehotine.

“Puštanjem u probni rad novog korita rijeke Ćehotine završavamo jedan dugotrajan i složen proces, koji je bio neophodan za stabilnost energetskog sistema i zaštitu važnih državnih resursa. Svjesni smo da energetski sektor danas stoji pred ozbiljnim izazovima. Pred nama je period u kom moramo rješavati naslijeđene probleme i završavati projekte koji su se predugo odlagali. Ovaj projekat pokazuje da je to moguće kada postoji vizija, saradnja i odgovornost. Naša obaveza je da donosimo odluke koje obezbjeđuju razvoj, ali i čuvaju prirodne resurse i interese građana.“, kazao je Šahmanović.

Vlada je ovaj projekat proglasila poslom od javnog interesa. Prvobitna planirana cijena bila je 14 miliona eura, da bi na kraju iznosila blizu 20 miliona. Radove je izveo Konzorcijum HSV Preduzeće za hidrogradnju i niskogradnju i visokogradnju iz Vlasotinca, ,,Opticus ing” iz Beograda i Privredno društvo za projektovanje inžinjering i izvođenje radova ,,Kolubara” iz Mionice.

Dio domaćih medija je protekle sedmice prenio  pisanje srpskog tabloida Alo o pucanju novog korita Ćehotine i prodoru vode u rudarski kop. ,,Sistem proizvodnje električne energije u Crnoj Gori ušao je u najozbiljniju krizu u poslednjoj deceniji, nakon što je propast projekta izmještanja rijeke Ćehotine doveo do praktičnog kolapsa proizvodnje uglja u pljevaljskom basenu”, pisao je srpski tabloid krajem protekle sedmice. Navedeno je i da ,,Termoelektrana Pljevlja trenutno raspolaže količinama uglja koje omogućavaju rad u trajanju ne dužem od 30 dana, nakon čega se otvara pitanje opstanka proizvodnje električne energije iz ovog postrojenja. Istovremeno, eksploatacija uglja u Rudniku uglja Pljevlja je faktički zaustavljena, jer je oštećeno korito Ćehotine ugrozilo i sam površinski kop”.

Iz Rudnika uglja za Monitor kažu da su ,,u posljednih nekoliko dana pojedini regionalni i lokalni tzv. mediji plasirali  netačne informacije vezane za rad RUP-a i projekte koje izvodimo”.

Objašnjavaju da se, shodno projektu, Ćehotina nalazi u šestomjesečnom probnom radu.Demantuju da je bilo većeg oštećenja u novom koritu rijeke Ćehotine. Usljed nepovoljnih vremenskih uslova, odnosno pojave bujičnog toka primijećeni su manji tehnički nedostaci i njihovo otklanjanje je u toku, kažu iz Rudnika,

,,Veliki priliv vode i neadekvatno očišćeno staro korito rijeke Ćehotine izazvali su prelivanje vode na ulivu starog i novog korita, što je pokazalo da se i staro korito mora detaljno očistiti, a dio tih poslova ekipe Rudnika uglja Pljevlja su već završile. Na novom koritu u toku su projektom definisane kontrole spojeva folije i ojačavanje spojeva folije sa tzv gabionima. Svaka faza na projektu prolazi kroz tehničku provjeru i detaljna ispitivanja, a po utvrđivanju ispravnosti od strane nadležnih komisija, uslijediće zatvaranje tunela starog korita rijeke Ćehotine, čime će projekat biti u potpunosti završen. U skladu sa tim, povremeno preusmjeravanje rijeke u staro korito je po planu probnog rada i biće urađeno nekoliko puta do konačnog završetka projekta, što je i praksa u ovakvim slučajevima”, kažu iz Rudnika uglja.

Navode da je veliki priliv voda u januaru, kakav nije zabilježen u poslednjih 20 godina, od 100.000 kubika na dnevnom nivou uslovio je petnaestodnevnu obustavu rada na otkrivci: ,,Radni uslovi su bili otežani usled niskih temperatura, što je dodatno usporilo rad i povećalo rizik od klizišta zbog komplikovanih geotehničkih uslova u samom kopu te je zahtijevalo potrebu za posebnim mjerama odvodnjavanja i stabilizacije kosina. Napominjemo da je, uprkos izvođenju radova po rudarskom projektu, eksploatacija na kopu Potrlica, već bila značajno poremećena usled klizišta koja su se pojavila u oktobru prošle godine, zbog čega je došlo do višemjesečnog zastoja i kašnjenja sa radovima na otkrivci. Mjere sanacije i izrada novog uprošćenog projekta uspješno su završene, a sve u skladu sa preporukama rudarskog inspektora”, kažu iz Rudnika.

Mediji iz regiona u međuvremenu pišu da se Elektroprivreda Crne Gore priprema za hitan uvoz uglja, kako bi se izbjegao prekid rada Termoelektrane i kolaps elektroenergetskog sistema. ,,To praktično znači da država, uprkos tome što ima sopstveni rudnik i termoelektranu, ulazi u fazu energetske zavisnosti, uz znatno veće troškove i neizvjesnost u snabdijevanju”, navodi Alo. Dodatno se tvrdi da je ,,ugalj već u decembru uvožen iz Bosne i Hercegovine kako bi se premostili kratkoročni manjkovi, što jasno ukazuje na dubinu problema”.

Iz Rudnika uglja tvrde da ,,novo korito rijeke Ćehoitine nema apsolutno nikakve veze sa proizvodnjom uglja, s obzirom da se radovi na otkrivci i uglju izvode sa suprotne strane kopa”.

,,Ipak, poštujući bezbjednosne procedure i važeće propise uspjeli smo da obezbijedimo kontinuiran rad na otkrivci i isporuku potrebnih količina uglja za TE “Pljevlja”. Uprkos navedenim problemima, Rudnik uglja Pljevlja je u decembru i januaru uspio da isporuči TE “Pljevlja” veće količine uglja od planiranih. Stoga, informacija da je u decembru prošle godine vršen uvoz uglja iz BIH, nije tačna”, tvrde iz Rudnika.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo