Povežite se sa nama

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, DOPISNIK AL DŽAZIRE BALKAN IZ VAŠINGTONA: Tramp je izgubljen u pandemiji

Objavljeno prije

na

Tvrdio je prvo da će zaraza brzo nestati, umanjivao opasnost… To će zauvijek ostati u Trampovoj zaostavštini jedna od najvećih mrlja koju je neki predsjednik zaradio u vrijeme svog mandata u Bijeloj kući

 

MONITOR: Zašto Amerika ima zbog korona virusa najviše smrtnih slučajeva u svijetu?

PULJIĆ: Treba prvo razdvojiti najveći broj općenito i najveći broj po glavi stanovnika. Ako se gleda po glavi stanovnika, onda u Americi danas, srijeda, ima 1.230.000 zaraženih, što je nešto manje od 0,5 od ukupnog broja stanovništva.

Temeljni razlog za širenje zaraze je kasna reakcija Trumpove administracije u prepoznavanju opasnosti, te kašnjenje s testiranjima i nedostatak zaštitne opreme. Iako su američke obavještajne službe početkom januara upozorile na korona virus i situaciju u Wuhanu, Bijela kuća nije reagirala. Predsjednik Trump je učinio sve da umanji opasnost, jer nije želio da se to pokaže kao neka slabost u vrijeme njegovog predsjednikovanja. On, naravno, tvrdi suprotno, ali video snimke njegovih izjava pokazuju da je upravo on jedan od glavnih krivaca što alarm na širenje zaraze nije bio uključen ranije, odnosno na vrijeme.

Još je jedan faktor značajan. Amerika je jako decentralizarana zemlja i 50 saveznih država imaju svoje zakone, svoja pravila koja su često različita od onih federalnih. Svaka lokalna vlast ima mogućnost nametnuti svoje odluke. Uz sve to, ameručki građani ne vole da im se govori kako da se ponašaju, što da rade, jer to zadire u njihove pojedinačne slobode koje su ovdje svetinja.

MONITOR: Da li se zvanično saopštava istina o broju zaraženih i umrlih od korona virusa?

PULJIĆ: Da, to je na raspolaganju 24 sata, a uzima se model kojeg koristi jedna od najcjenjenijih medicinskih ustanova u svijetu, sveučilište John Hopkins iz Baltimore-a. Taj model su preuzeli svi mediji, koristila ga je i administracija do prije dva dana kada su se, odjednom, „dosjetili” da to nije „znanstveno podržan model”. Da nije ovoliko tragedija izazvanih korona virusom, to bi bila smiješna izjava, ovako je – tragična.

MONITOR: Tramp je prvo izjavio da je korona relativno irelevantna i da neće uticati na Ameriku, a onda da će biti zadovoljan ako umre između 100 i 200 hiljada ljudi!

 PULJIĆ: Predsjednik Trump je potpuno izgubljen u ovoj situaciji. Tvrditi prvo da će zaraza brzo nestati, umanjivati opasnost… To će zauvijek ostati u njegovoj zaostavštini kao jedna od najvećih mrlja koju je neki predsjednik zaradio u vrijeme svog mandata u Bijeloj kući. On je bio razapet između svojih želja za jakom ekonomijom, umanjivanjem opasnosti i realnosti koju su mu predočavali doktori, stručnjaci iz Radne grupe za borbu protiv korona virusa, koja je ustanovljena u Bijeloj kući.

MONITOR: Kakve su onda šanse da Tramp na predstojećim izborima dobije još jedan predsjednički mandat?

PULJIĆ: Jedno je sigurno – on neće izgubiti nikoga među svojim pristalicama. Od 40 do 43 posto Amerikanaca daje mu potporu bez obzira na to što kaže, što učini. Pitanje je kako će se na izborima ponašati neovisni glasači, a njih ima mnogo. Hoće li oni dati koji glas Trumpu, kao na izborima 2016. godine ili će glasati protiv njega. To je ključno pitanje uz važnost izlaska na izbore. Prije četiri godine 53 posto Amerikanaca s pravom glasanja izašlo je na birališta. Među onima koji nisu izašli na izbore većinom su bili demokratski i neovisni glasači. I Trump je pobijedio. Uz to treba imati na umu da je Demokratska stranka slaba, neorganizirana, bezidejna i Joe Biden nije najbolji kandidat za predsjednika, jer pokazuje mnogo slabosti. Mnogo demokrata misli da bi bolji kandidat bio Andrew Cuomo, guverner savezne države New York, koji je pokazao snagu, mudrost, odlučnost, ali i strpljenje tokom pandemije. Do stranačkih konvencija, na kojima se određuje predsjednički kandidat, ima još tri mjeseca, a svakakva su iznenađenja moguća.

MONITOR: Šta je u Americi promijenila pandemija korona virusa i kakve će posljedice ona izazvati?

PULJIĆ: Prije svega je ukazala na slabost javnog zdravstvenog sistema koji ni blizu nije bio spreman nositi se s ovako velikom krizom. Razlog: zdravstveni sistem je poslovni projekat za zaradu, a ne široka zdravstveno-humanitarna platforma. Tek trebamo vidjeti hoće li nakon pandemije doći do nekih promjena u vječitom američkom problemu sa zdravstvenim osiguranjem.

Govoreći o mogućim promjenama, može se reći da je u pandemiji došlo do još dubljih društvenih podjela, jer nikada nismo bili u prilici vidjeti kako građani i politički establišment reagiraju na tako veliku zdravstvenu krizu. Čak i kada su životi u pitanju, imamo one koji kažu – ne naređujte nam što ćemo raditi, i one koji prate što im vlasti govore da treba činiti. Oni koji žele navrat-nanos ekonomski otvoriti zemlju i koji ignoriraju korištenje zaštitne opreme, zapravo ograničavaju slobodu onima koji poštuju preporuke medicinskih stručnjaka.

MONITOR: Tramp je naredio da se obustavi finansiranje Svjetske zdravstvene organzacije, jer je smatra odgovornom za ekonomski haos i hiljade smrti izazvane koronavirusom. Na kakva je to reagovanja naišlo u Americi?

PULJIĆ: Uglavnom je naišao na kritike, ali, ponavljam, 40 do 43 posto stanovništva neće ga kritizirati ni za što! Ni republikanski zakonodavci ga nisu kritizirali. Ipak, većina američkih građana ne slaže se s predsjednikovom odlukom da ukine finansiranje Svjetske zdravstvene organizacije usred globalne pandemije, nazivajući taj potez nehumanim uz podsjećanje da će samo štetiti ionako narušenom ugledu Sjedinjenih Država.

MONITOR: Uveliko se spekuliše da je korona virus potekao iz kineske laboratorije u Vuhanu. Šta kažu kompetentni stručnjaci u Americi o tome?

PULJIĆ: Medicinski stručnjaci tvrde da je virus nastao prirodnim putem, a ne u laboratoriji u Wuhanu. Penatgon je u utorak objavio da nema dokaza da je virus vještački nastao, ali Trump stalno tvrdi drugačije.

Govoreći o mogućnosti da je korona virus nastao u kineskom laboratoriju, američki državni tajnik Mike Pompeo u srijedu je izjavio da Sjedinjene Države ne mogu to sa sigurnošću tvrditi, ali postoje značajni dokazi da je korona virus nastao u laboratoriji u Wuhanu.

Pompeo je ponovio kritike na račun Kine oko korona virusa uz tvrdnju da je Peking mogao spriječiti smrt na stotine tisuća života diljem svijeta da je tamošnja vlada bila više transparentna.

„Kina je mogla poštedjeti svijet od globalnog ekonomskog meteža. Imali su izbor pred sobom, ali umjesto toga – Kina je sakrila izbijanje zaraze u Wuhanu. Kina još uvijek odbija dijeliti informacije koje su nam potrebne da bi ljudi bili sigurni” – rekao je američki državni tajnik.

 

Ideološke podjele zbog maski

MONITOR: Šta je pokazala ova pandemija o Trampu i o Sjedinjenim Državama?

PULJIĆ: Pandemija pokazuje da Trump nije sposoban prihvatiti realnost, čak i ako to ide na štetu stanovništva. On uvijek želi biti pobjednik, želi biti neka vrsta „političkog supermena” koji sve probleme sam rješava u rekordno kratkom roku. To su njegove želje, a stvarnost je mnogo okrutnija, a toj okrutnosti on podobro doprinosi. Usudio se igrati „doktora” preporučujući pojedine lijekove koji nisu znanstveno dokazani, njegova administracija preporučuje nošenje zaštitnih maski, a prvi je on nikada ne koristi, kao ni potpredsjednik niti bilo tko od njegovih bliskih suradnika.To  su vidjeli građani, pa mnogi zato ne žele nositi, ne samo maske na licu, nego bilo kakvu zaštitnu opremu pri tom uz nepoštivanje distanciranja.

Čak dolazi do ideološke podjele oko nošenja maski! Konzervativci ne žele nositi maske uz poruku – neće nama nitko ništa naređivati, pa one koji nose maske nazivaju liberalima. To je potpuna budalaština, ali kod mnogih prolazi. Na milijune Amerikanaca želi da se zemlja što prije počne ekonomski otvarati bez obzira na to što stručnjaci poručuju – još je rano.

 

Ofanziva Bijele kuće protiv Kine

MONITOR: Američki senator Lindsi Grejem optužio je Kinu da je odgovorna za umiranje Amerikanaca od korone i rast nezaposlenosti, pa SAD treba da utvrde koliku im je štetu to nanijelo i da za tu sumu umanje državni dug Sjedinjenih Država prema Kini. Hoće li taj predlog biti prihvaćen?

PULJIĆ: Senator Graham obično govori ono što predsjednik Trump misli. Bijela kuća je u velikoj ofenzivi protiv Kine koja je kriva za sve, od skrivanja informacija o korona virusu, do skladištenja zaštitne opreme koju sada prodaje diljem svijeta. Trump krivi Kinu i za stanje u Americi uz istodobno odbijanje bilo kakve vlastite odgovornosti za stanje u zemlji. Dakle, moguće je da će Amerika pokušati izvući financijsku dobit iz odnosa s Kinom.

Treba znati da su Sjedinjene Države u velikoj ekonomskoj krizi izazvanoj pandemijom, uz rekordan broj novonezaposlenih, preko 30 milijuna, uz pad ekonomskog rasta i povećanja inozemnog duga. Ne samo recesija, nego depresija kuca na vrata što užasava američkog predsjednika koji će sviju okriviti za takvu situaciju, ali nikada neće priznati vlastite greške. Naravno da je korona virus temeljno zdravstveni, ali i ekonomski problem i umjesto da Amerikancima pojasni situaciju, da kaže da se cijeli svijet nalazi u istim problemima, on nastavlja s hvalospjevima samom sebi i bacanjem blata na sve druge. Od Kine do medija i guvernera američkih saveznih država.

 

Svijet ulazi u recesiju

MONITOR: Šta će se poslije ove pandemije dešavati na globalnom nivou?

PULJIĆ: Mislim da će se morati usaglasiti globalni odgovor na pandemije, da se ne može samo ad hoc reagirati, nego da mora postojati globalna strategija. Svijet ulazi u recesiju, to je tvrdnja Svjetske banke. Ta recesija neće napasti sve podjednako. Kao i uvijek najviše će nastradati siromašne zemlje, odnosno ljudi koji su slabo plaćeni i koji nemaju dobru zdravstvenu zaštitu u bilo kojoj zemlji na svijetu. Pitanje je hoće li najbogatiji biti dovoljno humani da pomognu onima koji su najranjiviji ili će jedino gledati na sebe uz eksploatiranje svake mogućnosti da se nešto zaradi čak i u ovakvim situacijama.

                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

FLORIJAN BIBER, PROFESOR UNIVERZITETA U GRACU: Đukanović bi mogao postati žrtva sopstevnog sistema

Objavljeno prije

na

Objavio:

Podrška vladama u ovom regionu, stabilokratama, rijetko kada je entuzijastična i bezuslovna. Iako se lideri kao Đukanović i Vučić trude da sebe učine neophodnim partnerima, podrška koju su možda uživali, tokom godina se hladila

 

MONITOR: Glavna svjetska tema je i pandemija Kovid-19. Hoće li ovo teško zajedničko iskustvo, približiti  zemlje ili će ih još više udaljiti i okrenuti, prije svega, bogatije EU države sopstvenim interesima?

BIBER: Iako su građani nekih članica EU, posebno Italijani, razumljivo je više razočarani u EU nego što su to bili pre Kovida-19, uopšteno posmatrajući, izgleda da ljudi nisu izgubili poverenje u EU. Međutim, mnogo je važnija činjenica da, kada su ljudi razočarani u EU ili kritični prema njoj, to nije zato što ona radi suviše toga ili što postaje suviše moćna, već zato što je ono što preduzima suviše malo. Kao posledica, tu su dve stvari: zahtev za više saradnje i očekivanje da će samo međunacionalna saradnja moći da odgovori na izazove. Mi živimo u ironičnom trenutku u kojem je vođstvo EU bojažljivo i neodlučno da bliže integriše i ojača EU, dok građani, čini se, daju tome mnogo veću podršku. Pre pandemije, poverenje kao i nivo identifikacije sa EU, porasli su među građanima. Važno je i to što su  prvi put, privilegovani građani EU mogli da osete kako izgleda kada su granice zatvorene. Doživljena izolacija i ograničeno kretanje pokazali su očiglednijom važnost otvorenosti evropskih granica. Nisam primetio da su lideri EU to preveli u više saradnje, a mnoge vlade su pokazale veoma uskogrud refleks. To će otežati sprovođenje u realnost težnje za većom integracijom. U zavisnosti od trajanja i jačine krize biće i ekonomske posledice koje često osnažuju izolacionističke i ultra desne snage, kao što smo videli u godinama posle globalne ekonomske krize.

MONITOR: Izbori u Evropi održavani su, od marta,  bez većeg odlaganja.  Da li su borba državnih institucija i vođstvo lidera kroz izazov epidemije, u zemljama gde su se izbori dogodili,  uticali na rezultate?

BIBER: Pandemija je, i u demokratijama i u diktaturama stavila na test odnos između građana i države i pokazala sve ,,različite nijanse sive” između njih u upravljanju krizom. Ako su vlade krizom dobro upravljale, dogodio se rast poverenja. Na primer u Nemačkoj, Angela Merkel uživa visok stepen poverenja, uprkos tome što je toliko dugo na vlasti. To je naravno i podrška stabilnosti u nesigurnim vremenima. U Belorusiji brojnost protesta i jasna podrša opoziciji takođe su bili produkt Kovida-19. Naravno, to nije bio uzrok ali jeste okidač. Lukašenko je umanjivao opasnost od epidemije i izjavljivao da se bolest može lečiti votkom, odbijajući građane i podrivajući njihovo poverenje. Protesti u Srbiji posle izbora pokazali su slično nepoverenje, čak iako je njihov intenzitet bio mnogo manji.

Nastasja RADOVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

GORAN ĐUROVIĆ, DIREKTOR MEDIA CENTRA: Očekivanja građana velika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nova vlast neće imati priliku da se uči svom poslu jer su očekivanja građana velika i biće mnogo manje strpljenja za greške. Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, treba ih odmah mijenjati

 

MONITOR: Ove sedmice održana je prva sjednica parlamenta, nakon konstitutivne Skupštine. Iz redova Liberalne partije i Demokratske partije socijalista čuli su se stavovi da je „država u opasnosti“. Je li država u opasnosti danas i od čega?

ĐUROVIĆ: DPS nastavlja sa retorikom iz predizborne kampanje da je država u opasnosti nasuprot izjavama njihovog predsjednika Mila Đukanovića, ponovljenim u više navrata nakon 30. avgusta, da se na ovim izborima nije odlučivalo o državi. Država nije u opasnosti zbog  puke i prijeko potrebne promjene vlasti. DPS i  Đukanović su najveći krivci što se u Crnoj Gori nisu u 30 godina razvile profesionalne institucije koje jedino mogu garantovati stabilan razvoj države.  DPS je zarobio  državu i  ta  struktura  je najviše ugrožavala Crnu Goru. Nova vlast na djelu treba da pokaže da li je odgovorna prema svim građanima, uključujući i one koji nisu glasali za partije na vlasti, a to znači i poštovanje Ustava koji je jasno odredio karakter Crne Gore u smislu njenog državnog uređenja, organizacije vlasti, građanskih prava i sloboda.  Nova vlast je potpisla sporazum kojim se iskazuje opredijeljenost da se poštuje Ustav i spoljopolitički prioriteti i treba im dati priliku da dokažu svoje opredjeljenje. DPS je na djelu pokazao da ne poštuje Ustav i zakone koje je sam donosio: 1) zakonodavnu vlast (Skupštinu) oslobodio je kontrole sudske vlasti i narušio, suprotno Ustavu, ravnopravnost tri grane vlasti; 2) DPS je nagradio sudsku vlast trećim i sedmim mandatima, stanovima i drugim privilegijama; 3) pred zakonom nisu svi bili jednaki jer zakoni nisu važili za DPS članove i pristalice; 4) izbori, suprtono Ustavu, nisu bili slobodni… Ako ne budu poštovali Ustav i zakone, novu vlast treba odmah mijenjati.

MONITOR: Kako vidite proces formiranja nove vlade?

ĐUROVIĆ: Proces formiranja nove vlade odvija se u širokom krugu političkih aktera, sastavnih djelova pobjedničkih koalicija, koji imaju različite vrijednosti, interese  i shvatanje politike. Neće biti lako pomiriti sve te razlike i pristupe. Partije koje čine novu vlast su nakon izbora nastavile sa međusobnim optužbama i uvredama, koje su dva-tri mjeseca prije izbora uspjele da ostave po strani. I pozicija mandatara je u jednom trenutku dovedena u pitanje i to od članica koalicije na čijem je čelu bio  Zdravko Krivokapić. Proces formiranja nove vlade dijelom je posljedica nedostatka iskrene predizborne komunikacije i dogovora partija koje čine sadašnju vlast. Prije 30. avgusta je bilo potrebno dogovoriti i potpisati osnovne principe na kojima treba da se formira nova vlada u slučaju pobjede tadašnje opoziije na izborima. Javnosti nije poznato da  li je bilo pokušaja postizanja takvih dogovora. Ukoliko novu vladu bude karakterisalo međusobno nepovjerenje  kao što je to bilo prije izbora, onda će njen učinak biti veoma ograničen i skroman u odnosu na (pre)velika očekivanja građana.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DINO BURDŽOVIĆ, KNJIŽEVNIK: Himna posljednjih emigranata

Objavljeno prije

na

Objavio:

Oni koji su svoje živote dali za neku slobodu i državu, među njima je i Rifat Burdžović, padaju u zaborav. Nama ne trebaju heroji, možda nam ne trebaju ni spomenici? Crna Gora slabo ističe svoju antifašističku tradiciju, polako se utapa u sveopšte balkansko sivilo 

 

MONITOR: Kažu najteže je biti priznat u svojem mjestu! Što vam znači nagrada Ratkovićevih večeri poezije koja se dodjeljuje u vašem rodnom Bijelom Polju?

BURDŽOVIĆ: Ja sam dao intervju Pobjedi nakon dodjele nagrade Risto Ratković, i naslovio ga „Još po moru teče Lim” a kolege su redakcijski promijenili u ,,Uvijek mi je bilo stalo da se dokažem u Bijelom Polju” što mi pomalo zvuči onako industrijski, rekao bih, mada nije daleko od istine. Ćamil Sijarić je govorio da su „književne nagrade melemi na ranama pisaca” i ja sam eto, početkom septembra, taj neki moj najdraži melem privio na svoje rane koje sam iz Bijelog Polja ponio u bijeli svijet. Mene je ova nagrada vratila kući, nakon dvije decenije izbivanja iz Crne Gore. U jednoj pjesmi sam zapisao: „I Odisej je bio toliko dugo van Itake, jedina razlika je što ja nijesam ubio ničijeg sina…”. Nijedna nagrada nije od netalenta napravila pisca, niti obrnuto, nedobijene nagrade nijesu ni promil naštetile majstorima pisane riječi, naprotiv, više same sebi.

MONITOR: Nagrađeni ste za knjigu Rifat, koja je pjesnički omaž narodnom heroju Rifatu Burdžoviću Tršu. Predstavite ovu knjigu koja daje sliku jednog zlog vremena i stradanja. Na kraju knjige objavili ste prilog o pogibiji Burdžovića, Volođe Kneževića i Tomaša Žižića.

BURDŽOVIĆ:  Tek sam sad vidio koliko je teško pisati o nekom ko nosi isto prezime! Oko godinu dana sam iščitavao knjige i tekstove o Rifatu Burdžoviću i dao jedno poetsko viđenje o životu i djelu kao i o tragičnoj sudbini mojeg rođaka koji slovi za jednu od najznačajnijih ličnosti koje je dao naš narod u dvadesetom vijeku. Knjiga Rifat nije „burazerska” niti familijarna! Ja sam knjigu koncipirao kao „pisma davnašnjem rođaku” i ovo je vjerovatno prvi put da se nešto objavi o Rifatu Burdžoviću Tršu a da nije stoprocentna publicistika, istorijska priča ili politička ujdurma. Izjava Slobodana Jakovljevića, jedinog očevica stradanja trojice narodnih heroja, data u Banatskom Novom Selu u maju 2007. godine, koja ide kao prilog možda je i najznačajniji dio ove knjige! Sve je uredno zavedeno, pred svjedocima, islednicima, ispečatirano i mislim da mu trebamo vjerovati s obzirom na to  da se radi o čovjeku koji je izgubio oca i petoricu braće zbog zločina koji je počinjen nad partizanskim rukovodiocima. Sve je do tančina opisao, kao pisac bio je tolika moralna veličina da nije htio tajnu iz 1942. godine, koja njegove najbliže rođake denuncira, ponijeti u grob. Narod kao narod, izmislio je pet-šest verzija i valjda je došlo vrijeme da se prekine sa teorijama zavjere. Moja knjiga ide u prilog tome.

MONITOR: Kako tumačite to što je u Crnoj Gori malo podsjećanja na ovakve individualne podvige, a stalno teče jedna opšta istorija podjela?

BURDŽOVIĆ: Podjele i kriza identiteta neraskidivi su dio crnogorske svakodnevice. Do kada će to trajati Bog sami zna. Najgore je što postoje tačke sa kojih nema povratka i toga je malo ko u Crnoj Gori svjestan! Oni koji su svoje živote dali za neku slobodu i državu, među njima je i Rifat Burdžović, padaju u zaborav. Nama ne trebaju heroji, možda nam ne trebaju ni spomenici? Crna Gora slabo ističe svoju antifašističku tradiciju, polako se utapa u sveopšte balkansko sivilo i upada u letargiju koja može biti pogubna za njenu državnost.

Predrag NIKOLIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 23. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo