Povežite se sa nama

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, DOPISNIK AL DŽAZIRE BALKAN IZ VAŠINGTONA: Tramp je izgubljen u pandemiji

Objavljeno prije

na

Tvrdio je prvo da će zaraza brzo nestati, umanjivao opasnost… To će zauvijek ostati u Trampovoj zaostavštini jedna od najvećih mrlja koju je neki predsjednik zaradio u vrijeme svog mandata u Bijeloj kući

 

MONITOR: Zašto Amerika ima zbog korona virusa najviše smrtnih slučajeva u svijetu?

PULJIĆ: Treba prvo razdvojiti najveći broj općenito i najveći broj po glavi stanovnika. Ako se gleda po glavi stanovnika, onda u Americi danas, srijeda, ima 1.230.000 zaraženih, što je nešto manje od 0,5 od ukupnog broja stanovništva.

Temeljni razlog za širenje zaraze je kasna reakcija Trumpove administracije u prepoznavanju opasnosti, te kašnjenje s testiranjima i nedostatak zaštitne opreme. Iako su američke obavještajne službe početkom januara upozorile na korona virus i situaciju u Wuhanu, Bijela kuća nije reagirala. Predsjednik Trump je učinio sve da umanji opasnost, jer nije želio da se to pokaže kao neka slabost u vrijeme njegovog predsjednikovanja. On, naravno, tvrdi suprotno, ali video snimke njegovih izjava pokazuju da je upravo on jedan od glavnih krivaca što alarm na širenje zaraze nije bio uključen ranije, odnosno na vrijeme.

Još je jedan faktor značajan. Amerika je jako decentralizarana zemlja i 50 saveznih država imaju svoje zakone, svoja pravila koja su često različita od onih federalnih. Svaka lokalna vlast ima mogućnost nametnuti svoje odluke. Uz sve to, ameručki građani ne vole da im se govori kako da se ponašaju, što da rade, jer to zadire u njihove pojedinačne slobode koje su ovdje svetinja.

MONITOR: Da li se zvanično saopštava istina o broju zaraženih i umrlih od korona virusa?

PULJIĆ: Da, to je na raspolaganju 24 sata, a uzima se model kojeg koristi jedna od najcjenjenijih medicinskih ustanova u svijetu, sveučilište John Hopkins iz Baltimore-a. Taj model su preuzeli svi mediji, koristila ga je i administracija do prije dva dana kada su se, odjednom, „dosjetili” da to nije „znanstveno podržan model”. Da nije ovoliko tragedija izazvanih korona virusom, to bi bila smiješna izjava, ovako je – tragična.

MONITOR: Tramp je prvo izjavio da je korona relativno irelevantna i da neće uticati na Ameriku, a onda da će biti zadovoljan ako umre između 100 i 200 hiljada ljudi!

 PULJIĆ: Predsjednik Trump je potpuno izgubljen u ovoj situaciji. Tvrditi prvo da će zaraza brzo nestati, umanjivati opasnost… To će zauvijek ostati u njegovoj zaostavštini kao jedna od najvećih mrlja koju je neki predsjednik zaradio u vrijeme svog mandata u Bijeloj kući. On je bio razapet između svojih želja za jakom ekonomijom, umanjivanjem opasnosti i realnosti koju su mu predočavali doktori, stručnjaci iz Radne grupe za borbu protiv korona virusa, koja je ustanovljena u Bijeloj kući.

MONITOR: Kakve su onda šanse da Tramp na predstojećim izborima dobije još jedan predsjednički mandat?

PULJIĆ: Jedno je sigurno – on neće izgubiti nikoga među svojim pristalicama. Od 40 do 43 posto Amerikanaca daje mu potporu bez obzira na to što kaže, što učini. Pitanje je kako će se na izborima ponašati neovisni glasači, a njih ima mnogo. Hoće li oni dati koji glas Trumpu, kao na izborima 2016. godine ili će glasati protiv njega. To je ključno pitanje uz važnost izlaska na izbore. Prije četiri godine 53 posto Amerikanaca s pravom glasanja izašlo je na birališta. Među onima koji nisu izašli na izbore većinom su bili demokratski i neovisni glasači. I Trump je pobijedio. Uz to treba imati na umu da je Demokratska stranka slaba, neorganizirana, bezidejna i Joe Biden nije najbolji kandidat za predsjednika, jer pokazuje mnogo slabosti. Mnogo demokrata misli da bi bolji kandidat bio Andrew Cuomo, guverner savezne države New York, koji je pokazao snagu, mudrost, odlučnost, ali i strpljenje tokom pandemije. Do stranačkih konvencija, na kojima se određuje predsjednički kandidat, ima još tri mjeseca, a svakakva su iznenađenja moguća.

MONITOR: Šta je u Americi promijenila pandemija korona virusa i kakve će posljedice ona izazvati?

PULJIĆ: Prije svega je ukazala na slabost javnog zdravstvenog sistema koji ni blizu nije bio spreman nositi se s ovako velikom krizom. Razlog: zdravstveni sistem je poslovni projekat za zaradu, a ne široka zdravstveno-humanitarna platforma. Tek trebamo vidjeti hoće li nakon pandemije doći do nekih promjena u vječitom američkom problemu sa zdravstvenim osiguranjem.

Govoreći o mogućim promjenama, može se reći da je u pandemiji došlo do još dubljih društvenih podjela, jer nikada nismo bili u prilici vidjeti kako građani i politički establišment reagiraju na tako veliku zdravstvenu krizu. Čak i kada su životi u pitanju, imamo one koji kažu – ne naređujte nam što ćemo raditi, i one koji prate što im vlasti govore da treba činiti. Oni koji žele navrat-nanos ekonomski otvoriti zemlju i koji ignoriraju korištenje zaštitne opreme, zapravo ograničavaju slobodu onima koji poštuju preporuke medicinskih stručnjaka.

MONITOR: Tramp je naredio da se obustavi finansiranje Svjetske zdravstvene organzacije, jer je smatra odgovornom za ekonomski haos i hiljade smrti izazvane koronavirusom. Na kakva je to reagovanja naišlo u Americi?

PULJIĆ: Uglavnom je naišao na kritike, ali, ponavljam, 40 do 43 posto stanovništva neće ga kritizirati ni za što! Ni republikanski zakonodavci ga nisu kritizirali. Ipak, većina američkih građana ne slaže se s predsjednikovom odlukom da ukine finansiranje Svjetske zdravstvene organizacije usred globalne pandemije, nazivajući taj potez nehumanim uz podsjećanje da će samo štetiti ionako narušenom ugledu Sjedinjenih Država.

MONITOR: Uveliko se spekuliše da je korona virus potekao iz kineske laboratorije u Vuhanu. Šta kažu kompetentni stručnjaci u Americi o tome?

PULJIĆ: Medicinski stručnjaci tvrde da je virus nastao prirodnim putem, a ne u laboratoriji u Wuhanu. Penatgon je u utorak objavio da nema dokaza da je virus vještački nastao, ali Trump stalno tvrdi drugačije.

Govoreći o mogućnosti da je korona virus nastao u kineskom laboratoriju, američki državni tajnik Mike Pompeo u srijedu je izjavio da Sjedinjene Države ne mogu to sa sigurnošću tvrditi, ali postoje značajni dokazi da je korona virus nastao u laboratoriji u Wuhanu.

Pompeo je ponovio kritike na račun Kine oko korona virusa uz tvrdnju da je Peking mogao spriječiti smrt na stotine tisuća života diljem svijeta da je tamošnja vlada bila više transparentna.

„Kina je mogla poštedjeti svijet od globalnog ekonomskog meteža. Imali su izbor pred sobom, ali umjesto toga – Kina je sakrila izbijanje zaraze u Wuhanu. Kina još uvijek odbija dijeliti informacije koje su nam potrebne da bi ljudi bili sigurni” – rekao je američki državni tajnik.

 

Ideološke podjele zbog maski

MONITOR: Šta je pokazala ova pandemija o Trampu i o Sjedinjenim Državama?

PULJIĆ: Pandemija pokazuje da Trump nije sposoban prihvatiti realnost, čak i ako to ide na štetu stanovništva. On uvijek želi biti pobjednik, želi biti neka vrsta „političkog supermena” koji sve probleme sam rješava u rekordno kratkom roku. To su njegove želje, a stvarnost je mnogo okrutnija, a toj okrutnosti on podobro doprinosi. Usudio se igrati „doktora” preporučujući pojedine lijekove koji nisu znanstveno dokazani, njegova administracija preporučuje nošenje zaštitnih maski, a prvi je on nikada ne koristi, kao ni potpredsjednik niti bilo tko od njegovih bliskih suradnika.To  su vidjeli građani, pa mnogi zato ne žele nositi, ne samo maske na licu, nego bilo kakvu zaštitnu opremu pri tom uz nepoštivanje distanciranja.

Čak dolazi do ideološke podjele oko nošenja maski! Konzervativci ne žele nositi maske uz poruku – neće nama nitko ništa naređivati, pa one koji nose maske nazivaju liberalima. To je potpuna budalaština, ali kod mnogih prolazi. Na milijune Amerikanaca želi da se zemlja što prije počne ekonomski otvarati bez obzira na to što stručnjaci poručuju – još je rano.

 

Ofanziva Bijele kuće protiv Kine

MONITOR: Američki senator Lindsi Grejem optužio je Kinu da je odgovorna za umiranje Amerikanaca od korone i rast nezaposlenosti, pa SAD treba da utvrde koliku im je štetu to nanijelo i da za tu sumu umanje državni dug Sjedinjenih Država prema Kini. Hoće li taj predlog biti prihvaćen?

PULJIĆ: Senator Graham obično govori ono što predsjednik Trump misli. Bijela kuća je u velikoj ofenzivi protiv Kine koja je kriva za sve, od skrivanja informacija o korona virusu, do skladištenja zaštitne opreme koju sada prodaje diljem svijeta. Trump krivi Kinu i za stanje u Americi uz istodobno odbijanje bilo kakve vlastite odgovornosti za stanje u zemlji. Dakle, moguće je da će Amerika pokušati izvući financijsku dobit iz odnosa s Kinom.

Treba znati da su Sjedinjene Države u velikoj ekonomskoj krizi izazvanoj pandemijom, uz rekordan broj novonezaposlenih, preko 30 milijuna, uz pad ekonomskog rasta i povećanja inozemnog duga. Ne samo recesija, nego depresija kuca na vrata što užasava američkog predsjednika koji će sviju okriviti za takvu situaciju, ali nikada neće priznati vlastite greške. Naravno da je korona virus temeljno zdravstveni, ali i ekonomski problem i umjesto da Amerikancima pojasni situaciju, da kaže da se cijeli svijet nalazi u istim problemima, on nastavlja s hvalospjevima samom sebi i bacanjem blata na sve druge. Od Kine do medija i guvernera američkih saveznih država.

 

Svijet ulazi u recesiju

MONITOR: Šta će se poslije ove pandemije dešavati na globalnom nivou?

PULJIĆ: Mislim da će se morati usaglasiti globalni odgovor na pandemije, da se ne može samo ad hoc reagirati, nego da mora postojati globalna strategija. Svijet ulazi u recesiju, to je tvrdnja Svjetske banke. Ta recesija neće napasti sve podjednako. Kao i uvijek najviše će nastradati siromašne zemlje, odnosno ljudi koji su slabo plaćeni i koji nemaju dobru zdravstvenu zaštitu u bilo kojoj zemlji na svijetu. Pitanje je hoće li najbogatiji biti dovoljno humani da pomognu onima koji su najranjiviji ili će jedino gledati na sebe uz eksploatiranje svake mogućnosti da se nešto zaradi čak i u ovakvim situacijama.

                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, ANALITIČAR GEOPOLITIKE I GENERAL U PENZIJI: Na sceni je politička prostitucija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako bi Đukanović postao počasni predsjednik DPS-a, to bi isklomplikovalo lični život Đukanoviću, ali i politički život Crne Gore. Tri su moguća razloga za Đukanovićev povratak. Prvo, strah je od gubitka slobode zbog nečega učinjenog na prethodnim dužnostima; drugo, interes je jer političke funkcije donose benefite; i treće, to pokazuje deficit moralnog kredibiliteta

 

 

MONITOR: Kako cijenite sadašnju društvenu i političku situaciju u Crnoj Gori?

GRAHOVAC: Komplikovanom ali i rješivom. Najveći problem je nedostatak moralnog kredibiliteta nekih osoba  koje obavljaju javne funkcije. U takvoj situaciji epidemijski se urušava moral cjelokupnog društva. Ovo nije samo specifikum  Crne Gore, problem je regionalni pa čak i globalni. Nema niti jedan politički subjekt (sve tobože zbog zaštite ljudskih prava) koji se bavi moralnim kredibilitetom svojih članova. Ali se zato oni otimaju za funkcije u državi. Na sceni imamo tipičnu političku prostituciju.

MONITOR: Kako je to nekada bilo?

GRAHOVAC: Kada od nekih političkih funkcionera čujete da koriste termin „komunizam“ aludirajući na sistem u bivšoj SFRJ znajte da se radi, bar što se tiče političkih teorija, o neznalicama i potencijalnim lopovima. Pojam „komunizam“ u bivšoj državi nije postojao niti u ustavu, niti u programu SKJ, niti u bilo kom državnom dokumentu. SKJ je bio na vlasti a programski i akciono se borio za izgradnju samoupravnog socijalizma Čovjeku primjerenom. Do izražaja je došla stručna i moralna kompetencija a ne kao danas promovisanje arogantnog partijskog diletantizma koji nije ništa drugo nego je politička pa i ona ljudska prostitucija. Ne sporim da je i u bivšem sistemu bilo protežiranja i zloupotreba, ali to nije produkovalo partijsko porobljavanje čitavog društva i države.

MONITOR:  Na primjer?

GRAHOVAC: Imam na hiljade primjera. Evo jednog. U JNA je u svakoj jedinici  djelovala partijska organizacija koju su činili svi članovi SKJ od vojnika do komandanta brigade. Na svakom sastanku organizacije, pored ostalog, bila je tačka dnevnog reda koja se zvala „moralni i radni lik članova organizacije“. Poznata su mi dva slučaja gdje su na sastanku vojnici, članovi SKJ iznijeli ocjenu o pukovniku -komandantu brigade. Jedan na teritoriji Srbije a jedan na teritoriji Crne Gore. Te ocjene su glasile: „Vi druže pukovniče narušavate moralni lik člana SKJ…“ navodeći konkretne razloge. Koliko sjutra u jedinicu su došli najprije bezbjednjaci iz više komande a nakon njih članovi komiteta iz pretpostavljenih komandi. Epilog je bio isti – komandanti brigada su prekomandovani u druge garnizone na niže dužnosti i završili su vojničku karijeru a vojnicima članovima SKJ nije falila „dlaka s glave“.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DEJAN ATANACKOVIĆ – PISAC, UMJETNIČKI PEDAGOG I AKTIVISTA (BEOGRAD-FIRENCA): Građanska Srbija prvo mora da shvati može li sama na sebe da računa

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu 

 

 

MONITOR: Predsjednik Srbije je konačno osnovao Pokret za narod i državu….Koja je glavna populistička karta na koju sada igra Aleksandar Vučić?

ATANACKOVIĆ: Građani Srbije su u poslednja tri meseca jasno videli s čime on raspolaže. Jedino što je izvesno “njegov narod” je ona gomila bitangi koje je slao na blokade i podsticao ih da gaze ljude kolima. Ostalo su plaćeni, ucenjeni, uplašeni ljudi izgubljenog moralnog kompasa-i naravno da je trajanje ove vlasti dovelo do velikog porasta broja takvih ljudi. Ovaj režim jeste proizveo teške moralne poremećaje u društvu, ali ne može se ta poremećenost uobličiti u politički pokret. Vučić vlada isključivo silom, a to teško da može da bude dovoljno kada ljudi postanu svesni svoje slobode. Njegove karte su uvek iste. Pokušao je da preti kobrama i lojalistima, da podmiti studente kreditima za stanove, da sebe predstavi kao žrtvu… Ništa od toga nije prošlo. Pobune bukte svuda i samo je pitanje – kada će se i na koji način, sve to politički uobličiti u platformu koja preuzima državu.

MONITOR: Predsjednik se nedavno pohvalio pismom njemačkog kancelara Olafa Šolca. I dalje nema ozbiljnije javne kritike a kamoli pritisaka na zvanični Beograd iz EU centara moći. Da li se procjenjuje da je Vučić i dalje u stanju da garantuje „mir i stabilnost“ ili se radi o zaokupljenosti EU krupnijim problemima –kao što su prijetnje iz Vašingtona?

ATANACKOVIĆ: Dirljivo je videti da jedan odlazeći režim dobija podršku od odlazećeg kancelara. Nikom normalnom u Evropi ne može da odgovara da u svom komšiluku ima kriminalni režim-niti da se vlade država u kojima žive, prema tom režimu odnose kao prema nečem normalnom. I naše prethodno spomenuto pismo imalo je, između ostalog, i svrhu da obavesti evropsku javnost o prirodi naprednjačke vlasti, pa i da se ponudi uvid u odnos evropskih država prema tom režimu. Građani Evrope morali bi da znaju kada njihove vlade-posebno u sumanutom trenutku u kojem se svet nalazi, učestvuju u održavanju opasnog režima koji ugrožava bezbednost ne samo građana Srbije već i cele Evrope. Dobio sam informaciju da je jedan važan evropski dnevni list odbio da objavi naše pismo jer je vlasnik lista umešan u prodaju oružja Srbiji.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

STEFAN ĐUKIĆ, POLITIČKI ANALITIČAR I GRAĐANSKI AKTIVISTA: Rovovi još nijesu premošćeni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje

 

 

MONITOR: Nakon buke i bijesa u metropoli crnogorskog turizma, koja je zatrpana smećem, izabrana je nova vlast. Kako gledate na dešavanja u Budvi?

ĐUKIĆ: Na događanja u Budvi, uz moju veliku žalost, gledam kao na nešto što je standardno u crnogorskoj političkoj realnosti. Grad koji, da se blago izrazim, nestandardno, funkcioniše već više od jedne decenije, čiji su predsjednici opština iza rešetaka ili pod istragom, a postoji i čitav niz drugih neregularnosti, nam priređuje nešto na što smo navikli. Samim tim ni neočekivane koalicije, ni ružne riječi, ni blokade nije nešto što nas iznenađuje. Sve to je prosto naša politička realnost nad kojom treba da se zapitamo.

A što se političara tiče, ponovo dolaze u situaciju da moraju ići zajedno sa partnerima o kojima su govorili sve najgore, a da je pritom to najgore nešto iz domena izdaje, kriminala, ozbiljnih prekršaja. Krajnje je vrijeme da shvate da postoji odgovornost za izrečeni stav i da ih držimo za riječ. U ovom slučaju niko od birača nije prevaren time da su formirane neke neprincipijelne koalicije, ali javnost ne smije zaboraviti šta su budući koalicioni partneri govorili jedni za druge, kao što je to bilo u nekim drugim slučajevima, konkretno vezano za vlast na državnom nivou.

MONITOR: U državnom parlamentu, sa sve zastavicama EU, opozicija je na 15 dana odstranjena iz plenarne sale. Da li  je ovo  rješenje ili početak još dublje krize?

ĐUKIĆ: Vjerujem da se radi o privremenom rješenju i da je vlast konačno demonstrirala da ima mehanizme kojima će spriječiti blokadu i privoliti opoziciju da se napravi neka vrsta sporazuma, neki dogovor. Ne možemo reći da se radi o idealnom rješenju, ali je svakako bolje od uvođenja bilo kakvih organa prinude u sam Parlament čemu smo svjedočili u prošlosti.

Cijela situacija je inače veoma neozibljna. Ne morate biti pravni ekspert da biste vidjeli da su se svi politički činioci ponašali drugačije u pogledu toga kada sudije Ustavnog suda idu penziju vezano za to da li se sudija preziva Gogić, Drašković i Đuranović. Pogotovo je to očigledno u slučaju Gogić i Đuranović jer je vremenski razmak svega par mjeseci. Tako je najveći dio vlasti, s izuzetkom ministra Koprivice, smatrao da sudija Gogić može u penziju tek sa navrešnih 66 godina, a opozicija tražila da se on penzioniše sa 65. Sada, kada je sutkinja Đuranović u istoj situaciji, vlast želi da je što prije penzioniše a opozicija govori o ustavnom puču. To treba da nas nauči pameti – pripadnicima naše političke klase nije stalo do principa, do zakona ili Ustava, oni idu od situacije do situacije i njihovo mišljenje se zasniva na tome da li će neko rješenje biti dobro “za njihovog” a loše za “tuđeg”. Sa takvim političarima, društvu je teško da napreduje.

MONITOR: Vjerujete li u postizanje nekog kompromisa između vlasti i opozicije zarad EU integracija za koje se svi deklarativno zalažu?

ĐUKIĆ: Ne vidim kod političara bilo kakav pokušaj vođenja dijaloga. Sumnjam da oni vode dijaloge i u samim partijama, kao ni među sobom u koalicijama. Svaki njihov istup djeluje kao monolog, kao nastup u kome se deklamuju fraze i floskule, u kojem se troši vrijeme građana u beskrajnom ponavljanju “ja, mi, oni”.

Kompromis će uslijediti, ali nije pravi kompromis. To će biti samo jedan prekid vatre do prve sljedeće krivine koja će omogućiti novu buku, novo ekstremizovanje situacije, nov način da se zamajavaju građani i da se nerad političara izmjesti u drugi plan. Najbolje se to vidi u deklamovanju fraze o “prevazilaženju podjela” ili o ostavljanju sa strane identitetskih pitanja. Svima je jasno da oni najviše vole da prave podjele, najviše vole da se bavi identitetskim pitanjima jer tu nije potrebno nikakvo posebno znanje, nisu potrebne činjenice ili argumenti. Dovoljno je da zauzmete sopstvenu busiju i da krenete s paljbom.

MONITOR: Imamo li mi, sa ovakvim političkim elitama, uopšte kapacitet da ostvarimo većinsku želju građana za ulazak u EU?

ĐUKIĆ: Naša politička klasa je suviše zagledana u sebe, u svoje rejtinge. Njih jedino interesuje da budu konstantno u kampanji i da zapošljavanju gdje god i koliko god mogu sopstveni kadar. Paradoksalno, EU integracije su jedino što možemo od njih očekivati da će ispuniti, jer strani faktor konstantno pritiska političare da ispune ono što su njihovi zahtjevi.

Najgore prolaze građani čiji se drugi, veoma legitimni zahtjevi, ne ispunjavaju, njihov život se ne olakšava, ne postoji nikakva politička volja da regularni, dnevni problemi i izazovi sa kojima se prosječan stanovnik Crne Gore suočava. A kako ne postoje nikakvi modeli stvarnog pritiska i prinude, zahtjevi građana ostaju neispunjeni. Djeluje da će EU agenda nastaviti sa ispunjavanjem jer postoji namjera i pritisak sa strane Evropske Unije da se taj proces okonča te da to ne zavisi više od naše spremnosti.

MONITOR: Koliko studentski protesti i oštra kritika dijela vlasti na njihov račun utiču na politička dešavanja? Da li smatrate da će zahtjevi studenata biti ispunjeni?

ĐUKIĆ: Čini mi se da politička atmosfera nije pogodna za ispunjavanje zahtjeva sa protesta. Veća je šansa bila da Danilo Šaranović podnese ostavku prije samih protesta nego sada. Živimo u polarizovanom društvu i neke rane još nisu zarasle, neki rovovi još nisu premošćeni. U takvoj klimi, političari (a i dobar dio javnosti) percipiraju svaki zahtjev plemenski, svaki zahtjev smještaju u nečiji “tor”. Zato sam ubijeđen da sada u Demokratama bilo kakav zahtjev za smjenu shvataju kao nešto što od njih ne traže studenti ni građani u cijelini, već Demokratska partija socijalista. I baš zato će oni veoma teško pristati na to.

Ne postoji dilema oko toga da je Šaranović morao podnijeti ostavku kao moralni čin zbog gubitka povjerenja javnosti u rad policije. Time bi i relaksirao situaciju i ubrzao neophodne reforme u samoj policijskoj organizaciji. Nažalost, kako se udaljavamo od same tragedije, to je sama mogućnost ostavke manja, zbog pomenute političke percepcije. Očekujem da ostali zahtjevi budu ispunjeni kao način da vlast pokaže svoju “širinu”.

MONITOR: Prošlo je mjesec dana od tragedije na Cetinju, a mi kao i tokom prošle tragedije u Medovini, imamo neodgovornost i ćutanje institucija. Šta nam to govori?

ĐUKIĆ: Kada god se desi nešto nepredviđeno i strašno, nešto što i ne mora biti veliko već je samo neprijatno i onemogućava standardno fotografisanje i poziranje pojedinaca na vlasti, a ne tek kad su u pitanju ove dvije ogromne tragedije, političari ne znaju kako da se ponašaju. Kao da čitav sistem funkcioniše po inerciji a oni su tu da sjede na lovorikama i ubiraju plodove uspjeha.

Čim je potrebno mijenjati, zapeti, čim je potrebno preuzeti odgovornost netragom nestaju, skrivaju se, pozivajući se na to da predano rade ili da je nečija druga odgovornost u pitanju. Niko nije spreman da presječe i prizna da nešto ne zna, da nešto ne umije, da je nešto objektivno teško. A potrebno je drugačije, potrebno je da oni koji su spremni da se fotografišu uz tuđe uspjehe, prihvate krivicu i za tuđu propust. Moramo tako nešto zahtijevati i ići ka razvoju takve svijesti, kako bismo napredovali kao društvo.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo