Povežite se sa nama

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, DOPISNIK AL DŽAZIRE BALKAN IZ VAŠINGTONA: Tramp je izgubljen u pandemiji

Objavljeno prije

na

Tvrdio je prvo da će zaraza brzo nestati, umanjivao opasnost… To će zauvijek ostati u Trampovoj zaostavštini jedna od najvećih mrlja koju je neki predsjednik zaradio u vrijeme svog mandata u Bijeloj kući

 

MONITOR: Zašto Amerika ima zbog korona virusa najviše smrtnih slučajeva u svijetu?

PULJIĆ: Treba prvo razdvojiti najveći broj općenito i najveći broj po glavi stanovnika. Ako se gleda po glavi stanovnika, onda u Americi danas, srijeda, ima 1.230.000 zaraženih, što je nešto manje od 0,5 od ukupnog broja stanovništva.

Temeljni razlog za širenje zaraze je kasna reakcija Trumpove administracije u prepoznavanju opasnosti, te kašnjenje s testiranjima i nedostatak zaštitne opreme. Iako su američke obavještajne službe početkom januara upozorile na korona virus i situaciju u Wuhanu, Bijela kuća nije reagirala. Predsjednik Trump je učinio sve da umanji opasnost, jer nije želio da se to pokaže kao neka slabost u vrijeme njegovog predsjednikovanja. On, naravno, tvrdi suprotno, ali video snimke njegovih izjava pokazuju da je upravo on jedan od glavnih krivaca što alarm na širenje zaraze nije bio uključen ranije, odnosno na vrijeme.

Još je jedan faktor značajan. Amerika je jako decentralizarana zemlja i 50 saveznih država imaju svoje zakone, svoja pravila koja su često različita od onih federalnih. Svaka lokalna vlast ima mogućnost nametnuti svoje odluke. Uz sve to, ameručki građani ne vole da im se govori kako da se ponašaju, što da rade, jer to zadire u njihove pojedinačne slobode koje su ovdje svetinja.

MONITOR: Da li se zvanično saopštava istina o broju zaraženih i umrlih od korona virusa?

PULJIĆ: Da, to je na raspolaganju 24 sata, a uzima se model kojeg koristi jedna od najcjenjenijih medicinskih ustanova u svijetu, sveučilište John Hopkins iz Baltimore-a. Taj model su preuzeli svi mediji, koristila ga je i administracija do prije dva dana kada su se, odjednom, „dosjetili” da to nije „znanstveno podržan model”. Da nije ovoliko tragedija izazvanih korona virusom, to bi bila smiješna izjava, ovako je – tragična.

MONITOR: Tramp je prvo izjavio da je korona relativno irelevantna i da neće uticati na Ameriku, a onda da će biti zadovoljan ako umre između 100 i 200 hiljada ljudi!

 PULJIĆ: Predsjednik Trump je potpuno izgubljen u ovoj situaciji. Tvrditi prvo da će zaraza brzo nestati, umanjivati opasnost… To će zauvijek ostati u njegovoj zaostavštini kao jedna od najvećih mrlja koju je neki predsjednik zaradio u vrijeme svog mandata u Bijeloj kući. On je bio razapet između svojih želja za jakom ekonomijom, umanjivanjem opasnosti i realnosti koju su mu predočavali doktori, stručnjaci iz Radne grupe za borbu protiv korona virusa, koja je ustanovljena u Bijeloj kući.

MONITOR: Kakve su onda šanse da Tramp na predstojećim izborima dobije još jedan predsjednički mandat?

PULJIĆ: Jedno je sigurno – on neće izgubiti nikoga među svojim pristalicama. Od 40 do 43 posto Amerikanaca daje mu potporu bez obzira na to što kaže, što učini. Pitanje je kako će se na izborima ponašati neovisni glasači, a njih ima mnogo. Hoće li oni dati koji glas Trumpu, kao na izborima 2016. godine ili će glasati protiv njega. To je ključno pitanje uz važnost izlaska na izbore. Prije četiri godine 53 posto Amerikanaca s pravom glasanja izašlo je na birališta. Među onima koji nisu izašli na izbore većinom su bili demokratski i neovisni glasači. I Trump je pobijedio. Uz to treba imati na umu da je Demokratska stranka slaba, neorganizirana, bezidejna i Joe Biden nije najbolji kandidat za predsjednika, jer pokazuje mnogo slabosti. Mnogo demokrata misli da bi bolji kandidat bio Andrew Cuomo, guverner savezne države New York, koji je pokazao snagu, mudrost, odlučnost, ali i strpljenje tokom pandemije. Do stranačkih konvencija, na kojima se određuje predsjednički kandidat, ima još tri mjeseca, a svakakva su iznenađenja moguća.

MONITOR: Šta je u Americi promijenila pandemija korona virusa i kakve će posljedice ona izazvati?

PULJIĆ: Prije svega je ukazala na slabost javnog zdravstvenog sistema koji ni blizu nije bio spreman nositi se s ovako velikom krizom. Razlog: zdravstveni sistem je poslovni projekat za zaradu, a ne široka zdravstveno-humanitarna platforma. Tek trebamo vidjeti hoće li nakon pandemije doći do nekih promjena u vječitom američkom problemu sa zdravstvenim osiguranjem.

Govoreći o mogućim promjenama, može se reći da je u pandemiji došlo do još dubljih društvenih podjela, jer nikada nismo bili u prilici vidjeti kako građani i politički establišment reagiraju na tako veliku zdravstvenu krizu. Čak i kada su životi u pitanju, imamo one koji kažu – ne naređujte nam što ćemo raditi, i one koji prate što im vlasti govore da treba činiti. Oni koji žele navrat-nanos ekonomski otvoriti zemlju i koji ignoriraju korištenje zaštitne opreme, zapravo ograničavaju slobodu onima koji poštuju preporuke medicinskih stručnjaka.

MONITOR: Tramp je naredio da se obustavi finansiranje Svjetske zdravstvene organzacije, jer je smatra odgovornom za ekonomski haos i hiljade smrti izazvane koronavirusom. Na kakva je to reagovanja naišlo u Americi?

PULJIĆ: Uglavnom je naišao na kritike, ali, ponavljam, 40 do 43 posto stanovništva neće ga kritizirati ni za što! Ni republikanski zakonodavci ga nisu kritizirali. Ipak, većina američkih građana ne slaže se s predsjednikovom odlukom da ukine finansiranje Svjetske zdravstvene organizacije usred globalne pandemije, nazivajući taj potez nehumanim uz podsjećanje da će samo štetiti ionako narušenom ugledu Sjedinjenih Država.

MONITOR: Uveliko se spekuliše da je korona virus potekao iz kineske laboratorije u Vuhanu. Šta kažu kompetentni stručnjaci u Americi o tome?

PULJIĆ: Medicinski stručnjaci tvrde da je virus nastao prirodnim putem, a ne u laboratoriji u Wuhanu. Penatgon je u utorak objavio da nema dokaza da je virus vještački nastao, ali Trump stalno tvrdi drugačije.

Govoreći o mogućnosti da je korona virus nastao u kineskom laboratoriju, američki državni tajnik Mike Pompeo u srijedu je izjavio da Sjedinjene Države ne mogu to sa sigurnošću tvrditi, ali postoje značajni dokazi da je korona virus nastao u laboratoriji u Wuhanu.

Pompeo je ponovio kritike na račun Kine oko korona virusa uz tvrdnju da je Peking mogao spriječiti smrt na stotine tisuća života diljem svijeta da je tamošnja vlada bila više transparentna.

„Kina je mogla poštedjeti svijet od globalnog ekonomskog meteža. Imali su izbor pred sobom, ali umjesto toga – Kina je sakrila izbijanje zaraze u Wuhanu. Kina još uvijek odbija dijeliti informacije koje su nam potrebne da bi ljudi bili sigurni” – rekao je američki državni tajnik.

 

Ideološke podjele zbog maski

MONITOR: Šta je pokazala ova pandemija o Trampu i o Sjedinjenim Državama?

PULJIĆ: Pandemija pokazuje da Trump nije sposoban prihvatiti realnost, čak i ako to ide na štetu stanovništva. On uvijek želi biti pobjednik, želi biti neka vrsta „političkog supermena” koji sve probleme sam rješava u rekordno kratkom roku. To su njegove želje, a stvarnost je mnogo okrutnija, a toj okrutnosti on podobro doprinosi. Usudio se igrati „doktora” preporučujući pojedine lijekove koji nisu znanstveno dokazani, njegova administracija preporučuje nošenje zaštitnih maski, a prvi je on nikada ne koristi, kao ni potpredsjednik niti bilo tko od njegovih bliskih suradnika.To  su vidjeli građani, pa mnogi zato ne žele nositi, ne samo maske na licu, nego bilo kakvu zaštitnu opremu pri tom uz nepoštivanje distanciranja.

Čak dolazi do ideološke podjele oko nošenja maski! Konzervativci ne žele nositi maske uz poruku – neće nama nitko ništa naređivati, pa one koji nose maske nazivaju liberalima. To je potpuna budalaština, ali kod mnogih prolazi. Na milijune Amerikanaca želi da se zemlja što prije počne ekonomski otvarati bez obzira na to što stručnjaci poručuju – još je rano.

 

Ofanziva Bijele kuće protiv Kine

MONITOR: Američki senator Lindsi Grejem optužio je Kinu da je odgovorna za umiranje Amerikanaca od korone i rast nezaposlenosti, pa SAD treba da utvrde koliku im je štetu to nanijelo i da za tu sumu umanje državni dug Sjedinjenih Država prema Kini. Hoće li taj predlog biti prihvaćen?

PULJIĆ: Senator Graham obično govori ono što predsjednik Trump misli. Bijela kuća je u velikoj ofenzivi protiv Kine koja je kriva za sve, od skrivanja informacija o korona virusu, do skladištenja zaštitne opreme koju sada prodaje diljem svijeta. Trump krivi Kinu i za stanje u Americi uz istodobno odbijanje bilo kakve vlastite odgovornosti za stanje u zemlji. Dakle, moguće je da će Amerika pokušati izvući financijsku dobit iz odnosa s Kinom.

Treba znati da su Sjedinjene Države u velikoj ekonomskoj krizi izazvanoj pandemijom, uz rekordan broj novonezaposlenih, preko 30 milijuna, uz pad ekonomskog rasta i povećanja inozemnog duga. Ne samo recesija, nego depresija kuca na vrata što užasava američkog predsjednika koji će sviju okriviti za takvu situaciju, ali nikada neće priznati vlastite greške. Naravno da je korona virus temeljno zdravstveni, ali i ekonomski problem i umjesto da Amerikancima pojasni situaciju, da kaže da se cijeli svijet nalazi u istim problemima, on nastavlja s hvalospjevima samom sebi i bacanjem blata na sve druge. Od Kine do medija i guvernera američkih saveznih država.

 

Svijet ulazi u recesiju

MONITOR: Šta će se poslije ove pandemije dešavati na globalnom nivou?

PULJIĆ: Mislim da će se morati usaglasiti globalni odgovor na pandemije, da se ne može samo ad hoc reagirati, nego da mora postojati globalna strategija. Svijet ulazi u recesiju, to je tvrdnja Svjetske banke. Ta recesija neće napasti sve podjednako. Kao i uvijek najviše će nastradati siromašne zemlje, odnosno ljudi koji su slabo plaćeni i koji nemaju dobru zdravstvenu zaštitu u bilo kojoj zemlji na svijetu. Pitanje je hoće li najbogatiji biti dovoljno humani da pomognu onima koji su najranjiviji ili će jedino gledati na sebe uz eksploatiranje svake mogućnosti da se nešto zaradi čak i u ovakvim situacijama.

                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

BLAGOJE GRAHOVAC, GENERAL U PENZIJI I ANALITIČAR GEOPOLITIKE: Udaljiti DPS i DF od vlasti

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Crnoj Gori je sve ogoljeno, pa nije teško zaključiti da ovakvu DPS i ovakav DF treba što više udaljiti od bilo kojeg oblika vlasti u Crnoj Gori. To mogu uraditi samo građani, i samo olovkom

 

„Događaji a Cetinju pokazuju da više decenija nismo detektovali pravi uzrok i društvenih, i političkih frustracija crnogorskog društva“, kaže u razgovoru za Monitor Blagoje Grahovac, odgovarajući na pitanje o uzrocima aktuelnih sporenja u Prijestonici.

GRAHOVAC: Uzrok je duboka i vrlo smišljena fašizacija crnogorskog društva. S jedne strane, egzistira agresivna ofanziva srpskog klerofašizma, čiji pokrovitelj je SPC, a politički eksponent je DF. Najnovija klerofašistika politička doktrina o „srpskom svetu“ je sredstvo za ostvarenje hegemonističkih velikodržavnih ciljeva.

S druge strane, višedecenijska vladavina DPS je generisala i formalno (ali i interesno) uobličila vrlo opak pokret, koji ne prikriva crnogorski neofašizam zasnovan na kriminalu, ne manje opasan od onog prvog. Na ravnoteži međusobnog straha, vlast se održavala kako u prethodnom periodu, tako i danas. Eksponirani predstavnici CPC nisu uspjeli da se distanciraju od crnogorskih neofašista. Naprotiv!

MONITOR: Ko su pobjednici, a ko gubitnici u „operaciji ustoličenja“?

GRAHOVAC: Nosioci oba ona fašizma umišljaju da su pobjednici. Oni i dalje istrajavaju na zavađama – da bi vladali! Dugoročni gubitinici su i država Crna Gora, i njeni građani.

Kroz istoriju se svaki oblik fašizma ponašao upravo tako. Crna Gora ima nesreću da ima dvije suprotstavljene frakcije, skoro pa jedinstvenog fašizma. Održavaju se na ravnoteži straha, u koji su uveli i većinu građana.

MONITOR: Dio vlasti zamjera policiji navodno  suviše mek  odnos prema demonstrantima na  Cetinju. Kako to komentarišete?

GRAHOVAC: Normalan vojnik i normalan policajac među prvima prepoznaju nemoral, nekompetentnost i bahatost bilo koje vlasti. Jednostavno, iz razloga što se to najbolje uočava u hijerarhijski ustrojenim državnim institucijama. Nije teško ustvrditi da su u cetinjskim događajima većina učesnika bezbjednosnog sistema postupali i umnije, i odgovornije nego što bi se moglo reći kako za nosioce vlasti, tako i za mnoge predstavnike opozicije. Normalni policajci i normalni vojnici su svjesni da su upravo ti politički predstavnici najveća ugroza Crne Gore.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

HRVOJE JURIĆ, PROFESOR FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU: Odgovornost se zamjenjuje disciplinom, a solidarnost strahom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedinu šansu, dugoročno, vidim u prepoznavanju problema u lokalnim zajednicama, u lokalnim inicijativama koje su usmjerene na bitna pitanja

 

MONITOR: Nikada se kao posljednjih  decenija nije govorilo o važnosti odnosa čovjeka i prirode. Nikle su mnogobrojne „zelene“ partije, a i druge u svom programu imaju i svoju „zelenu politiku“. Koliko je to postao „trend“ i neka vrsta političkog pomodarstva, bez obzira na to što neki od njih djeluju iz dubokih uvjerenja da bez realizacije zelenih agendi nema opstanka?

JURIĆ: Više ne treba posebno dokazivati da je ljudski faktor ključan u nastanku ekološke krize koja prijeti Planeti, a prije svega opstanku ljudskog roda. Na to nam sve češće ukazuju ekstremne vremenske pojave, kao što su neobično visoke temperature i požari te neobično velike oborine i poplave, a na to nam je ukazala i pandemija koronavirusa, jer mnogi znanstvenici tvrde i podacima potkrepljuju da su uzroci nastanka i razvoja suvremenih epidemija zapravo ekološki, primjerice, krčenje šuma i prašuma, industrijska poljoprivreda i uzgoj životinja, organizacija i način života u gradovima, mobilnost stanovništva…

Na sve to upozoravaju nas „zelene politike“, pa i „zelene“ ili „ozelenjene“ partije, ali moram biti iskren, ne vidim spasa u tom partitokratsko-političkom „zelenilu“, kao ni u „zelenilu“ korporacija, jer sve zeleno tu je većinom samo sredstvo za postizanje nekih drugih ciljeva. Općenitije gledajući, mislim da je cijela paradigma „održivog razvoja“ nešto što treba kritizirati, jer taj „održivi razvoj“ uglavnom se koristi kao smokvin list za održavanje i razvijanje postojećeg ekonomsko-političkog sistema koji je i doveo čovječanstvo i Planetu do ruba propasti.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

IVAN VUJAČIĆ, predsjednik Foruma za međunarodne odnose: Zapadni Balkan se jedva primjećuje među krupnim globalnim potresima

Objavljeno prije

na

Objavio:

Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga

 

MONITOR: Kako ocjenjujete geopolitički i ekonomski položaj zemalja Zapadnog Balkana poslije skorašnjih značajnih promjena na globalnom planu: dolaska nove američke administracije, pandemije, promjena u EU, kineskog daljeg osnaživanja?

VUJAČIĆ: Desile su se bitne promene posle finansijske krize 2008. godine, koja je ozbiljno uzdrmala svet. U te promene spada izlazak Velike Britanije iz Evropske unije – takozvani Bregzit koji još uvek u pojedinim aspektima traje, a zatim izbor Donalda Trampa za predsednika SAD. Na to se nadovezala pandemija koja je pokazala koliko je svet istovremeno jako povezan i jako ranjiv. Sve najveće nacije sveta (uključujući tu i Kinu) pokazale su i nespremnost i nekompetentost, iako se već duže vreme  upozorava na mogućnost upravo ovakve pandemije.

Izbor Bajdena i njegova najava „povratka SAD u svet” očigledno je više retorička nego stvarna jer su Bajdenovi očigledni prioriteti ekonomska i socijalna politika na unutrašnjem političkom planu, što je na izvestan (ali bitno drugačiji) način, nastavak Trampove politike sadržane u sloganu „Amerika na prvom mestu”. Izlazak iz Avganistana je, u stvari, potvrda Trampovog sporazuma sa talibanima i uklapa se u stavljanje fokusa na unutrašnju transformaciju SAD. Od Trampa Bajden je nasledio i viđenje Kine kao strateškog konkurenta, pa i tu postoji više kontinuitet nego diskontinuitet. U narednom periodu videćemo u kom pravcu će se ova konkurencija odvijati.

EU sa svojom velikom ekonomskom snagom ima sopstvene probleme. Posle prvobitne katastrofalne reakcije na pandemiju, ona se nekako sabrala i dostigla značajan nivo vakcinisanosti. No, EU ima značajne probleme na unutrašnjem planu od kojih je najveći izazov održavanja ključnih vrednosti EU u svetlu „iliberalnih demokratija“, kako ih je nazvao Orban, u Poljskoj i Mađarskoj, čije vlade svojim otvorenim delovanjem dovode u pitanje samu suštinu EU.

Zapadni Balkan se jedva primećuje na fonu ovih krupnih potresa. On je mnogo manje važan nego što se nama čini. Države Zapadnog Balkana su ekonomski, demografski i geografski male i još uvek uronjene u prošlost i međusobne razmirice. Ako se tome doda neizgrađenost institucija, nivo korupcije i kriminala, te ozbiljno nazadovanje sa aspekta onih karakteristika koje čine društva demokratskim (po oceni bitnih međunarodnih instituta), postavlja se pitanje da li uopšte imaju stvarnu perspektivu članstva u Evropskoj uniji, bez obzira na formalno zaklinjanje da im je to cilj.  Dovoljno je podsetiti da se pre dve godine u opisu stanja u izveštaju Evropske komisije o Zapadnom Balkanu pojavila kategorija zarobljena država.

Bojim se da već dugo vremena političke elite na ovim prostorima svojim delovanjem čine sve da stvore predstavu o ovim prostorima kao mračnom mestu koje je jedino interesantno po mogućnosti stvaranja potencijalnih konflikata. Dobro je jedino što su nam i na tom planu mogućnosti iscrpljene tokom ratova 1990-ih. Ako nam je istinski cilj članstvo u EU, moramo se truditi da se pokažemo kao uzorne zemlje u svakom pogledu i uz to i dobre komšije jedni drugima. Jedino se u tom slučaju možemo, uz podršku i EU i SAD, vratiti na stvarni, a ne fingirani, put ka članstvu u Evropskoj uniji.

MONITOR: Kako kao profesor ekonomije i diplomata sa radnim iskustvom u Vašingtonu, vidite uticaj Kine? Predviđa se da će ona uskoro biti najjača svjetska ekonomija? Na osnovu kojih parametara bi to moglo biti i kako da ih čitamo?

VUJAČIĆ: Kineski dugogodišnji rast je impresivan. Normalno je da Kina kao zemlja sa ubedljivo najvećim stanovništvom i takvim rastom, u narednoj dekadi postane najveća svetska ekonomija merena nominalnim ukupnim BDP-om. Ona je to već sada, ako BDP računamo po kupovnoj moći. Kina nije toliko atipična kako se misli, jer se uklapa u Azijski model strategije rasta koji je već viđen. No, po nominalnom BDP-u po glavi stanovnika ona je još uvek tek na 73. mestu u svetu. Usput budi rečeno, po ovom parametru Kina je pretekla i Srbiju i Crnu Goru. Projekcije ukazuju da će Kina 2050. još uvek biti na polovini BDP-a po glavi stanovnika u SAD.

Ne bi trebalo zanemariti ni ozbiljne probleme sa kojima se Kina susreće. Na prvom mestu je to nejednkost koja je najveća u svetu. Paradokslano je da se to javlja pod vlašću komunističke partije. Drugo, Kina će se sudariti sa starenjem stanovništva, pa i njegovim ozbiljnim smanjenjem do kraja veka. Ovo je rezultat dugogodišnje „politike jednog deteta“. Takvi fenomeni nisu pogodni za ekonomski rast. Navedeno ne umanjuje dosadašnji ekonomski napredak Kine, ali ukazuje da se pred njom nalaze ozbiljni izazovi.

MONITOR: EU nije oduševljena kineskim prisustvom i uticajem na privrede zemalja Balkana, među kojima se ističe i Crna Gora, a još više Srbija. Novi kineski „Put svile“ nazvan Inicijativa „Pojas i put“, obuhvata i značajan broj zemalja članica EU. Neki to zovu „kineskim Maršalovim planom“, a drugi „dužničkom diplomatijom“… Koliko je velika razlika u stepenu i načinu kineskog prisustva ovdje i u zemljama EU? Kakva je budućnost te saradnje?

VUJAČIĆ: Kristijan Lagard koja je sada predsednica Evropske centralne banke, dok je još bila direktor MMF-a, pre par godina je upozoravala zemlje da vode računa o isplativosti projekata infrastrukture u okviru programa „Pojas i put“, te da su neke u ospasnosti da uđu u probleme otplate duga. Tada je nabrojala šest zemalja među kojima je bila i Crna Gora. Nisam sklon da zbog toga optužujem Kinu. Naši političari nose odgovornost za zaduživanje. Izgradnja infrastrukture se predstavlja kao vid ubrzanog razvoja.  Kad bi samo zidanje puteva vodilo brzom razvoju, sve bi zemlje bile razvijene, jer je u današnje vreme gradnja puteva prilično jednostavna.

Ono na čemu bi trebalo da insistiraju vlasti sa ovih prostora  je da prisustvo ekonomskih subjekata iz bilo koje zemje sveta, pa i Kine, bude u skladu sa dobrom praksom EU u svakom pogledu, od tendera do ekoloških kriterija. Očigledno je da oni to ne rade, a to je dugoročno kontraproduktivno.

MONITOR: Hoće li povratak talibana u Avganistanu promijeniti ili potvrditi odnose globalnih sila?

VUJAČIĆ: Avganistan neće promeniti globalne odnose sem ukoliko ponovo postane baza za terorizam, u šta sumnjam. Nije lako obezbediti elementarne uslove za život posle tako dugotrajnog rata. To znači da će talibani morati da se mnogo više prilagode svetu ukoliko žele da uspostave dugoročnu vlast. To znači oslanjnaje na pomoć, kredite, devizne rezerve i još mnogo toga.

 

U krizi na Cetinju su učestvovale sve strane

MONITOR: U Srbiji se pojavila sintagma „srpski svijet“, kao novo-stara „etno-spoljnopolitička“ inicijativa. Bilo je dosta straha u vezi sa ovim događajima na Cetinju. Da li je moguće da posljedice sukoba na Cetinju dovedu do radikalnijih unutarpolitičkih, pravosudnih i diplomatskih izazova?

VUJAČIĆ: Ne znam šta znači „srpski svet“. Vidim da je jedna takva, po mišljenju mnogih, nesrećna, a po mom mišljenju i pretenciozna, floskula dovela do oštrih polemika i u Srbiji. Jedni u njoj vide nacionalizam i srpski hegemonizam, a drugi legitimnu zainteresovanost za položaj, prava i kulturni identitet pripadnika srpske nacionalnosti van Srbije,  koja ne bi trebalo da bude upitna.

Svakako nije dobro što se tom floskulom najglasnije oglašava Aleksandar Vulin poznat po svom konfrontirajućem i agresivnom maniru u raspravama o etnicitetu i tumačenju istorije koje često sam inicira. To što to ne bi trebalo da bude njegov posao u vladi Republike Srbije i što ga niko ne koriguje,  čini da se njegove izjave tumače kao stvarne Vučićeve poruke koje on ne želi da izgovori. To ne može da doprinese ničemu dobrom, a pogotovu ne Vučiću jer je njegova radikalska nacionalistička prošlost i učešće u politici 1990-ih godina naširoko poznata. Mislim da se cela javna polemika oko ove floskule ne vodi o njenom značenju, već se značenje izvlači iz biografije ličnosti koja je propoveda i objašnjava. Vulin je naknadno svojim izjavama dodatno doprineo negativnom tumačenju „srpskog sveta”.

Cela polemika oko ove floskule nam, međutim, govori nešto drugo. Govori nam o stanju u zemljama ovih prostora koje su, kao što sam rekao, uronjene u prošlost i međusobne razmirice, a i u okviru samih sebe jako polarizovane.  Sve će se iskoristiti za produbljivanje podela i raspaljivanje strasti jer na tome opstaju veći delovi političkih i drugih elita.

Slično se i desilo sa ustoličenjem na Cetinju, koje se srećom završilo bez tragičnih posledica. Ono što se dešavalo kroz vekove, da se laički  izrazim, ritual unapređenja jednog sveštenog lica na funkciju, pretvorilo se u krizu na ivici žestokog nasilja koje je moglo da dovede do veoma ozbiljnih posledica. U tome su učestvovale sve strane. Posebno je loše izgledalo organizovano dovođenja protivnika tog ustoličenja koji su se nasilnički ponašali. Još gore, stvorena je percepcija da predsednik Crne Gore podstiče nasilje. To urušava kredibilitet Crne Gore kao države.

 

SAD će na Balkanu podržavati napore EU iz drugog plana

MONITOR: Još se očekuje jasnija politika administracije Džozefa Bajdena prema zemljama Zapadnog Balkana, posebno prema nekim režimima i moćnim pojedincima, prije svega iz političke sfere. Šta bi moglo da se očekuje?

VUJAČIĆ: Očekujem povratak na ranije utvrđenu politiku podrške rukovodećoj ulozi Evropske unije na prostoru na kome se nalaze zemlje  koje imaju aspiracije ka članstvu u EU. Cilj Bajdenove administracije je ponovno uspostavljanje čvrstih veza sa EU koje su u vreme Trampa bile narušene. SAD će podržavati napore EU iz drugog plana, a njihovu nešto veću ulogu očekujem u pregovorima između Beograda i Prištine, iz razloga što imaju daleko veći uticaj na albansku stranu. Predviđam da će se to manifestovati vrlo brzo u nagovaranju Kurtija da zauzme konstruktivniji stav prema ovim pregovorima.

 

Crkve su na našim prostorima previše prisutne u politici

MONITOR: Da li dugo oslanjanje političkih partija i lidera u našem regionu  na dominantne crkve ili namjere da se stvore nove državne crkve (u etno-filetističkoj tradiciji Pravoslavlja), govore i o nemoći politike koja ne može bez „saveza trona i oltara“?

VUJAČIĆ: Mislim da su crkve na ovim prostorima isuviše prisutne u politici, a kad to kažem ne mislim samo na SPC i ne mislim samo na Crnu Goru, već i na sve prostore bivše Jugoslavije. Trebalo bi da su naše državnosti i nacije zasnovane na nečemu drugom, a ne na pripadnosti konfesijama. Politika indentiteta u ektremnom obliku je i dovela do krvavog raspada Jugoslavije. Trebalo je da iz toga nešto naučimo. Svega smo se nagledali sem izgradnje identiteta na osnovu tolerancije, dijaloga i uvažavanja drugoga.

Nastasja RADOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo