Povežite se sa nama

INTERVJU

IVICA PULJIĆ, DOPISNIK AL DŽAZIRE BALKAN IZ VAŠINGTONA: Tramp je izgubljen u pandemiji

Objavljeno prije

na

Tvrdio je prvo da će zaraza brzo nestati, umanjivao opasnost… To će zauvijek ostati u Trampovoj zaostavštini jedna od najvećih mrlja koju je neki predsjednik zaradio u vrijeme svog mandata u Bijeloj kući

 

MONITOR: Zašto Amerika ima zbog korona virusa najviše smrtnih slučajeva u svijetu?

PULJIĆ: Treba prvo razdvojiti najveći broj općenito i najveći broj po glavi stanovnika. Ako se gleda po glavi stanovnika, onda u Americi danas, srijeda, ima 1.230.000 zaraženih, što je nešto manje od 0,5 od ukupnog broja stanovništva.

Temeljni razlog za širenje zaraze je kasna reakcija Trumpove administracije u prepoznavanju opasnosti, te kašnjenje s testiranjima i nedostatak zaštitne opreme. Iako su američke obavještajne službe početkom januara upozorile na korona virus i situaciju u Wuhanu, Bijela kuća nije reagirala. Predsjednik Trump je učinio sve da umanji opasnost, jer nije želio da se to pokaže kao neka slabost u vrijeme njegovog predsjednikovanja. On, naravno, tvrdi suprotno, ali video snimke njegovih izjava pokazuju da je upravo on jedan od glavnih krivaca što alarm na širenje zaraze nije bio uključen ranije, odnosno na vrijeme.

Još je jedan faktor značajan. Amerika je jako decentralizarana zemlja i 50 saveznih država imaju svoje zakone, svoja pravila koja su često različita od onih federalnih. Svaka lokalna vlast ima mogućnost nametnuti svoje odluke. Uz sve to, ameručki građani ne vole da im se govori kako da se ponašaju, što da rade, jer to zadire u njihove pojedinačne slobode koje su ovdje svetinja.

MONITOR: Da li se zvanično saopštava istina o broju zaraženih i umrlih od korona virusa?

PULJIĆ: Da, to je na raspolaganju 24 sata, a uzima se model kojeg koristi jedna od najcjenjenijih medicinskih ustanova u svijetu, sveučilište John Hopkins iz Baltimore-a. Taj model su preuzeli svi mediji, koristila ga je i administracija do prije dva dana kada su se, odjednom, „dosjetili” da to nije „znanstveno podržan model”. Da nije ovoliko tragedija izazvanih korona virusom, to bi bila smiješna izjava, ovako je – tragična.

MONITOR: Tramp je prvo izjavio da je korona relativno irelevantna i da neće uticati na Ameriku, a onda da će biti zadovoljan ako umre između 100 i 200 hiljada ljudi!

 PULJIĆ: Predsjednik Trump je potpuno izgubljen u ovoj situaciji. Tvrditi prvo da će zaraza brzo nestati, umanjivati opasnost… To će zauvijek ostati u njegovoj zaostavštini kao jedna od najvećih mrlja koju je neki predsjednik zaradio u vrijeme svog mandata u Bijeloj kući. On je bio razapet između svojih želja za jakom ekonomijom, umanjivanjem opasnosti i realnosti koju su mu predočavali doktori, stručnjaci iz Radne grupe za borbu protiv korona virusa, koja je ustanovljena u Bijeloj kući.

MONITOR: Kakve su onda šanse da Tramp na predstojećim izborima dobije još jedan predsjednički mandat?

PULJIĆ: Jedno je sigurno – on neće izgubiti nikoga među svojim pristalicama. Od 40 do 43 posto Amerikanaca daje mu potporu bez obzira na to što kaže, što učini. Pitanje je kako će se na izborima ponašati neovisni glasači, a njih ima mnogo. Hoće li oni dati koji glas Trumpu, kao na izborima 2016. godine ili će glasati protiv njega. To je ključno pitanje uz važnost izlaska na izbore. Prije četiri godine 53 posto Amerikanaca s pravom glasanja izašlo je na birališta. Među onima koji nisu izašli na izbore većinom su bili demokratski i neovisni glasači. I Trump je pobijedio. Uz to treba imati na umu da je Demokratska stranka slaba, neorganizirana, bezidejna i Joe Biden nije najbolji kandidat za predsjednika, jer pokazuje mnogo slabosti. Mnogo demokrata misli da bi bolji kandidat bio Andrew Cuomo, guverner savezne države New York, koji je pokazao snagu, mudrost, odlučnost, ali i strpljenje tokom pandemije. Do stranačkih konvencija, na kojima se određuje predsjednički kandidat, ima još tri mjeseca, a svakakva su iznenađenja moguća.

MONITOR: Šta je u Americi promijenila pandemija korona virusa i kakve će posljedice ona izazvati?

PULJIĆ: Prije svega je ukazala na slabost javnog zdravstvenog sistema koji ni blizu nije bio spreman nositi se s ovako velikom krizom. Razlog: zdravstveni sistem je poslovni projekat za zaradu, a ne široka zdravstveno-humanitarna platforma. Tek trebamo vidjeti hoće li nakon pandemije doći do nekih promjena u vječitom američkom problemu sa zdravstvenim osiguranjem.

Govoreći o mogućim promjenama, može se reći da je u pandemiji došlo do još dubljih društvenih podjela, jer nikada nismo bili u prilici vidjeti kako građani i politički establišment reagiraju na tako veliku zdravstvenu krizu. Čak i kada su životi u pitanju, imamo one koji kažu – ne naređujte nam što ćemo raditi, i one koji prate što im vlasti govore da treba činiti. Oni koji žele navrat-nanos ekonomski otvoriti zemlju i koji ignoriraju korištenje zaštitne opreme, zapravo ograničavaju slobodu onima koji poštuju preporuke medicinskih stručnjaka.

MONITOR: Tramp je naredio da se obustavi finansiranje Svjetske zdravstvene organzacije, jer je smatra odgovornom za ekonomski haos i hiljade smrti izazvane koronavirusom. Na kakva je to reagovanja naišlo u Americi?

PULJIĆ: Uglavnom je naišao na kritike, ali, ponavljam, 40 do 43 posto stanovništva neće ga kritizirati ni za što! Ni republikanski zakonodavci ga nisu kritizirali. Ipak, većina američkih građana ne slaže se s predsjednikovom odlukom da ukine finansiranje Svjetske zdravstvene organizacije usred globalne pandemije, nazivajući taj potez nehumanim uz podsjećanje da će samo štetiti ionako narušenom ugledu Sjedinjenih Država.

MONITOR: Uveliko se spekuliše da je korona virus potekao iz kineske laboratorije u Vuhanu. Šta kažu kompetentni stručnjaci u Americi o tome?

PULJIĆ: Medicinski stručnjaci tvrde da je virus nastao prirodnim putem, a ne u laboratoriji u Wuhanu. Penatgon je u utorak objavio da nema dokaza da je virus vještački nastao, ali Trump stalno tvrdi drugačije.

Govoreći o mogućnosti da je korona virus nastao u kineskom laboratoriju, američki državni tajnik Mike Pompeo u srijedu je izjavio da Sjedinjene Države ne mogu to sa sigurnošću tvrditi, ali postoje značajni dokazi da je korona virus nastao u laboratoriji u Wuhanu.

Pompeo je ponovio kritike na račun Kine oko korona virusa uz tvrdnju da je Peking mogao spriječiti smrt na stotine tisuća života diljem svijeta da je tamošnja vlada bila više transparentna.

„Kina je mogla poštedjeti svijet od globalnog ekonomskog meteža. Imali su izbor pred sobom, ali umjesto toga – Kina je sakrila izbijanje zaraze u Wuhanu. Kina još uvijek odbija dijeliti informacije koje su nam potrebne da bi ljudi bili sigurni” – rekao je američki državni tajnik.

 

Ideološke podjele zbog maski

MONITOR: Šta je pokazala ova pandemija o Trampu i o Sjedinjenim Državama?

PULJIĆ: Pandemija pokazuje da Trump nije sposoban prihvatiti realnost, čak i ako to ide na štetu stanovništva. On uvijek želi biti pobjednik, želi biti neka vrsta „političkog supermena” koji sve probleme sam rješava u rekordno kratkom roku. To su njegove želje, a stvarnost je mnogo okrutnija, a toj okrutnosti on podobro doprinosi. Usudio se igrati „doktora” preporučujući pojedine lijekove koji nisu znanstveno dokazani, njegova administracija preporučuje nošenje zaštitnih maski, a prvi je on nikada ne koristi, kao ni potpredsjednik niti bilo tko od njegovih bliskih suradnika.To  su vidjeli građani, pa mnogi zato ne žele nositi, ne samo maske na licu, nego bilo kakvu zaštitnu opremu pri tom uz nepoštivanje distanciranja.

Čak dolazi do ideološke podjele oko nošenja maski! Konzervativci ne žele nositi maske uz poruku – neće nama nitko ništa naređivati, pa one koji nose maske nazivaju liberalima. To je potpuna budalaština, ali kod mnogih prolazi. Na milijune Amerikanaca želi da se zemlja što prije počne ekonomski otvarati bez obzira na to što stručnjaci poručuju – još je rano.

 

Ofanziva Bijele kuće protiv Kine

MONITOR: Američki senator Lindsi Grejem optužio je Kinu da je odgovorna za umiranje Amerikanaca od korone i rast nezaposlenosti, pa SAD treba da utvrde koliku im je štetu to nanijelo i da za tu sumu umanje državni dug Sjedinjenih Država prema Kini. Hoće li taj predlog biti prihvaćen?

PULJIĆ: Senator Graham obično govori ono što predsjednik Trump misli. Bijela kuća je u velikoj ofenzivi protiv Kine koja je kriva za sve, od skrivanja informacija o korona virusu, do skladištenja zaštitne opreme koju sada prodaje diljem svijeta. Trump krivi Kinu i za stanje u Americi uz istodobno odbijanje bilo kakve vlastite odgovornosti za stanje u zemlji. Dakle, moguće je da će Amerika pokušati izvući financijsku dobit iz odnosa s Kinom.

Treba znati da su Sjedinjene Države u velikoj ekonomskoj krizi izazvanoj pandemijom, uz rekordan broj novonezaposlenih, preko 30 milijuna, uz pad ekonomskog rasta i povećanja inozemnog duga. Ne samo recesija, nego depresija kuca na vrata što užasava američkog predsjednika koji će sviju okriviti za takvu situaciju, ali nikada neće priznati vlastite greške. Naravno da je korona virus temeljno zdravstveni, ali i ekonomski problem i umjesto da Amerikancima pojasni situaciju, da kaže da se cijeli svijet nalazi u istim problemima, on nastavlja s hvalospjevima samom sebi i bacanjem blata na sve druge. Od Kine do medija i guvernera američkih saveznih država.

 

Svijet ulazi u recesiju

MONITOR: Šta će se poslije ove pandemije dešavati na globalnom nivou?

PULJIĆ: Mislim da će se morati usaglasiti globalni odgovor na pandemije, da se ne može samo ad hoc reagirati, nego da mora postojati globalna strategija. Svijet ulazi u recesiju, to je tvrdnja Svjetske banke. Ta recesija neće napasti sve podjednako. Kao i uvijek najviše će nastradati siromašne zemlje, odnosno ljudi koji su slabo plaćeni i koji nemaju dobru zdravstvenu zaštitu u bilo kojoj zemlji na svijetu. Pitanje je hoće li najbogatiji biti dovoljno humani da pomognu onima koji su najranjiviji ili će jedino gledati na sebe uz eksploatiranje svake mogućnosti da se nešto zaradi čak i u ovakvim situacijama.

                                    Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

VANJA ĆALOVIĆ-MARKOVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORICA MANS: Kriminal i korupcija ne poznaju zastave, samo interes i profit

Objavljeno prije

na

Objavio:

Moramo da pokušamo da otkrijemo gdje su završile stotine miliona ili milijarde eura iznesene iz Crne Gore. Pokušaj političkih eksponenata korumpiranih pojedinaca da nas sveopštom kakofonijom skrenu sa tog puta sigurno neće uspjeti

 

Kao rukovodilac Stručnog tima Savjeta moj zadatak je da radim na prevenciji i otkrivanju mogućih slučajeva korupcije na visokom nivou. Taj cilj se ne razlikuje od onoga koji imamo u MANS-u i zato me više nevladinih organizacija i predložilo za taj posao na javnom konkursu objavljenom krajem prošle godine, kaže Vanja Ćalović-Marković u razgovoru za Monitor, koji započinjemo pitanjem koliko je njen angažman u Stručnom timu Nacionalnog savjeta za borbu protiv korupcije (ne)spojiv sa angažmanom u civilnom sektoru, odnosno, u MANSU.

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: S druge strane, velika je razlika u metodama koje može da koristi jedna NVO  u otkrivanju visoke korupcije, posebno u situaciji kada brojni zakoni i dalje propisuju ogromna ograničenja pristupa informacijama, u odnosu na Stručni tim Savjeta. Podaci koji spadaju u lične, kao i poreske, carinske i druge službene tajne, ali i podaci označeni stepenom tajnosti, odnosno državne tajne, su nakon pribavljanja dozvola dostupni Savjetu, ali ne i predstavnicima civilnog društva. Upravo ti podaci su neophodni da bi se pratili tragovi novca u slučajevima visoke korupcije, kroz intenzivnu međudržavnu saradnju, u koju NVO ne mogu biti uključene. I to je bio moj ključni motiv da konkurišem za ovu poziciju.

MONITOR: Cijenite, dakle, da Vaše postavljenje ne veže ruke ni Vama ni MANS-u?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Moje postavljenje ne može biti prepreka radu MANS-a, niti meni rad organizacije može praviti problem u Stručnom timu jer su u pitanju veoma različite metode rada. Rad MANS-a i Savjeta se dopunjuju, ali se između njih ne može staviti znak jednakosti.

Podsjetiću vas da su mene i prethodne Vlade, a i Skupština, imenovale na pozicije od značaja za borbu protiv korupcije. Tako sam bila član Nacionalne komisije kojom je predsjedavao Duško Marković, a kasnije i član Savjeta Agencije za sprječavanje korupcije. I tada i danas tražila sam isto: da se otkriju slučajevi korupcije i sprovedu reforme koje će spriječiti da se takva praksa ponavlja. Tada nije postojala ni minimalna politička volja i na svakom koraku sam nailazila na prepreke, ali nisu mogli da me ućutkaju. Zato su Nacionalnu komisiju ugasili, a iz Savjeta ASK-a su me nezakonito razriješili.

I sada ću da pokušam i uradim ono što je do mene, baš kao što sam to radila svih ovih godina. Očekivanja su mi, naravno, mnogo veća nakon promjene vlasti.

MONITOR: Ubrzo po formiranju Savjeta pojavili su se, nedorečeni, izvještaji o Vašoj ostavci. O čemu se tu radi?

ĆALOVIĆ- MARKOVIĆ: Podnijela sam ostavku na mjesto člana Savjeta da bih, odmah nakon toga, bila imenovana za rukovodioca njegovog Stručnog tima. Smatrala sam da sa svojim iskustvom u radu na slučajevima korupcije mogu više da doprinesem kao rukovodilac tog tima, nego baveći se javnim politikama i zakonodavnim okvirom kao član Savjeta.

Stručni tim uglavnom radi na konkretnim slučajevima i praktičnim mjerama za prevenciju korupcije. To podrazumijeva da će Stručni tim operativno sarađivati sa raznim državnim organima, uspostaviti mrežu saradnika iz relevantnih institucija, inicirati uspostavljanje međunarodnih timova za rad na konkretnim slučajevima i tražiti dokaze koje će dostaviti tužilaštvu ili drugim nadležnim organima. U međuvremenu, dobili smo stručnu podršku Savjeta Evrope, koja će nam biti od ogromnog značaja, i vrhunskog eksperta koji je, između ostalog, radio na finansijskoj istrazi meksičkih narko kartela.

Stručni tim će raditi i na uvezivanju baza podataka katastra, poreske uprave i drugih relevantnih institucija, što će nadležnim državnim organima omogućiti efikasnije vođenje finansijskih istraga.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

PROF. DR SANJA BAUK, PREDAVAČ NA TEHNOLOŠKOM UNIVERZITETU U DURBANU, JUŽNA AFRIKA: Znanje je najvredniji resurs

Objavljeno prije

na

Objavio:

Jedino se znanje upotrebom i vremenom uvećava; svi ostali resursi se upotrebom i vremenom troše. Ulaganje u znanje nije trošak, kako se to često pogrešno tumači, nego ulaganje u bolju budućnost

 

MONITOR: Uskoro će u organizaciji „Anime“ biti promovisana Vaša zbirka kratkih priča „Što Google zna o meni…“. Predstavite svoju knjigu?

BAUK: Nevelika po obimu, moja najnovija knjiga je kolekcija autoetnografskih zapisa. Riječ je o kombinovanju autobiografije i etnografije, na način da sam lična iskustva unijela u istraživanja različitih kulturoloških entiteta. U fokusu je savremeno crnogorsko društvo, uključujući sve varijete koji ga obogaćuju, ali u nekim zapisima se osvrćem i na druge sredine u kojima sam kraće ili duže obitavala tokom proteklih dvadeset godina. Sva ta etnografska zapažanja su prožeta mojim ličnim iskustvima, te su s toga snažno emotivno obojena, ali i iskrena.

Zahvaljujem Animi na izraženoj dobroj volji da mi promoviše knjigu. Promocija će biti u drugoj polovini jula.

MONITOR: Bavite se naukom. Što Vas je natjeralo da se iskažete i na ovaj način?

BAUK: Bavim se naukom, pišem i objavljujem, ali sebe smatram naučnikom i piscem u „pokušaju“. Najviše volim za sebe da kažem da sam istraživač.

Nauka daje jako dobar i sveobuhvatan uvid u različite aspekte stvarnosti, ali ne i u njen totalitet. Ona je dobar put do saznanja, ali nije jedini. Postoji još dosta saznajnih puteva, koje zvanični naučni establišment obično potcjenjuje.

Kao pasionirani čitalac svega što mi duhovi nauke i umjetnosti donesu, u jednom trenutku sam poželjela da se oprobam u pisanju. Ne samo istraživačkih i stručnih knjiga i radova, već i kratkih priča, eseja. Nije mi bio toliko važan ishod, koliko stvaralački put i učenje na sopstvenim greškama. Na tom putu sam došla do nekih neočekivanih spoznaja; tipa, da su izdavači, većinom, postali „ucjenjivači“ pisaca, a da knjižare neće da uzmu knjigu ni na komisionu prodaju, ako kako oni kažu, niste etablirani pisac. To su teške spoznaje, pogotovo za početnike.

MONITOR: U knjizi pišete da ste nakon 23 godine radna na UCG istjerani s posla i da sada predajete u Južnoj Africi. Kako je došlo do toga?

BAUK: Iz ovog vašeg pitanja shvatam da je prosede trebalo da bude maštovitiji! Nastojaću ubuduće da se popravim.

U pravu ste, to su činjenice. Ali nije toliko bitno za čitaoce to što sam istjerana s posla, koliko je bitno da se upoznaju sa brutalnošću tog čina. Imala sam potrebu da ostavim pisani trag o tome, da se ne zaboravi; sa dubokom željom da se tako nešto, nikada više, bilo kome ko to ničim nije zaslužio – ne ponovi! Željela sam da taj čin „ogolim“ i izložim osudi čitalaca, odnosno, javnosti.

U najkraćem to mogu da opišem kao „osvetu loših đaka“, ili kao „operacionalizaciju ljubomore“, odnosno, njeno pretakanje u zlo. Ne bih da čitaocima uskratim slobodu kreacije u izvođenju zaključaka kako je i zašto do toga došlo. U knjizi je data jedna cjelovitija slika čitave situacije, koja je prethodila tom „okidačkom“ činu i ostavila bih detalje za promociju i za vrijeme koje će čitaoci posvetiti knjizi, čitajući je i analizirajući redove i ono između njih.

Otkaz i način kako je on sproveden u (ne)djelo, bio je grub, ali neuspješan, pokušaj da mi se ukalja ugled koji sam decenijama izgrađivala, poštenim radom i pristojnim odnosom prema studentima i kolegama. Ali eto, sve što se dešava, dešava se valjda s nekim razlogom. Nadam se da mi se i ovo zlo desilo za neko dobro. Ove knjige o kojoj sada razgovaramo, u krajnjem, ne bi bilo da nije bilo toga zla!

Trenutno sam u Južnoj Africi i radim kao profesor i istraživač na Tehnološkom Univerzitetu u Durbanu. Južna Afrika je jako lijepa i prirodno bogata zemlja iako je njeno mineralno blago nemilice eksploatisano više od sto trideset godina. Ukoliko vođe ovdje odluče da investiraju više u znanje, po mojoj procjeni, ova zemlja ima odlične izglede da ostavi iza sebe aktuelnu ekonomsku, kao i sve prateće krize, i da se razvije.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

SAŠA JANKOVIĆ, MEĐUNARODNI KONSULTANT ZA LJUDSKA PRAVA I UPRAVLJANJE BEZBJEDNOŠĆU: Za bolju budućnost regiona treba nam konfederacija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Sa dovoljno velikim zajedničkim tržištem da može da zaštiti proizvođače, sa širokim kulturnim, sportskim, umjetničkim i naučnim prostorom da podstakne kvalitet, a možda jednog dana i sa zajedničkom spoljnom politikom i odbranom, da ne budemo prašina na svakom vjetru

 

Naš sagovornik Saša Janković niz godina je bio kao dugogodišnji Zaštitnik građana (2007–2017) jedan od malobrojnih čelnika institucija u Srbiji koji su pokazali da je moguće biti nezavisan i stručno obavljati povjereni posao. Pred predsjedničke izbore 2017. godine prepoznat je, od dijela javnosti, kao odličan kandidat za predsjednika Srbije. U aprilu te godine, bio je glavni protivkandidat Aleksandru Vučiću i drugi po broju osvojenih glasova. Osnovao je Pokret slobodnih građana i bio njegov prvi predsjednik. Danas nije stranački svrstan političar, ali sudeći i prema ovom intervjuu, intenzivno se bavi političkom problematikom, s donekle drugačijim pristupom, van dnevnopolitičkih tema i olako donijetih rješenja.

MONITOR: Za godinu dana će se u Srbiji održati redovni predsjednički izbori. Na prethodnim – 2017. postigli ste značajan izborni rezultat. Šta biste savjetovali onome ili onoj koji će se 2020. godine suprotstaviti Aleksandru Vučiću?

JANKOVIĆ: Netraženi saveti ne služe ničemu, te ih ne dajem.

Podsetiću, čovek sam koji je ne jednom, već čak dva puta ujedinio opoziciju i poziciju u Srbiji! Prvi put kada su svi glasali za mene kao Zaštitnika građana u Narodnoj skupštini, a drugi put posle niza neslaganja, kada sam 2018. godine konačno rekao da neću u Savez za Srbiju, jer niti vidim čemu politički služi, a izgleda mi i da neće ni da radi. Tada se celo opoziciono nebo sručilo na mene uz povike da pravim štetu i da treba da odstupim iz politike koju „ne razumem“. Tu se opozicija po drugi put složila sa vlašću koja me je iz politike terala i pre nego što sam u nju i ušao. Ne želeći da delim ionako slabu opoziciju, ali ni da pravim novu grešku, povukao sam se. Više se ne bavim stranačkom politikom već samo ljudskim, javnim i nacionalnim interesom. Odnos vlasti i opozicije zanima me samo toliko koliko je zdrav odnos između njih u nacionalnom interesu. A itekako jeste.

MONITOR: Pretpostavljam da pratite ovo više za javnost mučno nego „unutrašnje-demokratsko“ prepucavanje u srpskoj opoziciji. Izjavili ste da smatrate kako je nepotrebno pregovaranje i platforme kojima bi se vlastima iznijeli zahtijevi u vezi sa predizbornim uslovima, već samo da se traži primjena postojećih zakona. S druge strane ste i za bojkot?

JANKOVIĆ: Onaj ko misli da je bolji od Vučića, ako smatra da je narod uz njega, nesumnjivo treba da izađe na nacionalne izbore bez obzira na uslove i pobediće. A ako vidi da nema prelomnu podršku, treba da ih bojkotuje i da im ne daje legitimitet jer oni zaista niti su fer, niti slobodni, te i nisu izbori. Najgore je, mislim, raditi po malo od svega.

A izborni uslovi će biti onakvi kakve Vučić proceni da mora da obezbedi i nikakvim se „pregovorima“ on ne može nešto nagovoriti. Besmisleno je gubiti vreme na promenu njegovog stava argumentima, jer su njegovi ciljevi nevezani za te argumente.

MONITOR: Pohvalili ste mogućnost da se i ljudi iz regiona vakcinišu u Srbiji. Vjerujete li da „vakcina diplomatija“ Aleksandra Vučića može ublažiti dosta nekonzistentnu politiku prema susjedima koja je sada obogaćena i sintagmom „srpski svet“?

JANKOVIĆ: Naravno da sam pohvalio, pa šta je trebalo – da puste da vakcinama istekne rok i da propadnu? Nikad nisam pripadao ljudima koji kod političkih neistomišljenika vide sve ružno i naopako, a u sebi i svom dvorištu samo anđelčiće.

Nije tajna ni da mislim da politika ne može da bude samo lokalna, već mora da ima i velike ciljeve, da ljudima ponudi nešto što pojedinačno ne mogu da ostvare. Politike koje sada živimo uglavnom bi, u stvari, trebale da budu u domenu borbe protiv kriminala, a ne ozbiljne političke analize.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 9. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo