Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SLAVO KUKIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR I POLITIČKI ANALITIČAR IZ MOSTARA: Misa ustašama u Sarajevu, pokušaj revizije istorije

Objavljeno prije

na

Antifašizam je temeljna odrednica savremenog svijeta, koja i teorijski isključuje mogućnost bilo kakvog obilježavanja, kamo li misa i komemoracija onih koji su u Drugom svjetskom ratu ili nakon njega, zaglavljivali u svim vrstama fašističkih šinjela

 

MONITOR: U Sarajevu se na 75. godišnjicu od pobjede nad fašizmom najavljuje održavanje komemoracije i mise za žrtve Blajburga. Kako je javnost u BiH reagovala na najave da će se misa održati i u sarajevskoj katedrali i da će je predvoditi lično vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić?

KUKIĆ: Reakcije su burne, onakve kakve jedna ovakva sramota i zaslužuje. Jer, nije u pitanju samo „služba božja” ustaškim dželatima, koje se nevješto skriva iza pogibija i nedužna svijeta, kojih je u Blajburgu također bilo, iako ni približno u mjeri koja se pokušava prodati. Naprotiv, po srijedi je puno više pokušaj revizije historije, pokušaj da se zamijene uloge u Drugom svjetskom ratu sukobljenih. Da se ustaški pokret prikaže borcima za hrvatsku nacionalnu stvar, a pripadnike partizanskog pokreta izdajnicima, kvislinzima, tko zna čime još sve ne. A to, naprosto, nije moguće. Jer, historijski fakti su puno snažniji od njihovih revizionističkih ambicija.

MONITOR: Je li tačno da se nigdje u civilizivanom svijetu ne održavaju komemoracije i mise za stradale nacističke žrtve osim u Blajburgu, što protežiraju desničarski krugovi u Hrvatskoj i BiH?

KUKIĆ: Koliko ja imam uvida, točno je. Antifašizam je jedna od temeljnih odrednica suvremenog svijeta, koja i teorijski isključuje mogućnost bilo kakvog obilježavanja, kamo li misa i komemoracija onih koji su u Drugom svjetskom ratu ili nakon njega, zaglavljivali u svim vrstama fašističkih šinjela. I takav odnos će, izvjesno je, svijet određivati i u njegovoj budućnosti. O tim faktima bi, da ima pameti, računa morala voditi i hrvatska vlast. Zašto to i ne čini, sasvim drugo je pitanje. Zbog budućnosti hrvatske države i hrvatskog naroda, u koje se svakodnevno kune, sigurno ne.

MONITOR: Pokrovitelj je Hrvatski sabor a supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine?

 KUKIĆ: Hrvatski narodni sabor (HNS) je registriran kao nevladina organizacija u BiH. Stvarno, međutim, radi se o paradržavnom tijelu koje glumi hrvatski nacionalni parlament u BiH i pokušava političkim pritiscima izazivati promjene u ustavnom i političkom ustroju ove zemlje. U njegovu sastavu je većina stranaka s hrvatskim nacionalnim predznakom koje djeluju u BiH. Istina je, mnoge od njih su virtualne, bez članstva, formirane od samog HDZ-a s ciljem da se stvori privid hrvatskog jedinstva i na taj način povećava pritisak i na institucije sistema i na centre svjetske moći da prihvate promjenu ustavnog i političkog sistema na kojima istrajava HDZ BiH.

Mene osobno ne brine HNS, ali kako ostati ravnodušan prema činjenici da iza organizacije komemoracija i misa, formalno u Blajburgu stradalima a stvarno ustaškim dželatima koji su odgovorni za tisuće nevino stradalih, i na prostoru BiH, stoji najviše tijelo zakonodavne vlasti Hrvatske. Jer to, što god naši zapadni susjedi zborili, izaziva nimalo ugodne asocijacije, uključujući i onu o nanovo oživljenim ambicijama da popuju međunarodno priznatoj i suverenoj zemlji, pa i više od toga.

MONITOR: Šta je glavni motiv za održavanje takve komemoracije?

KUKIĆ: Generalno, po srijedi je ambicija sljedbenika endehazijske filozofije da se historijskim činjenicama pripišu značenja suprotna onima koja su, i ovdje i u svijetu, svih prethodnih desetljeća te činjenice imale. Da se pripadnici ustaškog pokreta prikažu borcima za nacionalnu slobodu, a partizanski pokret i Tito zločincima, odgovornim za sve patnje hrvatskog naroda. No, ta podvala ne može proći. Jer, partizanski pokret je na poziciju koje mu pripada smjestila svjetska historiografija i mogućnosti historijske revizije, na čemu istrajavaju sljedbenici endehazije, je, na njihovu žalost, ravna nuli.

MONITOR: Reagovale su vjerske zajednice, antifašistička udruženja, intelektualaci, stvaraoci iz oblasti kulture… Na što se ukratko svodi njihova osuda?

KUKIĆ: Nitko, dakako, nema ništa protiv službe božje, kojoj je cilj molitva za duše nevino preminulih. Takvih je, istina, bilo i u Blajburgu ali, ponavljam, ni približno broju koji se javnosti želi podvaliti. No, onima koji iza svega ovog godinama stoje, do takvih, u Blajburgu nevino stradalih, ni nije stalo. Naprotiv, oni im služe kao neka vrsta paravana za rehabilitaciju onih zbog kojih sve to čine – ustaških koljača od čijih ruku je, prema nekim izvorima, ovaj svijet napustilo i desetak tisuća Sarajlija. A najefikasniji način je da se loptica odgovornosti prebaci na drugu stranu – na partizanski pokret, na što se normalan svijet, u Sarajevu i čitavoj BiH, zgraža.

MONITOR: Kako su reagovali iz Islamske zajednice i hoće li, kako je objavljeno,  molitvu za ubijene u Blajburgu predvoditi i imam zagrebačke džamije?

KUKIĆ: Islamska zajednica u BiH se, koliko sam uspio upratiti, zadovoljila izjavom da nije i neće biti uključena u obilježavanje događanja u Blajburgu. Na izvjestan način je, potom, demantirana i najava da će molitvu za ubijene u Blajburgu voditi i imam zagrebačke džamije saopćenjem iz ureda Islamske zajednice za odnose s javnošću u Sarajevu da u takvom obilježavanju, prema informacijama koje imaju, neće sudjelovati ni službenici Islamske zajednice u zagrebačkoj džamiji.

MONITOR: Je li ko u Katoličkoj crkvi i kardinalu Puljiću dao podršku?

KUKIĆ: Organizaciju mise i komemoracije je pravdao tajnik Biskupske konferencije BiH. Što se ostalih tiče, upratio sam samo potporu HNS-a, koji je i negativne reakcije iz politike i javnosti protumačio kao dokaz nejednakopravnosti Hrvata i želje da ih se eliminira kao jednog od konstituenata državnosti u BiH. Što, dakako, nema veze sa stvarnošću, ali ima s utjecajem na izazivanje strahova kod jednog dijela Hrvata u BiH. Je li, međutim, to jasno i uzoritom kardinalu, ili je i on sam dio HDZ-ova đavoljeg plana, sasvim drugo je, i pitanje na koje ni sam nemam odgovora.

MONITOR: Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić podsjetio je Puljića da su „oni za koje želi da se moli počinili užasavajuće zločine”. Da Ii  se oglašavao kardinal Puljić na reagovanja?

KUKIĆ: Po onome što sam uspio upratiti nije. A Komšić je spominjao i Gradinu i Jasenovac, u kojima su od ustaške zločinačke ruke stradavali ljudi samo za to što nisu Hrvati – ili što, u slučaju da su Hrvati, nisu bili spremni identificirati se s ustaškom ideologijom. A ako su i svi oni, bez obzira na njihovo etničko pripadanje, djeca božja, i posebice zna li se da su ginuli ni krivi ni dužni, valjda su i oni zaslužili „službu božju“ i spomen crkvenih velikodostojnika. Vjerujem da je to jasno i kardinalu. No, nešto se ne sjećam da je takvu službu do sada on sam upriličio.

MONITOR: Draži Mihailoviću, četničkom komanadantu se odaju počasti  kao žrtvi „totalitarnog komunističkog režima”. Mogu li se  očekivati zahtejvi da se gase  Vječne vatre u Sarajevu ili ruši spomenik Vladimiru Periću Valteru?

KUKIĆ: Što se odavanja počasti Draži Mihailoviću tiče, to je ustaljena praksa. On i četnički pokret su od srpskih nacionalista u BiH, a oni su u institucijama državne vlasti, rehabilitirani, tretiraju se dijelom antifašističkog pokreta, po njima se daju imena ulicama, školama i trgovima, oni su dio nacionalne historije na koju se, prema zvaničnim tumačenjima, treba biti ponosan. Ne vjerujem da će taj zaokret doći glave i Vladimira Perića Valtera i sarajevske Vječne vatre. Ne vjerujem, iako živimo u zemlji u kojoj ništa nije nemoguće.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu posljednjeg predsjednika Predsjedništva Jugoslavije i bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesić da pojedinci iz Katoličke crkve ne mogu da prežale što je kapitulirala Nezavisna država Hrvatska i da je za često reaktiviranje priče o Blajburgu kriva, prije svega, aktuelna hrvatska vlast?

KUKIĆ: Iz svega što sam dosad rekao jasno je. Mesićevo mišljenje dijelim bez ostatka.

MONITOR: Kako će sve to uticati na odnose između Hrvatske i BiH?

KUKIĆ:  Objektivno, mogući su vrlo različiti scenariji. No, o njima ovom prilikom ipak ne bih. Ipak, da ne bi bio pogrešno shvaćen, sarajevsko komemoriranje ustaških dželata teško može biti prilog izgradnji dobrosusjedskih odnosa.

 

(Ne)ozbiljne osude i ćutanje iz državnog vrha 

MONITOR: Kako su reagovali predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović, član Predsjedništva Milorad Dodik i predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović?

KUKIĆ: Dodikovu reakciju nisam uspio upratiti. I to je zanimljivo, jer se radi o čovjeku koji se ne uspijeva suzdržati ni u komentiranju seoske koride, kamo li jednog takvog događaja. Uostalom, i on sam se svake godine pojavljuje u Gradini kod Jasenovca i potpomaže očuvanju povijesnog sjećanja na ono što su četrdesetih godina pripadnici ustaškog pokreta činili. No, Dodik je veliki pragmata – i ako procijenjuje da je i sarajevska komemoracija prilog destrukciji države, prešutjeti će je bez obzira što o njoj mislio.

Džaferović i Izetbegović su osudili sarajevsko misno komemoriranje s obrazloženjem da je to komemoriranje zločinaca koji su sijali smrt i u Sarajevu. Ali, njihove reakcije čovjek ne smije ozbiljno uzimati. Jer, u samom vrhu ustaškog pokreta su bili i oni kojima ti isti danas odaju počasti, po njima daju imena školama i ulicama itd. A osuda komemoracije im u ovom momentu dođe kao melem na ranu, jer se njome na drugi teren prebacuje loptica s kriminalne afere nabavke respiratora u kojoj je čitav SDA vrh.

                                                                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

ERVINA DABIŽINOVIĆ, PSIHOLOŠKINJA I DOKTORKA RODNIH STUDIJA: Patrijarhat ubija na svakom mjestu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osionost patrijarhalne politike  je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori, od rata u kojem smo učestvovali, do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća

 

 

MONITOR: “Uključenost žena u politički život i dalje je niska i potkopana nedovoljnim naporima države i javnosti da se prevaziđu rodni stereotipi”, ocjenjuje se u ovogodišnjem Izvještaju EK za Crnu Goru. Potkopava li vlast rodnu ravnopravnost?

DABIŽINOVIĆ: Postoji mnogo načina da se ne prihvati suočavanje sa problemom kakav je opresija žena u društvu. Najčešći povici ovih tridest godina su da se imaju važnije teme riješavatod pitanja koje se tiču žena i društva. Pitanje politike ima veze sa ženama, pitanje siromaštva ima veze sa ženam, pitanje rata i mira ima veze sa ženama.  Međutim, navedeno se koristi kao paravan da se ignoriše i učini nevidljivom opresija žena. Odgovor tada a i danas je isti: ovo je najvažniji problem sa kojim je sve povezano. Odgovornost političke elite za nesprovođenje izostaje. Da, vlast odbija od početka suštinski da implementira politike rodne ravnopravnosti, sem formalno zbog međunarodnih faktora.

Danas je tema žena skinuta sa dnevenog reda jer se od identitetskih pitanja  u političkom polju ne može doći na red. Iako su identitetska pitanja u vezi sa pozicijom  žena. Poznati su svi ti saboteri i razbijači. Godinama sam ih susretala od skupštinske sale do skupova na koji su pozivani. Mali broj poslanica je u svim sazivima razumio suštinu primjene ovih politika.Što nije teško razumjeti, jer su žene internalizovale slike koju je o njima stvorio patrijarhat a koje nas odvajaju od nas samih. Često podsmjeh ili bilo koja druga metoda  delegitimizacija žene koja govori o problemima žena u političkom polju,  tjera ih da se ne suočavaju i ne suprostave. Od crkve do skupštine.

Zalaganjem ženskog dijela civilnog društva, velikim trudom i radom, stvoren je mali prostor kojeg poslanice ne umiju da zadrže, podrže i povećaju jer ne razumiju koliko je to u javnom interesu svih. Sva nastojanja da se u političkom životu nađe što više žena u kontinuitutu su sabotirana, različitim strategijama a današnji nejednak odnos snaga i moći nije ni na mapi za razmatranje. Poslanice se žele afirmisati preko drugih tema koje više konveniraju političarima i pukoj lojalnosti, što pokazuje da se ne razumiju osnove politika rodne ravnopravnosti koje ne govore samo o polnoj kasti nego o političkim, socijalnim, rasnim, klasnim odnosima i klasama. To naravno pogoduje političarima  da kad god mogu žene isključe potpuno iz političkog polja.Na pregovorima o sudbini zemlje nije bilo u poslednjim godinama niti jedne žene. Kao da to nije njihovo pitanje.

MONITOR: Izvještaji EK kontinuirano ukazuju da domaći zakonodavni okvir ima ograničen uticaj zbog nedovoljne političke volje da se ovo pitanje stavi u političke prioritete. Zašto kontinuirano nema političke volje?

DABIŽINOVIĆ: Prije izvještaja EU, moramo pogledati izvještaje koje pišu ženske organizacije u kontinuitetu, a odnose se na ključni razlog- izostanak političke volje.Izostanak političke volje svoju podršku ima u  kulturnim i društvenim pritiscima (obeshrabrivanje žena da se bave politikom); nevidljivosti u obrazovanju uzora i kontinuiteta borbe žena; pomenuti strah od odbacivanja i kritizerstva. Međutim, suštinski razlog je taj da političke elite neće da se stanje mjenja niti žele da dijele patrijarhalnu moć. Čitljivi pokazatelji opresije su glasni povici o apsolutnim brojevima političke većine. Apsolutne brojke su im najvažnije ne bi li mogli bez kontrole donositi odluke.  Apsolutni brojevi su karakteristika autokratskih režima i politika kojom patrijarhalci osmišljavaju vlastitu sigurnost i bezbjednost u političkom i ekonomskom smislu-od korupcije do sprege sa kriminalnim strukturama. Žene tu dođu samo kao saučesnice. Dijeljenja kolača nema, jer se moć vladanja nad potrebama onih nad kojima se vlada ne dovodi u pitanje.

Osionost patrijarhalne politike (čitaj političke moći) je osnovna karakteristika svega viđenog u Crnoj Gori od rata u kojem smo učestvovali do vlasti koja nema ograničenja niti odgovornosti. Opasnost je sve veća i proklizavanje u fašizam i mržnju sve češća. Izostanak političke volje često rezultira isključivanjem, ostajemo neprijetelji jedni drugima. Nagomilanu nepravdu imržnju ne riješava mržnja.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DAMIR SULJEVIĆ, KOORDINATOR PROGRAMA LJUDSKA PRAVA CGO I ČLAN DIK-A: Kotorski scenario, između Podgorice i Šavnika

Objavljeno prije

na

Objavio:

Postoji mogućnost da Ustavni sud, u slučaju ustavne žalbe DPS-a povodom lokalnih izbora u Kotoru, ponovo ima situaciju sa izjednačenim brojem glasova i ne donese odluku. U tom slučaju, ako DPS ostane pri žalbi, smatraće se da postupak nije okončan

 

 

MONITOR: Kao član Državne izborne komisije (DIK), recite nam da li su lokalni izbori u Kotoru završeni?

SULJEVIĆ:  Lokalni izbori u Kotoru nisu i teško mogu biti završeni dok traju žalbeni postupci. Državna izborna komisija (DIK) je, prije neki dan, donijela posljednju u nizu odluka oko ovih izbora, odbijajući prigovor DPS-a, ali oni sada imaju pravo žalbe Ustavnom sudu koji je nadležan da o tome donose konačnu odluku. Dok se Ustavni sud ne odredi o toj eventualnoj žalbi, neizvjesno je da li će izbori na dva mjesta u Kotoru biti ponovljeni ili ne, a samim tim i kada će konačni rezultati biti utvrđeni.

MONITOR: Pojasnite nam odnose na relaciji DIK-OIK Kotor i prošlonedjeljnu odluku OIK da se ne ponavlja glasanje na dva „sporna“ izborna mjesta?

SULJEVIĆ: To je vrlo složena pravna situacija, a pogrešne interpretacije od strane političara i medija dodatno su zbunile crnogorsku javnost. Ali da pokušam.

Opštinska izborna komisija (OIK) u Kotoru napravila je propust u odnosu na prigovore DPS-a na dva biračka mjesta, pošto ih je usvojila bez potrebne većine i, kako se to kaže, stavila u pravni promet. Nakon toga je OIK morala donijeti odluke o ponavljanju izbora za šta, takođe, nije bilo potrebne većine. Zato se DPS žalio DIK-u, koji je  OIK-u naložio donošenje tih odluka.

Međutim, razmatrajući prigovore Demokrata, DIK je naknadno poništio rješenja koja su osnov za donošenje takvih odluka. Ovdje treba dodati i da se istekom propisanih rokova smatra da su prigovori usvojeni, kao i da je DPS propustio da u prigovoru traži poništenje glasanja, praveći propust u prigovoru DIK-u, koji je DIK kasnije prenio u rješenje jer je vezan okvirima prigovora.

Konačno, podsjećam da DIK ima ograničene nadležnosti, a ne pomaže ni faktička nefunkcionalnost Ustavnog suda koji se, sa izjednačenim brojem glasova, makar za sada, nije odredio o tom pitanju.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR ŽARKO PUHOVSKI, PROFESOR POLITIČKE FILOZOFIJE, ZAGREB: Razumno je plašiti se Trampa u EU, jer je on smatra neprirodnom tvorevinom

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tramp je još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“. Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Jedino dobro što Tramp, možda, donosi je smanjivanje američki sponzoriranoga „killing rate“ po svijetu

 

MONITOR: Donald Tramp je 47. predsjednik SAD. Kamala Haris, je u posljednjim nedjeljama, dobila podršku i nekih poznatih republikanaca, čak i Dika Čejnija-koji je važio za republikanskog „jastreba“. Zašto je Donald Tramp toliko „stabilan“ ?

PUHOVSKI: Desetljećima u najrazvijenijim državama svijeta (posebice u SAD i Francuskoj) jača ogorčenje protiv „establishmenta“. Dugo ga je kultivirala i politički koristila ljevica (u novije doba uz knjižuljak „Pobunite se“, Stéphanea Hessela, ili pokret „Me too“), no posljednjih desetak godina i desni je svjetonazorski spektar pokazao pripravnost da koristi ovu društvenu silu. Tramp je, još 2016. uspio stvoriti politički amalgam s  pukom, a protiv „otuđenih centara moći“ (političkih i intelektualnih). Postigao je to korištenjem  emocionaliziranih lažnih apstrakcija bez stvarnoga sadržaja, no stvorio je privid da je govorio „kao ljudi s ulice“. Jer, latentna je pobuna dobrim dijelom usmjerena i protiv „woke“ sindroma koji se nameće kao „službouljudni“ (kako bi to davno, u drugome kontekstu, rekao Krleža), dakle – nužno neiskreni govor. To je  komunikacijska osnova populizma. Taktički i strategijski, kampanja demokrata je izgubila – doslovce zbog zamjenica – leksički, ali i zato što su Kamalu Harris i dalje doživljavali kao zamjenicu/namjesnicu.

MONITOR: Od početka godine odnosi u regionu su turbulentni, održano je i nekoliko skupova (Brdo-brioni, Berlinski proces…) koji se tiču EU integracija Zapadnog Balkana. Vi ste ranije bili skeptični u vezi sa iskrenim namjerama EU za proširenjem. Može li promjena u SAD i prilična neizvjesnost u vezi sa Trampovom spoljnom politikom, uticati na ovo pitanje?

PUHOVSKI: Bude li Tramp i približno radikalan kakav je već bio (i opet to obećao), EU će se naći u opasnoj šansi. Opasnost je u tomu što prekooceanski (prije svega vojni) kišobran neće više biti neupitno dan na raspolaganje i što bi se novi  predsjednik mogao razmjerno brzo sporazumjeti s Putinom – taktički, za sada. To pak znači da EU treba poraditi na svojem učvršćivanju, kako bi mogla igrati ulogu u novim okolnostima. Istovremeno, Trampov trijumf nedvosmisleno jača ekstremno desne, suverenističke tendencije unutar Evrope. Već i srednjoročno, nosivi interes preživljavanja u sadašnjoj situaciji najvjerojatnije pobjeđuje onaj ideologijski. No, u pitanju je baš kratkoročno, krizno razdobolje narednih godinu-dvije.

Nastasja RADOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 8. novembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo