Povežite se sa nama

INTERVJU

DR SLAVO KUKIĆ, UNIVERZITETSKI PROFESOR I POLITIČKI ANALITIČAR IZ MOSTARA: Misa ustašama u Sarajevu, pokušaj revizije istorije

Objavljeno prije

na

Antifašizam je temeljna odrednica savremenog svijeta, koja i teorijski isključuje mogućnost bilo kakvog obilježavanja, kamo li misa i komemoracija onih koji su u Drugom svjetskom ratu ili nakon njega, zaglavljivali u svim vrstama fašističkih šinjela

 

MONITOR: U Sarajevu se na 75. godišnjicu od pobjede nad fašizmom najavljuje održavanje komemoracije i mise za žrtve Blajburga. Kako je javnost u BiH reagovala na najave da će se misa održati i u sarajevskoj katedrali i da će je predvoditi lično vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić?

KUKIĆ: Reakcije su burne, onakve kakve jedna ovakva sramota i zaslužuje. Jer, nije u pitanju samo „služba božja” ustaškim dželatima, koje se nevješto skriva iza pogibija i nedužna svijeta, kojih je u Blajburgu također bilo, iako ni približno u mjeri koja se pokušava prodati. Naprotiv, po srijedi je puno više pokušaj revizije historije, pokušaj da se zamijene uloge u Drugom svjetskom ratu sukobljenih. Da se ustaški pokret prikaže borcima za hrvatsku nacionalnu stvar, a pripadnike partizanskog pokreta izdajnicima, kvislinzima, tko zna čime još sve ne. A to, naprosto, nije moguće. Jer, historijski fakti su puno snažniji od njihovih revizionističkih ambicija.

MONITOR: Je li tačno da se nigdje u civilizivanom svijetu ne održavaju komemoracije i mise za stradale nacističke žrtve osim u Blajburgu, što protežiraju desničarski krugovi u Hrvatskoj i BiH?

KUKIĆ: Koliko ja imam uvida, točno je. Antifašizam je jedna od temeljnih odrednica suvremenog svijeta, koja i teorijski isključuje mogućnost bilo kakvog obilježavanja, kamo li misa i komemoracija onih koji su u Drugom svjetskom ratu ili nakon njega, zaglavljivali u svim vrstama fašističkih šinjela. I takav odnos će, izvjesno je, svijet određivati i u njegovoj budućnosti. O tim faktima bi, da ima pameti, računa morala voditi i hrvatska vlast. Zašto to i ne čini, sasvim drugo je pitanje. Zbog budućnosti hrvatske države i hrvatskog naroda, u koje se svakodnevno kune, sigurno ne.

MONITOR: Pokrovitelj je Hrvatski sabor a supokrovitelj Hrvatski narodni sabor Bosne i Hercegovine?

 KUKIĆ: Hrvatski narodni sabor (HNS) je registriran kao nevladina organizacija u BiH. Stvarno, međutim, radi se o paradržavnom tijelu koje glumi hrvatski nacionalni parlament u BiH i pokušava političkim pritiscima izazivati promjene u ustavnom i političkom ustroju ove zemlje. U njegovu sastavu je većina stranaka s hrvatskim nacionalnim predznakom koje djeluju u BiH. Istina je, mnoge od njih su virtualne, bez članstva, formirane od samog HDZ-a s ciljem da se stvori privid hrvatskog jedinstva i na taj način povećava pritisak i na institucije sistema i na centre svjetske moći da prihvate promjenu ustavnog i političkog sistema na kojima istrajava HDZ BiH.

Mene osobno ne brine HNS, ali kako ostati ravnodušan prema činjenici da iza organizacije komemoracija i misa, formalno u Blajburgu stradalima a stvarno ustaškim dželatima koji su odgovorni za tisuće nevino stradalih, i na prostoru BiH, stoji najviše tijelo zakonodavne vlasti Hrvatske. Jer to, što god naši zapadni susjedi zborili, izaziva nimalo ugodne asocijacije, uključujući i onu o nanovo oživljenim ambicijama da popuju međunarodno priznatoj i suverenoj zemlji, pa i više od toga.

MONITOR: Šta je glavni motiv za održavanje takve komemoracije?

KUKIĆ: Generalno, po srijedi je ambicija sljedbenika endehazijske filozofije da se historijskim činjenicama pripišu značenja suprotna onima koja su, i ovdje i u svijetu, svih prethodnih desetljeća te činjenice imale. Da se pripadnici ustaškog pokreta prikažu borcima za nacionalnu slobodu, a partizanski pokret i Tito zločincima, odgovornim za sve patnje hrvatskog naroda. No, ta podvala ne može proći. Jer, partizanski pokret je na poziciju koje mu pripada smjestila svjetska historiografija i mogućnosti historijske revizije, na čemu istrajavaju sljedbenici endehazije, je, na njihovu žalost, ravna nuli.

MONITOR: Reagovale su vjerske zajednice, antifašistička udruženja, intelektualaci, stvaraoci iz oblasti kulture… Na što se ukratko svodi njihova osuda?

KUKIĆ: Nitko, dakako, nema ništa protiv službe božje, kojoj je cilj molitva za duše nevino preminulih. Takvih je, istina, bilo i u Blajburgu ali, ponavljam, ni približno broju koji se javnosti želi podvaliti. No, onima koji iza svega ovog godinama stoje, do takvih, u Blajburgu nevino stradalih, ni nije stalo. Naprotiv, oni im služe kao neka vrsta paravana za rehabilitaciju onih zbog kojih sve to čine – ustaških koljača od čijih ruku je, prema nekim izvorima, ovaj svijet napustilo i desetak tisuća Sarajlija. A najefikasniji način je da se loptica odgovornosti prebaci na drugu stranu – na partizanski pokret, na što se normalan svijet, u Sarajevu i čitavoj BiH, zgraža.

MONITOR: Kako su reagovali iz Islamske zajednice i hoće li, kako je objavljeno,  molitvu za ubijene u Blajburgu predvoditi i imam zagrebačke džamije?

KUKIĆ: Islamska zajednica u BiH se, koliko sam uspio upratiti, zadovoljila izjavom da nije i neće biti uključena u obilježavanje događanja u Blajburgu. Na izvjestan način je, potom, demantirana i najava da će molitvu za ubijene u Blajburgu voditi i imam zagrebačke džamije saopćenjem iz ureda Islamske zajednice za odnose s javnošću u Sarajevu da u takvom obilježavanju, prema informacijama koje imaju, neće sudjelovati ni službenici Islamske zajednice u zagrebačkoj džamiji.

MONITOR: Je li ko u Katoličkoj crkvi i kardinalu Puljiću dao podršku?

KUKIĆ: Organizaciju mise i komemoracije je pravdao tajnik Biskupske konferencije BiH. Što se ostalih tiče, upratio sam samo potporu HNS-a, koji je i negativne reakcije iz politike i javnosti protumačio kao dokaz nejednakopravnosti Hrvata i želje da ih se eliminira kao jednog od konstituenata državnosti u BiH. Što, dakako, nema veze sa stvarnošću, ali ima s utjecajem na izazivanje strahova kod jednog dijela Hrvata u BiH. Je li, međutim, to jasno i uzoritom kardinalu, ili je i on sam dio HDZ-ova đavoljeg plana, sasvim drugo je, i pitanje na koje ni sam nemam odgovora.

MONITOR: Član Predsjedništva Bosne i Hercegovine iz reda hrvatskog naroda Željko Komšić podsjetio je Puljića da su „oni za koje želi da se moli počinili užasavajuće zločine”. Da Ii  se oglašavao kardinal Puljić na reagovanja?

KUKIĆ: Po onome što sam uspio upratiti nije. A Komšić je spominjao i Gradinu i Jasenovac, u kojima su od ustaške zločinačke ruke stradavali ljudi samo za to što nisu Hrvati – ili što, u slučaju da su Hrvati, nisu bili spremni identificirati se s ustaškom ideologijom. A ako su i svi oni, bez obzira na njihovo etničko pripadanje, djeca božja, i posebice zna li se da su ginuli ni krivi ni dužni, valjda su i oni zaslužili „službu božju“ i spomen crkvenih velikodostojnika. Vjerujem da je to jasno i kardinalu. No, nešto se ne sjećam da je takvu službu do sada on sam upriličio.

MONITOR: Draži Mihailoviću, četničkom komanadantu se odaju počasti  kao žrtvi „totalitarnog komunističkog režima”. Mogu li se  očekivati zahtejvi da se gase  Vječne vatre u Sarajevu ili ruši spomenik Vladimiru Periću Valteru?

KUKIĆ: Što se odavanja počasti Draži Mihailoviću tiče, to je ustaljena praksa. On i četnički pokret su od srpskih nacionalista u BiH, a oni su u institucijama državne vlasti, rehabilitirani, tretiraju se dijelom antifašističkog pokreta, po njima se daju imena ulicama, školama i trgovima, oni su dio nacionalne historije na koju se, prema zvaničnim tumačenjima, treba biti ponosan. Ne vjerujem da će taj zaokret doći glave i Vladimira Perića Valtera i sarajevske Vječne vatre. Ne vjerujem, iako živimo u zemlji u kojoj ništa nije nemoguće.

MONITOR: Kako komentarišete izjavu posljednjeg predsjednika Predsjedništva Jugoslavije i bivšeg predsjednika Hrvatske Stjepana Mesić da pojedinci iz Katoličke crkve ne mogu da prežale što je kapitulirala Nezavisna država Hrvatska i da je za često reaktiviranje priče o Blajburgu kriva, prije svega, aktuelna hrvatska vlast?

KUKIĆ: Iz svega što sam dosad rekao jasno je. Mesićevo mišljenje dijelim bez ostatka.

MONITOR: Kako će sve to uticati na odnose između Hrvatske i BiH?

KUKIĆ:  Objektivno, mogući su vrlo različiti scenariji. No, o njima ovom prilikom ipak ne bih. Ipak, da ne bi bio pogrešno shvaćen, sarajevsko komemoriranje ustaških dželata teško može biti prilog izgradnji dobrosusjedskih odnosa.

 

(Ne)ozbiljne osude i ćutanje iz državnog vrha 

MONITOR: Kako su reagovali predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine Šefik Džaferović, član Predsjedništva Milorad Dodik i predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović?

KUKIĆ: Dodikovu reakciju nisam uspio upratiti. I to je zanimljivo, jer se radi o čovjeku koji se ne uspijeva suzdržati ni u komentiranju seoske koride, kamo li jednog takvog događaja. Uostalom, i on sam se svake godine pojavljuje u Gradini kod Jasenovca i potpomaže očuvanju povijesnog sjećanja na ono što su četrdesetih godina pripadnici ustaškog pokreta činili. No, Dodik je veliki pragmata – i ako procijenjuje da je i sarajevska komemoracija prilog destrukciji države, prešutjeti će je bez obzira što o njoj mislio.

Džaferović i Izetbegović su osudili sarajevsko misno komemoriranje s obrazloženjem da je to komemoriranje zločinaca koji su sijali smrt i u Sarajevu. Ali, njihove reakcije čovjek ne smije ozbiljno uzimati. Jer, u samom vrhu ustaškog pokreta su bili i oni kojima ti isti danas odaju počasti, po njima daju imena školama i ulicama itd. A osuda komemoracije im u ovom momentu dođe kao melem na ranu, jer se njome na drugi teren prebacuje loptica s kriminalne afere nabavke respiratora u kojoj je čitav SDA vrh.

                                                                       Veseljko KOPRIVICA

Komentari

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev režim je totalitarni režim profašističkog tipa

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji je tako anomična situacija da je teško reći šta je i ko je istinska politička opozicija totalitarnom režimu Aleksandra Vučića, a ko kolaborant koji u ovakvom sistemu parazitira glumeći opoziciju i koristeći privilegije kojih se dočepao

 

MONITOR: Poslije vanrednog stanja u Srbiji, zavedenog zbog pandemije korona virusa, započelo je vanredno političko stanje – predizborna kampanja za parlamentarne izbore zakazana za 21. juni. Po čemu je kampanja karakteristična?

RADOVANOVIĆ: Čitav ovaj period nakon ukidanja vanrednog stanja, ne samo zbog izbora koje veći deo opozicije bojkotuje, karakterišu sve veće napetosti i podele u Srbiji, koje podstiče pre savega Aleksandar Vučič koristeći do apsurda sve čime raspolaže… Svoju vladu, u kojoj su premijerka Ana Brnabić i ministri puki izvršioci njegove, vladareve volje. Svoju skupštinu, koju bojkotuje većina opozicionih poslaniuka. Svoju policiju i vojsku, koja je tokom vanrednog stanja, do zuba naoružana, čuvala bolnice!? Svoje navijačke i druge paraformacije spremne da izvrše što vođa i vođini narede… od paljenja baklji po krovovima zgrada i proizvođenja zastrašujuće buke i urlika … i to u vreme policijskog časa!… do spremnosti da se sukobe sa pristalicama opozicije ili građanima koji protestuju iz raznih razloga. Kroz medije koje apsolutno kontroliše, a takvih je ogromna većina u Srbiji, Vučić po potrebi dozira dnevni nivo napetosti, šireći strah i strepnju kako mu već njegovi štabovi preporuče. I to je to neko osnovno stanje i osećanje, koje je ujedno i neprekidna izborna kampanja Vučićeve SNS i njegovih koalicionih partnera i onih koji bi da se pod dogovorenim uslovima kvalifikuju za status „konstruktivne“ parlamentarne opozicije.

MONITOR: Da li treba bojkotovati izbore s obzirom na to da vlasti, kako tvrde analitičari, kontrolišu cjelokupan izborni sistem i cjelokupan izborni proces?

RADOVANOVIĆ: Ukupna atmosfera u društvu je takva da se ne može govoriti, niti može biti – fer i slobodnih izbora u Srbiji. Ne samo zato što ovakva totalitarna vlast kontroliše ceo izborni proces, kroz koji će krasti i nameštati sve što joj odgovara, nego što u ovakvoj situaciji još uvek postojeće pandemije, u kojoj broj novozaraženih varira iz dana u dan, nikakvih normalnih izbora ne može ni biti. Ali, Srbija već poodavno nije normalna država…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR MLAČ, NOVINAR IZ LJUBLJANE: Kraj epidemije kao spas od recesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Slovenije je prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa da  bi spasila privredu, ali na snazi su ostale mnoge mjere lične zaštite

 

MONITOR: Slovenija je prošle sedmice prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa. Zašto se Vlada na to odlučila?

MLAČ: Vlada je svoju odluku donijela. Šta je rukovodilo u tome stvar je nagađanja. Ostaje činjenica da je to učinila prva u Evropi. Po svemu sudeći Vlada je željela spasiti privredu i izbjeći recesiju, koja prijeti cijelom svijetu. A, i po nečem je Slovenija ipak prva u Evropi.

MONITOR: Kakve su mjere ostale na snazi?

MLAČ: Na snazi su ostale sve mjere lične zaštite. Istina pušten je u promet gradski i sav unutarnji saobraćaj, otvorene su trgovine i ugostiteljski objekti, željeznica vozi… Sve to uz poštivanje strogih mjera lične zaštite – od dezinfekcije ruku, dezinfekcije stolica i stolova, sjedala u autobusima i drugim sredstvima prevoza, kabina za presvlačenje u trgovinama robom, dezinfekcije probane, a nekupljene robe, nošenja zaštitnih maski… Otvorene su i škole i dječija obdaništa, a nastavnici i vaspitači brigu brinu kako održati propisan razmak između učenika i razmak između mališana. Teško im je.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Efikasnost i dijalog uslov za izlazak iz ekonomske i političke krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda

 

Ekonomsko-socijalne posljedice pandemije neće biti lakše od zdravstvenih, niti će kriza trajati kraće od zdravstvene krize, koja ipak, kako kažete, jenjava ovih posljednjih nedjelja i kod nas, ali i u najvećem dijelu svijeta, kaže Aleksandar Damjanović na pitanje koliko će nastupajuća ekonomska kriza biti ozbiljna i trajna.

„Crna Gora je po mnogim parametrima i prije pandemije bila u ekonomskim problemima, kako u dijelu lošeg životnog standarda većine građana, niskih plata i penzija, te ogromnih socijalnih razlika, tako i u odnosu na makroekonomske pokazatelje poput javnog duga, nedovoljnog privrednog rasta i sl. Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda.

Za svega dva mjeseca pokazano je na kakvim se temeljima zasnivao tzv. privredni rast, čije efekte su uglavnom koristile malobrojne strukture bliske vrhu crnogorskih vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dva paketa državnih mjera usvojenih radi suzbijanja ekonomskih posljedica epidemije korona virusa i tzv. zatvaranja?

DAMJANOVIĆ: Uz činjenicu da je Vlada primijenila modele podrške privredi, slične državama regiona, odnosno EU, stiče se utisak da su „paketi“ stizali jedni druge u najavama ali su dosta tromo realizovani, imajući u vidu da se polovinom maja daju subvencije za mjesec april, a da gro zabranjenih djelatnosti ne funkcioniše još od polovine marta. Takođe, pravni osnov podrške ostaje upitan, jer Vlada nije podnijela ni jedan jedini zakonski predlog, sem izmjena zakona o finansiranju političkih subjekata u dijelu „relaksacije“ trošenja sredstava tekuće rezerve u izbornoj godini.

Nepouzdana statistika, loše evidencije, kao i nekonzistentnost pojedinih mjera otvaraju prostor za zloupotrebe podrške, pa imamo slučajeva da recimo firma za obezbjeđenje sa 250 zaposlenih koja je cijelo vrijeme radila normalno traži i dobije subvencije, ili štamparija sa 40-ak zaposlenih koja se „ubila“ od posla radeći prevashodno za potrebe države. Na drugoj strani nema subvencija za pojedine preduzetnike koji su se bavili prevozom specifičnih roba, a bili su bez posla. Ili subvencije samo za one sa biroa „koji aktivno traže posao“, da bi se što manje novca izdvojilo.

Donijeta je zabrana prinudne naplate samo za javni sektor, ne i za banke koje su uredno skidale građanima novac, moratorijum za klijente banaka, ne i za klijente tzv. faktoring kompanija, prvo odlaganje naplate poreza i doprinosa, pa usred te mjere djelimično subvencioniranje itd. Neophodna je mnogo veća efiksanost i cjelishodnost mjera, i u tom dijelu ne smije biti odlaganja tzv. trećeg paketa za koji je predsjednik Vlade saopštio još 25. aprila da će biti predstavljen u roku od 15 dana. Još uvijek čekamo i te mjere.

MONITOR: Postoje li neki „alati“ (kreditne garancije, na primjer) koje Vlada nije koristila dovoljno ili na pravi način?

DAMJANOVIĆ: Veliki broj mjera Vlada još uvijek nije iskoristila, nije smjela, nije htjela ili nije umjela. Nema garantnog fonda koji bi „natjerao“ banke da zajedno sa državom ponude povoljne kredite privredi, jer prosto IRF, koji je intenzivirao svoju kreditnu aktivnost nema dovoljno neophodnih kapaciteta za novonastale potrebe. CBCG je pokazala pasivnost i nedostatak autoriteta u odnosu na poslovne banke, pa je za sada sve ostalo uglavnom na kreditnom moratorijumu. Šta je sa limitiranjem, odnosno otpisom kamata, otpisom dijela kreditnih obaveza, dugoročnim reprogramiranjem i „prepakovanjem“ dospjelih kredita. Nepostojanje monetarnih mehanizama  ne može biti alibi za nečinjenje.

Zašto država nije prevremeno isplatila kompletan dug ugroženom dijelu privatnog sektora, zašto nije zaustavljeno avansiranje onom dijelu privrede koji je normalno funkcionisao. Nema poreskih olakšica u dijelu poreza na dobit i imovinu itd. Prosto, moralo se i mora mnogo brže, mnogo preciznije i mnogo pravednije. Treba uvijek podsjećati da je jedan dio privrede funkcionisao nikad bolje, pa i u tom dijelu ima prostora da se pokaže solidarnost, ne naravno donacijama već poreskom preraspodjelom.

MONITOR: Vlada naglasak stavlja na kapitalne investicije. Ipak, ona najveća, prioritetna dionica auto-puta, uveliko kasni… Šta to znači?

DAMJANOVIĆ: Prolongiranje završetka auto-puta za najmanje polovinu trajanja prvobitno predviđenog roka, osim što će povećati cijenu inače  preskupog projekta, dovešće nas u situaciju da će isteći grejs period i da ćemo otpočeti otplatu rata iz državnog budžeta, a projekat još neće biti gotov. Uz to, ne nazire se ni u naznakama nastavak dionice od Mateševa ka granici sa Srbijom, a o dijelu puta od Podgorice ka Baru da i ne govorimo. Pozivam odgovorne da saopšte koliko će nas koštati i „ostatak“ auto-puta i kada će biti kompletiran auto-put kroz Crnu Goru, imajući u vidu da su radovi počeli prije pet godina, i da se još uvijek radi na prvoj „prioritetnoj“ dionici. Posljedice projekta na javne finansije i budžet biće veoma ozbiljne, a pandemija će samo usložiti problematične finansijske aspekte ove investicije.

MONITOR: Uz zdravstvenu i ekonomsku, mi prolazimo i kroz ozbiljnu političku krizu. Kako je korona uticala na dešavanja na ovdašnjoj političkoj sceni?

DAMJANOVIĆ: Na prvi pogled čini se da je pandemija korona virusa za trenutak konzervirala političke procese, odnosno podjele i probleme. Međutim, jasno se naziru  pokušaji zloupotrebe djelova vlasti, prisvajanje „benefita“ relativno dobrog zdravstvenog odgovora, kao i stvaranja klime da podrška privredi isključivo zavisi od DPS-a i njegovih satelita. Daleko je to od turobnih činjenica da je mjera organizovanog kriminala u državi najveći broj ubistava u odnosu na broj stanovnika u Evropi, ili da je mjera evropskog puta Crne Gore najsporije pregovaranje od svih država koje su pregovarale za članstvo u EU. Ili da su u v.d. stanju Sudski savjet, tužilaštvo, Ustavni sud, ASK, da je predsjednik DIK-a biran isključivo glasovima vlasti.

Nema izbornog zakonodavstva koje bi garantovalo fer i slobodne izbore, srušena je institucija parlamenta koji je postao ruglo vlasti, odnosno ogledalo institucionalnog ambisa. Povrh svega, nema nagovještaja da je vlast spremna da povuče nakaradni zakon o tzv. slobodi vjeroispovijesti koji je posijao opasne podjele u društvu. Naprotiv, hapse se i privode crkveni velikodostojnici, onemogućava slobodno ispoljavanje vjerskih ubjeđenja, uz ogromne tenzije među građanima koje samo što ne eksplodiraju. Ako ovo ne vide najodgovorniji predstavnici vlaste i ne pokrenu dijalog da se ovi problemi što prije rješavaju, bojim se da vlast ide opasnim putem, putem koji nosi puno rizika i nepoznanica i koji nikom neće donijeti dobrog, jer reče naš narod „zlo dobroga donijeti neće“.

MONITOR: Kad će izbori i, mogu li biti regularniji od onih iz 2016-e?

DAMJANOVIĆ: Krajnji rok za redovne parlamentarne izbore je 18. oktobar. U ovom trenutku ne postoje elementarni uslovi za normalan, fer i slobodan izborni proces. Okolnosti su mnogo gore nego što su bile 2016. god. Sve češće i otvorenije kritike od strane relevantnih predstavnika međunarodne zajednice ukazuju da postoji zabrinutost u centrima moći za pravac u kom se kreće Crna Gora.

Opozicija i civilni sektor ukazuju na sve sistemske defekte koji onemogućavaju slobodan politički život. Zato očekujem da se vlast uozbilji i otvori dijalog o političkoj i ekonomskoj stabilnosti, kako bi se i izborni proces sproveo slobodno i bez arsenala zloupotreba u režiji DPS-a i satelita. Trajanje dijaloga i dogovor oko primjene novih izbornih rješenja mogu, uz politički dogovor, pomjeriti rok za državne i lokalne izbore, što bi imalo smisla ukoliko bi se ostvario cilj, a to je stvaranje normalnog političkog, odnosno izbornog ambijenta. Ako ne bude dogovora,odnosno ako se jednostrano definiše izborni proces onda su sve opcije otvorene a opozicija ima pravo i obavezu da svim institucionalnim i dozvoljenim sredstvima zaustavi „puzajuću diktaturu“ koja je zagospodarila državom.

MONITOR: Imate li ideju kako će na izbore Klub nezavisnih poslanika, odnosno, gdje vidite sebe u predstojećoj kampanji?

DAMJANOVIĆ: Pet poslanika Posebnog kluba poslanika međusobno odlično politički sarađuju, i odgovorno rade svoj posao u onom što se naziva crnogorski parlament. Rano je govoriti o načinu učešća u izbornoj kampanji, ali će svakako on biti primjeren interesima opozicije i potrebi da u Crnoj Gori nakon 30 godina dođe do neophodnih političkih i društvenih promjena. Tom cilju ću, kao i do sada, podrediti svoj politički angažman, naravno prije svega najtješnje sarađujući sa kolegama iz Kluba poslanika, a kao član SNP-a, u dogovoru sa rukovodstvom partije, zastupajući u Skupštini i  stavove SNP-a, čiji sam Program i stvarao, čija načela i principe zastupam od prvog dana od kada obavljam funkciju poslanika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo