Povežite se sa nama

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC I KOLUMNISTA „VIJESTI“:  Živimo parodiju

Objavljeno prije

na

Naša demokratija uglavnom funkciniše po principu parodije: liči na demokratiju, ali vam je jasno da se to neko sprda…

 

MONITOR: Prošao je još jedan Međunarodni dan medija. Imamo li šta da slavimo?

BRKOVIĆ: Pročitah jutros (izvještaj Freedom housea) da se naša zemlja više ni formalno ne može smatrati demokratskom. I ne vidim da se vlast mnogo sjekira zbog toga. Njima je važno ko je „davao“ informacije. Naravno, kad vam se sopstveno lice ne sviđa, uvijek je ogledalo krivo… Oni, ljudi iz vlasti, najbolje znaju koliko je ta ocjena tačna. Naša demokratija uglavnom funkciniše po principu parodije: liči na demokratiju, ali vam je jasno da se to neko sprda…

U takvom socijalnom kontekstu mediji su posebno osjetljivi. S jedne strane, olako se ulazi u zonu golog služenja Moći. To što postoje mediji spremni na besramnu propagandu vlasti, čini prilično izazovnom poziciju onih koji vjeruju da smisao medija nije u služenju Moći. Takođe, to ih čini i lakšom metom. U ovakvim društvima svako ko misli svojom glavom je – legitimna meta.

Kada društvo nije demokratsko, nestaju mehanizmi koji čuvaju slobodu izraza i pravo na nju. Nama se to odavno dešava, tako da i nema mjesta čuđenju povodom najnovijih ocjena Freedom Housea.

MONITOR: Sudeći i po izveštaju Freedom hausa,  u Crnoj Gori nije za slavlje ni situacija sa ostalim slobodama i ljudskim pravima?

BRKOVIĆ: A što je u Crnoj Gori za slavlje? Crnogorci u suštini pitanje slobode nikada nisu razumjeli. U varijanti kad vjerujete da je vaša jedina obaveza da izaberete dres, i da ne obrukate pretke (što god to značilo), tu nema priče o slobodi, čak u takvom društvu pitanje slobode nikada nije u prvom planu. Sloboda se može iskustvovati samo na individualnom nivou, samo lična sloboda ima smisla. Iz nje proističu sve druge slobode i podešenosti za slobodu, uopšte. Na koncu, kolektivne slobode nisu ništa drugo do ideološko-medijski konstrukti. Kako neko može biti kolektivno slobodan, a na individualnom nivou – neslobodan? Crnogorci su razumjeli samo prvi dio ove jednačine. Vjeruju da iluzija o kolektivnoj slobodi zamjenjuje sve druge slobode. Paklena zabluda.

MONITOR: Slavili smo i Prvi maj.

BRKOVIĆ: Mi najljepše slavimo kad nemamo što… Praznik rada pamtim iz djetinjstva kao jedan veseli praznik, proljećni, koji je zaista činio da makar na jedan dan bude vidljivo jugoslovensko radništvo. A to nije bila fiktivna pojava. Čitav taj svijet koji je stajao u ključnoj sintagmi onoga vremena “radnička klasa”. Taj i takav praznik danas mora izgledati kao parodija, da nastavimo sa detektovanjem duha parodije u savremenom crnogorskom društvu. Živimo u državi u kojoj faktički ,,radnička klasa” više ne postoji. Više ljudi radi u kladionicama nego u svim proizvodnim djelatnostima zajedno. Gdje su radnici koje bi ovaj praznik morao da stavi u centar, učini vidljivima? Mala predizborna privreda je ključna grana u Crnoj Gori – tu je angažovano najviše ljudi, tu se obezbjeđuje ,,egzistencija”, a ne bilo kakvim radom u smislu stvaranja nečega.

Kao što je na sličan način parodično kad u ovim majskim prigodama vidimo kako današnja crnogorska vlast hrli da oda poštu Josipu Brozu… Pri čemu su, mnogi od njih ,,kumrovečki đaci”, svojevremeno bili grobari Titovog djela: Jugoslavija se nikada ne bi raspala, bar ne na onakav način, da Milošević nije obezbijedio (i dobio) vazalnu podršku nekolika, među njima i ondašnjeg crnogorskog, rukovodstva.

Oni bi prvo morali skrušeno da zamole Broza za oprost. Ne znam da li bi im ga on i dao…

MONITOR: Korona je pokazala koliko je važan dobar zdravstveni sistem. U Crnoj Gori ni korona ne pomaže da se ljekarima ipak ,,suštinski” podignu plate, a ne časte sa malom povišicom dva mjeseca. Vlast tvrdi da para nema. Mislite da je to ili nepravedna raspodjela?

BRKOVIĆ: Svakako da je neravnopravna raspodjela koja proizvodi ovoliku nejednakost. Opet, kako da pričamo o ,,pravednoj raspodjeli” u sistemu koji počiva na otimanju.

Ne vjerujte kada vlast kaže da nema para. Da nema para, oni ne bi bili tu gdje jesu. Kada kažu ,,nema para” to zapravo znači – ,,ne damo pare”.

Ljudi koji su iznijeli glavni teret borbe sa korona virusom biće ,,čašćeni” umjesto da im se sistemski poboljšaju primanja. U tome već prepoznajete onaj gazdinski svjetonazor: čašćava uvijek neko (obično gazda), a onim što je vaše ne možete biti ,,čašćeni”.

MONITOR: Isto je i sa prosvjetom. Koji virus treba da bi shvatili koliko je važno obrazovanje i nauka?

BRKOVIĆ: Kako da mladim ljudima objasnite koliko je obrazovanje važno, kada oni vide svijet u kojem je obrazovanje, zapravo, samo ili prije svega – smetnja.

Dok god vam u današnjoj Crnoj Gori otvara pute lojalnost i poslušnost, nema nade za bolju Crnu Goru. Zato je obrazovni sistem toliko važan. Samo se obrazovanjem, i sviješću o njegovom značaju, može napraviti nova i bolja Crna Gora. Sve ostalo je naša tradicionalna ,,prdnjava”, da upotrijebim tu, odnedavno opasnu riječ.

MONITOR: Šta su po Vama najvažnije ,,lekcije” korone?

BRKOVIĆ:  Korona je ozbiljna profesorica, ako umijemo da čujemo, rekla nam je gomilu važnih stvari… Među naucima koje nam je donijela ova stroga profesorica, najjači utisak koji ostaje nakon svega (ako nije suviše optimistično već upotrijebiti riječ ,,nakon”) je to kako je naša civilizacija krhka… Sve što je u njoj lijepo, uzbudljivo, dobro, inspirativno, sve to je nevjerovatno krhko. Očas se može pretvoriti u nostalgično sjećanje. Najednom smo se našli u srednjovjekovnom strahu – od drugoga i od nepoznatog. Putovanja su sada nešto kao naučna fantastika, mnogi zaziru i od same ideje putovanja.

Iskustvo izolacije je takođe inspirativno iskustvo – svi smo imali priliku da razmislimo o nekim stvarima, da provjerimo redosljed sopstvenih životnih prioriteta, a to nije baš beznačajna stvar.

MONITOR: Mjere popuštaju, pa su tu opet i prenosi parlamenta i stare priče. Hoće li Crna Gora nešto ovoga puta naučiti, ili ćemo i poslije korone živjeti istu priču?

BRKOVIĆ: Korona i čitava globalna bojazan povodom pandemije, donijeli su jedno zanimljivo osjećanje. Naime, živjeli smo u svijetu koji je, na valu sopstvenog civilizacijskog samozadovoljstva izgledao kao nedodirljiv, kao nemoguć za popravljanje…

Zahvaljujući tome vjerovao sam da je sam koncept pobune u krizi, da je svaka pobuna u startu osuđena na konzumerističko pacifiokovanje.

Čim se pojavila pandemija, čim je svijet stao, čuo se refren, sa svih strana, od najvažnijih mislilaca do priučenih političara – ne može više ovako, svijet nakon pandemije ne smije više biti isti.

Tako da se desilo nešto neobično, u suštini. Kako je nedavno rekao njemački umjetnik Peter Weibel, ono što je do juče izgledalo nemoguće, sada izgleda neizbježno. To je važan uvid. Ako vlada takav konsenzus oko pitanja da li su promjene potrebne, zašto je do juče izgledalo da živimo u najboljem od svih svjetova. Ko nas je i kako prevario da ne vidimo pravu sliku?

Na koncu, zanima me što će zaista biti neizbježno u danima i godinama koji slijede nakon pandemije… I kad ćemo mi u Crnoj Gori dočekati da postane neizbježno ono što nam danas izgleda – nemoguće.

 

Ovo je opasno vrijeme po istinu

MONITOR: U doba korone, i sami ste to istakli u jednoj od kolumni, vlada prava konfuzija kada su informacije u pitanju. Šta to znači i ima li mu lijeka?

BRKOVIĆ: Za konfuziju sa informacijama nama nije neophodna korona. Na ovaj ili onaj način, mi u tom stanju živimo odavno. Pogledajte Crnu Goru – svako ima neku svoju verziju istorije… Svi su „u posjedu“ nekih spektakularnih informacija. Događaj kakav je pandemija idealan je okvir za informativnu histeriju. O tome virusu se zapravo ne zna mnogo, a to je bogomdana situacija za budalaštine od svake vrste. Ipak, moram priznati da zapanjuje u kojoj mjeri su ljudi izgubili moć kritičkog prosuđivanja onoga što čuju. Što je neka glupost veća, što je laž grandioznija, ljudi lakše nalegnu na nju. I to ne samo povodom korone.

Ovo je opasno vrijeme baš po istinu. Proliferacija informacija čini istinu neuhvatljivom. Živimo medijsku civilizaciju – za svaku informaciju bitno je da je nova i spektakularna, a ne da li je i istinita. Na koncu najumnije glave naše civilizacije već dvjesta godina se trude da uzdrmaju i obesnaže sam pojam istine. Možda nije ni čudno što ova civilizacija sada pliva u laži…

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

RADE RADOVANOVIĆ, NOVINAR I DRAMSKI PISAC IZ BEOGRADA: Vučićev režim je totalitarni režim profašističkog tipa

Objavljeno prije

na

Objavio:

U Srbiji je tako anomična situacija da je teško reći šta je i ko je istinska politička opozicija totalitarnom režimu Aleksandra Vučića, a ko kolaborant koji u ovakvom sistemu parazitira glumeći opoziciju i koristeći privilegije kojih se dočepao

 

MONITOR: Poslije vanrednog stanja u Srbiji, zavedenog zbog pandemije korona virusa, započelo je vanredno političko stanje – predizborna kampanja za parlamentarne izbore zakazana za 21. juni. Po čemu je kampanja karakteristična?

RADOVANOVIĆ: Čitav ovaj period nakon ukidanja vanrednog stanja, ne samo zbog izbora koje veći deo opozicije bojkotuje, karakterišu sve veće napetosti i podele u Srbiji, koje podstiče pre savega Aleksandar Vučič koristeći do apsurda sve čime raspolaže… Svoju vladu, u kojoj su premijerka Ana Brnabić i ministri puki izvršioci njegove, vladareve volje. Svoju skupštinu, koju bojkotuje većina opozicionih poslaniuka. Svoju policiju i vojsku, koja je tokom vanrednog stanja, do zuba naoružana, čuvala bolnice!? Svoje navijačke i druge paraformacije spremne da izvrše što vođa i vođini narede… od paljenja baklji po krovovima zgrada i proizvođenja zastrašujuće buke i urlika … i to u vreme policijskog časa!… do spremnosti da se sukobe sa pristalicama opozicije ili građanima koji protestuju iz raznih razloga. Kroz medije koje apsolutno kontroliše, a takvih je ogromna većina u Srbiji, Vučić po potrebi dozira dnevni nivo napetosti, šireći strah i strepnju kako mu već njegovi štabovi preporuče. I to je to neko osnovno stanje i osećanje, koje je ujedno i neprekidna izborna kampanja Vučićeve SNS i njegovih koalicionih partnera i onih koji bi da se pod dogovorenim uslovima kvalifikuju za status „konstruktivne“ parlamentarne opozicije.

MONITOR: Da li treba bojkotovati izbore s obzirom na to da vlasti, kako tvrde analitičari, kontrolišu cjelokupan izborni sistem i cjelokupan izborni proces?

RADOVANOVIĆ: Ukupna atmosfera u društvu je takva da se ne može govoriti, niti može biti – fer i slobodnih izbora u Srbiji. Ne samo zato što ovakva totalitarna vlast kontroliše ceo izborni proces, kroz koji će krasti i nameštati sve što joj odgovara, nego što u ovakvoj situaciji još uvek postojeće pandemije, u kojoj broj novozaraženih varira iz dana u dan, nikakvih normalnih izbora ne može ni biti. Ali, Srbija već poodavno nije normalna država…

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR MLAČ, NOVINAR IZ LJUBLJANE: Kraj epidemije kao spas od recesije

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vlada Slovenije je prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa da  bi spasila privredu, ali na snazi su ostale mnoge mjere lične zaštite

 

MONITOR: Slovenija je prošle sedmice prva u Evropi proglasila kraj epidemije korona virusa. Zašto se Vlada na to odlučila?

MLAČ: Vlada je svoju odluku donijela. Šta je rukovodilo u tome stvar je nagađanja. Ostaje činjenica da je to učinila prva u Evropi. Po svemu sudeći Vlada je željela spasiti privredu i izbjeći recesiju, koja prijeti cijelom svijetu. A, i po nečem je Slovenija ipak prva u Evropi.

MONITOR: Kakve su mjere ostale na snazi?

MLAČ: Na snazi su ostale sve mjere lične zaštite. Istina pušten je u promet gradski i sav unutarnji saobraćaj, otvorene su trgovine i ugostiteljski objekti, željeznica vozi… Sve to uz poštivanje strogih mjera lične zaštite – od dezinfekcije ruku, dezinfekcije stolica i stolova, sjedala u autobusima i drugim sredstvima prevoza, kabina za presvlačenje u trgovinama robom, dezinfekcije probane, a nekupljene robe, nošenja zaštitnih maski… Otvorene su i škole i dječija obdaništa, a nastavnici i vaspitači brigu brinu kako održati propisan razmak između učenika i razmak između mališana. Teško im je.

 

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 22. maja ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

ALEKSANDAR DAMJANOVIĆ, NEZAVISNI POSLANIK: Efikasnost i dijalog uslov za izlazak iz ekonomske i političke krize

Objavljeno prije

na

Objavio:

Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda

 

Ekonomsko-socijalne posljedice pandemije neće biti lakše od zdravstvenih, niti će kriza trajati kraće od zdravstvene krize, koja ipak, kako kažete, jenjava ovih posljednjih nedjelja i kod nas, ali i u najvećem dijelu svijeta, kaže Aleksandar Damjanović na pitanje koliko će nastupajuća ekonomska kriza biti ozbiljna i trajna.

„Crna Gora je po mnogim parametrima i prije pandemije bila u ekonomskim problemima, kako u dijelu lošeg životnog standarda većine građana, niskih plata i penzija, te ogromnih socijalnih razlika, tako i u odnosu na makroekonomske pokazatelje poput javnog duga, nedovoljnog privrednog rasta i sl. Pandemija je samo demaskirala neodrživ ekonomski model, koji se zasnivao na prihodima od turizma, stranim direktnim investicijama, visokom nivou sive ekonomije,  ali i na nelegalnim aktivnostima krijumčarenja narkotika pod pokroviteljstvom dijela državnih struktura, odnosno šverca duvana i drugih akciznih proizvoda.

Za svega dva mjeseca pokazano je na kakvim se temeljima zasnivao tzv. privredni rast, čije efekte su uglavnom koristile malobrojne strukture bliske vrhu crnogorskih vlasti.

MONITOR: Kako ocjenjujete dva paketa državnih mjera usvojenih radi suzbijanja ekonomskih posljedica epidemije korona virusa i tzv. zatvaranja?

DAMJANOVIĆ: Uz činjenicu da je Vlada primijenila modele podrške privredi, slične državama regiona, odnosno EU, stiče se utisak da su „paketi“ stizali jedni druge u najavama ali su dosta tromo realizovani, imajući u vidu da se polovinom maja daju subvencije za mjesec april, a da gro zabranjenih djelatnosti ne funkcioniše još od polovine marta. Takođe, pravni osnov podrške ostaje upitan, jer Vlada nije podnijela ni jedan jedini zakonski predlog, sem izmjena zakona o finansiranju političkih subjekata u dijelu „relaksacije“ trošenja sredstava tekuće rezerve u izbornoj godini.

Nepouzdana statistika, loše evidencije, kao i nekonzistentnost pojedinih mjera otvaraju prostor za zloupotrebe podrške, pa imamo slučajeva da recimo firma za obezbjeđenje sa 250 zaposlenih koja je cijelo vrijeme radila normalno traži i dobije subvencije, ili štamparija sa 40-ak zaposlenih koja se „ubila“ od posla radeći prevashodno za potrebe države. Na drugoj strani nema subvencija za pojedine preduzetnike koji su se bavili prevozom specifičnih roba, a bili su bez posla. Ili subvencije samo za one sa biroa „koji aktivno traže posao“, da bi se što manje novca izdvojilo.

Donijeta je zabrana prinudne naplate samo za javni sektor, ne i za banke koje su uredno skidale građanima novac, moratorijum za klijente banaka, ne i za klijente tzv. faktoring kompanija, prvo odlaganje naplate poreza i doprinosa, pa usred te mjere djelimično subvencioniranje itd. Neophodna je mnogo veća efiksanost i cjelishodnost mjera, i u tom dijelu ne smije biti odlaganja tzv. trećeg paketa za koji je predsjednik Vlade saopštio još 25. aprila da će biti predstavljen u roku od 15 dana. Još uvijek čekamo i te mjere.

MONITOR: Postoje li neki „alati“ (kreditne garancije, na primjer) koje Vlada nije koristila dovoljno ili na pravi način?

DAMJANOVIĆ: Veliki broj mjera Vlada još uvijek nije iskoristila, nije smjela, nije htjela ili nije umjela. Nema garantnog fonda koji bi „natjerao“ banke da zajedno sa državom ponude povoljne kredite privredi, jer prosto IRF, koji je intenzivirao svoju kreditnu aktivnost nema dovoljno neophodnih kapaciteta za novonastale potrebe. CBCG je pokazala pasivnost i nedostatak autoriteta u odnosu na poslovne banke, pa je za sada sve ostalo uglavnom na kreditnom moratorijumu. Šta je sa limitiranjem, odnosno otpisom kamata, otpisom dijela kreditnih obaveza, dugoročnim reprogramiranjem i „prepakovanjem“ dospjelih kredita. Nepostojanje monetarnih mehanizama  ne može biti alibi za nečinjenje.

Zašto država nije prevremeno isplatila kompletan dug ugroženom dijelu privatnog sektora, zašto nije zaustavljeno avansiranje onom dijelu privrede koji je normalno funkcionisao. Nema poreskih olakšica u dijelu poreza na dobit i imovinu itd. Prosto, moralo se i mora mnogo brže, mnogo preciznije i mnogo pravednije. Treba uvijek podsjećati da je jedan dio privrede funkcionisao nikad bolje, pa i u tom dijelu ima prostora da se pokaže solidarnost, ne naravno donacijama već poreskom preraspodjelom.

MONITOR: Vlada naglasak stavlja na kapitalne investicije. Ipak, ona najveća, prioritetna dionica auto-puta, uveliko kasni… Šta to znači?

DAMJANOVIĆ: Prolongiranje završetka auto-puta za najmanje polovinu trajanja prvobitno predviđenog roka, osim što će povećati cijenu inače  preskupog projekta, dovešće nas u situaciju da će isteći grejs period i da ćemo otpočeti otplatu rata iz državnog budžeta, a projekat još neće biti gotov. Uz to, ne nazire se ni u naznakama nastavak dionice od Mateševa ka granici sa Srbijom, a o dijelu puta od Podgorice ka Baru da i ne govorimo. Pozivam odgovorne da saopšte koliko će nas koštati i „ostatak“ auto-puta i kada će biti kompletiran auto-put kroz Crnu Goru, imajući u vidu da su radovi počeli prije pet godina, i da se još uvijek radi na prvoj „prioritetnoj“ dionici. Posljedice projekta na javne finansije i budžet biće veoma ozbiljne, a pandemija će samo usložiti problematične finansijske aspekte ove investicije.

MONITOR: Uz zdravstvenu i ekonomsku, mi prolazimo i kroz ozbiljnu političku krizu. Kako je korona uticala na dešavanja na ovdašnjoj političkoj sceni?

DAMJANOVIĆ: Na prvi pogled čini se da je pandemija korona virusa za trenutak konzervirala političke procese, odnosno podjele i probleme. Međutim, jasno se naziru  pokušaji zloupotrebe djelova vlasti, prisvajanje „benefita“ relativno dobrog zdravstvenog odgovora, kao i stvaranja klime da podrška privredi isključivo zavisi od DPS-a i njegovih satelita. Daleko je to od turobnih činjenica da je mjera organizovanog kriminala u državi najveći broj ubistava u odnosu na broj stanovnika u Evropi, ili da je mjera evropskog puta Crne Gore najsporije pregovaranje od svih država koje su pregovarale za članstvo u EU. Ili da su u v.d. stanju Sudski savjet, tužilaštvo, Ustavni sud, ASK, da je predsjednik DIK-a biran isključivo glasovima vlasti.

Nema izbornog zakonodavstva koje bi garantovalo fer i slobodne izbore, srušena je institucija parlamenta koji je postao ruglo vlasti, odnosno ogledalo institucionalnog ambisa. Povrh svega, nema nagovještaja da je vlast spremna da povuče nakaradni zakon o tzv. slobodi vjeroispovijesti koji je posijao opasne podjele u društvu. Naprotiv, hapse se i privode crkveni velikodostojnici, onemogućava slobodno ispoljavanje vjerskih ubjeđenja, uz ogromne tenzije među građanima koje samo što ne eksplodiraju. Ako ovo ne vide najodgovorniji predstavnici vlaste i ne pokrenu dijalog da se ovi problemi što prije rješavaju, bojim se da vlast ide opasnim putem, putem koji nosi puno rizika i nepoznanica i koji nikom neće donijeti dobrog, jer reče naš narod „zlo dobroga donijeti neće“.

MONITOR: Kad će izbori i, mogu li biti regularniji od onih iz 2016-e?

DAMJANOVIĆ: Krajnji rok za redovne parlamentarne izbore je 18. oktobar. U ovom trenutku ne postoje elementarni uslovi za normalan, fer i slobodan izborni proces. Okolnosti su mnogo gore nego što su bile 2016. god. Sve češće i otvorenije kritike od strane relevantnih predstavnika međunarodne zajednice ukazuju da postoji zabrinutost u centrima moći za pravac u kom se kreće Crna Gora.

Opozicija i civilni sektor ukazuju na sve sistemske defekte koji onemogućavaju slobodan politički život. Zato očekujem da se vlast uozbilji i otvori dijalog o političkoj i ekonomskoj stabilnosti, kako bi se i izborni proces sproveo slobodno i bez arsenala zloupotreba u režiji DPS-a i satelita. Trajanje dijaloga i dogovor oko primjene novih izbornih rješenja mogu, uz politički dogovor, pomjeriti rok za državne i lokalne izbore, što bi imalo smisla ukoliko bi se ostvario cilj, a to je stvaranje normalnog političkog, odnosno izbornog ambijenta. Ako ne bude dogovora,odnosno ako se jednostrano definiše izborni proces onda su sve opcije otvorene a opozicija ima pravo i obavezu da svim institucionalnim i dozvoljenim sredstvima zaustavi „puzajuću diktaturu“ koja je zagospodarila državom.

MONITOR: Imate li ideju kako će na izbore Klub nezavisnih poslanika, odnosno, gdje vidite sebe u predstojećoj kampanji?

DAMJANOVIĆ: Pet poslanika Posebnog kluba poslanika međusobno odlično politički sarađuju, i odgovorno rade svoj posao u onom što se naziva crnogorski parlament. Rano je govoriti o načinu učešća u izbornoj kampanji, ali će svakako on biti primjeren interesima opozicije i potrebi da u Crnoj Gori nakon 30 godina dođe do neophodnih političkih i društvenih promjena. Tom cilju ću, kao i do sada, podrediti svoj politički angažman, naravno prije svega najtješnje sarađujući sa kolegama iz Kluba poslanika, a kao član SNP-a, u dogovoru sa rukovodstvom partije, zastupajući u Skupštini i  stavove SNP-a, čiji sam Program i stvarao, čija načela i principe zastupam od prvog dana od kada obavljam funkciju poslanika.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo