Povežite se sa nama

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC I KOLUMNISTA „VIJESTI“:  Živimo parodiju

Objavljeno prije

na

Naša demokratija uglavnom funkciniše po principu parodije: liči na demokratiju, ali vam je jasno da se to neko sprda…

 

MONITOR: Prošao je još jedan Međunarodni dan medija. Imamo li šta da slavimo?

BRKOVIĆ: Pročitah jutros (izvještaj Freedom housea) da se naša zemlja više ni formalno ne može smatrati demokratskom. I ne vidim da se vlast mnogo sjekira zbog toga. Njima je važno ko je „davao“ informacije. Naravno, kad vam se sopstveno lice ne sviđa, uvijek je ogledalo krivo… Oni, ljudi iz vlasti, najbolje znaju koliko je ta ocjena tačna. Naša demokratija uglavnom funkciniše po principu parodije: liči na demokratiju, ali vam je jasno da se to neko sprda…

U takvom socijalnom kontekstu mediji su posebno osjetljivi. S jedne strane, olako se ulazi u zonu golog služenja Moći. To što postoje mediji spremni na besramnu propagandu vlasti, čini prilično izazovnom poziciju onih koji vjeruju da smisao medija nije u služenju Moći. Takođe, to ih čini i lakšom metom. U ovakvim društvima svako ko misli svojom glavom je – legitimna meta.

Kada društvo nije demokratsko, nestaju mehanizmi koji čuvaju slobodu izraza i pravo na nju. Nama se to odavno dešava, tako da i nema mjesta čuđenju povodom najnovijih ocjena Freedom Housea.

MONITOR: Sudeći i po izveštaju Freedom hausa,  u Crnoj Gori nije za slavlje ni situacija sa ostalim slobodama i ljudskim pravima?

BRKOVIĆ: A što je u Crnoj Gori za slavlje? Crnogorci u suštini pitanje slobode nikada nisu razumjeli. U varijanti kad vjerujete da je vaša jedina obaveza da izaberete dres, i da ne obrukate pretke (što god to značilo), tu nema priče o slobodi, čak u takvom društvu pitanje slobode nikada nije u prvom planu. Sloboda se može iskustvovati samo na individualnom nivou, samo lična sloboda ima smisla. Iz nje proističu sve druge slobode i podešenosti za slobodu, uopšte. Na koncu, kolektivne slobode nisu ništa drugo do ideološko-medijski konstrukti. Kako neko može biti kolektivno slobodan, a na individualnom nivou – neslobodan? Crnogorci su razumjeli samo prvi dio ove jednačine. Vjeruju da iluzija o kolektivnoj slobodi zamjenjuje sve druge slobode. Paklena zabluda.

MONITOR: Slavili smo i Prvi maj.

BRKOVIĆ: Mi najljepše slavimo kad nemamo što… Praznik rada pamtim iz djetinjstva kao jedan veseli praznik, proljećni, koji je zaista činio da makar na jedan dan bude vidljivo jugoslovensko radništvo. A to nije bila fiktivna pojava. Čitav taj svijet koji je stajao u ključnoj sintagmi onoga vremena “radnička klasa”. Taj i takav praznik danas mora izgledati kao parodija, da nastavimo sa detektovanjem duha parodije u savremenom crnogorskom društvu. Živimo u državi u kojoj faktički ,,radnička klasa” više ne postoji. Više ljudi radi u kladionicama nego u svim proizvodnim djelatnostima zajedno. Gdje su radnici koje bi ovaj praznik morao da stavi u centar, učini vidljivima? Mala predizborna privreda je ključna grana u Crnoj Gori – tu je angažovano najviše ljudi, tu se obezbjeđuje ,,egzistencija”, a ne bilo kakvim radom u smislu stvaranja nečega.

Kao što je na sličan način parodično kad u ovim majskim prigodama vidimo kako današnja crnogorska vlast hrli da oda poštu Josipu Brozu… Pri čemu su, mnogi od njih ,,kumrovečki đaci”, svojevremeno bili grobari Titovog djela: Jugoslavija se nikada ne bi raspala, bar ne na onakav način, da Milošević nije obezbijedio (i dobio) vazalnu podršku nekolika, među njima i ondašnjeg crnogorskog, rukovodstva.

Oni bi prvo morali skrušeno da zamole Broza za oprost. Ne znam da li bi im ga on i dao…

MONITOR: Korona je pokazala koliko je važan dobar zdravstveni sistem. U Crnoj Gori ni korona ne pomaže da se ljekarima ipak ,,suštinski” podignu plate, a ne časte sa malom povišicom dva mjeseca. Vlast tvrdi da para nema. Mislite da je to ili nepravedna raspodjela?

BRKOVIĆ: Svakako da je neravnopravna raspodjela koja proizvodi ovoliku nejednakost. Opet, kako da pričamo o ,,pravednoj raspodjeli” u sistemu koji počiva na otimanju.

Ne vjerujte kada vlast kaže da nema para. Da nema para, oni ne bi bili tu gdje jesu. Kada kažu ,,nema para” to zapravo znači – ,,ne damo pare”.

Ljudi koji su iznijeli glavni teret borbe sa korona virusom biće ,,čašćeni” umjesto da im se sistemski poboljšaju primanja. U tome već prepoznajete onaj gazdinski svjetonazor: čašćava uvijek neko (obično gazda), a onim što je vaše ne možete biti ,,čašćeni”.

MONITOR: Isto je i sa prosvjetom. Koji virus treba da bi shvatili koliko je važno obrazovanje i nauka?

BRKOVIĆ: Kako da mladim ljudima objasnite koliko je obrazovanje važno, kada oni vide svijet u kojem je obrazovanje, zapravo, samo ili prije svega – smetnja.

Dok god vam u današnjoj Crnoj Gori otvara pute lojalnost i poslušnost, nema nade za bolju Crnu Goru. Zato je obrazovni sistem toliko važan. Samo se obrazovanjem, i sviješću o njegovom značaju, može napraviti nova i bolja Crna Gora. Sve ostalo je naša tradicionalna ,,prdnjava”, da upotrijebim tu, odnedavno opasnu riječ.

MONITOR: Šta su po Vama najvažnije ,,lekcije” korone?

BRKOVIĆ:  Korona je ozbiljna profesorica, ako umijemo da čujemo, rekla nam je gomilu važnih stvari… Među naucima koje nam je donijela ova stroga profesorica, najjači utisak koji ostaje nakon svega (ako nije suviše optimistično već upotrijebiti riječ ,,nakon”) je to kako je naša civilizacija krhka… Sve što je u njoj lijepo, uzbudljivo, dobro, inspirativno, sve to je nevjerovatno krhko. Očas se može pretvoriti u nostalgično sjećanje. Najednom smo se našli u srednjovjekovnom strahu – od drugoga i od nepoznatog. Putovanja su sada nešto kao naučna fantastika, mnogi zaziru i od same ideje putovanja.

Iskustvo izolacije je takođe inspirativno iskustvo – svi smo imali priliku da razmislimo o nekim stvarima, da provjerimo redosljed sopstvenih životnih prioriteta, a to nije baš beznačajna stvar.

MONITOR: Mjere popuštaju, pa su tu opet i prenosi parlamenta i stare priče. Hoće li Crna Gora nešto ovoga puta naučiti, ili ćemo i poslije korone živjeti istu priču?

BRKOVIĆ: Korona i čitava globalna bojazan povodom pandemije, donijeli su jedno zanimljivo osjećanje. Naime, živjeli smo u svijetu koji je, na valu sopstvenog civilizacijskog samozadovoljstva izgledao kao nedodirljiv, kao nemoguć za popravljanje…

Zahvaljujući tome vjerovao sam da je sam koncept pobune u krizi, da je svaka pobuna u startu osuđena na konzumerističko pacifiokovanje.

Čim se pojavila pandemija, čim je svijet stao, čuo se refren, sa svih strana, od najvažnijih mislilaca do priučenih političara – ne može više ovako, svijet nakon pandemije ne smije više biti isti.

Tako da se desilo nešto neobično, u suštini. Kako je nedavno rekao njemački umjetnik Peter Weibel, ono što je do juče izgledalo nemoguće, sada izgleda neizbježno. To je važan uvid. Ako vlada takav konsenzus oko pitanja da li su promjene potrebne, zašto je do juče izgledalo da živimo u najboljem od svih svjetova. Ko nas je i kako prevario da ne vidimo pravu sliku?

Na koncu, zanima me što će zaista biti neizbježno u danima i godinama koji slijede nakon pandemije… I kad ćemo mi u Crnoj Gori dočekati da postane neizbježno ono što nam danas izgleda – nemoguće.

 

Ovo je opasno vrijeme po istinu

MONITOR: U doba korone, i sami ste to istakli u jednoj od kolumni, vlada prava konfuzija kada su informacije u pitanju. Šta to znači i ima li mu lijeka?

BRKOVIĆ: Za konfuziju sa informacijama nama nije neophodna korona. Na ovaj ili onaj način, mi u tom stanju živimo odavno. Pogledajte Crnu Goru – svako ima neku svoju verziju istorije… Svi su „u posjedu“ nekih spektakularnih informacija. Događaj kakav je pandemija idealan je okvir za informativnu histeriju. O tome virusu se zapravo ne zna mnogo, a to je bogomdana situacija za budalaštine od svake vrste. Ipak, moram priznati da zapanjuje u kojoj mjeri su ljudi izgubili moć kritičkog prosuđivanja onoga što čuju. Što je neka glupost veća, što je laž grandioznija, ljudi lakše nalegnu na nju. I to ne samo povodom korone.

Ovo je opasno vrijeme baš po istinu. Proliferacija informacija čini istinu neuhvatljivom. Živimo medijsku civilizaciju – za svaku informaciju bitno je da je nova i spektakularna, a ne da li je i istinita. Na koncu najumnije glave naše civilizacije već dvjesta godina se trude da uzdrmaju i obesnaže sam pojam istine. Možda nije ni čudno što ova civilizacija sada pliva u laži…

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DEJAN MILOVAC, DIREKTOR ISTRAŽIVAČKOG CENTRA MANS-A: Šema ,,donacija” za DPS

Objavljeno prije

na

Objavio:

Slučaj „Vrela Ribnička“ je pokazao da je DPS prikupila oko 30.000 eura od „donatora“ iz jednog od najsiromašnijih podgoričkih naselja. Način na koji su ove „donacije“ uplaćivane je pokazao da se radi o organizovanom djelovanju gdje su stanovnici naselja na Vrelima istog dana na istom šalteru samo jedne banke u Podgorici uplaćivali gotov novac

 

MONITOR: MANS je podnio prijavu zbog sumnje da su Đukanović i DPS za potrebe finansiranja predizborne kampanje 2016. kreirali šemu za ubacivanje novca nepoznatog porijekla u zvanične finansijske tokove te partije. O kakvoj se šemi tačno radi?

MILOVAC: Podaci do kojih je došao Istraživački centar MANS-a ukazuju na sumnju da je Demokratska partija socijalista (DPS) uoči prethodnih parlamentarnih izbora 2016. godine kreirala šemu za ubacivanje gotovog novca u zvanične finansijske tokove te partije. Prvi podaci u slučaju „Vrela Ribnička“ su pokazali da je ova partija prikupila oko 30.000 eura od „donatora“ iz jednog od najsiromašnijih podgoričkih naselja. Način na koji su ove „donacije“ uplaćivane je pokazao da se radi o organizovanom djelovanju gdje su stanovnici naselja na Vrelima istog dana na istom šalteru samo jedne banke u Podgorici uplaćivali gotov novac, što je upućivalo na sumnju da se ne radi o dobrovoljnim donacijama, već da je njihov identitet zloupotrijebljen da se na taj način novac čije porijeklo još uvijek ne znamo unese u zvanične finansije DPS-a. Sličan način uplate smo zabilježili kada su u pitanju i druge opštine gdje smo imali slučajeve da su čak i korisnici socijalne pomoći uplaćivali značajne svote novca na račun DPS-a. Posljednje istraživanje koje smo nedavno objavili je pokazalo da su dio ove šeme, voljno ili nevoljno, bili i radnici pojedinih podgoričkih javnih preduzeća koji su na istovjetan način uplaćivali značajne svote za izbornu kampanju DPS-a. Niti jedno od ovih istraživanja nije imalo reakciju DPS-a, niti je ta partija do danas demantovala postojanje te šeme.

MONITOR:  Kako je MANS došao do tih podataka?

MILOVAC: Većina dokumentacije na kojima MANS bazira svoja istraživanja dobijena je na osnovu Zakona o slobodnom pristupu informacijama, SPI zakon je najbolje oruđe za otkrivanje korupcije, pa je to bio slučaj i sa ovim istragama. Naravno, dio informacija važnih za istrage dobijamo i od samih građana, odnosno takozvanih zviždača iz institucija.

MONITOR: Vjerujete li da će tužilaštvo procesuirati tu prijavu, i da će imati adekvatan epilog?

MILOVAC: Ubrzo nakon otkrivanja afere „Vrela Ribnička“ 2018. godine, tužilaštvo je najavilo takozvani izviđaj ali evo već dvije godine nemamo nikakvu povratnu informaciju o tome dokle se stiglo sa tom istragom. MANS je i nove podatke, do kojih smo došli, dostavio Specijalnom državnom tužilaštvu, zajedno sa krivičnom prijavom protiv Predsjednika Crne Gore i prvog čovjeka DPS-a Mila Đukanovića. Nemamo prevelika očekivanja od Milivoja Katnića i Ivice Stankovića kada je u pitanju procesuiranje samog vrha vlasti, što potvrđuju i njihovi rezultati i to ne samo oni koji se odnose na političku korupciju. S druge strane, smatram da je važno u kontinuitetu javnost informisati o anomalijama u ovom društvu, naročito kada se one odnose na veliku korupciju i organizovani kriminal povezan sa samim vrhom vlasti, kao i da svi dokazi budu prikupljeni i evidentirani za neko tužilaštvo koje će imati dovoljno nezavisnosti od politike i lične i profesionalne hrabrosti da se bore sa tim problemima. Dvojac Katnić – Stanković nisu ti ljudi.

Milena PEROVIĆ

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka sedmog avgusta ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

MIODRAG LEKIĆ, PREDSJEDNIK DEMOSA: Glas za DPS je glas za „Kovertu”

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zakon o slobodi vjeroispovjesti služi i dalje, pa i ovoj fazi kakofonije tzv. ekspertskih razgovora – kao rezervni položaj za odvraćanje građana od centralnih tema u  prezaduženoj zemlji, posebno teških korupcionaških skandala

 

MONITOR: Reagujući na nastavak pregovora između vlasti i Mitropolije, kazali ste da vlast pred izbore nastavlja sa temama koje podstiču i produbljuju konflikte u Crnoj Gori. Šta stoji iza tog poteza vlasti?

   LEKIĆ: Sasvim je jasno da cinično i neodgvorno podgrijavanje podjela, sada već i sa iskopavanjem rovova, ima za cilj opstanak na vlasti. Pritom, podgrijavanje podjela se izvodi kao podgrijavanje neke političke sarme ili igre bez granica, sve to po cijenu ruženja zemlje iznutra i spolja.

Iako je mnogo toga ogoljeno, pa zato i prolazi rok trajanja mnogih obmana – vlast uporno izbjegava prezentovanje njenih rezultata i realnog stanja u zemlji. A to je stanje ekonomije, socijalne i pravne države, građanske demokratije, nezavisnog pravosuđa, međunacionalne i ukupne vrijednosne kohezije u društvu, sloboda medija, a posebno statusa sada partijski zarobljenog Javnog servisa itd.

U navedenim okolnostima se došlo do zaključaka da Zakon o slobodi vjeroispovjesti, koji od one skupštinske noći u decembru do ovog julskog „popravljanja” zakonskih normi u nastavcima – ipak trenutno ima najveću upotrebnu vrijednost u operaciji manipulisanja crnogorskim građanima.

Uostalom, treba li podsjećati da proizvodnja unutrašnjih konflikata jeste metodologija vladanja u čitavom trideseto godišnjem periodu trajanja iste vlasti.

MONITOR: Kako vidite stav analitičara da je vlast obnovila pregovore, jer se plaši uticaja Mitropolije na birače? 

LEKIĆ: Treba imati u vidu i da je vlast obnovila temu crkve i zakona nakon što je politička eksploatacija korona epidemije, koja je dovela i do neustavnog raspisivanja izbora, ušla u krizu najnovijom epidemiloškom situcijom i razvojem događaja.

U takvim uslovima Zakon o slobodi vjeroispovjesti služi i dalje, pa i ovoj fazi kakofonije tzv. ekspertskih razgovora – kao rezervni položaj za odvraćanje građana od centralnih tema u  prezaduženoj zemlji, posebno teških korupcionaških skandala.

Izborna inovacija DPS i njenog predsjednika da u ustavno proklamovanoj sekularnoj državi ovoga puta idu na tržište ljudskih duša i religije je već dala teške rezultate. Ne samo što je zemlja jednim pravno i politički poroblematičnim zakonom i reakcijama građana dodatno i frustrirajuće iznova duboko podijeljenja, sve uz visoke i riskantne tenzije.

Naime, Đukanović je sa samozvanim oreolom ovjerenog  čuvara nacionalnog identiteta, istina njemu novog identiteta, čitavom ovom operacijom koja ništa nije riješila na crkvenom planu, proizveo sliku zemlje duboke krize identiteta.

MONITOR: Ocijenili ste da uoči izbora centralna tema nije crkva, nego „Koverta”. Ali zar baš „Koverta” nije pokazala da su institucije zarobljene i da u tom ambijentu ne mogu biti održani fer i demokratski izbori?

LEKIĆ: Stoji ocjena da korupcionaški skandal „Koverta” jeste pokazao, i to drastično, zarobljenost institucija. Pokazao je, nažalost, i da se kritičke ocjene međunarodnih adresa kojima se traži pravni i politički ishod za takve primjere endemske korupcije ostanu skoro mrtvo slovo na papiru.

Kada govorim o centralnosti teme „Koverta” – koja bukvalno i simbolički izražava sistem korupcije, tu osnovnu, kanceroznu bolest ove zemlje – mislim na njene odjeke kod građana.

Građani će, vjerujem, biti svjesni situacije – da glas za DPS znači glas za „Kovertu”.

MONITOR: Zašto onda bojkot nije opcija? Dodatno, opozicija se na to obavezala građanima nakon afere „Koverta”.

 LEKIĆ: Mislim da se opozicija primarno obavezala da smijeni postojeću vlast i što hitnije izgradi temelje demokratske, pravne i ekonomski stabilne države.

Sve opcije djelovanja treba da budu podređene tom cilju. Opcija bojkota ima svoje argumente. Njih ipak treba sagledati u kontekstu i svih drugih.

Vjerovatno ćemo se saglasiti da ne treba izabrati onaj opozicioni oblik djelovanja koji će najviše odgovarati Đukanovićevoj vlasti. Ne treba isključiti mogućnost da bi opcija bojkota izbora mogla biti dobra vijest za DPS.

Jer u uslovima simulacije većeg broja partija satelita na izborima, uz moguću solidnu izlaznost građana, sve to odobreno od međunarodnih faktora koji inače stalno ponavljaju da su protiv bojkota izbora – bojkot opozicije bi mogao biti poklon vlastima u Crnoj Gori. Pobjeda vlasti bez borbe. Model današnjeg, u suštini jednopartijskog Nikšića, na državnom nivou.

Konačno, u varijanti bojkota opozicije i sami građani bi mogli da dignu glas, i to ne bez razloga, zašto se opozicija predala bez borbe na izborima.

Zato temu učešća na izborima treba primarno sagledavati na realistički način. A realizam je – neko bi nas na to mogao i podsjetiti – ozbiljan politički i filozofski pravac.

MONITOR: Demos je sa Demokratama i nekoliko manjih partija formirao, kako je saopšteno „građanski blok”. URA ide samostalno, okuplja intelektualce, opet u „građanski blok”. Zašto imamo dva „građanska bloka”?

LEKIĆ: Osim što smatram da svaka stranka, pa i URA, imaju legitimno pravo da izaberu način izlaska na izbore, uključujući i onaj samostalan, prepustio bih takođe svakoj stranci da ona obrazloži razloge za svoj izbor.

Mogu govoriti o izboru Demosa za koaliciju stranaka koje imaju vrlo slične političke programe boreći se za iste demokraske ciljeve političke, ekonomske i kulturne emancipacije savremene Crne Gore.

MONITOR: Šta je, u stvari, u pozadini konflikta između Demokrata i URA-e?

LEKIĆ: Nisam siguran da poznajem dovoljno te odnose, pogotovu ne pozadine odnosa dvije stranke.

MONITOR: Koliko pred izbore pomažu svađe u opoziciji?

LEKIĆ: Izvjesno ne pomažu. Zapravo odmažu. Ohrabruje da već u relativno dužem periodu nije bilo napadanja u opoziciji. To ukazuje i da je opozicija naučila određene lekcije iz prošlosti. Vjerujem da će tako i ostati. Mislim da je i opoziciona javnost manje podložna mogućim manipulacijama. U takvim uslovima nije teško zaključiti da bi eventualni pojedinačni napadi u samoj opoziciji išli u korist DPS i njihovih klijenata podzemnog daha. Vlast čeka opoziciju na greškama. Ne smijemo im to dozvoliti ovoga puta.

MONITOR: Zašto je nemoguća ujedinjena, organizovana akcija opozicije?

LEKIĆ:  Ujedinjena opozicija, a mislili ste izborno ujedinjena, jeste moguća. Takvih organizovanja je već bilo u prošlosti. S različitim izbornim rezultatima. Ovoga puta se nije uspjelo i ne bih se vraćao na pojedinosti koje su uostalom objašnjenji od samih aktera na sastancima gdje se raspravljalo o tome.

Ali to ne znači da izlazak u nekoliko kolona sprečava saradnju opozicije tokom izbornog procesa. Naprotiv. Sve treba da bude podređeno zajedničkom cilju.

Vidite, opozicija uz sve svoje interne probleme se bori u nedemokratskim uslovima, u državi koja je zaglavljena i u izbornom blatu. U takvim uslovima opozicija ulazi u političku arenu skoro poluvezanih ruku.

Uprkos tome dobar dio odgovornosti nosi sama opozicija. Prije svega neophodnim djelovanjem snaga koje su objektivno kredibilna alternativa postojećoj vlasti, spremni da izgrađuju Crnu Goru kao ozbiljnu, pristojnu, prosperitetnu zemlju evropskih standarda i pravila koja bi jednako važila za sve njene građane.

Konačno, i građani su akteri koji oblikuju budućnosti ove zemlje. Ponižavanje građana zahtijeva građanski odgovor.

MONITOR: Pozvali ste vlast da odloži izbore zbog epidemiološke situacije. Mislite li da će se to dogoditi?

 LEKIĆ: Pozvali smo institucije i pojedince koje nose najveću stručnu i institucionalnu odgovornost da daju kompetentnu, javno odgovornu ocjenu i predloge u vezi sa odražavanjem zakazanih izbora.

Nažalost, sve je sada u rukama vrha vlasti, konkretno njenog predsjednika. Uprkos činjenici da je u svim elementarno demokratskim zemljama materija izbora jednako stvar vlasti i opozicije.

Ovdje nije tako iz samo jednog razloga. Država je autokratska. Sa vlašću koja je van demokratske kontrole, dok se neki njeni dijelovi nalaze i van pravnog poretka. Zato je Crna Gora i dalje daleko od članstva u EU.

Zato smo i daleko od uživanja prednosti članstvom u EU. Ne samo zbog evropskih, demokratskih standarda, već i ogromnih ekonomskih benefita koja recimo sada uživa Hrvatska nakon posljednjeg uspješnog evropskog samita na kojem je odlučeno o znatnim materjalnim stimulansima zemljama članicama EU za prevazilaženje krize uslovljene pandemijom.

MONITOR: Kako vidite Crnu Goru nakon septembra i ovih izbora?

 LEKIĆ: Vidim je kao zemlju građana koji odbijaju da budu podanici i objekti političko-ideološko-nacionalnih manipulacija, čiji je sastavni dio potreba za postojanjem u Crnoj Gori nekih stalnih vođa koje će odlučivati u ime svih.

Vidim je na početku ozbiljnog i uspješnog liječenja od dva virusa koji su je skoro bacili na koljena. Primarno, virus korupcije, zatim virus korone.

Sve kao pretpostavka za građenje odgovorne države u službi građana, za strpljivo izgrađivanje zrelog društava kolektivne demokratske svijesti kao najvećeg garanta progresa i budućnosti zemlje.

 Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DR SCI MED. IGOR MIĆUNOVIĆ, PREDSJEDNIK OBRAZOVNOG KOMITETA SVJETSKE FEDERACIJE KINESKE TRADICIONALNE MEDICINE: Korona nije sezonski bezopasni grip

Objavljeno prije

na

Objavio:

Crna Gora je proglasila ,,korona free” prema pravilima epidemiološke struke. Bilo je prisutno uvjerenje da se može plasirati ,,korona free” brend kao reklamni moto za promociju turizma, a uslijedilo je postojanje sistemskih grešaka i oponiranja na relaciji službi pojedinih lokalnih opština i državnih službi

 

MONITOR: Crna Gora je postigla neslavan rekord: u regionu ima najviše zaraženih od korona virusa na 100.000 stanovnika. Zašto se to dogodilo?

MIĆUNOVIĆ: Uvjerenja sam da je stanje u kojem se trenutno nalazi Crna Gora posljedica neodgovornosti, nerazumijevanja, kriminalnih aktivnosti kao i uvjerenja da je pandemija CoVid 2019 kod dobrog dijela građana Crne Gore shvaćena kao sezonski bezopasni grip.

Poznato je da je mnogo građana prelazilo granicu Crne Gore uprkos zabrani prelaska, te ponovno importovalo virus korone u Crnu Goru. Bez obzira na razloge prelaska granice, prijeko je potrebno identifikovati te građane, kao i pripadnike granične policije, ukoliko postoji naznaka da je tim osobama pomagano da ilegalno prelaze granicu Crne Gore, te ih adekvatno zbrinuti i sankcionisati. Glavni problem na Balkanu, a time i u Crnoj Gori, je objektivno sagledavanje učinjenog prestupa, te njegovo proporcionalno sankcionisanje. Već decenijama Crna Gora pokušava da se oporavi nakon raspada SFRJ-a, sankcija, bombardovanja 1999,  što je proizvelo polarizovanje građana, i od proglašenja nezavisnosti 2006. godine dodatno podijelilo crnogorsko društvo. Epilog tog procesa je da dobar dio građana ne vjeruje zvaničnim predstavnicima vlasti i oponira svemu što vlasti pokušavaju postići, pa makar imalo veze i sa pandemijom virusa korone.

MONITOR: Kako objašnjavate fenomen da se Crna Gora proglasila za prvu ,,korona free” državu u Evropi, proglasila kraj epidemije i otvorila granice da bi sad stigla do zabrinjavajućeg broja zaraženih?

MIĆUNOVIĆ: Crna Gora je prvi talas pandemije virusa korone shvatila veoma ozbiljno. Uz pomoć naše dijaspore, UN, Evropske unije, NR Kine, budžetskim preusmjeravanjima Vlade Crne Gore, kao i donacijama građana Crne Gore se nadomješćavao deficit respiratora i medicinske opreme. Postigao se zavidan uspjeh u tom procesu. Crna Gora je proglasila ,,korona free” prema pravilima epidemiološke struke, što je sasvim adekvatno.

Problem nastaje nakon tog početnog uspjeha. Znate, najlakše je zatvoriti granice ukoliko imate neznatan broj zaraženih virusom korone. Mnogo teže je funkcionisati kada je u okruženju epidemiološki bum. Očigledno je bilo prisutno uvjerenje da se može plasirati ,,korona free” brend kao reklamni moto za promociju turizma Crne Gore. Balkanski mentalitet rada je sve samo ne postojan. Ono što je uslijedilo je zapravo postojanje sistemskih grešaka i oponiranja na relaciji službi pojedinih lokalnih opština i državnih službi. Očigledno je da nam fali profesionalaca u raznim službama, a ne političkih kandidata, koji će radi svojih političkih ciljeva narušiti epidemiološko zdravlje građana Crne Gore. Ne zaboravite događaje okupljanja građana, tj. protesta u Budvi, te organizovanja litija, koji su dodatno usložili epidemiološku situaciju. Mišljenja sam da otvaranje granica nije bilo preuranjeno, već problem nalazim u strategiji. Naime, trebalo je iskoristiti ,,korona free” vrijeme za izradu funkcionalnijeg sistema epidemiološke zaštite, za što smo mogli da naučimo i implementiramo strategiju  od NR Kine, Koreje ili Japana, što se nažalost nije desilo.

Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 31. jula ili na www.novinarnica.net

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo