Povežite se sa nama

INTERVJU

BALŠA BRKOVIĆ, PISAC I KOLUMNISTA „VIJESTI“:  Živimo parodiju

Objavljeno prije

na

Naša demokratija uglavnom funkciniše po principu parodije: liči na demokratiju, ali vam je jasno da se to neko sprda…

 

MONITOR: Prošao je još jedan Međunarodni dan medija. Imamo li šta da slavimo?

BRKOVIĆ: Pročitah jutros (izvještaj Freedom housea) da se naša zemlja više ni formalno ne može smatrati demokratskom. I ne vidim da se vlast mnogo sjekira zbog toga. Njima je važno ko je „davao“ informacije. Naravno, kad vam se sopstveno lice ne sviđa, uvijek je ogledalo krivo… Oni, ljudi iz vlasti, najbolje znaju koliko je ta ocjena tačna. Naša demokratija uglavnom funkciniše po principu parodije: liči na demokratiju, ali vam je jasno da se to neko sprda…

U takvom socijalnom kontekstu mediji su posebno osjetljivi. S jedne strane, olako se ulazi u zonu golog služenja Moći. To što postoje mediji spremni na besramnu propagandu vlasti, čini prilično izazovnom poziciju onih koji vjeruju da smisao medija nije u služenju Moći. Takođe, to ih čini i lakšom metom. U ovakvim društvima svako ko misli svojom glavom je – legitimna meta.

Kada društvo nije demokratsko, nestaju mehanizmi koji čuvaju slobodu izraza i pravo na nju. Nama se to odavno dešava, tako da i nema mjesta čuđenju povodom najnovijih ocjena Freedom Housea.

MONITOR: Sudeći i po izveštaju Freedom hausa,  u Crnoj Gori nije za slavlje ni situacija sa ostalim slobodama i ljudskim pravima?

BRKOVIĆ: A što je u Crnoj Gori za slavlje? Crnogorci u suštini pitanje slobode nikada nisu razumjeli. U varijanti kad vjerujete da je vaša jedina obaveza da izaberete dres, i da ne obrukate pretke (što god to značilo), tu nema priče o slobodi, čak u takvom društvu pitanje slobode nikada nije u prvom planu. Sloboda se može iskustvovati samo na individualnom nivou, samo lična sloboda ima smisla. Iz nje proističu sve druge slobode i podešenosti za slobodu, uopšte. Na koncu, kolektivne slobode nisu ništa drugo do ideološko-medijski konstrukti. Kako neko može biti kolektivno slobodan, a na individualnom nivou – neslobodan? Crnogorci su razumjeli samo prvi dio ove jednačine. Vjeruju da iluzija o kolektivnoj slobodi zamjenjuje sve druge slobode. Paklena zabluda.

MONITOR: Slavili smo i Prvi maj.

BRKOVIĆ: Mi najljepše slavimo kad nemamo što… Praznik rada pamtim iz djetinjstva kao jedan veseli praznik, proljećni, koji je zaista činio da makar na jedan dan bude vidljivo jugoslovensko radništvo. A to nije bila fiktivna pojava. Čitav taj svijet koji je stajao u ključnoj sintagmi onoga vremena “radnička klasa”. Taj i takav praznik danas mora izgledati kao parodija, da nastavimo sa detektovanjem duha parodije u savremenom crnogorskom društvu. Živimo u državi u kojoj faktički ,,radnička klasa” više ne postoji. Više ljudi radi u kladionicama nego u svim proizvodnim djelatnostima zajedno. Gdje su radnici koje bi ovaj praznik morao da stavi u centar, učini vidljivima? Mala predizborna privreda je ključna grana u Crnoj Gori – tu je angažovano najviše ljudi, tu se obezbjeđuje ,,egzistencija”, a ne bilo kakvim radom u smislu stvaranja nečega.

Kao što je na sličan način parodično kad u ovim majskim prigodama vidimo kako današnja crnogorska vlast hrli da oda poštu Josipu Brozu… Pri čemu su, mnogi od njih ,,kumrovečki đaci”, svojevremeno bili grobari Titovog djela: Jugoslavija se nikada ne bi raspala, bar ne na onakav način, da Milošević nije obezbijedio (i dobio) vazalnu podršku nekolika, među njima i ondašnjeg crnogorskog, rukovodstva.

Oni bi prvo morali skrušeno da zamole Broza za oprost. Ne znam da li bi im ga on i dao…

MONITOR: Korona je pokazala koliko je važan dobar zdravstveni sistem. U Crnoj Gori ni korona ne pomaže da se ljekarima ipak ,,suštinski” podignu plate, a ne časte sa malom povišicom dva mjeseca. Vlast tvrdi da para nema. Mislite da je to ili nepravedna raspodjela?

BRKOVIĆ: Svakako da je neravnopravna raspodjela koja proizvodi ovoliku nejednakost. Opet, kako da pričamo o ,,pravednoj raspodjeli” u sistemu koji počiva na otimanju.

Ne vjerujte kada vlast kaže da nema para. Da nema para, oni ne bi bili tu gdje jesu. Kada kažu ,,nema para” to zapravo znači – ,,ne damo pare”.

Ljudi koji su iznijeli glavni teret borbe sa korona virusom biće ,,čašćeni” umjesto da im se sistemski poboljšaju primanja. U tome već prepoznajete onaj gazdinski svjetonazor: čašćava uvijek neko (obično gazda), a onim što je vaše ne možete biti ,,čašćeni”.

MONITOR: Isto je i sa prosvjetom. Koji virus treba da bi shvatili koliko je važno obrazovanje i nauka?

BRKOVIĆ: Kako da mladim ljudima objasnite koliko je obrazovanje važno, kada oni vide svijet u kojem je obrazovanje, zapravo, samo ili prije svega – smetnja.

Dok god vam u današnjoj Crnoj Gori otvara pute lojalnost i poslušnost, nema nade za bolju Crnu Goru. Zato je obrazovni sistem toliko važan. Samo se obrazovanjem, i sviješću o njegovom značaju, može napraviti nova i bolja Crna Gora. Sve ostalo je naša tradicionalna ,,prdnjava”, da upotrijebim tu, odnedavno opasnu riječ.

MONITOR: Šta su po Vama najvažnije ,,lekcije” korone?

BRKOVIĆ:  Korona je ozbiljna profesorica, ako umijemo da čujemo, rekla nam je gomilu važnih stvari… Među naucima koje nam je donijela ova stroga profesorica, najjači utisak koji ostaje nakon svega (ako nije suviše optimistično već upotrijebiti riječ ,,nakon”) je to kako je naša civilizacija krhka… Sve što je u njoj lijepo, uzbudljivo, dobro, inspirativno, sve to je nevjerovatno krhko. Očas se može pretvoriti u nostalgično sjećanje. Najednom smo se našli u srednjovjekovnom strahu – od drugoga i od nepoznatog. Putovanja su sada nešto kao naučna fantastika, mnogi zaziru i od same ideje putovanja.

Iskustvo izolacije je takođe inspirativno iskustvo – svi smo imali priliku da razmislimo o nekim stvarima, da provjerimo redosljed sopstvenih životnih prioriteta, a to nije baš beznačajna stvar.

MONITOR: Mjere popuštaju, pa su tu opet i prenosi parlamenta i stare priče. Hoće li Crna Gora nešto ovoga puta naučiti, ili ćemo i poslije korone živjeti istu priču?

BRKOVIĆ: Korona i čitava globalna bojazan povodom pandemije, donijeli su jedno zanimljivo osjećanje. Naime, živjeli smo u svijetu koji je, na valu sopstvenog civilizacijskog samozadovoljstva izgledao kao nedodirljiv, kao nemoguć za popravljanje…

Zahvaljujući tome vjerovao sam da je sam koncept pobune u krizi, da je svaka pobuna u startu osuđena na konzumerističko pacifiokovanje.

Čim se pojavila pandemija, čim je svijet stao, čuo se refren, sa svih strana, od najvažnijih mislilaca do priučenih političara – ne može više ovako, svijet nakon pandemije ne smije više biti isti.

Tako da se desilo nešto neobično, u suštini. Kako je nedavno rekao njemački umjetnik Peter Weibel, ono što je do juče izgledalo nemoguće, sada izgleda neizbježno. To je važan uvid. Ako vlada takav konsenzus oko pitanja da li su promjene potrebne, zašto je do juče izgledalo da živimo u najboljem od svih svjetova. Ko nas je i kako prevario da ne vidimo pravu sliku?

Na koncu, zanima me što će zaista biti neizbježno u danima i godinama koji slijede nakon pandemije… I kad ćemo mi u Crnoj Gori dočekati da postane neizbježno ono što nam danas izgleda – nemoguće.

 

Ovo je opasno vrijeme po istinu

MONITOR: U doba korone, i sami ste to istakli u jednoj od kolumni, vlada prava konfuzija kada su informacije u pitanju. Šta to znači i ima li mu lijeka?

BRKOVIĆ: Za konfuziju sa informacijama nama nije neophodna korona. Na ovaj ili onaj način, mi u tom stanju živimo odavno. Pogledajte Crnu Goru – svako ima neku svoju verziju istorije… Svi su „u posjedu“ nekih spektakularnih informacija. Događaj kakav je pandemija idealan je okvir za informativnu histeriju. O tome virusu se zapravo ne zna mnogo, a to je bogomdana situacija za budalaštine od svake vrste. Ipak, moram priznati da zapanjuje u kojoj mjeri su ljudi izgubili moć kritičkog prosuđivanja onoga što čuju. Što je neka glupost veća, što je laž grandioznija, ljudi lakše nalegnu na nju. I to ne samo povodom korone.

Ovo je opasno vrijeme baš po istinu. Proliferacija informacija čini istinu neuhvatljivom. Živimo medijsku civilizaciju – za svaku informaciju bitno je da je nova i spektakularna, a ne da li je i istinita. Na koncu najumnije glave naše civilizacije već dvjesta godina se trude da uzdrmaju i obesnaže sam pojam istine. Možda nije ni čudno što ova civilizacija sada pliva u laži…

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

INTERVJU

DRAGIŠA JANJUŠEVIĆ, ANALITIČAR:  Nema promjena uz iste matrice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ako nagrade i nagrađeni budu projektovani po ideološkoj ili partijskoj matrici, a ne strukovnoj , onda smo jako malo ili gotovo ništa uradili sa očekivanim promjenama nakon 30. avgusta prošle godine

 

MONITOR: Ove sedmice najavljeno je da postoji većina za usvajanje budžeta, sa kojim se kasni više mjeseci. Iako je od početka bilo jasno da nova Vlada neće biti stabilna, odavno se govori o njenoj rekonstruciji, a sada i o novim izborima. Šta to sve znači za crnogorsko društvo i kako vidite dalji ishod ovih procesa?   

JANJUŠEVIĆ: Sva ova dešavanja oko usvajanja budžeta, trvenja unutar parlamentarne većine i Vlade, priča oko rekonstrukcije Vlade poslije šest mjeseci njenog formiranja, govori samo o činjenici da mi prolazimo porođajne bolove demokratije poslije 30 godina simuliranja višestranačja i demokratičnosti. To svakako znači da kao građansko društvo izuzetno sporo sazrijevamo, da je taj plemenski korijen veoma dubok i da su ostaci te svijesti jako prisutni i vidljivi. Sigurno će biti potrebna minimum dva izborna ciklusa da se ustabilimo i konsolidujemo kao demokratija koja će biti servis građana a ne partija.

MONITOR: Prethodne sedmice izabran je novi mitropolit MPC.  Kako vidite događaje koji su prethodili tom izboru, kao i sam doček mitropolita? Da li je dio nove parlamentarne većine, ali i Vlade, u neprimjerenom odnosu sa  SPC u Crnoj Gori, ali i Beogradom,  i šta su posljedice toga?

JANJUŠEVIĆ: Crkva se već duži vremenski period, gotovo 30 godina, svojevoljno ili ne, nalazi u političkom kontekstu, a pogotovo od usvajanja Zakona o slobodi vjeroispovijesti, krajem 2019. Crkva je takođe imala presudan uticaj u parlamentarnim izborima avgusta 2020. Sve to govori da je ona i dalje akter političkih odnosa Vlade i parlamentarne većine, opet možda ne toliko svojim voljom koliko političkom i partijskom inercijom, pogotovo onih subjekata koje je doživljavaju kao nesporan autoritet i čiju bi naklonost željeli da imaju ubuduće. Sve to pomalo baca sjenku na ustavni koncept našeg društva kao građanskog, prije svega. Iskreno vjerujem da će demokratski procesi u Crnoj Gori posložiti sve subjekte u društvu onako kako je Ustav definisao, a to je da su crkva i država odvojeni i da građanski koncept ove države ne smije biti upitan nijednog trenutka.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

Dobrica Veselinović, politikolog i građanski aktivista, Inicijativa ,,Ne davimo Beograd”: Pravi problemi i izazovi 21. vijeka su iznad nacionalnih podjela    

Objavljeno prije

na

Objavio:

Mislim da se talas promjena osjeća svuda u regionu i to je optimizam koji se vidi. Naravno, to se neće desiti, niti treba da se desi preko noći, već postepeno i sporo, ali baš zato će i ta promjena biti suštinska i održiva

 

MONITOR: Prije nekoliko dana bili ste jedan od predstavnika opozicije koji se sastao sa Metjuom Palmerom, specijalnim izaslanikom Stejt departmenta za Zapadni Balkan. Da li to, možda, znači da će se nova američka administracija, zainteresovati za urušavanje sloboda i institucija u Srbiji o čemu ste, kako ste izjavili, razgovarali sa Palmerom? I  hoće li to ići dalje od ovakvih razgovora?

VESELINOVIĆ: Ovaj sastanak je organizovan u sklopu višednevne posete Metju Palmera Balkanu. A njega smo, kao i uostalom i druge strane diplomate, ovom prilikom upoznali sa trendom urušavanja institucija i opšteg pada demokratije u našoj zemlji, kao i na razloge koji su doveli do bojkota izbora u junu 2020. godine.

Poseban fokus bio je na brojnim napadima na predstavnike opozicionih pokreta, nezavisnih medija i organizacija civilnog društva koje dolaze od strane Srpske napredne stranke. Takođe, govorili smo o sveprisutnoj korupciji i nesposobnosti državnih organa i lokalne samouprave da reše izazove sa kojima se naša zemlja suočava u 21. veku, kao što su klimatske promene, energetska tranzicija i saradnja u regionu.
Videćemo uskoro koliko su ove naše signale ozbiljno shvatili.

MONITOR: Već više godina ste u javnosti prepoznati kao „lice“ Inicijative Ne davimo Beograd. Na posljednjim beogradskim izborima dobili ste nešto više od tri procenta glasova, a parlamentarne i opštinske izbore 2020. ste bojkotovali. U javnosti se pominjete kao jedan od mogućih kandidata za gradonačelnika Beograda, na izborima 2022. Ima li pobjede 2022. bez jedinstvene podrške opozicije kandidatima  za predsjednika Srbije i gradonačelnika glavnog grada?

VESELINOVIĆ: Što se tiče jedinstvene opozicije, mislim da je to uzaludno očekivanje, i da se ne može i neće desiti. To se inače već pokazalo u dva primera – Savez za Srbiju i Ujedinjena opozicija Srbije. Ljudi hoće nove politike i nove ljude.
Mislim da je važno da se ljudima ponudi program i da što veći broj ljudi izađe na birališta, kad budu bolji uslovi i da izaberu u skladu sa svojim preferencijama. Da li je to tri, pet ili deset kolona, mislim da to nije važno. Treba nam velika izlaznost i veliki broj različitih programa. To bi rezultiralo time da ljudi imaju da biraju nešto za šta su, a ne za nešto protiv čega su.
Što se nas tiče, to je plan ,,Za! dobar grad” koji smo sastavili i koji prezentujemo i u krajnoj liniji, živimo.

Nastasja RADOVIĆ
Pro;itajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 11. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

INTERVJU

DALIBORKA ULJAREVIĆ, IZVRŠNA DIREKTORKA CENTRA ZA GRAĐANSKO OBRAZOVANJE: Na gubitku su građani

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet. Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat

 

MONITOR: Kako vidite ocjene u najnovijem Nezvaničnom dokumentu EK o stanju u poglavljima 23 i 24?

ULJAREVIĆ: Mi smo nedavno, i u kratkom razmaku, dobili dva važna dokumenta iz Evropske unije.

Jedan je nikad opširnija Rezolucija Evropskog parlamenta, a drugi je Nezvanični dokument Evropske komisije. Oba dokumenta pokazuju da se u EU sve bolje vide nedostaci našeg sistema i da se sve eksplicitnije ukazuje na izazove, ali i upire prst u odgovorne. Takođe, čita se i zabrinutost zbog visokog stepena polarizacije u društvu i poziva na politički dijalog kao održiv način prevazilaženja problema.

Proces progovora je poslije početnog entuzijazma i dobrog zamajca udario u zid kada je prethodna vlast shvatila da se time urušavaju njeni monopoli moći. Nažalost, ni nova vladajuća struktura taj proces nije oživjela a danas je i u tehničkom pogledu situacija kompleksnija. Nezvanična klauzula balansa je odavno na snazi a neizvjesno je kad će proces biti otkočen.

Na to opominje i posljednji Nezvanični papir naglašavajući da ispunjavanje prelaznih mjerila ne zavisi samo od primjene akcionih planova i strateških dokumenata već da uključuje i demonstraciju jače političke volje na nivou Vlade da adresira postojeće izazove, osobito one koji se odnose na oblasti koje pokriva poglavlje 23 i one koja su u nadležnosti Ministarstva pravde i ljudskih i manjinskih prava. Uz ovo je EK poslala i jasnu poruku kad je riječ o odnosu suočavanja sa prošlošću i ratnim zločinima, koja bi morala zvoniti u glavi poslanicima i onima u Vladi koji su i dalje spremni da stoje uz ministra Leposavića.

MONITOR: U dokumentu se, između ostalog, ovdašnjim vlastima sugeriše da hitno moraju izabrati šefove i članove radnih grupa za ta poglavlja. Da li to znači da ovoj Vladi nijesu prioritet evropske integracije?

ULJAREVIĆ: Crna Gora ove godine obilježava devet godina od otvaranja pregovora o pristupanju sa EU, a prošlo je i skoro  deceniju i po od potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa EU, odnosno nešto više od deceniju od kada je postala kandidat za članstvo u EU.

Ovaj podsjetnik ukazuje da postavljamo rekorde u dužini ovog procesa a da se dominantno krećemo u začaranom krugu u kojem presudnu ulogu imaju tzv. veto igrači, ma iz koje političke ili vezane ekonomske ili kriminalne strukture oni dolazili. Danas, kad bi trebali biti makar administrativno kapacitirani, pregovaračka struktura države Crne Gore sa EU je u rasulu i, što je još gore, bez ideje daljeg restrukturiranja. Nakon šest mjeseci rada ove Vlade, jasno je da tu podbacila Vlada odnosno da tu nije bila ni na minimumu očekivanog rezultata da imenuje šefove radnih grupa.

Voljela bih da se varam, ali čini mi se da prioritet ove Vlade nije evropeizacija društva i države, iako je to nesumnjivo želja većinske Crne Gore. Od prihvatanja i dosljedne primjene evropskih standarda i najboljih praksi bježala je, u posljednjem periodu, i stara vlast. Pregovori o pristupanju EU nijesu švedski sto sa kojeg naši donosioci odluka mogu uzeti što im se dopada a ostalo ignorisati. Mnogo je tu neugodnih stvari koje se moraju uraditi kako bi se kao društvo uredili. Vladajuća struktura, za sada, ne pokazuje razumijavanje tog procesa niti spremnost da ga valjano sprovede. A konkretnih rezultata neće biti bez neupitne političke volje i snažne i organizovane pregovaračke strukture.

MONITOR: Kako doći do te političke volje i dobre pregovaračke strukture?

ULJAREVIĆ: S obzirom da je danas u Crnoj Gori evropska ideja jedna od rijetkih koja ima snažan progresivni, integrišući i kohezivni potencijal, upravo ta ideja treba da bude polazna tačka u nalaženju saglasnosti o nekim ključnim pitanjima i uspostavljanju tzv. crnogorskog mjerila.

MONITOR: Crnogorskog mjerila?

ULJAREVIĆ: Namjerno i često koristim sintagmu crnogorsko mjerilo kao paralelu briselskim mjerilima koje smo dobili kako bismo postupno zatvarali pregovaračka poglavlja a koja su nerijetko tehničkog karaktera. Cijenim da u našem kontekstu te obaveze prema EU ne mogu biti ispunjene ako nemamo usaglašenost oko crnogorskog mjerila koje nosi vrijednosni i politički sadržaj.

Previše je razlika među nama i zato ključni cilj treba da nam bude pronalaženje vezivnog tkiva da se naše razlike, makar oko nekih važnih pitanja, prevaziđu. To nam nije zacrtano nikakvim briselskim mjerilima, i zato je to ono mjerilo koje mi ovdje u Crnoj Gori treba da postavimo kao osnov demokratizacije i evropeizacije našeg društva i da na njemu dosljedno radimo.

MONITOR: Ima li još znakova da ova Vlada ima neke druge prioritete?

ULJAREVIĆ: Promjena loše vlasti bila je neophodna. Niko nije očekivao da time svi naši problemi budu riješeni. Ta promjena je trebalo da otvori put da se koriguju defekti bivše vlasti i da se uđe u novu fazu konsolidovanja demokratskog poretka u Crnoj Gori uz prioritete zasnovane na javnom interesu.

Međutim, ne samo da se mnogi raniji problemi ne rješavaju nego se javljaju  i aveti za koje smo vjerovali da su iza nas. Vidljiva je i konfuzija kad je riječ o prioritetima, ugroženost građanskog koncepta države, uz olako preuzimanje loših praksi stare vlasti kad je riječ o netransparentnosti, ali i zloupotrebi funkcija.

Na primjer, bizaran je, a ilustrativan, primjer bahatosti zamjenika generalnog sekretara kojem je konstatovano od strane nadležnih organa i kršenje niza, i to ne samo saobraćajnih, propisa a da ova Vlada tvrdoglavo drži tog čovjeka na istoj poziciji. Sa kojim kredibilitetom onda Vlada može govoriti o bahatostima i nekažnjivosti kod prethodne vlasti?

MONITOR: Izmjenama tužilačkih zakona otvara se mogućnost oslobađanja tužilaštva. No, mislite li da je to dovoljno da se konačno naprave suštinski koraci u poglavljima 23 i 24? 

ULJAREVIĆ: Mi smo u CGO-u i ranije ukazivali da je  tužilačka organizacija u Crnoj Gori neefikasna i da konstelacija unutar ovog organa ne doprinosi učinkovitoj borbi protiv korupcije i organizovanog kriminala, a sjetimo se samo načina adresiranja afera Snimak, Koverta, itd. To naglašava i potrebu da reforme budu u skladu sa standardima i najboljim praksama. Znači, isto kao što se sa ovim tužilaštvom ne može graditi funkcionalna vladavinu prava, ne može se napredovati ni ako se jedan politički uticaj zamijeni drugim.

Ovo pitanje je moralo biti mnogo otvorenije i stručnije iskomunicirano sa evropskim partnerima, jer crnogorske vlasti nemaju tu ni naslijeđenog ni mnogo novog kredibiliteta da bi njime bagatelisali.

MONITOR: Kako vidite dešavanja koja su pratila izbor novog mitropolita Mitropolije crnogorsko-primorske? Brine li vas to što se premijer i dio parlamentarne većine više bave crkvenim pitanjima od reformi neophodnih za ulazak u EU?

ULJAREVIĆ: Takvim pristupom premijer i dio parlamentarne većine prave višestruku štetu državi Crnoj Gori.

Naime, osim što daju doping injekcije DPS-u i drugim partijama u opoziciji jačajući dobijeni klerikalni oreol, oni time dovode u pitanje karakter države Crne Gore, kao i jedini dobar dio u politici prethodne vlasti – spoljno političke prioritete.

Imam poštovanje prema ljudima koji su vjernici, ali ekstenzivna javna demonstrancija religijskih uvjerenja je, u najmanju ruku, neumjesna kad se radi o bilo kome a posebno o zvaničnicima. Dodatno, u slučaju zvaničnika i neodgovorno u jednom multikulturalnom i multinacionalnom malom društvu, kakvo je crnogorsko.

Klijentelistička zaostavština DPS-a neće nestati s molitvama niti uz bilo čiji blagoslov. Da bi se država revitalizaovala potreban je posvećen rad, znanje i širina prema različitostima.

MONITOR: Gdje nas može odvesti politička kriza vlasti?

ULJAREVIĆ: Politička kriza ovdje nije novost, već prije jedna konstanta. Ova će trajati još, bivajući sve mučnije kako direktnim akterima, bilo da iniciraju ili primaju udarce, tako i onima koji to posmatraju sa strane.

Vanredni izbori trenutno ne odgovaraju nijednom političkom subjektu, pa čak ni opozicionom DPS-u koji se teško oporavlja od 30. avgusta, ali i ne pokazuje sposobnost adekvatne unutrašnje rekonstrukcije koja bi mu proširila koalicioni kapacitet.

Znači, kraj ove Vlade nije tako blizu, ali teško da ona može izdržati puni četvorogodišnji mandat.

U konačnici, i to treba naglašavati, na gubitku su građani Crne Gore čiji kvalitet života trpi.

MONITOR: Kako ocjenjujete to što je Odbor za ljudska prava predložio Skupštini da se ne usvoji Rezolucija o Srebrenici? Ili, to što u Skupštini nema jasne poruke i većine da se smijeni ministar pravde koji negira taj zločin?

ULJAREVIĆ: Ta odluka Odbora je poražavajuća i jača negativne trendove relativizacije tog najmasovnijeg zločina izvršenog na tlu Evrope poslije II svjetskog rata, ali i međunarodnih sudskih odluka i obavezujućih međunarodnih dokumenata što je ograničavajuće za dalju suštinsku demokratizaciju crnogorskog društva.

U Crnoj Gori postoji kontinuitet neadekvatnog bavljenja pitanjima iz domena tranzicione pravde. Nažalost, to je sada naglašeno kroz rad nove vladajuće većine u Skupštini, ali i Vlade, jer se tim temama prilazi uz negiranje činjenica. Time se intenzivira opasna igra sa prošlošću zarad sticanja političkih poena u dijelu biračkog tijela dok kao društvo regresiramo. Upravo takva klima je obavezivala novu većinu da dobijemo nedvosmislen stav Skupštine o osudi genocida u Srebrenici i uspostavljanju mehanizama koji su dio kulture sjećanja.

Milena PEROVIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo