Povežite se sa nama

OKO NAS

ORGANSKA PROIZVODNJA NA SJEVERU: Muke sa plasmanom

Objavljeno prije

na

Šta treba uraditi da se organizuje otkup organskog voća u Crnoj Gori? To bi trebalo biti pitanje za resorno ministarstvo. A, dok ne stvori infrastruktura i uspostave procedure, država bi morala pomoći proizvođače, dok nijesu odustali od započetog posla

 

Poljoprivredni proizvođač Aleksandar Vujović iz sela Košutići kod Andrijevice strahuje da bi mu moglo propasti oko četiri tone organski proizvdene kupine, zbog neorganizovanog otkupa i, kako kaže, haosa na tržištu u Crnoj Gori.

Prema njegovim riječima, otkupa organski proizvdenih kupina, malina i drugog voća u našoj državi uopšte nema, pa je prinuđen da svoje organsko voće u našoj državi prodaje kao obično, ili neorgansko, koje je tokom procesa sazrijevanja hemijski tretirano i do šest puta. „I tako imam problema sa plasmanom. Prošle godine mi je propalo dvije hiljade kilograma organske kupine. Bojim se da mi se to ne dogodi i ove“, kaže Vujović.

Vujovićeva plantaža prostire se na tri hektara površine, od čega kupina zahvata trideset ari. To je, tvrdi, najbolja plantaža organskog voća na sjeveru države. „Dobio sam svojevremeno neku pomoć, ali sam i sam uložio oko dvadeset hiljada eura. Tada je bila druga priča. Tvrdilo se da će posebno uzgajano organsko povrće imati i posebnu cijenu. Danas nemam hladnjaču, a prinuđen sam da prodajem malo pomalo, po istim cijenama kao i neorgansko“, priča Vujović.

Ovaj poljoprivredni proizvođač ima sve sertifikate za organsku proizvodnju. Po nekiloko puta godišnje ima kontrole iz Podgorice koji provjeravaju da li se koristi bilo kakava hemija. „Država je tu da me kontroliše. A gdje je sada kada voće zrijeva, a ja nemam gdje da ga plasiram. Da prodajem pomalo, ne mogu ga prodati u svim gradovima u okruženju. Da odnesem u Podgoricu, ko će mi vjerovati da je to organsko i da nije hemija. Džaba sertifikat da izvadim iz džepa. Država je ta koja bi morala da naredi otkup, ali oni kažu da ne mogu“,  kaže Vujović.

Da je u nekoj drugoj državi odlučio da se bavi ovom vrstom poljoprivrede,  smatra naš sagovornik, imao bi mnoge stimulanse i na kraju ne bi imao problema sa plasmanom. „Bio sam jednom prilikom u Arilju, u susjednoj Srbiji, gdje nas je jedan proizvođač proveo kroz hladnjaču kroz koju, slikovito kazano, može da prođe šleper. Takvih hladnjača, u tom gradu, koji je manji od Berana, ima trideset. Manjih još mnogo više. Kod nas nema nijedne“, kaže Aleksandar Vujović.

Još uvijek se nada da ima izgleda da se stvari promijene i ne odustaje od svog posla. „Nadao sam se, kada sam počinjao da mogu da uključim čitavu porodicu u ovaj posao. Da to bude prava porodična farma. Ali, ako se država ne uključi u ovaj problem i problem otkupa uopšte, ništa mi neće preostati nego da batalim trud. Ako u Crnoj Gori nema nikog za otkup organskog voća, neka se država pobrine da pronađe neku stranu firmu koja bi vršila otkup“, kaže ovaj vrijedni čovjek insistirajući da ne želi da pređe na hemijske tretmane voća, da bi dobio veće prihode. „Kada bih počeo da koristim hemiju i da hemijski tretiram svoje proizvode, dobio bih više nego duplo veće količine proizvoda, ali ja to neću. Pokušaću da istrajem na ovome što radim, nadajući se da će se nešto promijeniti“.

Vujović je čuo da će gradnja takozvane Kuće voća u Andrijevici ubrzo biti nastavljena, i da bi u okviru nje trebalo da bude i hladnjača za skladištenje viška proizvoda, ali kaže da ne vjeruje da će to biti dovoljno brzo. „To su sada samo neke zidine. Ne vidim na koji način to može brzo da se završi i stavi u funkciju“.

Monitor saznaje da, kako trenutno stoje stvari, radovi na izgradnji Kuće voća u Andrijevici, koja se već tri i po godine gradi u krugu bivše kasarne JNA, neće biti nastavljeni ni narednih mjeseci. To se neće desiti iako je rok za završetak ovog objekta bio godinu i po. Iz Ministarstva poljoprivrede nedavno su saopštili da je do sada ostvareno svega 48 odsto ugovora po pitanju izgradnje tog objekta. Takođe, i aktuelni predsjednik Opštine Željko Ćulafić kaže da se, zbog niza otežavajućih okolnosti i brojnih propusta prilikom projektovanja, realizacija ovog projekta može očekivati tek iduće godine.

Priču da će se u Andrijevici graditi Kuća voća iz Vlade Crne Gore plasirali su još 2015. godine, kada se krenulo sa izradom idejnog rješenja, uz obećanje da se radi o projektu koji će biti nosilac privrednog razvoja u ovom kraju. „U okviru proizvodnog dijela objekta, uz instaliranje hladnjače, vršiće se prerada voća. To daje šansu za sigurniji otkup i formiranje novih plantaža. Imaćemo, takođe, i edukativna i poslovna odjeljenja koja će, u cilju bolje proizvodnje, voćarima stajati na raspolaganju“, obećaavali su tada iz Podgorice.

Projekat je svojevremeno podržalo i andrijevičko udruženje Organik ističući da će se njegovom realizaciom dati veliki podsticaj voćarskoj proizvodnji. Poslije svega, i oni su iznijeli razočarenje zbog prolongiranja rokova. „Samo na području Кonjuha zasađeno je oko 10.000 novih sadnica, gdje prednjači šljiva sorte rodna čačanka. U Кonjusima je ujedno instalirana sušara za sušenje voća. Preko 30 voćara sa područja Andrijevice uključeno je u organsku biljnu proizvodnju. Sve to zajedno je ulivalo nadu da će, uz izgradnju Kuće voća,  voćarska proizvodnja u Potkomovlju u narednom periodu dobiti poseban značaj. Međutim, potpuno smo razočarani kako su i prošle i ove vlasti tretirale ovo pitanje. Poslije svega počinjemo da gubimo povjerenje da će nam ovaj projekat biti od pomoći“, saopštili su iz Udruženja.

Do prije nekoliko godina, u Beranama je postojala hladnjača koja bi, u ovakvim situacijama, mogla biti od pomoći Vujoviću i njegovim kolegama koji se bave organskom proizvodnjom jabučastog, koštičavog i bobičastog (jagodastog) voća. Ta hladnjača nekada je bila prepuna voća i šumskih plodova koji su tu, dobro uskladišteni, mogli stajati duže vrijeme, čekajući najboljeg kupca i pravi moment za prodaju. Monitor je, međutim, pisao o tome kako je hladnjača u Beranama, najveća hladnjača na sjeveru Crne Gore, poslije prevarantske privatizacije uništena i preuređena u veliki trgovinski objekat.

Izvjesnu nadu je podgrijala informacija da će se u Beranama graditi takozvana kuća poljoprivrede, odnosno jedan objekat pod čijim krovom bi bile sve državne i opštinske službe koje su u funkciji razvoja pojoprivrede i pomoći poljoprivrednicima. Aktuelni ministar poljoprivrede Aleksandar Stijović kazao je da se radi o izuzetno korisnom projektu koji će doprinijeti da poljoprivredni proizvođači sa područja beranske i susjednih opštima brže i lakše servisiraju svoje zahtjeve i potrebe. Za sada, ostalo je samo na riječima.

Još uvijek se ne zna šta će biti sa inicijativom da lokalna uprava u Beranama pokuša da na svojoj teritoriji organizuje i uspostavi mrežu otkupnih centara za šumske plodove, ljekovito bilje i pečurke, kako bi na taj način pomogla da se ovaj veliki prirodni resurs koristi bolje nego do sada. U čitavom regionu Polimlja i šire nakupci su u potpunosti preuzeli posao otkupa voća i šumskih plodova. Dobro obaviješteni sagovornici kažu da oni novac uglavnom unaprijed dobijaju iz jednog grada u Srbiji, gdje kasnije predaju otkupljenu robu, koja se odatle distribuira dalje u inostranstvo.

Šta treba uraditi da se organizuje otkup organskog voća u Crnoj Gori? To bi trebalo biti pitanje za resorno ministarstvo. A, dok ne stvori infrastruktura i uspostavi procedure, država bi morala pomoći Vujovića i druge prizvođače organskog voća, da ne odustanu od tog posla.

  Tufik SOFTIĆ

Komentari

Izdvojeno

TRI DECENIJE OD PROGLAŠENJA EKOLOŠKE DRŽAVA: Građani prinuđeni da protestima brane prirodu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dan uoči obilježavanja 30. godina od proglašenja ekološke države, ekolozi su najavili protest. Smatraju da se nema što slaviti. I pored silnih obećanja nove vlasti, mještani su i dalje prinuđeni da protestima brane svoju životnu sredinu

 

U ponedjeljak 20. septembra obilježiće se 30 godina od proglašenja Crne Gore za ekološku državu. Biće svečano. A na terenu i nema mjesta za pretjerano slavlje. Veliki zagađivači Termoelektrana Pljevlja, Kombinat aluminijuma, Željezara, i dalje nesmetano truju vazduh i prirodu. A kao i prije promjene vlasti građani su prinuđeni da protestima brane životnu sredinu u kojoj žive.

Desetak mještana potkomovskih sela u Andrijevici su prošlog četvrtka uhapšeni nakon što su blokirali prolaz kamiona preduzeća Bojkomerc. Mještani su poručili da je dosta bilo pljačke njihovog bogatstva i traže od Vlade da što hitnije preispitaju koncesione ugovore i da zaustave svaku dalju sječu šume na tom prostoru.

,,Posebno tražimo da se zaustavi izvođenje bilo kakvih radnji u dijelu Bradavca gdje se nalaze izvori pitke vode s kojih se nekoliko sela napaja vodom. To je naš ultimatum, jer ako dozvolimo da se nastavi dalja sječa šume, onda će naša sela zbog pokretanja strmog terena nestati s lica zemlje”, poručio je mještanin Strado Babović.

I prije i poslije hapšenja, mještani zahtijevaju da se što prije, u cilju sprečavanja daljeg uništavanja šuma, vodoizvorišta i putne infraksture od strane koncesionara, iniciraju izmjene zakona o upravljanju državnim resursima.

Vladi se ne žuri, a važeći zakon je na strani koncesionara. Nakaradni zakoni i ugovori iselili su narod sa ovih prostora, kazao je na protestnom skupu održanom u nedjelju u Konjuhu Rašid Marković, koji je govorio u ime drvoprerađivača. ,,Evidentno je da je šumaska mafija potpomognuta svim institucijama i kapacitetima države. S prirodnim resursima nestaje narod sa sjevera i to je državni udar”, istakao je Marković.

Na protestu je drvoprerađivač iz Plava Edin Šarkinović objasnio: ,,Jedan kamion koncesionara preveze u prosjeku oko 40 kubika balvana. Ta drvena masa se prodaje za oko 4.000 eura i ta sirovina ide preko granice. Kada bi taj jedan kamion građe lokalni drvoprerađivači pretvorili u neku uglačanu dasku, imali bi prihod od 12.000 eura, a ako bi od tog drveta uradili patos imali bi 20.000 eura. Takođe, država bi preradom tog drveta uzela četiri puta veći prihod po osnovu PDV-a, u odnosu na ono što daje koncesionar. Uz to, određenim vidom poluprerade zaposlio bi se značajan broj radnika. Sve zajedno ukazuje da je po srijedi velika pljačka naroda i države”.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

KAKO SE FABRIKA PEŠKIRA NAŠLA U STEČAJNOJ MASI AUTOPREVOZNOG PREDUZEĆA SIMON VOJAŽ: Gume, kočnice, peškiri, dizalice

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ispostavilo se da  fabriku peškira u bihorskom selu Savin bor nije gradio ni  turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

 

Kada je nedavno objavljen oglas za prodaju beranske autoprevozne kompanije “Simon vojaž” kroz stečaj, saznalo se da je u stečajnu masu ušla, i da je zajedno sa cjelokupnom imovinom , na prodaju data i imovina u selu Savin Bor. Tada se i otkrilo da se radi o nesuđenoj fabrici peškira u tom bihorskom selu.

Tako se ispostavilo da ovu fabriku niti je gradio turski bisnismen Ismail Arslan, kako se mislilo, niti predsjednik Opštinskog odbora DPS u Petnjici Mehmed Adrović, koji je bio suvlasnik “Simon vojaža”, prije uvođenja stečaja.

Kada su stupili u štrajk polovinom 2020. godine, radnici “Simon vojaža” su javno pitali zašto je Adrović njihovim novcem pravio fabriku u svom rodnom selu. Tada to niko nije demantovao, a sada se ispostavilo da fabrikazaista  jeste građena novcem “Simon vojaža” i ušla je u stečajnu masu koja će se polovinom oktobra naći na javnoj licitaciji.

Kakvi su samo hvalospjevi ispjevani Ismailu Arslaniju, kome sada nama ni traga, i Mehmedu Adroviću te 2017. godine, neposredno pred lokalne izbore u Petnjici. Četrdesetdvogodišnji Arslani je predstavljen kao suvlasnik kompanije “Euro Bor” u okviru koje je trebalo da radi fabrika peškira i partner Mehmeda Adrovića.

Navodno je tih dana dopremio iz Turske prve metre sirovine za izradu bihorskog peškira koji će, kako je tvrdio „pokoriti“ region.

Arslanov partner u poslu, Mehmed Adrović tada je govorio da je optimizam turskog tekstilca opravdan, a da je njegov portfolio više nego impresivan.

Lokalni mediji pod kontrolom DPS-a potrudili su se i da objave po nešto iz njegove biografije, kao na primjer, da je rođen u Denizliju, turskom gradu poznatom po razvijenoj tekstilnoj industriji. Da je dvadeset godina u poslu sa tekstilom, kao i da je oženjen i da ima troje djece, “koja ga gledaju samo tokom praznika”.

“Moj put je manje-više sličan mnogim biznismenima. Počeo sam kao običan radnik, pekao sam zanat i znao sam svoje sposobnosti. Vrlo brzo sam otvorio fabriku u Denizliju gdje sam zapošljavao 200 radnika” – pričao je Arslani za portal Radio Petnjica.

Ostalo je zapisano i da su njegovi počeci vezani za ogromno tursko tržiše ali je, kako je ispričao, brzo uvidio mogućnosti internacionalnog poslovanja, pa je počeo da osvaja tržišta Francuske, Njemačke, Austrije, SAD, Balkana.

“Već dvije godine radim i za UN. Ne mogu reći o kojim konkretno instituciojama se radi jer je ugovorima to zabranjeno ali mogu reći da je riječ o veoma ozbiljnim poslovima” – tvrdio je Arslani.

Ovaj turski biznismen je ispričao da je sa prijateljem iz Izmira obišao Balkan. Rekao je da zna za Balkan sa istorijskog aspekta kao bitan “ali i to da je sada bitan i kao poželjno tržište”.

“Obišli smo sjever Crne Gore, imali smo puno sastanaka, od kojih su neki bili potpuni promašaji, a neki pun pogodak. Tako sam otkrio i Petnjicu kroz lik i djelo ozbiljnog privrednika Mehmeda Adrovića” – kazao je tada Arslani.

Mehmed mu je navodno u tri sata ujutru, kada su se sastali, rekao da “želi da učini nešto za ovaj narod i da vjeruje u uspjeh”.

“Njegove potrebe i ozbiljnost su se poklopile sa mojim razmišljanjem. Tako je sve krenulo” – pričao je Arslan.

 

Tufik SOFTIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvojeno

NOVO OBEĆANJE O BOLJEM GAZDOVANJU SPORTSKOM INFRASTRUKUROM KOLAŠINA: Država opet najavljuje pomoć  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najvažniji  objekti kolašinske sportske  infrastrukture  primjer su nebrige i neuspješnih pokušaja Opštine da brine o njima. Ovih dana iz Vlade opet stižu  obećanja o drugačijem  gazdovanju Domom mladih i sportskom halom

 

Sportska hala i Dom mladih u Kolašinu izgrađeni su prije 20 godina, a nijedan od ta dva objekta nije potpuno stavljen u funkciju. Štaviše,  Dom mladih je već deceniju bez ikave namjene i skoro je ruina.  Prema onome što je nedavno, prilikom posjete Kolašinu,  izjavio ministar ekonomskog razvoja Jakov Milatović, slijedi obiman posao rješavanja i pravnih i infrastrukturnih problema.

Oba objekta se nalaze u tzv. Sportskoj zoni i oba su dio premabicioznih višedecenijskih planova o Kolašinu kao centru za pripreme vrhunskih sportista. Zajedničko im je i to što ni posle dvije decenije od kako su izgrađeni,  nemaju upotrebne dozvole. Dom mladih, prema podacima,  Uprave za katastar i državnu imovinu Crne Gore,   ni građevinsku.

Taj turistički objekat radio je  svega nekoliko godina i bio je dat na upravljanje privatniku, odnosno Košarkaškom klubu (KK) Gorštak.  Nakon toga, Opština,  čije tada bio vlasništvo, prepustila ga je vandalima i zubu vremena.  Iz objekta je   ukraden namještaj, električni aprati,  polomljena vrata i prozori, fasada uništena…

Gradnja sportske hale u neposrednoj blizini, počela je u  maju 1996. godine. Bio je to  kapitalni projekat podrške  ekonomskom i turističkom razvoju Kolašina. Stavljena je u funkciju 13. jula 2001. godine, a već deceniju kasnije započela je njena kompletna rekonstrukcija. Izgradnju tog objekta, preko tadašnje Direkcije javnih radova, finansirala je Vlada.  Opština je samo ustupila zemljište.   Iz državnog budžeta izdvojen je novac i za rekonstrukciju, koja je podrazumijevala zamjenu  parketa, grijanje na plin i modernizovane svlačionice. Međutim, sve do sada nije završena fasada. Za rekonstrukciju je potrošeno  više od million eura.

Oba objekta su sada vlasništvo države. Dio  imovine u Sportskoj zoni,  prije nekoliko godina,   Opština  je ustupila državi i tako kompenzovala dio pozamašnog poreskog duga.

U više navrata propali su pokušaji kolašinske lokalne vlasti da halom i Domom mladih  gazduje domaćinski.  Formirano je bilo i preduzeće koje je trebalo da  upravlja tiim objektima i ostalom sportskom infrastrukturom.  Međutim, jedinu korist od njega je imao direktor Srećko Medenica.  On je, tokom 2011.  godine bio direktor JP Sportski centar i za to primao zaradu, a u preduzeću niti je bilo više  zaposlenih niti je poznata čime se bavilo.

Hala je Opštini postala prevelik teret i zbog tuga za utrošenu struju od skoro 200.000 eura.   Nekoliko godina  tom objektu je bila isključena električna energija. Sportisti trenirali uz svjetlost šterika, a prostorije su zagrijavali ložeći peći na drva.

U međuvremenu je država navila formiranje novog preduzeća Centar  za pripreme sportista. Te planove sugrađanima je 2014. godine prenio tadašnji predsjednik Opštine Darko Brajušković.

„Imam uvjeravanja sa državnih adresa i da će smještajni kapaciteti u Domu mladih biti preuređeni i podignuti na veći nivo, daleko uslovniji za boravak. Sve to, računajući i nadavno završeni fudbalski teren i još neke infrastrukturne investicije, omogućiće Kolašinu da postane konkurentno mjesto za pripreme sportista, za šta je klimatski idealan”, saopštio je tada  Brajušković.

Projektom, kako je najvaljivano, trebalo je da bude  biće obuhvaćena pored dva objekta i zemljište od 30.000 matara kvadratnih.  Planovi se nikad nijesu obistinili, pa su i Opština i država još jednom pokazale da nijesu imale  volje da brine o vrijednom dijelu sportske infrastrukture.  U Kolašinu sada opet imaju velika očekivanja od države.

Dragana ŠĆEPANOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. septembra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo