Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ostvareni san

Objavljeno prije

na

Imala je rukometna Crna Gora decenijama nevjerovatne igračice, zvijezde planetarnog kalibra – sestre Mugoša, Lješković, Suzanu Ganić, Božović, Paplacko, Savić, Miličković, Maju Bulatović, Jerominok, Kolaković – imala i možda bolje timove od ovoga potonjega, imala poznatije i priznatije trenere, ali nikom od njih nije uspjelo ono što je pošlo za rukom Bojani Popović i drugaricama, i njihovom treneru Draganu Adžiću. Stavljen je pravi melem na sedam rana nastalih od poraza u polufinalima, od serijala neuspjeha započetog 1996. godine protiv Viborga, nakon čega su uslijedili Mar El Osito L'Eliana, Krim Electe, Hypo Niederösterreich, pa opet Krim Neutro Roberts, mađarska ekipa Herz – FTC, do posljednjeg u nizu – Larvika. Ovoga puta najveća prepreka bio je Gyor (Đer), ekipa koja je u dva meča pokazala da nije slabija od našeg šampiona, čak je u nekim segmentima bila i bolja, međutim, konačan ishod je taj koji se broji, pa makar na drugoj strani bio i rukometni ženski „dream team”, kakav su Mađarice pojačane „legijom stranaca”. Tri decenije se čekalo na ovaj događaj, ali se isplatilo – veliki „ušati” pehar narednih godinu dana krasiće tribine podgoričkog kluba.

Podvig je ostvaren kroz dvije utakmice finala, uz, ispostaviće se ključnu činjenicu, revanš na našem terenu, u grotlu prepune Morače. Prva utakmica nije prošla kako treba, gubili smo i pet razlike, i samo su fenomenalna golmanka Clara Woltering, zasigurno najveći oslonac ekipe i kad je išlo i kad nije, te maestralna Bojana Popović, ostavile naš tim „u životu”. Dva razlike minusa bio je varljivi rezultat, i lako i teško dostižan, i za opuštanje i za strah, u isto vrijeme.

Podgoričko finale bilo je „za šaku bensedina”. Odavno tako napeta utakmica nije viđena na ovim prostorima, ako je ikada i viđena. Mnogi od gledalaca nijesu od nervoze ni mogli dočekati kraj pored TV aparata, već su šetali po kući, izlazili i „luftirali se”, gasili televizore i opet palili, kako su sami svjedočili na Facebooku.

Bila je to rovovska borba, naše su od početka vodile, i imale dovoljnu razliku, nekad i do četiri gola prednosti, ali je uporni mađarski tim, uz par neshvatljivih grešaka igračica Budućnosti i indolentnosti u trenucima kad se moglo prelomiti, uspijevao da našim curama „diše za vrat”. Situacija je postala kritična u posljednjih pet minuta utakmice, jer je eventualni iskorišteni napad Gyora donosio izjednačenje i gotovo sigurno raspršenje snova o tituli šampiona.

Igračice Budućnosti izdržale su tu igru živaca. Kolektivnom igrom, uz par bljeskova baš kad je trebalo Đokićeve (dala jedan jedini gol na utakmici, ali najvažniji koji je stavio tačku na dramu), Bulatovićeve i Popovićeve, ostvarile su zacrtano. Budućnost je na kraju slavila sa 27:25 i zahvaljujući većem broju postignutih golova u gostima (u Mađarskoj je izgubila 29:27) omogućila Dragani Cvijić da, prema internom dogovoru između nje i kapitenke Bojane Popović, podigne trofej namijenjen timu sa krova Evrope.

Nema potrebe bilo koju od igračica izdvajati ali se treba osvrnuti na način stvaranja ove generacije Rukometnog kluba Budućnost, jer je to mustra kojoj treba pribjegavati kad se stvara tim za velika djela. Uprava tima, na čelu s toliko osporavanim i kritikovanim, često i s razlogom, Predragom Boškovićem, povukla je pravi potez vraćanjem Bojane Popović prije dvije godine, a potom i povratkom iskusne Maje Savić iz Danske, uz dovođenje pravih pojačanja, što je omogućilo da na svaku poziciju u timu konkurišu bar dvije odlične igračice, čime je znatno proširen manevarski prostor treneru Adžiću.

Ostaje činjenica da je Budućnost osvojila najviše što se moglo osvojiti, ali se postavlja i pitanje šta i kako dalje. Bojana Popović i Maja Savić završiće sjajne karijere nakon Olimpijskih igara u Londonu, ugovori neće biti produženi s Anom Đokić, Barjaktarović i Jovetić, a neizvjesna je sudbina još tri rukometašice – Ane Radović, Anđele Bulatović i Adrijane Cakalije. Uz to, i Bošković najvjerovatnije odlazi s mjesta predsjednika Budućnosti, pa se postavlja i pitanje da li će prije odlaska dovršiti rekonstrukciju tima.

Najavljen je dolazak prve crnopute igračice u Podgoricu, Claudine Mendy, kao zamjena za Popovićevu, a uz nju sigurne su i dvije Hrvatice – pivot Katarina Ježić (19 godina) i čuvarka mreže Katarina Bralo (23), kao i srpski lijevi bek Jelena Trifunović (20). Da li će smjena generacija proći kako treba, i da li će Budućnost kvalitetom i nadalje biti konkurentna mnogo bogatijim gigantima iz Evrope, pokazaće se već tokom ove godine.

Jedno je sigurno, podgoričke rukometašice ovim su peharom dosegle maksimum. Niz od 48 trofeja, započet još u maju 1984. godine osvajanjem Kupa Jugoslavije, dovršen je najsjajnijim od svih odličja.

Željko MILOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZLATNO DRŽAVLJANSTVO I NOVA VLADA: Repriza

Objavljeno prije

na

Objavio:

Krivokapićeva Vlada odustala je od nastavka davanja ekonomskog državljanstva, na osnovu novčanog ulaganja. Tome je doprinijela i kontinuirana kritika, projekta bivših vlada, ekonomskog državljanstva od strane  Evropske komisije. Uvođenje zlatnog pasoša na osnovu vrijednosnih kriterijuma zvuči kao repriza

 

Premijer Zdravko Krivokapić nedavno je najavio da će značajne ličnosti koje imaju veze sa Crnom Gorom dobiti počasno državljanstvo. Prvi kojima će uručiti, kako je rekao, ,,zlatni pasoš” biće pjevač Željko Joksimović i teniser Novak Đoković.

Premijer nije precizirao na osnovu čega će se dijeliti pasoši, sem uopštene priče – o porijeklu starinom, dodirne veze sa Crnom Gorom i ,,vrijednosti koje zajednički dijelimo”.

Najava dolazi mjesec dana nakon protesta zbog izmjene Odluke o kriterijumima za sticanje crnogorskog državljanstva, nakon kojih je usvajanje ove odluke odloženo.

Otvaranje pitanja sticanja državljanstva otvorilo je brojne probleme koje je prošla vlast ostavila iza sebe. Pa je vrlo neoprezno što je premijer baš sada pokrenuo priču o ,,zlatnom državljanstvu”.

Crna Gora, za razliku od država regiona, ima restriktivne zakonske norme kada je u pitanju sticanje državljanstva. Tu silu zakona najbolje osjećaju desetine hiljada građana koji zbog rigoroznih pravila ne mogu da regulišu boravak u Crnoj Gori. Mnogima od njih džaba su i decenije provedene u Crnoj Gori. S druge strane brojni su oni koji imaju državljanstvo druge države a uredno glasaju u Crnoj Gori.

Iz dijaspore tvrde da se novim izmjenama njima čini nepravda, te da se na ovaj način eliminišu iz političkog života Crne Gore. Prije nedavnih izbora u Herceg Novom ispostavilo se da čak 1.973 birača u ovoj opštini imaju biračko pravo i u Srbiji.

Iz Ministarstva unutrašnjih poslova saopštili su da su počeli provjeru 8.000 građana koji se nalaze u biračkom spisku Srbije, Bosne i Hercegovine i Kosova zbog logične pretpostavke da pored crnogorskog imaju i državljanstvo neke od tih država. Saopšteno je i da će 2.108 biti upoznato sa činjenicom da su dobrovoljno stekli državljanstvo druge države, uz napomenu da će te osobe dobiti priliku da se izjasne koje državljanstvo žele da zadrže.

Još se ispituje i tvrdnja Srđana Perića, iz Organizacije KOD, da ministri pravde, ljudskih i manjinskih prava i finansija i socijalnog staranja, Vladimir Leposavić i Milojko Spajić, imaju dvojno prebivalište.

Izborno, politički i ekonomski bivša vlast je manipulisala dodjelom državljanstva. Zato najave premijera, bez jasnim kriterujuma ovako zveče.

Prethodne DPS vlade su od 2008. do 2020. godina dodijelile 390 počasnih državljanstava. Samo tokom prošle godine dodijeljeno je čak 115 počasnih državljanstava, od čega je preko trećine dodijelila odlazeća vlada u periodu nakon okončanja parlamentarnih izbora do dolaska nove Vlade. U prethodnom periodu, od 2008. do 2020,  netransparentno je dodijeljeno 390 počasnih državljanstava, pri čemu ni danas ne postoji javno dostupan zvanični registar tih lica.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

U SUSRET 29. GODIŠNJICI OD DEPORTACIJA I PENZIONISANJU VDT-A IVICE STANKOVIĆA: Šest godina od Strategije za istraživanje ratnih zločina, ni jedna jedina istraga

Objavljeno prije

na

Objavio:

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice stravičnog zločina – deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga

 

Vrhovni državni tužilac Ivica Stanković, simbolično, odlazi u penziju 25. maja. Uoči 29. godišnjice zločina nezapamćenog na ovim prostorima, a možda ni u svijetu. Deportacije bosanskohercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore, koje su u njoj našle utočište bježeći od ratnih strahota u svojoj državi. Prije nego ode, Stanković mora da odgovori na pitanje zašto u proteklih šest godina primjene njegove Strategije za istraživanje ratnih zločina nije pokrenuta ni jedna jedina istraga.

Ivica Stanković je, kao vrhovni državni tužilac, 2015. godine donio Strategiju za istraživanje ratnih zločina. Tokom tog perioda, Specijalno državno tužilaštvo (SDT), koje je bilo nadležno za primjenu te strategije pod rukovodstvom Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića, procesuiralo je samo jedan predmet, protiv okrivljenog Vlada Zmajevića zbog ubistva civila na Kosovu, i to ne na sopstvenu inicijativu, već mu ga je ustupilo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije.

,,Time nije pokazan proaktivan pristup kakav se od tužilaštva očekivao na osnovu Strategije”, smatraju iz Akcije za ljudska prava (HRA). Iz te NVO su pozvali Stankovića da, prije odlaska sa funkcije, odredi bilo koji datum za raspravu sa zainteresovanim stranama o primjeni Strategije o istraživanju ratnih zločina, jer je bio nadležan za nadzor nad njenom primjenom.

Usvajanju Strategije je, podsjećaju iz HRA, prethodio analitički izvještaj eksperta Evropske unije (EU) Mauricija Salustra, koji je u decembru 2014. godine kritikovao dotadašnje procesuiranje ratnih zločina u Crnoj Gori. Kako je istakao tom prilikom, državni tužioci nijednu istragu nijesu pokrenuli na sopstvenu inicijativu. Sem njega, i Evropska komisija (EK) je, više puta, u godišnjim izvještajima o Crnoj Gori isticala da tužilaštvo nije pokazalo odlučnu borbu protiv nekažnjivosti ratnih zločina, kao i da nije podizalo optužbe za komandnu odgovornost, saučesništvo ili pomaganje i podsticanje.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Na ovome svijetu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Premijer Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje opasne poruke. Koje se iako on preferira metafiziku,  mogu materijalizovati. Ove sedmice razdvojio je građane na “prijateljske” i neke druge

 

Milosrdni premijer Zdravko Krivokapić, u ovom prolaznom svijetu, nastavlja da diskriminiše, što progovori.

Prethodne sedmice nas je podučio da ne postoji samo materijalni, već i duhovni svijet, koji je važniji, te pojasnio da oni koji u njega vjeruju mogu da, u ime te vjere, krše zemaljske propise. Ove sedmice je nastavio da razdvaja građane.

Neki su građani, pojasnio je, prilikom susreta sa predsjednicom Republike Srpske, Željkom Cvijanović, „prijateljski“.

Krivokapić i predsjednica Republike Srpske Željka Cvijanović susreli su se kod naplatne rampe na putu Meljine – Petijevići, čime su ozvaničili ukidanje putarine na tom dijelu puta.

“Jedan namet manje za građane i sve naše turiste koji dolaze u Herceg Novi, a naročito građane prijateljske”, naveo je Krivokapić Koji su građani prijateljski, a koji manje prijateljski nije pojašnjavao.

Krivokapić iz sedmice u sedmicu šalje dvosmislene ili opasne poruke. Koje se iako preferira metafiziku, mogu materijalizovati. Posebno opasna je ona po kojoj je Ustav akt manje važan od Biblije i duhovnog svijeta.

Kada je prošle sedmice upitan da objasni zašto nadležni organi ne reaguju na kršenje zdravstvenih mjera kada ih krši Mitrpolija crnogorsko primorska, u vrijeme vjerskih okupljanja, Krivokapić je to ovako objasnio: “Ja mislim da se to ne može definisati zemaljskom pričom. To je u domenu metafizike. Ne znam kako vi to doživljavate ali ja to tako doživljavam”.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 14. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo