Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Beranac vođa kriminalnog sindikata

Objavljeno prije

na

U do sada najvećoj akciji preduzetoj u Sloveniji protiv organizovanog kriminala proteklih dana uhapšeno je 60 osoba. Umiješani „nisu obični dileri drogom već vođe kriminalne organizacije koja je djelovala širom Balkana i nekoliko evropskih zemalja”, saopšteno je iz slovenačke policije. Ta grupa je, navodno, bila specijalizovana za droge i oružje.

U akaciji slovenačke policije uhapšena su trojica Crnogoraca. Radi se o Veliboru S. Popoviću (35) iz Berana, sa nadimkom Pop, te Milošu Šćekiću (33) i Smailu Kučeviću (40).

Popović, vođa kriminalnog sindikata koji se bavio trgovinom oružjem u regionu i EU, uhapšen je kod Kranja u luksuznom BMW-u sa švajcarskim tablicama. Tom prilikom su privedena su još dva Crnogorca, starosti 40 i 42 godine, koji su se kretali za Popovićem u audiju Q7 i sumnja se da su njegovi tjelohranitelji. Sva trojica će biti izvedeni pred istražnog sudiju u Kranju, javila je slovenačka novinska agencija STA.

Prema navodima listova Delo i Slovenske novice, riječ je o naručiocu, odnosno primaocu vojnog naoružanja i eksploziva, koji je trebalo da oružje prebaci u Francusku. Popović je, kako se navodi, tamo imao stalni boravak.

Oružje je dovezeno iz BiH i bilo je uskladišteno u mjestu Spodnje Bitinje odakle je slovenački državljanin Danijel Stojanović trebalo da ga kaminom odveze za Francusku i proda za drogu, ali su ga na putu u novembru 2011. uhvatili pripadnici italijanske finansijske policije. Tovar je činilo 17 pušaka, 19 pištolja, 700 komada municije i 4,3 kilograma plastičnog eksploziva, pišu Slovenske novice i Delo.

Tada je i počela opsežna međunarodna akcija. Naime, slovenačka policija je saopštila da se radilo o izuzetno velikoj količini oružja koja daleko prevazilazi potrebe kriminalne grupe, pa se sumnja da je bilo namijenjeno teroristima, prenijela je slovenačka televizija POP TV. Navodno, na tome posebno rade francuske vlasti, pošto Popović živi u Parizu. Pripadnici grupe, koja je trgovala oružjem za drogu, mogu da budu osuđeni na najviše 15 godina zatvora.

Nekoliko slovenačkih novinskih portala prenijelo je da je koordinisana akcija sprovedena u nekoliko gradova, među kojima su Ljubljana, Kopar i Gorenjsko, a da su na meti bili ilegalni trgovci oružja i droge. Osumnjičeni su formirali kriminalnu grupu koja je djelovala u Sloveniji, EU i na zapadnom Balkanu, a istraga je pokrenuta još 2010. u saradnji sa drugim državama. Jedna od njih je i Italija u kojoj je, kako je izvijestila novinska agencija ANSA, uhapšeno pet osoba (tri Slovenca i po jedan Srbin i Italijan) kod kojih je ponađeno 4,5 kilograma kokaina.

Pomoćnik direktora kriminalističke policije u Sloveniji Marjan Frank rekao je na konferenciji za novinare da je policija zaplijenila oko 35 kilograma narkotika, čija se vrijednost procjenjuje na pola miliona eura. Policija Kranja je, kako je zvanično saopšteno, tokom akcije zaplijenila je 2,5 kilograma konoplje, 1,5 kilogram amfetamina, pola kilograma heroina i nešto kokaina, dok je droge u manjim količinama zaplijenila i policija Kopra. Samo u Ljubljani konfiskovano je gotovog novca u vrijednosti od 35.000 eura.

Kriminalna grupa u alpskoj pokrajini Gorenjskoj bavila se preprodajom heroina i kanabisa iz Crne Gore u zapadnu Evropu, kao i oružja sa prostora bivše Jugoslavije u Francusku i Holandiju, gdje je prodavano za kokain i amfetamine. Ogranak kriminalne grupe u Ljubljani bavio se preprodajom kokaina, heroina i hašiša, dok je ogranak u Primorskom bio zadužen za preprodaju droge u regionu.

Za uhapšene se, prema pisanju slovenačkih medija, sumnja da su pripadali ,,vodećim ešalonima” kriminalnih organizacija u toj državi. Prema ANSA, gotovo svi osumnjičeni su građani Slovenije, porijeklom iz drugih republika nekadašnje Jugoslavije. Pomoćnik direktora Frank je kazao da su, pošto je procijenjeno da je operacija hapšenja visokorizična, u njoj učestvovali i pripadnici specijalnih snaga policije. Frank je naveo da će uporedo biti vođena i finansijska istraga. On je dodao da će biti zaplijenjena imovina osumnjičenih koja je kupljena od novca zarađenog na prodaji droge i oružja.

Ministar unutrašnjih poslova Srbije Ivica Dačić izjavio je da Velibor Popović nije državljanin Srbije.

,,Popović je državljanin Crne Gore sa prebivalištem u Beogradu”, rekao je Dačić. On je precizirao da Popović nema ni ličnu kartu Srbije, niti jedinstven matični broj u toj zemlji.

Popović je inače policiji Crne Gore poznat od ranije. Pripadnik je tzv. ,,beranskog klana”. Privođen je nakon ubistva policijskog inspektora Slavoljuba Šćekića, ali i nakon likvidacije direktora dnevnika Dan Duška Jovanovića.

Popović je bio je uhapšen 2006. u Beogradu po potjernici Interpola. Više zemalja je tada zatražilo njegovo izručenje, ali je on ostao da izdržava kaznu od godinu i po u Srbiji zbog „falsifikovanja novca, falsifikovanja isprava i neovlašćenog držanja, nošenja, izrade, razmjene ili prodaje vatrenog oružja, municije ili eksplozivne materije”. Naime, dvije godine ranije, u aprilu 2004, Popović je u Kragujevcu uhapšen sa dvojicom momaka iz tog grada i kod njih je nađen dokazni materijal koji ih je doveo u vezu sa tim krivičnim djelom.

Za Popovića su mnogi Beranci prvi put čuli januara 2002. kada se našao među kolovođama nemira na Badnji dan, zajedno sa svojim drugovima Vukom Vulevićem i Milanom Šćekićem Čilom. Popović je tada u nedostatku dokaza oslobođen optužbe za napad na policiju.

Nakon tih događaja i čuvenih badnjih nemira u Berane je navraćao rjeđe, i uglavnom je, kako se ispostavilo, boravio i ,,radio” u Srbiji.

Povezivan je i sa kriminalnim krugovima koji su se nešto kasnije dovodili u vezu sa ubistvom visokog policijskog funkcionera Slavoljuba Šćekića. Popović je tada privođen više puta ,,zbog održavanja telefonskih veza sa pritvorenima za to teško krivično djelo”, ali preko toga njegova umiješanost u ovo djelo nije utvrđena.

Na sumnju da je umiješan, policiju je navelo njegovo odbijanje da dopusti da mu se u Beranama uzme DNK, što je kasnije učinjeno tek u Podgorici. Ispostavilo se, u stvari, da se Popović uzimanja DNK bojao zbog umiješanosti u neke međunarodne kriminalne radnje, pa i eventualna ubistva u inostranstvu.

Nakon puštanja iz zatvora u Beogradu u ljeto 2006. u Crnu Goru, koliko je poznato nije navraćao zbog neke kazne koja ga je ovdje, navodno, čekala za izdržavanje.

Njegovo ime u policijskim krugovima je poznato i u vezi sa napadom na novinara Tufika Softića, kojem je preko prijatelja i svojih kompanjona upućivao direktne prijetnje zbog tekstova u vezi sa njegovim kriminalnim djelovanjem i hapšenjem u Beogradu. Kada je Softić u novembru 2007. godine napadnut, veliki broj Popovićevih kompanjona u Beranama je priveden u policiju i saslušavan, ali i do danas nepoznat je ishod te istrage. Navodno je zbog toga i Popovića privodila policija u Beogradu po zamolnici kolega iz Crne Gore, i na tome se sve završilo.

Miloš Šćekić (33), koji je uhapšen u Škofjoj Loci, bio je vođa kriminalne grupe za Gorenjsku. On je, kako sumnja slovenačka policija, bio zadužen da rukovodi grupom od 30-ak osoba čiji je zadatak bio da krijumčare tovare skanka, koji je iz Albanije, preko Crne Gore i Hrvatske, stizao u tu zemlju. Vjeruje se da je Šćekićeva grupa u Gorenjskoj imala ,,bunkere” gdje su skladištili skank, a potom krijumčarskim kanalima prebacivali drogu ka zemljama zapadne Evrope.

Mediji pišu da je Šćekić prije nekoliko godina povezivan i sa jednim pokušajem ubistva crnogorskog državljanina u Sloveniji. Inače, Šćekić se nalazi u evidenciji crnogorske policije koja je, prema medijima, imala podatke o njegovoj kriminalnoj djelatnosti, ali i povezanosti sa lokalnim kriminalcima. Kako tvrde iz slovenačke policije, ova grupa je bila prilično nasilna, i ,,dužnicima” nije praštala.

Ljubljanski dio grupe je predvodio Kučević, građanin Crne Gore, sa prijavom boravka u Ljubljani. Uhapšen je u jednom restoranu u glavnom gradu Slovenije. Njegova grupa bavila se švercom kokaina i hašiša. Početkom ove godine sumnja se da su organizovali krijumčarenje 4,1 kilogram kokaina iz Holandije u Italiju. Sumnja se i da su prošle godine određenu količinu kokaina i hašiša prošvercovali iz Španije, BiH i Holandije.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo