Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Iz šupljeg u prazno

Objavljeno prije

na

Vlada je još jednom, krajnje ozbiljno, najavila da će napraviti socijalne kartone. Ministar rada i socijalnog staranja Suad Numanović i stalni predstavnik Kancelarije Programa Ujedinjenih nacija za razvoj Rastislav Vrbenski potpisali su sporazum o realizaciji projekta: „Socijalni karton – Informacioni sistem socijalnog staranja u Crnoj Gori (ISSS)”. Koštaće, rekli su, 1,27 miliona i biti završen do kraja jeseni 2014. Ministar Numanović je precizirao da će se projekat realizovati u fazama i da će se, za početak, raditi informacioni sistem socijalne zaštite, gdje će se obraditi svi korisnici socijalne i dječije zaštite. Napraviće, kaže, dobru informacionu vezu između ministarstva i centara za socijalni rad, ali i sa Ministarstvom unutrašnjih poslova, Poreskom upravom, Upravom za nekretnine, Zavodom za zapošljavanje i Fondom penzijsko-invalidskog osiguranja.

,,Želimo da se na jednom mjestu obavi izrada svih podataka i da dosadašnje i potencijalne korisnike učinimo relaksiranim tako što će, ako daju samo ime i prezime, u toku jednog dana saznati imaju li pravo na socijalnu nadoknadu”, rekao je Numanović.

Impresivna je temeljitost ove vlasti. Ako projekat bude ostvaren po planu, socijalni kartoni biće gotovi u udarničkom roku od 14 godina. U novembru dvijehiljadite Vlada je prihvatila Odluku o obrazovanju Savjeta za realizaciju projekta ,,Socijalni karton”, koji će omogućiti efikasniju koordinaciju u oblikovanju tog dokumenta potrebnog zbog socijalnog stanja u Crnoj Gori. Dvije godine kasnije razmatrani su rezultati „pilot projekta” socijalnog kartona urađenog u danilovgradskoj opštini. U novembru 2007. Socijalno ekonomski savjet je podržao Vladu u subvencioniranju najsiromašnijih građana, uz obavezu izrade socijalno porodičnog kartona. To je bilo onda kad smo preživljavali prvi veliki strujni udar. I svaki put kad je postajalo jasno da običan svijet ne može da plati preskupu struju ili gorivo, slijedila je bajka o pomoći najugroženijima koje ćemo precizno prepoznati pomoću magičnog socijalnog kartona. Al’ kartona niđe biti neće.

U skladu sa gorepomenutom temeljitošću nadležni će sada informacioni sistem u kom će „obraditi” sve korisnike socijale raditi godinama. Socijalnu pomoć, prema podacima od pretprošle godine, u Crnoj Gori prima blizu 14 hiljada porodica, oko 42 hiljade ljudi.

Naivni su mislili da su i dosad postojali podaci o tome ko i zašto dobija pomoć i da evidencija nije ispisivana mastilom, na pergamentu.

Osim što će, dakle, imati podatke o onima o kojima ih je i do sada morala imati, Vlada će marljivo raditi i na prikupljanju informacija o ,,potencijalnim” korisnicima socijalne pomoći. Kako će da zna ko su – ne zna se. Ne zna se ni hoće li u ,,potencijalne” biti ubrojani učitelji, profesori, radnici iz zdravstva i svi ostali sa platom manjom od prosječne. Ili će svako od njih imati pravo da se, za početak, prijavi za predpristupne pregovore za status potencijalnog kandidata za korisnika socijalne pomoći.

Savez slobodnih sindikata je ocijenio da će se ovako zamišljen projekat socijalnog kartona pretvoriti u puki popis sirotinje u Crnoj Gori. ,,Za nas je taj projekat besmislen ukoliko se ne popiše imovina bogatih, jer cilj nije samo evidentirati ljude koji nemaju osnovnih uslova za život, već i one koji posjeduju natprosječni imetak za naše prilike, a koji nije adekvatno oporezovan”, piše u saopštenju SSCG.

Sindikat insistira da državne institucije obezbijede jasan uvid u ekonomsko-socijalno stanje svih građana. Smatraju da bi se na taj način otvorila mogućnost da Crna Gora, koja je po Ustavu država socijalne pravde, stvori sistemske uslove raspodjele bogatstva na mnogo pravedniji način. ,,Predstavljenim projektom najmoćniji sloj stanovništva potpuno je zaobiđen i na taj način zaštićen, što nije smisao i cilj izrade socijalnog kartona”.

Savršeno je jasno da ova vlast ne želi da sakupi podatke o tome kako se živi. Iz prostog razloga: većina ljudi živi – jedva.

Grubo procjenjujući, među ,,potencijalne” korisnike socijalne pomoći mogu se svrstati dvije trećine stanovnika Crne Gore.

Ovako. Oko sedamnaest hiljada ljudi radi u djelatnostima gdje je plata viša od 786 eura koliko je koštala potrošačka korpa za mart. Riječ je o zaposlenima u finansijskim djelatnostima, onima koji se bave poslovima sa nekretninama, vađenjem ruda i kamena i snabdijevanjem električnom energijom. Ako solidno plaćeni uposlenici imaju četvoročlane porodice, može se računati da među one koji pristojno žive spada oko 68 hiljada ljudi.

Dobro žive i funkcioneri. Prema podacima Komisije za sprječavanje sukoba interesa, javnih funkcionera u ovoj državi, 1. maja 2012. bilo je 3217. Zanimljivo je da taj broj iz mjeseca u mjesec raste. U aprilu 2012. bilo ih je 3191; u martu 3142; u februaru 3080. U januaru 2010. evidentirano je 2687 javnih funkcionera u Crnoj Gori. Napredak je očit, a nije teško dokučiti da svi oni, što platica, što upravni odbori i ostalo, preskoče prag preživljavanja. Neki višestruko.

Ako u prosjeku funkcionerske familije imaju po četiri člana, skoro trinaest hiljada žitelja Crne Gore na taj način obezbjeđuje relativno bezbrižnu egzistenciju.

Neka ima i deset hiljada uspješnih preduzetnika, uključujući i trgovce drogom i one koji su rasprodali đedovinu. Sa četvoročlanim porodicama to je 40 hiljada.

Kad se sve sabere, nešto preko 120 hiljada ljudi u ovoj zemlji živi dobro ili makar bez velike brige čeka prvi u mjesecu. Sve i ako još sto hiljada odnekud ima para, ostaje 400 hiljada ljudi koji ne mogu da sastave kraj s krajem.

Kad već neće da prebroji bogate, vlast bi mogla bar siromašne da prebroji ljudski. Ali neće. Oni koji sada primaju socijalnu pomoć nijesu siromašni, oni su korak iza siromaštva i gladi. Korisnik materijalnog obezbjeđenja porodice, ako živi sam, ima na raspolaganju dva eura i deset centi dnevno. Dvočlana porodica dnevno može da potroši euro i 27 centi, tročlana euro i cent, četvoročlana devedeset i petočlana osamdeset centi dnevno. Sa tim se ne živi.

Uostalom, za evidenciju kakva je zamišljena ovakvim projektom izrade socijalnog kartona nije se morao trošiti toliki novac. Možda bi DPS za manje para ustupio sopstvenu evidenciju. Zahvaljujući predanom radu na terenu oni precizno znaju koje dvije babe u Šavniku primaju socijalnu pomoć i na koje oko neko treba da zažmuri kako ne bi vidio da jedna od baba može da pokosi koliko treba za jednu kravu. Zahvaljujući preciznom informacionom sistemu, babe znaju da žmurenje važi samo dok se glasa kako treba. Socijalni karton, dok je ove vlasti, biće šuplja priča.

Veseljko KOPRIVICA

Komentari

DRUŠTVO

IGRE GLEDANOSTI I POVJERENJA: RTCG u junu znao da će najgledaniji biti u julu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Media centar je javno pitao rukovodstvo Javnog servisa da saopšti izvor koji kaže da su bili najgledaniji u julu, šta su saopštili u centralnom dnevniku. U reagovanju menadžmenta RTCG-a saopšteno je da je riječ o istraživanju koje je sa OEBS-om pripremljeno u junu

 

Promjena vlasti nakon parlamentarnih izbora 2020. godine značajno je povećala očekivanja građana od institucija. Najprije da budu transparentne u svom radu i servis svih građana. Takva očekivanja bila su postavljena i prema Radio-televiziji Crne Gore, koja, pored kadrovskih promjena, još nije transformisana u javni servis svih građana

U takozvanom non pejperu Evropske komisije o napretku u poglavljima 23 i 24, objavljenom u maju ove godine, navodi se da je Javni emiter RTCG uveo pluralističku uređivačku politiku od imenovanja novog Savjeta i uprave. Međutim, ističu da su i dalje potrebni kontinuirani napori kako bi se osiguralo da javni emiter RTCG poštuje najviše standarde nezavisnosti i profesionalizma.

Trenutno je Javni servis u žiži javnosti zbog afere  vezane za manipulacije gledanošću i povjerenjem građana, na koje nijesu bile imune ni prethodne uprave.

„Televizija Crne Gore tokom jula bila je najgledanija TV stanica, pokazuju zvanični podaci o gledanosti. Prvi, Drugi i Parlamentarni program zbirno su privlačili najviše gledalaca, dok je emisija Dobro jutro Crna Goro najgledaniji jutarnji program u zemlji. Time je nastavljen dobar trend koji bilježimo. Nedavno istraživanja snage brenda RTCG-a koje je sprovela agencija Damar pokazalo je da raste povjerenje u javni servis. Takođe, istraživanje Građanske alijanse, kojim su obuhvaćeni manjinski narodi, pokazalo je da manjine od svih radio i TV stanica najviše vjeruju radiju i televiziji Crne Gore”, navedeno je 3. avgusta u centralnom dnevniku Televizije Crne Gore (TVCG).

Novinar se nije pozvao na izvor istraživanja već na „zvanične podatke o gledanosti“. Na to je ukazao i predsjednik Skupštine Media centra Dragoljub Duško Vuković, koji je  saopštio da je televizija time prekršila sopstvene programske principe i profesionalne standarde, kao i Kodeks novinara.

,,Metodologija koju pokušava da koristi menadžment da bi pokazao uspjehe je besmislena i jedino je koristio još prethodni generalni direktor Božidar Šundić, koji je na sve načine želio da sakrije loše rezultate. Tvrdnja da Prvi, Drugi i Parlamentarni kanal zajedno imaju najveću gledanost je jednako besmislena kao kada bi se na primjer  Pink televizija pohvalila da nju, tj. njihovih 45 kanala, gleda najviše građana Srbije”, kazao je Vuković.

On ističe da nema metode kojom se može sabirati gledanost TV stanica i time argumentovati tvrdnja da su najgledaniji, i da zato to saopštenje RTCG-a predstavlja ,,doprinos širenju lažnih vijesti (fake news)”, a da Savjet RTCG-a treba da se odredi prema ovoj gruboj manipulaciji. Suština uspjeha RTCG-a, prema njegovim riječima, nije gledanost, već povjerenje građana. „Upravo te podatke neće da objavi generalni direktor RTCG-a”, kazao je Vuković.

Ivan ČAĐENOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 12. avgusta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

GDJE SU TUŽIOCI KOJI SU NAPRAVILI PROPUSTE U SLUČAJEVIMA NAPADA NA NOVINARE: Greškama stigli do visokih pozicija

Objavljeno prije

na

Objavio:

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare u najvećem broju slučajeva su  napredovali ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i CIN CG. Odgovornost za njihove propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta

 

Tužioci koji su napravili propuste u slučajevima napada na novinare napredovali su ili nastavili da obavljaju visoko pozicionirane poslove u tužilaštvu, pokazuje istraživanje Monitora i Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore (CIN-CG). Odgovornost za propuste u tim istragama, pa i kada su utvrđeni pred sudovima, nikada nije pokrenuta.

Tužilaštvo godinama ponavlja da su im istrage napada na novinare među prioritetima. Ipak, najveći dio – oko 100 napada na novinare i imovinu medija koji su se dogodili u posljednjih 17 godina – nije dobio odgovarajući epilog.

Na rasvjetljavanje još čekaju i najteži slučajevi kao što je ubistvo suvlasnika, direktora i glavnog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, pokušaji ubistva Tufika Softića i Olivere Lakić.

Tokom protekle godine zabilježen je napredak u ažurnosti istraga napada na novinare od strane policije i tužilaštva, pa su pojedini napadi u kratkom roku dobili sudski epilog. Ipak, za mnoge od ranijih slučajeva nema na vidiku razrješenja. Kao ni odgovornosti za tužilačke greške.

SLUČAJ TUFIKA SOFTIĆA: Jedan od najdrastičnijih primjera u kom su tužioci napravili ozbiljne propuste, a potom napredovali je istraga u slučaju pokušaja ubistva novinara Tufika Softića u novembru 2007. godine.

Softićev advokat Dalibor Tomović za Monitor podsjeća da su „počinjeni brojni propusti od strane Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama i Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, od kojih su mnogi konstatovani i u odluci Ustavnog suda i pravnosnažnoj presudi Osnovnog suda u Podgorici, a koji su doveli do toga da istraga i izviđaj nijesu bili djelotvorni“.

Državni tužioci koji su vodili istrage u slučaju Softića, od 2007. do 2015. godine, bili su: Jadranka Mićović, zamjenica osnovnog državnog tužioca u Beranama. Ona je bila dežurni tužilac u vrijeme napada na Softića 2007. godine. Sada je rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva (ODT) u Beranama. Vladan Đalović, tadašnji zamjenik osnovnog državnog tužioca u Beranama ( saslušao Draška Vukovića 1. 07. 2014), sada je tužilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju. Rifat Hadrović, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Bijelom Polju, sada je član Savjeta Agencije za sprečavanje korupcije, dok je Gorica Golubović, tadašnji rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Beranama, u međuvremenu penzionisana.

Nada Bugarin, zamjenica višeg državnog tužioca u Bijelom Polju preuzela je Softićev predmet 2014. godine.  U tom periodu, navodi advokat Tomović, u slučaju nijesu preduzimane gotovo nikakve aktivnosti –  od 12. 11. 2014. godine do 28. 10. 2015. godine, kada je istraga obustavljena.  Nada Bugarin iste godine izabrana je za članicu Tužilačkog savjeta.

Tomović navodi da, u periodu od čak pet godina i šest mjeseci, nijesu suštinski preduzimane nikakve radnje od strane tužilaštva (i policije) u Beranama u fazi izviđaja (03. 03 .2008 – 09. 08. 2013).

Više je propusta koje su tužioci napravili u slučaju Softića: tadašnji osnovni državni tužilac u Beranama tako nije odmah nakon događaja dao naredbu policiji da izvrši blokadu grada, kako bi se spriječilo bjekstvo izvršilaca i pomagača. Takođe, tužilac u Beranama i istražni sudija nijesu izlazili na lice mjesta, po obavještenju policije,  što je bila njihova dužnost. Nije obezbijeđeno da odmah budu saslušana lica koja je Softić iste večeri označio policiji kao sumnjiva.

Neka od lica na koje se sumnjalo nikada nijesu ni saslušana, dok su Draško Vuković i Dragan Labudović  od strane tužilaštva prvi put saslušani tek nakon sedam godina od napada – u julu i septembru 2014. godine. I samog Softića osnovni državni tužilac u Beranama prvi put saslušava sedam godina nakon napada.

Uz sve to, Softiću nije dozvoljeno da u zakonskom roku dobije spise predmeta iz izviđaja, koji su mu bili neophodni za ostvarivanje uvida u cjelokupni dokazni materijal i potencijal za takav materijal. Umjesto toga, kopiranje oko 150 stranica spisa omogućeno mu je tek na dan kada je isticao zakonski rok za preuzimanje gonjenja (kopiranje je omogućeno 02.12. 2015. godine, a 02. 11. 2015. godine primljena naredba o obustavi istrage).

,,I pored činjenice da je istraga pokušaja ubistva označena kao nedjelotvorna i neefikasna od najvećih sudskih instanci u Crnoj Gori,  niko od tužilaca nije snosio bilo kakvu odgovornost – disciplinsku, materijalnu, krivičnu, profesionalnu“, konstatuje advokat Tomović.

Ono što zabrinjava, ističe advokat, je da i nakon odluka sudova, ne postoji napredak u istrazi u pogledu otkrivanja izvršilaca i nalogodavaca pokušaja ubistva, iako  će u novembru ove godine biti 15 godina od napada.

SLUČAJ OLIVERE LAKIĆ: Više od četiri godine se ne zna ni ko stoji iza napada na novinarku Oliveru Lakić, koja je 8. maja 2018. godine ranjena na ulazu zgrade u kojoj živi u Podgorici. Ne zna se ni zašto Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ne podiže optužnicu protiv onih koje sumnjiči da su umiješani u organizaciju pokušaja ubistva novinarke.

Istraga napada na Oliveru Lakić je od decembra 2020. godine u radu kod SDT-a, a do tada je  bila u radu kod Višeg državnog tužilaštva.  Označena je stepenom tajnosti, tako da Dalibor Tomović, koji je pravni zastupnik Olivere Lakić, o njoj, objašnjava, ne može da govori. Ističe samo ,,činjenicu  da je prošlo više od četiri godine od napada na novinarku  (08. 05. 2018) i više od dvije godine od otvaranja istrage – pokretanja krivičnog postupka (19. 02. 2019), a da još nije podignuta optužnica, iako je zakonski rok šest mjeseci”.

U svom prošlogodišnjem izvještaju, Komisija za praćenje napada na novinare navodi da Više državno tužilaštvo i Specijalno državno tužilaštvo nijesu Komisiji dostavljali dokumentaciju o tom slučaju, a da SDT od 23.12. 2020. godine nije saslušalo Lakić, niti joj omogućilo da u svojstvu oštećene učestvuje u predmetu.

U zaključcima Komisije piše da, u periodu od novembra 2019. godine do 23. decembra 2020. godine, Više državno tužilaštvo u Podgorici nije dostavilo Komisiji zapisnike o saslušanju Marija Miloševića i Milovana Žižića. Takođe, navodi se da, od preuzimanja predmeta u nadležnost Specijalnog državnog tužilaštva 23. decembra 2020. godine, i formiranja novog predmeta otvaranjem istrage od 25. decembra 2020. godine, oštećena Olivera Lakić nije saslušana.

„Tokom perioda u kojem Specijalno državno tužilaštvo vodi istragu, nije data mogućnost oštećenoj da aktivno učestvuje u predmetu (postavlja pitanja svjedocima, okrivljenima), što je u konačnom njeno pravo iz Čl. 282 Zakonika o krivičnom postupku. Nastavljena je praksa da se ne dostavljaju spisi predmeta Komisiji u slučaju Olivere Lakić, iako Komisija ima dozvolu za pristup tajnim podacima najvećeg stepena tajnosti… “, navodi se u zaključcima Komisije.

I u ranijim izvještajima Komisije, konstatuje se da je Više državno tužilaštvo napravilo niz propusta.

„Iz dostupne dokumentacije se vidi da je viša državna tužiteljka Suzana Milić napustila lice mjesta i nije prisustvovala uviđaju u trajanju od sat i po 8. maja prošle godine i da nema podataka da je prisustvovala nastavku uviđaja narednog dana od sedam do devet časova”, naveli su iz Komisije.

Komisija je zaključila i da je pregled vozila novinarke navodno obavljen bez pomjeranja automobila sa lica mjesta, što ,,stvara sumnju u pogledu temeljnosti preduzimanja ove radnje na otkrivanju potencijalnih tragova ili pronalaženja dokaza”. U izvještaju piše da u zapisniku o uviđaju više državne tužiteljke nema naloga policiji da se pregleda automobil Lakićeve.

„U dokumentaciji dostupnoj Komisiji nema izvještaja o vještačenju baterijske lampe i gumene rukavice, pronađenih na licu mjesta”.

Tužiteljka Suzana Milić, koju pominje Komisija u slučaju Lakić, podnijela je ostavku u junu 2022. godine, skupa sa još desetak tužilaca koji su tada  odlučili da napuste tužilačku organizaciju i odu u penziju.

Na slučaju je, dok je bio u nadležnosti Višeg državnog tužilaštva radio tim od pet tužilaca. Pored Suzane Milić, to su:  Vesna Jovićević, Maja Jovanović, Tatjana Begović i Miloš Šoškić.

Vesna Jovićević je, kada i koleginica Milić, penzionisana. Maja Jovanović trenutno je na poziciji vršioca dužnosti vrhovne državne tužiteljke.  Miloš Šoškić sada je u Specijalnom državnom tužilaštvu, a proljetos je predao kandidaturu za glavnog specijalnog tužioca. Šoškić, kako je to konstatovano odlukom Komisije za etički kodeks državnih tužilaca, tokom 2020. godine povrijedio je etički kodeks tužilaca, jer se u javnosti nalazio sa Zoranom Ćoćom Bećirovićem u Delta sitiju u vrijeme kada se dogodio incident sa novinarom Dana Vladimirom Otaševićem, početkom decembra 2019. godine. To, ali ni istrage u napadima na novinare, nijesu ga omele u napredovanju.

Tatjana Begović izabrana je u avgustu prošle godine u Tužilački savjet.

Premijer Dritan Abazović kazao je svojevremeno da misli da će ,,novo tužilaštvo imati priliku da ispravi neke greške prethodnog tužilaštva u slučaju rasvjetljavanja ranjavanja novinarke Olivere Lakić i doći do nalogodavaca tog napada”. Slučaj za sada tapka u mjestu.

SLUČAJ DAMIRE KALAČ: Komisija je u jednom od ranijih izvještaja koji se odnosi na prijetnje Damiri Kalač preko Fejsbuka iz marta 2014. konstatovala grube greške tužilaštva. Naime Osnovno državno tužilaštvo u Rožajama pravi materijalnu grešku i krivičnu prijavu naslovljava na ime Ismara Murića iz Podgorice, lice koje nema nikakve veze sa ovim slučajem, niti se u njemu uopšte pominje.

Ovu nepravilnost uočava zamjenik osnovnog državnog tužioca u Podgorici Ivan Medojević, koji u dopisu od 31. 07 .2015. upozorava kolege iz Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama: „Ocjenom dostavljenih spisa nalazim da je nesporno da je Ismar Ličina, a ne Murić Ismar, kako ste naveli u vašem aktu, objavio sporni komentar na ‘facebook’ stranici Nezavisnog dnevnika Vijesti“.

Imajući u vidu da Ismar Ličina ima prebivališe u Rožajama, dodaje tužilac, a ne u Podgorici, što nedvosmisleno proizilazi iz zapisnika o obavještenju prikupljenom od građanina od 27. 04. 2015. godine, to je mjesto izvršenja ovog krivičnog djela na teritoriji suda u Rožajama.

„Pred kojim ste vi stvarno i mjesno nadležni da postupate. Ukoliko ste suprotnog mišljenja, možete izazvati sukob nadležnosti kod Vrhovnog državnog tužilaštva”, navodi tužilac Medojević.

Komisija konstatuje: Osnovno tužilaštvo Rožaje pravi grubu materijalnu grešku podnoseći krivičnu prijavu protiv Ismara Murića iz Podgorice, lica koje se uopšte ne pominje u ovom predmetu, niti ima bilo kakve veze sa navedenim prijetnjama. Rožajsko tužilaštvo i pored očite sopstvene nadležnosti (osumnjičeni Ismar Ličina je iz Rožaja) pokreće sukob nadležnosti pred Vrhovnim državnim tužilaštvom, gubi spor i na taj način nepotrebno prolongira istragu.

Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama u vrijeme prijetnji novinarki  je – Hajran Kalač. On je na proljeće prošle godine izabran za člana bivšeg Tužilačkog savjeta, a u međuvremenu je otišao u penziju.

SLUČAJ SEADA SADIKOVIĆA: Tokom protekle godine, Komisija za istragu napada na novinare je utvrdila da je u jednom slučaju, napadu na Seada Sadikovića u Bijelom Polju, u martu prošle godine, došlo do drastičnog propusta tužilaštva u istrazi.

Predsjednik Komisije Mihailo Jovović je objasnio da osnovni državni tužilac nije ni pokušao da otkrije zašto na snimku sa nadzorne kamere sa Hipotekarne banke nedostaje desetak ključnih sekundi događaja, kada napadači tuku novinara, uprkos inicijativi policije da se utvrdi zašto fali taj dio snimka, da li ga je neko obrisao ili na drugi način njime manipulisao, i ako jeste, ko je to bio.

Policija u obraćanju tužilaštvu traži da se „utvrde razlozi zbog kojih nedostaje snimak u navedenom vremenu i da se utvrdi da li je neko od lica koja imaju pristup sistemu video nadzora sa eventualnom namjerom brisao ili dorađivao djelove video snimka”, navode i da je potrebno vještačenje u Forenzičkom centru u Danilovgradu.

Osnovna državna tužiteljka u Bijelom Polju Danijela Đuković sužava istragu i izdaje naredbu da vještak, a ne Forenzički centar, utvrdi samo da li su kamere bile u funkciji i da li je snimljen napad.

Sadikovićev advokat Dalibor Kavarić ocjenjuje da je istraga bila spora i nedjelotvorna: ,,Sa predmeta kojim su izvršene inkriminisane radnje nijesu uzeti DNK profili biološkog materijala, niti tragovi papilarnih linija, na osnovu kojih su se mogli nesumljivo identifikovati učinioci, već se tužilaštvo baziralo na svjedoke koji su krivično procesno i tradicionalno najnepouzdaniji dokazni izvori“.

Objašnjava da je glavni pretres u ovom slučaju tek počeo, pa do sada nijesu imali prilike da se žale na neku procesnu radnju.

Kavarić naglašava da ,,postoji nedovoljna institucionalna svijest, odnosno instucionalna ozbiljnost o važnosti misije i uloge novinara u društvu, a njihov posao često nema potrebno razumijevanje, a samim time ni zaštitu od predstavnika državnih organa gonjenja i suđenja”.

Tužiteljka Đuković pokriva isto visoko mjesto u tužilaštvu u Bijelom Polju.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

TURISTIČKA SEZONA 2022.: Patriotsko naštimavanje brojki

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ovogodišnja ljetna turistička sezona najkraća je do sada, sa izuzetkom one u vrijeme epidemije kovida. Veoma je kasno počela, poslije 15. jula i može trajati najduže do 15. ili 20. avgusta. Orijentisana je na regionalno tržište, na siromašniju klijentelu. Broj gostiju iz zemalja Zapadne Evrope je zanemarljiv

 

Da nam ministar ekonomskog razvoja i turizma Goran Đurović nije pojasnio kako je promocija turizma poseban vid patriotizma, ne bismo znali da su pojedine izjave i tekstovi u medijima posvećeni turizmu, sa podacima o podbačaju turističke sezone, nepatriotske aktivnosti usmjerene protiv Vlade i države, koja mora održati imidž turističke sile sa više nego uspješnom turističkom sezonom, bila ona takva ili ne. Patriotski je iznositi naštimovane brojke, vješto ignorisati drugačiju sliku od one koju svaka vlast želi da vidi. Patriotski je, u suštini poručuje ministar, ili politički profitabilno, prosto lagati.

Na sjednici skupštinskog Odbora za turizam, poljoprivredu, ekologiju i prostorno planiranje, koja je početkom ove sedmice održana u Budvi, Đurović je ocijenio  kako je ovogodišnja sezona ,,korektna i uspješna, da je daleko od katastrofalne kako neki žele da je predstave”.

Ministar je kritikovao medije iz susjednih država koji su prenijeli zvanične podatke o zabrinjavajuće lošoj posjeti u Crnoj Gori, polovinom jula, u špicu sezone, uz izjave turističkih radnika, fotografije polupraznih plaža i ugostiteljskih objekata. Zajednički naslov bio je – ,,pukla” sezona na Crnogorskom primorju.

,,Nažalost, i neki regionalni mediji dali su neku dozu ekskluziviteta da pričaju o nečemu što nije tačno, ali i pojedinci koji su dali vjetar u leđa i koji ne shvataju da je promocija turizma jedan čin patriotizma. Vrlo je lako kuditi, ali je pametnije da ne nasijedamo na zamke koje nam konkurencija nameće, koja želi da istakne svoje prednosti i tuđe mane. Zadovoljan sam što crnogorski mediji ne idu u tom pravcu“, kazao je ministar Đurović.

Mogao je ministar turizma najprije označiti premijera Dritana Abazovića kao prvog nepatriotu. On je javno potvrdio da sezona protiče ispod očekivanja, svaljujući dio krivice na turističke radnike i ugostitelje zbog nerealnog povećanja cijena usluga, smještaja, hrane i pića, kao da smo Azurna obala. I  priznao da je sezona u malom zakašnjenju.

Kada su se u Vladi presabrali, nakon odjeka lošeg glasa širom turističkih tržišta, odlučili su da stupe u akciju. Kao po komandi  iz turističkih organizacija primorskih gradova počele su da stižu ohrabrujuće vijesti o talasu masovnih dolazaka  krajem jula i početkom avgusta. Posjeta turista Crnoj Gori počinje da obara rekorde, pa čak i brojke iz mitske sezone, ljeta  2019. Uslijedilo je bombardovanje podacima o broju putnika sa graničnih prelaza, sa aerodroma, koji treba da nas uvjere da,  iako su malo kasnili, turisti  stižu, ispunjavaju sve nade i spasavaju sezonu.

Da je sezona ,,iznad svih očekivanja” uprkos negativnoj propagandi, zaključio je i premijer Abazović na svom tviter nalogu, komentarišući 6 kilometara duge kolone automobila koji se kreću ka Crnoj Gori. Zastoje i višesatno čekanje na granici nije pominjao.

Izgleda da su podaci o broju posjetilaca u Crnoj Gori sa graničnih prelaza vjerodostojniji od onih koji se mogu dobiti od Uprave za statistiku Monstat. Zato je ministar Đurović odlučio da se uputi na granični prelaz Dobrakovo. Iznenada se  30. jula, u društvu ministra unutrašnjih poslova Filipa Adžića, obreo na granici sa Srbijom, kako bi se lično, na licu mjesta, uvjerio u navalicu posjetilaca koji hrle ka Crnogorskom primorju.

,,Na GP Dobrakovo zabilježena je velika frekvencija putnika, što za mene kao ministra u čijoj je nadležnosti turizam, predstavlja veliko zadovoljstvo. Podatak koji sam upravo dobio je da je za 24 dana jula na ovom graničnom prelazu zabilježen prelazak 360.000 putnika, što je 12,55 odsto više u odnosu na 2021. Godinu, a čak 29 odsto više u odnosu na 2019.”, poručio je Đurović.

Putnike je toga dana ministar lično pozdravljao, dijelio im  suvenire sa ,,autentičnim crnogorskim motivima” u znak srdačne dobrodošlice. Sve je ličilo na izbornu kampanju za predstojeće izbore.

Zvaničan i tačan podatak o tome koliko je turista ovoga ljeta posjetilo Crnu Goru nije moguće dobiti. Sve ocjene i brojke koje se iznose su paušalne. Stvarnih podataka nema, jer nema ni evidencije o turističkim kapacitetima sa kojima Crna Gora raspolaže. Ne postoji zvanična metodologija praćenja turista i naplate boravišne takse. Veliki dio turističkog prometa koji se odvija u privatnom smještaju nije  registrovan. Sve ove godine država nije ustanovila sistem evidencije turista. Primjera radi, Budva ima oko 100.000 kreveta u privatnom smještaju, registrovana je tek trećina, 32.000. Zato se političari igraju statistike kako im odgovara.

Lokalne turističke organizacije dužne su da prave sopstvenu procjenu broja neprijavljenih turista u svojim opštinama. Oni to rade na osnovu iznesenog komunalnog otpada, odnosno smeća, sa područja opštine. Tako, odokativno, broju registrovanih turista dodaju određeni procenat neprijavljenih.

Prema posljednjem izvještaju TO Budva o broju gostiju na dan 28. jula to izgleda ovako: U hotelima u Budvi boravi 16.070 gostiju. U privatnom smještaju registrovano je 21.093, dok je procijenjen broj gostiju u privatnom, neprijavljenom smještaju, nevjerovatnih 22.000. Dakle, više neprijavljenih nego registrovanih. To je ukupno oko 60.000 gostiju ili 11 odsto više nego u istom periodu prošloga ljeta.

O kakvom problemu je riječ, govorila je direktorica Nacionalne turističke organizacije Ana Tripković Marković, na sjednici Odbora u Budvi. Ona je ukazala na član 22 stav 18 Zakona o turističkim organizacijama, po kome  procjenu neobuhvaćenog turističkog prometa na nivou opštine vrši lokalna turistička organizacija.

,,Prvo, zakonodavac sam priznaje da nije u stanju da prebroji turiste, a drugo, stavlja ogroman teret na lokalne turističke organizacije, koje po sopstvenom nahođenju vrše procjenu neobuhvaćenog turističkog prometa. Neobuhvaćeni turistički promet kod nas je možda i veći od obuhvaćenog, mi to ne znamo. Ovo otvara ogroman prostor za zloupotrebe i vrlo kreativna tumačenje oko toga koliko se nekome učinilo ili mu se nije učinilo da ima turista kod nas”, kazala je direktorica NTO.

Ona je podsjetila da je ranije, istim zakonom, bilo propisano da Ministarstvo turizma definiše jedinstvenu metodologiju po kojoj se vrši procjena, što je u nekom trenutku izbrisano. ,,Ovo ovako je sve paušalno. I onda imamo situaciju da neko kaže da je fijasko, a neko da je savršena sezona”, ocijenila je Tripković Marković.

Riječ struke slabo se čuje. Turistički eksperti u rijetkim medijskim nastupima složni su u ocjeni da je sezona veoma loša i da podaci sa kojima zvaničnici izlaze u javnost, ne odgovaraju realnoj situaciji.

Parametri su jasni. Ovogodišnja ljetna turistička sezona najkraća je do sada, sa izuzetkom one u vrijeme epidemije kovida. Veoma je kasno počela, poslije 15. jula i može trajati najduže do 15. ili 20. avgusta. Orijentisana je na regionalno tržište, na siromašniju klijentelu. Broj gostiju iz zemalja Zapadne Evrope je zanemarljiv.

Ekskluzivnih, bogatih gostiju na Crnogorskom primorju više nema. Sa izuzetkom par izolovanih hotelsko-apartmanskih kompleksa. Drugo ljeto zaredom zatvoren je i zaključan elitni hotelski rizort Sveti Stefan i Miločer.

Crnogorsko primorje postalo je odredište  masovnog turizma najgore vrste. Veliki broj posjetilaca smješten je u sopstvenim stanovima i vilama u koje vlasnici i njihova rodbina dolaze i po više puta. Oni su broj na graničnim prelazima i dio gužve na plažama. Plaća se ceh euforične gradnje stanova i apartmana u primorskim mjestima koja su izgubila svoj nekadašnji mediteranski duh i izgled.

Branka PLAMENAC

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo