Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Čovjek truje

Objavljeno prije

na

,,Malo je mjesta na planeti kojima je Bog, taj veliki arhitekta svemira, podario toliku ljepotu kao što je to slučaj s Bokom Kotorskom. Nama je ostao onaj lakši dio posla, a to je da tu ljepotu sačuvamo i budemo dobri domaćini svima onima koji žele da uživaju u toj ljepoti”, rekao je krajem jula ministar održivog razvoja i turizma Predrag Sekulić, označavajući početak radova na izgradnji kanalizacione mreže u Kotoru, koji bi trebali da budu završeni 2013. godine. Upravo tada će, kako je svečano obećao predsjednik opštine Budva Lazar Rađenović, biti okončan projekat izgradnje postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda i u ,,prijestonici crnogorskog turizma”. ,,Biće, takođe, izgrađena pripadajuća kolektorska mreža, koja će na moderan način tretirati i odvoditi otpadne vode za naselja Budva – Bečići – Sveti Stefan u kapacitetu od 100.000 ekvivalent-stanovnika, što je dovoljno za potrebe tokom turističke sezone”, dodao je on. Godinu ranije trebalo bi da sličan projekat bude priveden namjeni i u Tivtu. Taj projekat obuhvata radove na rekonstrukciji postojeće i izgradnji nove kanalizacione i vodovodne mreže u dužini od 28 kilometara i izgradnji pet pumpnih stanica u toj najmanjoj bokeljskoj opštini.

Najave realizacije sličnih projekata stižu i iz ostalih gradova na Crnogorskom primorju. Čini se da se konačno razumjelo da su otpadne vode problem ne samo za turizam, kao najvažniju privrednu granu, već i za građane ove zemlje. U protekle tri decenije ne samo da nije bilo značajnih investicionih ulaganja u proširenje kanalizacione infrastrukturne mreže, iako je istovremeno izgrađeno na desetine hiljade objekata, već je i održavanje postojeće bilo svedeno na najmanju mjeru. Procenat priključenosti na kanalizacionu mrežu relativno je mali i odnosi se uglavnom na uža gradska jezgra. Analize pokazuju da oko 40 odsto stanovnika u gradskim područjima nije priključeno na kanalizaciju! Veliki procenat stanovništva za evakuaciju otpadnih voda koristi septičke jame i upojne bunare, a koristeći više od 80 ispusta, otpadne vode se direktno potiskuju u more. Većina projekata u ovoj oblasti radi se uz podršku Svjetske banke i međunarodnih organizacija, uglavnom njemačkih.

Predsjednik opštine Ulcinj Nazif Cungu rekao je da lokalna samouprava ima punu podršku crnogorske Vlade i Svjetske banke da efikasno pristupi rješavanju problema sa smećem i otpadnim vodama u toj opštini. ,,Posebno se to odnosi na kanal Port Milena, jer je to sada imperativ za izgradnju nekih hotelskih kapaciteta”, istakao je on. Naime, vlasnici zemljišta na kojem se nekada nalazio hotel Lido, na samom početku ulcinjske Velike plaže, zatražili su garanciju državnih organa da će se pristupiti rješavanju problema Port Milene kako bi oni krenuli s izgradnjom tog objekta, što je, inače, trebalo da bude urađeno već prije dvije godine. Monitor saznaje da je Cungu apelovao na premijera Igora Lukšića da se to što prije učini kako bi Lido mogao biti izgrađen. Prema projektu, u njegovu gradnju biće uloženo oko 40 miliona eura, što bi moglo da označi početak investicionog ciklusa na najvećem razvojnom resursu Crnogorskog primorja.

Inače, u kanal Port Milena izliva se dvije trećine otpadnih voda grada Ulcinja. Tokom sezone tom području gravitira četiri do pet hiljada turista, a kanal se pretvara u svojevrsnu septičku jamu. Uz asistenciju ranije lokalne uprave u Ulcinju, crnogorska Vlada je, prije svega, zbog interesa vlasnika Solane Veselina Barovića, odlučila da na ranjenoj Port Mileni izgradi velelepni most, koji će koštati čak 14 miliona eura. Primjerenije je, svakako, da se most sagradi za tri do četiri miliona eura, a da se ostala sredstva ulože u rješavanje gorućih ekoloških i infrastrukturnih problema u opštini. To se posebno odnosi na područje Štoja, u zaleđu Velike plaže, đe nema kanalizacije, pa se još uvijek koriste septičke jame. A ljeti na tom području svakodnevno boravi najmanje 50 hiljada turista, što predstavlja ,,tempiranu bombu”.

Slična situacija je i na rijeci Bojani, u kojoj, kako procjenjuju ulcinjski ekolozi, ima oko 50 hiljada tona čvrstog otpada. ,,Grad koji je 1982. godine bio zvanično najčistiji na primorju one velike Jugoslavije postao je odlagalište otpada Crne Gore i Albanije. Jer, zagađuju ga ne samo Ulcinjani i njihovi gosti, već i Podgoričani, Nikšićani i stanovnici Albanije, čije otpadne vode i smeće preko rijeka ulaze u Skadarsko jezero i Bojanu”, navode u ekološkoj organizaciji Zeleni korak.

Tri četvrtine zagađenja u našem podmorju dolazi s kopna, a polovinu od otpada koji se sliva u more čini plastika. Ona stiže s plaža, brodova, turističkih brodica (uključujući i kruzere), iz rijeka, potoka i kanala. Plastičnim kesama potrebne su decenije da se raspadnu, a čak i kada se razgrađuju, polimeri ispuštaju toksične materije. Nedavno su u Jadranu pronađeni i neki kitovi, a za jednog se vjeruje da je čak i uginuo zbog plastike. Otpad u Jadransko more baca oko četiri miliona ljudi koji žive na njegovim obalama, a taj se broj tokom turističke sezone povećava najmanje za šest puta. Jadran je malo i zatvoreno more, koje s Jonskim i Sredozemnim povezuju Otrantska vrata široka samo 70 kilometara. Istraživanja su pokazala da je njegovo dno jedno od najzagađenijih u Evropi. Naši zvaničnici vole u prigodnim govorima isticati da je Jadransko more izvor komparativnih prednosti Crne Gore, iako ova zemlja, na žalost, nema jadransku orijentaciju. A to je nesumnjivo, kako bi ministar kazao, lakši dio posla.

EU i životna sredina

Rješavanje pitanja otpadnih voda i uopšte zagađivanja i odlaganja smeća postalo je prioritet na Crnogorskom primorju koji treba sistematski rješavati. To znači da sve investicije moraju biti održive i usklađene s propisima Evropske unije. „Poglavlje životne sredine biće najveći izazov u pregovorima s EU i u tom procesu neće pomoći deklarisanje Crne Gore kao ekološke države”, ocijenio je osnivač pokreta Zelenih i bivši šef Kancelarije za održivi razvoj Branko Lukovac. Prema njegovim riječima, to je poglavlje veoma velika oblast i, s finansijske tačke gledišta, svakako će biti najzahtjevnije u procesu pregovaranja.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

SVI UHAPŠENI POLICAJCI: Brojka samo raste

Objavljeno prije

na

Objavio:

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora

 

“Nadam se da smo dosadašnjim radom makar malo promijenili percepciju da visoka korupcija prolazi nekaženjeno. Naša misija je da svaki slučaj procesuiramo, kako bi pokazali da niko nije iznad zakona“, rekao je nedavno glavni specijalni tužilac Vladimir Novović.

U prilog njegovim tvrdnjama idu i brojne akcije koje su pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja izvodili od marta 2022.godine kada je imenovan.  Spisak osoba uhapšenih tokom tih akcija je trocifren.

Po nalogu Novovića i njegovih specijalnih tužilaca uhapšeno je više bivših čelnika crnogorskog sudstva, tužilaštva ali najviše osoba iz bezbjednosnog i policijskog sektora.

Prošle sedmice uhapšen je Ilija Vasović, bivši šef kriminalistike u Baru, a nakon što je portal Libertass press objavio prepisku između njega i optuženog šefa kriminalne organizacije koja se bavila švercom cigareta, Aleksandra Mrkića.  Vasoviću tužilaštvo na teret stavlja krivično djelo – stvaranje kriminalne organizacije i produženo krivično djelo zloupotreba službenog položaja.

Poslije hapšenja bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice i predsjednika Privrednog suda Blaža Jovanića prvi na spisku za hapšenje iz bezbjednosnog sektora našao se bivši službenik Agencije za nacionalnu bezbjednost Petar Lazović.

U julu 2022.godine dobio je poziv da se javi službenicima Specijalnog policijskog odjeljenja, što je i uradio i od tada se nalazi u pritvoru. Lazović je u spisima Europola označen kao pripadnik kriminalnog Kavačkog klana, koji se dovodi u vezu sa međunarodnim švercom kokaina. SDT Lazovića sumnjiči za pripadnost kriminalnoj organizaciji, šverc droge, oružja i zloupotrebu položaja.  I pored brojnih optužbi na njegov račun, u podgoričkom Višem sudu mu ni nakon dvije godine nije počelo suđenje niti u jednom slučaju.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 14. juna ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

Rudnika u Mojkovcu neće biti

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Tara resources nije do 25. maja dostavila korigovanu Studiju izvodljivosti, pa se Vlada odlučila za raskid ugovora i naplatu bankarske garancije. Koncesionaru ostaje da se žali Privrednom sudu ili da pokrene arbitražu

 

Vlada će raskinuti ugovor za kompanijom Tara resources, o ekspolataciji rude u rudniku Brskovo kod Mojkovca, saopštio je ministar rudarstva i energetike Saša Mujović. Koncesionar nije u roku koji je istekao 25. maja dostavio Vladi korigovanu Studiju izvodljivosti čime su se stekli uslovi za jednostrani raskid ugovora i naplatu bankarske garancije.

Vlada je zadužila Mujovića da dostavi pisani otkaz koncesionaru, aktivira bankarsku garanciju (500.000 eura) i sprovede sve druge radnje u cilju zaštite prava države. ,,Problem sa kompanijom Tara Resources je bila njihova studija izvodljivosti, koja je u dva navrata dostavljena, ali se oba puta kosila sa zakonima Crne Gore. A znate da je riječ o krovnom dokumentu kojim investitor dokazuje da će rudnik funkcionisati po ekološkim standardima”, naglasio je Mujović.

Tara Resources može se žaliti Privrednom sudu, kao i pokrenuti arbitražu. ,,Na njima je kakva će biti odluka, ali mi smo spremni na sve scenarije i duboko utemeljeni u činjenicama da je pravda na našoj strani i uporedna sudska praksa”, dodao je Mujović.

Projekat otvaranja rudnika je vrijedan 150 miliona eura. Koncesionar je prošle godine saopštio da je uložio 30 miliona, te da od januara 2023. godine plaća koncesionu naknadu koja iznosi blizu 650 hiljada  eura. Nakon osnovnog ugovora iz 2010. godine Vlada je sa Tara Resources potpisala šest aneksa. Posljednjim, u julu 2021. godine, koncesionar je dobio dvije godine da pribavi urbanističko-tehničke uslove. Tumačenja oko toga da li su se stekli razlozi za raskid ugovora, rješila je Međuresorna komisija koja je predložila Vladi da se ugovor raskine.

Premijer Milojko Spajić zatražio je da se pribavi dodatno pravno stručno mišljenje kako bi se otklonio finansijski rizik za državu. Angažovana je advokatska kuća Harrisons. Ministar Saša Mujović je na konferenciji za novinare 21. marta objasnio kako je dobijeno pravno tumačenje da bi jednostranim raskidom ugovora, kakav je bio prijedlog komisije, došli na klizav teren, a postojala bi mogućnost da Tara Resources pokrene međunarodnu arbitražu i ugrozili bi interese Crne Gore. Zato je koncesionaru određen rok 25. maj, da dostavi korigovanu dokumentaciju.

,,Ovo je pobjeda znanja nad neznanjem, istine nad obmanom, dobrom nad lošom namjerom, opštim dobrom nad interesom malog broja osoba”, saopštili su iz Građanske inicijative Zdravi Mojkovac.“Lokalna zajednica je pokazala ogromnu snagu i izrazito visoku svijest. Nisu nasjeli na priče ‘o zlatnim brdima i dolinama’ koje su plasirali kompanija i njihovi pomagači, kako iz prethodne tako i sadašnje vlasti.“ Oni su pozvali obrađivače nacrta prostornog plana Crne Gore do 2030. godine da uklone iz tog dokumenta sve što je vezano za rudarske aktivnosti na Brskovu.

P. NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SUDSKA PRAKSA IZMEĐU NAVIKA I PRAVA: Klin, ploča i pritvor

Objavljeno prije

na

Objavio:

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora usaglase sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi

 

Ustavni sud Crne Gore je adresa na koju nezadovoljne stranke traže pravni lijek kada smatraju da im je nanijeta nepravda. No o njihovim odlukama i mišljenju, svjedoci smo, u javnosti se govori zavisno od slučaja i toga da li i kome odgovara ono što su oni utvrdili. I ne samo u javnosti. Podjednaka selektivnost, da pročitaju i usvoje mišljenje sudija Ustavnog suda, prisutna je i kod sudija Višeg suda. Opet zavisno od slučaja do slučaja. To je najuočljivije kada se govori o pritvorskim predmetima u kojima sudije Ustavnog i Višeg suda, u većini slučajeva, imaju različita mišljenja. Od kojih ne odustaju.

Tako postoje već tri žalbe koje su na rješenje o pritvoru pisali advokati bivšeg specijalnog tužioca Saše Čađenovića, a koje su sudije Ustavnog suda usvojile. Te odluke, izgleda, ne zanimaju sutkinju specijalnog odjeljenja Višeg suda Nadu Rabrenović. Baš kao što je ne dotiču ni one koje su sudije Ustavnog suda usvojile u slučaju Miloša Medenice, sina bivše predsjednice Vrhovnog suda Vesne Medenice. U njegovom slučaju i sudije Apelacionog suda su, prilikom donošenja odluke o ukidanju rješenja kojim mu se produžava pritvor, ukazale na odluku Ustavnog suda, ali ni to nije uticalo na odluku sutkinje Rabrenović.

Tako je Medenica u pritvoru više od dvije godine, kao jedini član kriminalne grupe, koju je, prema tvrdnjama Specijalnog tužilaštva, lično formirao. A suđenje nije odmaklo dalje od početka, tačnije ni do danas nijesu saslušani svi optuženi. Tako se pritvori, saglasni su brojni pravnici, pretvaraju u kaznu.

To smatra i advokatica Andrijana Razić. Ona kaže kako je u Crnoj Gori pritvor – suprotno zakonu, Ustavu, međunarodnim standardima – postao pravilo, a ne strogi izuzetak, kako bi trebalo i moralo da bude.„Postala je, nažalost, uobičajena praksa da se onoga momenta kad se odredi pritvor bilo kojem uhapšenom ili osumnjičenom licu, već podrazumijeva provizorno osuđujuća presuda, da bi se pokrilo trajanje tog pritvora. To je zastrašujuća praksa koju primjenjuju sudovi odavno“, smatra Razić.

Bivša zastupnica Crne Gore pred Evropskim sudom Valentina Pavličić ukazuje da je neophodno da postoji kvalitetniji dijalog između Ustavnog sudstva i redovnog sudstva. Taj  dijalog ne postoji. „Imamo situaciju da Ustavni sud utvrđuje povrede ljudskih prava, a da se one na identičan način ne verifukuju kod redovnog sudstva. Uvijek kažem da je bolje da se učimo na tuđim greškama i vidimo kako je praksa u regionu ili uopšte regulisala ta pitanja, a da izbjegnemo greške koja će država sjutra morati da ispravlja ili plaća. Međutim, to je nemoguće uraditi dok se ne utvrdi individualna profesionalna odgovornost“, kazala je ona.

Pavličić je pojasnila da se individualna profesionalna odgovornost ne odnosi na izraženo mišljenje sudija u njihovoj odluci. “Ali, ako Ustavni sud kao zadnja brana i zadnji branik prava na nacionalnom nivou, primijeni određene međunarodne standarde ono što je najmanje očekivati ja da se njegovim primjerom povode i ostali sudovi. Tim prije što nemam dilemu da ti predmeti neće, u konačnom, doći pred Evropski sud“, kaže Pavličić. Zato ne krije čuđenje što krivično odjeljenje Vrhovnog suda ne zasjeda i razmatra šta je to Ustavni sud vodilo u pogledu ukidnih razloga odluka o produženju pritvora. I da, ako imaju različite stavove po tim pitanjima, ukrste argumente.

Kada je riječ o dugom trajanju pritvora Pavličić dodaje da nije dobro za Crnu Goru i njen pravosudni sistem da postoji, kako ocjenjuje, ozbiljan zaostatak u rješavanju te vrste predmeta. „Kao neko ko je bio i predsjednik tog odjeljenja, prema onome što ja znam, nema te države koja će moći u realnom periodu da presudi 170 predmeta organizovanog kriminala. I dobijamo sporu pravdu. Onda neko bude tri godine u pritvoru i nakon toga mora biti pušten jer država nije u stanju da izvrši svoje obeveze  i obezbijedi pravo na pravično suđenje u razumnim rokovima, Prema nekim pokazateljima, nama su rokovi po 196 dana trajanja postupaka“, dodaje ona.

Pavličić ukazuje da je neophodno da rukovodioci redovne pravne vlasti i Ustavnog  suda zauzmu jedinstvene stavove. “U nekim predmetima već tri puta se ukidaju redovne odluke sudova. To će biti problematizovano od strane Evropskog suda jer će reći da mi ne poštujemo naš pravni sistem. Čak je Apelacioni sud ukazao Višem na odluku Ustavnog suda i ukinuo neka rješenja o pritvoru vraćajući ih Višem sudu na ponovno odlučivanje. I Viši sud je donio istu odluku. To je taj ping- pong postupak koji je prisutan apsolutno u svim procesima u Crnoj Gori – i krivičnim i parničnim. I to će nam se vratiti kao bumerang. Zato sam, i kao zastupnik pred Evropskim sudom, zagovarala potrebu da se ona sredstva koja se odlivaju iz budžeta na tu vrstu odšteta isplaćuju iz budžeta onih institucija gdje je napravljena ta povreda.”

Pavličić smatra da bi tek tada sudovi vodili računa kada se ukine rješenje Ustavnog suda da to obrazloženje ne bude copy paste već da se dobro razmotri i argumentuje. “Sudovi po tom pitanju moraju biti na visini zadatka. Oni sada to, nažalost, nisu i tu treba uraditi dosta toga kako bi se stanje popravilo”.

Pavličić smatra da koliko god pričali o vetingu, kojem se ne protivi, postavlja se pitanje ko da ga sprovede. “Parlament? Pa to neće prihvatiti nijedan naš međunarodni partner. To jedino mogu biti nezavisne komisija od strane međunarodnih eksperata. I  da se prvo vetinguju tijela koja biraju tužioce i sudije, a ne da tamo sjede lica iz reda uglednih pravnika koji su najmanje ugledni u tom smislu stručnosti ali su predstavnici određenih političih grupacija. I da po tom kriterijumu biraju kandidate…”,  zaključuje ona.

Direktorica Direktorata ljudskih i manjinskih prava, Mirjana Pajković, ukazala je nedavno da se dešava da odluke o lišenju slobode budu zakonite u smislu nacionalnog zakonodavstva, a da sa stanovišta Konvencije budu prilično proizvoljne ili protivne.

„U praksi se nailazi na krovne primjere kršenja zakonitosti odluke o lišenju slobode kao što su samo formalno pokrivenost nacionalnim zakonom, korišćenje stereotipnih formulacija uz odsustvo relevantnih dokaza o odluci za lišenje slobode, nepreispitivanje blažih mjera, ali i nepoštovanje zakonskih rokova o produženju pritvora i nepoštovanje odluke Ustavnog suda“, rekla je Pajković.

Prema njenim riječima, praksa Evropskog suda za ljudska prava daje jasne smjernice ukazujući da postojanje osnova sumnje kao uslova za određenje pritvora, protokom vremena, ne može biti dovoljan razlog da se pritvor produži. „Razlozi da se produži pritvor moraju biti relevantni, dovoljni i moraju biti sadržani u odluci o pritvoru. Odsustvo takvih razloga u obrazloženju odluke nije rijedak primjer u nacionalnim pravnim sistemima. Zbog toga je potrebno navesti šta se u praksi Evropskog suda smatra relevantnim i dovoljnim razlozima“, navela je Pajković.

Osumnjičeni i optuženi u pritvoru, neki i godinama, čekaju da se domaća pravila o određivanju i produženju pritvora standardizuju sa preporukama Evropskog suda. Odgovornima se ne žuri pošto njihove greške, po pravilu, plaća neko drugi.

Svetlana ĐOKIĆ   

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo