Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Koga je profesor prozvao

Objavljeno prije

na

Draško Vuković (34) je uveden u sudnicu sa lisicama na rukama, neuobičajeno za svjedoke-saradnike. Predstavio se i na pitanje sudije da li želi da saslušanje bude otvoreno za javnost, dosta uplašeno odgovorio da ,,nema potrebe”. Iz publike su dvije starije gospođe povikale: ,,E sokole, šta ti je to trebalo, deda Milisav ti se sada u grobu prevrće.” Tako je u ponedjeljak u sudnici Specijalnog suda u Beogradu počelo dvodnevno svjedočenje Draška Vukovića, trećeg po redu svjedoka-saradnika u procesu protiv narko grupe kojoj je na čelu Darko Šarić.

Izvještači iz sudnice su naveli da je Vuković, ,,nezaposleni profesor” iz Berana, imao nekoliko kilograma više nego što ga javnost pamti sa rijetkih fotografija koje su objavljivanje u medijima, bio je uredno podšišan, obučen u crno. Nije sjeo na optuženičku klupu, odmah su mu skinute lisice i on je stao pored klupe za svjedoke.

Vuković se, poslije dvije godine bjekstva, 11. oktobra ove godine predao srpskim pravosudnim vlastima. On se u februaru 2010. predao policiji u Beranama, ali je pušten jer kao crnogorski državljanin tada nije mogao da bude izručen Srbiji.

Poslije potpisivanja sporazuma o izručenju državljana između Crne Gore i Srbije, u oktobru 2010. godine Vukoviću se gubi trag. Tabloid Alo navodi da pred sudom Vuković nije govorio o razlozima zbog kojih se predao, ali da se plašio za svoj i život svoje porodice.

Mjesec dana prije nego što se pojavio u Beogradu, vodio je pregovore sa Tužilaštvom za organizovani kriminal. Vuković je obavijestio tužilaštvo da je spreman da sarađuje, da bi zatim obavio desetak razgovora sa zamjenikom tužioca i predao svojeručno napisanu izjavu kojom priznaje krivicu, ali usput i tereti ostale, navele su Večernje novosti.

Sve što je napisao, Vuković je u ponedjeljak u nastavku glavnog pretresa počeo i usmeno da izlaže. Prema nezvaničnim informacijama, prenosi Kurir, na jednom od sastanaka s tužilaštvom prije dobijanja statusa Vuković je govorio i o lokaciji na kojoj je utočište pronašao narko-bos Darko Šarić.

Draško Vuković je sedmooptuženi u optužnici za šverc kokaina iz Južne Amerike i Italije u kojoj se, pored njega i Šarića, tereti još 18 osoba. Vođa grupe Darko Šarić, Goran Soković i još četvorica optuženih su i dalje u bjekstvu, pa im se sudi u odsustvu. Ostalih 11 optuženih koji su u pritvoru, negirali su krivicu i učešće u švercu više od 2,5 tona kokaina iz Latinske Amerike u Zapadnu Evropu. Dvojica optuženih Radan Adamović i Nebojša Joksović ranije su dobili status svjedoka saradnika.

Da bi optuženi mogao da dobije status svjedoka saradnika, odnosno privilegiju da mu za krivično djelo bude izrečena znatno blaža kazna, potrebno je da prizna krivicu, potvrdi optužnicu i svojom izjavom potkrijepi dokaze protiv drugih optuženih.

Šta je i koga je Draško Vuković pomenuo iza zatvorenih vrata službena je tajna koju nisu htjeli da otkriju ni advokati optuženih pripadnika Šarićevog klana. U beogradskim medijima se špekuliše da bi Vuković, mogao istragu da dovede i do nekoliko srpsko-crnogorskih bosova koji u trgovini drogom drže primat u zemljama Južne Amerike, a koji su glavni snabdjevači klanova kojima rukovode ljudi sa ovih prostora.

Za sada je prema dnevniku Blic poznato da je u svjedočenju Vuković pomenuo imena nekoliko Crnogoraca koji su bili u poslu sa švercom droge, zbog koje se sudi Šarićevom klanu, a kojih nema na spisku optuženih.

Poslije Nebojše Joksovića, koji je prvi dobio status svjedoka saradnika protiv Šarića, a koji je potvrdio navode optužnice, Vuković u postupak za status mogao je ući samo ukoliko ponudi daleko značajnije informacije, kojih nema u sadašnjoj optužnici. Ti podaci srpsko tužilaštvo i policiju bi mogli da dovedu do zvučnih imena srpskog podzemlja u Južnoj Americi, a koji su bili u poslu sa Šarićem.

Koliko Vukovićevo svjedočenje i saznanja mogu da ugroze Šarića, kazuje i činjenica da je 7. novembra, nepunih mjesec dana pošto se predao i samo devet dana prije nego što je i zvanično dobio status svjedoka-saradnika, lokal u Beranama za koji se tvrdi da je njegov potpuno uništen u podmetnutoj eksploziji. To je protumačeno kao upozorenje Vukoviću jer je ranije na istovjetan način prijećeno i drugom svjedoku-saradniku Joksoviću.

Vuković je, prema onome što saznaju Večernje novosti ispričao da nije bio toliko blizak sa Darkom Šarićem, sa kojim je nekoliko puta sjedio u istom društvu. Međutim, tvrdio je da je on bio glavni, što je zaključio iz razgovora sa ostalim akterima šverca, naročito sa Željkom Vujanovićem, kome je prenosio stanje na terenu. Vujanović je, prema optužnici, bio posrednik između Šarića i njegovih „jurišnika”.

Vuković je ispričao da je njegov zadatak bio nabavka kokaina u Južnoj Americi i njen transport u Evropu. Po njegovim tvrdnjama, kokain su kupovali od kolumbijskih narkokartela.

Prema informacijama Blica, Vuković je detaljno pričao o krijumčarenju kokaina iz Južne Amerike jer je bio dio ekipe koja je često putovala u Urugvaj i organizovala šverc kokaina u Evropu. Vuković je, po nalogu Šarića, u Urugvaju bio i u septembru i oktobru 2009. kada je učestvovao u kupovini 2,1 tone kokaina, koja je potom zaplijenjena u akciji Balkanski ratnik.

Večernje novosti pišu da je Šarićeva kriminalna grupa funkcionisala kao dobro organizovano preduzeće, a između sebe su govorili da su ,,jedna firma”. Tačno se znalo šta je čije zaduženje, vođena je precizna evidencija o nabavci kokaina, njegovoj prodaji, a svaki pripadnik grupe morao je da ispostavi svoje troškove. ,,Slikovito govoreći, ako je neko kupio samo patike, to je moralo da bude ubilježeno u njihovim knjigama”, kazao je sagovornik Kurira

Vuković je u skoro tročasovnom svjedočenju pred Specijalnim sudom u ponedjeljak detaljno ispričao kako je Darko Šarić organizovao krijumčarenje više od dvije tone kokaina iz Južne Amerike, saznaje Blic. Tim svjedočenjem je Vuković potvrdio navode tužilaštva.

Politika piše da je drugog dana svjedočenja bez prisustva javnosti, u utorak, Vuković teško teretio Šarića. Navodno je otkrio nepoznate pojedinosti o nabavci narkotika iz Argentine.

Svjedočenje Vukovića bi moglo da razriješi i ko su ljudi od kojih je kupljena droga. Članovi grupe tokom boravka u Južnoj Americi komunicirali su putem telefona, SMS, elektronskom poštom sa različitih javnih mjesta i tako prenosili uputstva od organizatora. Prema informacijama Politike, Vuković je opisao lanac komunikacije, naveo šifrovane nadimke i potvrdio da je naloge Vujanovića prenosio Draganu Labudoviću. Vujanović je sa teritorije Srbije prenosio informacije Šariću, čiji je tajni nadimak bio ,,Zoki”, kao i Sokoviću, sa pseudonimima ,,Gog” i ,,Popola”.. On je u komunikaciji sa ostalim Šarićevim saradnicima oslovljavan po nadimku ,,Beranac” ili ,,Ken”.

Vuković je svjedočio i o događaju u noći između 12. i 13. oktobra 2009, u Argentini kada su Marko Pandrc, Boško Nedić, Nenad Novaković, ,,Kalipso”, ,,Maja” i još neki zasad neidentifikovani članovi klana prebacili 2.174 kilograma kokaina iz iznajmljene kuće u Argentini, u blizini urugvajskih teritorijalnih voda, na jahtu Maui. Kokain su spakovali u 1.917 paketa i raspodjelili ih u 55 torbi, a zatim u noći između 12. i 13. oktobra cio tovar prenijeli gumenim čamcima na Maui, koju je prethodno kupio Anastazije Martinčić za 265.000 dolara.

Plan je bio da kokain gumenim čamcima sa jahte Maui bude prevezen do prekookeanskog broda Pirgos, gdje je planirano da drogu preuzme okrivljeni Miloš Cajić i preko Atlantskog okeana prebaci do Evrope. Pirgos je 12. oktobra uplovio u urugvajske teritorijalne vode, ali je transfer spriječila policija.

Vuković je, kako nezvanično saznaje Politika, priznao da su Labudović i on kupili avionske karte za Martinčića i dali mu novac za put. Potvrdio je i navod optužnice da je Labudović u stanu u Beogradu držao novac pribavljen trgovinom drogom. U tom stanu 20. oktobra 2009. srpska policija je našla 544.430 eura.

Draško Vuković je za Urugvaj iz Srbije krenuo 30. avgusta preko prelaza Batrovci, na kojem je upotrebio falsifikovani pasoš na ime Miloša Krpovića. Krpović je takođe bio pripadnik klana i u njegom stanu u Beogradu ubrzo poslije zapljene droge u Urugvaju nađeno je više od pola miliona eura.

Prema Kuriru Vuković je tokom svjedočenja bio prilično miran i staložen. ,,Djelovao je mnogo opuštenije nego druga dvojica već saslušanih svjedoka-saradnika Nebojša Joksović i Radan Adamović,” kazao je izvor Kurira koji je podsjetio da je Joksović saslušan tek iz drugog pokušaja, jer mu je prilikom prvog iznenada pozlilo u zgradi suda. Vuković je kao tužiočev svjedok po mišljenju mnogih ,,najopasniji” po odbjeglog Pljevljaka, ali i po ostale protiv kojih se vodi postupak.

Bjekstvo, ali ne spektakularno

Draško Vuković je detaljno iznio kako je droga kupovana u Južnoj Americi i dalje transportovana u Dansku i zemlje Skandinavskog poluostrva, gdje su imali razgranatu mrežu preprodavaca. To bi moglo da inicira pokretanje još jednog postupka protiv Darka Šarića, jer je Vuković ispričao da se on trgovinom kokaina uveliko bavio još 2005.

,,Ispričao je da je on učestvovao u švercu kokaina još 2005. i 2006, što je period koji nije obuhvaćen postojećim optužnicama. Potvrdio je da je bio uhapšen u Danskoj, iz čijeg je zatvora uspio da pobjegne u aprilu 2007”, kazao je izvor Kurira iz srpskog pravosuđa.

Vuković je naveo da se bjekstvo nije odigralo onako kako je to predstavljeno u medijima. ,,Bjekstvo iz zatvora Frederiksund u Kopenhagenu, kako je ispričao, nije bilo ni blizu spektakularnog. Iz slabo čuvane kuće, navodno, pritvorenici su čak naručivali brzu hranu, pa je on iskoristio da prilikom jedne isporuke pice išeta s raznosačem”, prenio je sagovornik Kurira.

Milan BOŠKOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

DRŽAVA I MONTENEGRO PETROL: Hoće li građani opet platiti krađu šljunka

Objavljeno prije

na

Objavio:

Montenergo Petrol pred Privrednim sudom od države traži da mu plati četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka

 

U Privrednom sudu u Podgorici, kod sutkinje Nine Jovović, protekle sedmice, održano je pripremno ročište po tužbi Montenegro Petrola protiv države.

Navedena firma traži od države odštetu od četiri miliona eura. Predstojeće suđenje ima veliki značaj jer će biti jedan od sudskih epiloga višedecenijeske krađe šljunka iz crnogorskih rijeka.

Montenegro Petrol tuži državu jer su uz veliku medijsku pažnju i uz prisustvo najviših državnih zvaničnika 13. februara prošle godine  srušeni njegovi nelegalni objekti za proizvodnju šljunka. Taj događaj tadašnji premijer Dritan Abazović ocijenio je kao početak borbe protiv građevinske mafije i najavio da je  država konačno riješila da stane na put višedecenijskoj krađi šljunka.

Prije samog rušenja, Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma je 7. februara 2023. predložilo Vladi da donese zaključak o proglašenju ekološke katastrofe u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

U predlogu se navodi da je ovo Ministarstvo i Agencija za zaštitu životne sredine analiziralo negativan uticaj postojećih objekata, postrojenja koja negativno utiču na životnu sredinu i vodostaj rijeka na način što iste u fazi rada kao i u mirovanju emituju i ispuštaju štetne materije čime direktno ugoržavaju vodovizvorište. Zatražilo se hitno rušenje objekata.

Vlada je 9. februara 2023. razmotrila Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna sa elementima ekološke katastrofe. Usvojila je Vlada tada Informaciju o potrebi hitne primjene mjera sanacije terena uz obale ove dvije rrijeke.

Zaduženo je Ministarstvo ekologije, prostornog planiranja i urbanizma i Agencija za zaštitu životne sredine da hitno uklone i sruše objekte u zahvatu vodoizvorišta Bolje sestre, pojas uz rijeke Morača i Cijevna.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

UBISTVO EDMONDA MUSTAFE U BARU: Je li država zatajila

Objavljeno prije

na

Objavio:

Nakon ubistva Baranina, mediji su objavili da su ga nadzirali policajci. Upravo zato nameće se pitanje  kako se onda našao na meti ubica. Ko je zatajio i procijenio da mu ne treba policijska zaštita, nakon što je istražnim organima saopštio svoja saznanja, ali i strah da mu je bezbjednost ugrožena

 

Nakon dugog zatišja pripadnici kriminanih grupa su u utorak pokazali smjelost koju su godinama ranije iskazivali ubijajući svoje mete ne mareći za doba dana, mjesto, niti da li će biti nevino stradalih.

Na nepunih 200 metara od stanice barske policije hicima iz automatske puške je ubijen Baranin Edmond Mustafa, koji je u bezbjednosnim službama označen kao član škaljarskog klana. Ubica mu je nešto poslije devet sati prišao s leđa i u njega ispalio, prema prvim informacijama, čak 12 hitaca.

Dvadesetdevetogodišnjak je na mjestu ostao mrtav, a ubica je pobjegao električnim trotinetom. Uslijedila je policijska potraga za ubicom koja je rezultirala hapšenjem Baranina 27.godišnjeg Dina Ibrahimovića.

„U roku manjem od pola sata su locirali lice za koje su postojali osnova sumnja odnosno postojali indikatori da se radi o izvršiocu ovog krivičnog djela koji je u roku od pola sata u naselju Bjelište lociran, sustignut u bjekstvu, savladan i doveden u službene prostorije odjeljenja bezbjednosti Bar. Prilikom bjekstva ovog lica isti je koristio moped- električni trotinet, kacigu na glavi, a u neposrednoj blizini ovog lica pronađena je automatska puška za koju se sumnja da je korišćena u izvršenju ovog krivičnog djela, saopštio je medijima Lazar Šćepanović, v.d.pomoćnika direktora Uprave policije.

Samo nekoliko sati nakon zločina, osumnjičeni Ibrahimović priveden je dežurnoj tužiteljki Ireni Burić, ali o zločinu nije želio da govori. To je novinarima kazao njegov advokat Damir Lekić.

„Dinu Ibrahimoviću je stavljeno na teret dva krivična djela. Ubistvo i nedozvoljeno držanje oružja i eksplozivnih materija. Nakon što je od strane državne tužiteljke poučen o svojim pravima i obavezama, i nakon što je obavio poverljiv razgovor sa braniocima, on je iskoristio zakonsko pravo i branio se ćutanjem, što znači da nije iznosio odbranu i nije ni odgovarao na pitanja državne tužiteljke, kazao je advokat Lekić.

Žrtva i osumnjičeni za ubistvo su poznati istražiteljima. Kako tvrde iz bezbjednosnih službi, osim što su pripadali istoj kriminalnoj organizaciji, nekada su bili i bliski prijatelji.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka prvog marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

VLADA I PROSVJETA: Bolje tri dan štrajkovati, nego tri mjeseca pregovarati

Objavljeno prije

na

Objavio:

Razočaranost roditelja i podsmijeh učenika pratili su tri dana štrajka, do koga je došlo zbog neodgovornosti vlasti da se suoči sa problemom. Kad prijetnje i političke egzibicije nijesu uspjele, dogovor je postignut za tri dana, nakon tri mjeseca ignorisanja

 

 

,,Oćemo li kupat đecu ili ne”, jedan je od duhovitih komentara na društvenim mrežama tokom neizvjesnosti oko odlaska učenika u školu. U nedjelju veče roditelji i učenici su  do  kasno čekali što će im nastavnici javiti: ide li se ili ne ide sjutra u školu? Većina učenika u školu ipak nije išla. Javnost je pratila kako vlast pokušava da se što prije izvuče iz neugodne situacije u koju je sebe dovela.

Nakon tri dana štrajka, Sindikat prosvjete i Vlada postigli su sporazum. Koeficijenti u prosvjeti će se uvećati od 1. jula za 10 odsto, a od 1. septebra najmanje 17 odsto. Dogovor je postignut nakon trosatnih pregovora na sjednici Glavnog odbora Sindikata prosvjete kojoj su prisustvovali premijer Milojko Spajić i  ministri prosvjete i finansija, Anđela Jakšić-Stojanović i Novica Vuković. Premijer i ministar prosvjete skoro cijeli februar nijesu imali kad da se sastanu sa prosvjetarima, zbog ranije preuzetih obaveza i putovanja.

Da je prosvjeta ovoj, kao i prethodnim vladama, sporedna briga  bilo je jasno kada su prosvjetni radnici iz medija saznali da neće biti ništa od već dogovorenog povećana plate koje su očekivali od januara ove godine.

Prosvjetari su tražili da se poštuje Granski kolektivni ugovor, prema kojem ih je sljedovalo 10 odsto bruto povećanja od 1. januara ove godine. Iz Vlade su im odgovorili da Ministartsvo finansija taj trošak nije planiralo, te da su za to kria prošla  Vlada. Sindikat je krajem decembra organizovao štrajk upoozorenja,  i dao  rok do kraja januara za dogovor  o povećanju zarada. Ako dogovora ne bude, najavili su – štrajk. Radna grupa u kojoj su predstavnici ministarstva i sindikata nije se sastajala nakon srijede, 7. februara, kada su imali prvi i jedini sastanak. Tada su nadležne obavijestili  da 19. februara kreću u štrajk.

Iako je Sindikat uporno tražio nastavak pregovora oni nijesu uslijedili uglavnom zbog zauzetosti premijera i ministra finansija. Ministarstvo prosvjete je dan prije zakazanog štrajka pozvalo prosvjetare na dogovor i tražilo da se štrajk odgodi. Odgađanje je odbijeno, a razredne starješine su porukama  obavještavale roditelje da li će im djeca u ponedjeljak ići u školu.

I u Ministarstvu kao da su znali da do dogovora neće doći, pa su za nedjelju, danu pregovora sa sindikatom, direktori obrazovnih ustanova, u grupama,  čekali na sastanak sa ministarkom Jakšić-Stojanović. Dio javnosti je  ovo vidio kao disciplinovanje direktora. Ministarka je izjavila da je njena zakonska obaveza da upozna direktore sa njihovim pravima i obavezama.

,,U nedelju ujutru imali smo 160 škola sa 50 odsto štrajkača. Poslije sastanka sa ministarkom 138 skola. Šta je bilo u nedelju veče i ponedeljak ujutru ne mogu vam reći”, izjavio je predsjednik Sindikata prosvjete Radomir Božović.

Sindikat je optužio ministarstvo da su dali instrukcije direktorima škola da štrajkače prebroje i da im ukažu kako mogu dobiti otkaze. U zastašivanje su se uključili i pojedini, od ranije poznati, pravni eksperti. Tako je profesorica radnog prava Vesna Simović-Zvicer konstatovala da,   ako bi sud utvrdio da je štrajk nezakonit onda, shodno zakonu, veliki broj prosvjetnih radnika mogao dobiti otkaz.

Na dan početka štrajka, Ministarstvo je Zaštitniku imovinsko-pravnih interesa Crne Gore uputili zahtjev za pokretanje postupka za utvrđivanje nezakonitosti, a sve sa ciljem iniciranja postupka pred Osnovnim sudom u Podgorici. Iz tog resora navode da su predstavnici Sindikata 7. februara 2024. dostavili ministarstvu odluku o stupanju u generalni štrajk, kao i odluku o minimumu procesa rada, koje su, kako tvrde, jednostrano donijeli. Iz Osnovnog suda su odgovorili da će hitno razmotriti ovu tužbu.

Iz Sindikata su  sredinom ovog mjeseca kod Agencije za mirno rješavanje sporova pokrenuli postupak kojim bi se utvrdio minimum  procesa rada.  Oni napominju da su proteklih osam godina, od donošenja Zakona o štrajku 2015, raznim vladama i resornim ministarstvima upućivali zahtjeve za utvrđivanje i donošenje akta o minimumu procesa rada. Oni su to ignorisali iako je iniciranje dogovora njihova obaveza, predviđena 90 dana od donošenja zakona. Kako to nije urađeno za osam godina iz Sindikata ističu da se Vlada uporno poziva na Uredbu iz 2006. godine kojom je štrajk u predškolskim i ustanovama osnovnog obrazovanja potpuno zabranjen, i koja omogućava direktorima da zaposlenima daju otkaze i pri pomisli na štrajk.

Nakon dogovora, obje strane su najavile povlačenje tužbi.

Da se sve dodatno zaoštri potrudila se i policija. Potpredsjednik Sindikata prosvejte Jovan Drašković kazao je u ponedjeljak da su policijski službenici obilazili ustanove u štrajku. ,,Službenici Uprave policije posjetili su mnoge podgoričke, ali i crnogorske ustanove. Tražili su razne, vrlo čudne informacije: kako se odvija nastava, a to pita inspektor za kriminalitet, bez ikakvog naloga… U školi u kojoj ja radim bio je inspektor za ekonomski kriminalitet koji je pitao kako se nastava planira, njegov kolega kasnije je zvao upravu i pitao za dodatne informacije u vezi sa nastavom”, kazao je Drašković. On je tražio od nadležnih da objasne ko je donio takvu odluku i čemu ta ispitivanja služe.

Objavljena je informacija da je policajac u školi u Rožajama fotografisao zaposlene. Uprava policije je saopštila da istražuju taj slučaj. Rukovodilac Osnovnog državnog tužilaštva u Rožajama Aldin Kalač kazao je da su profesori iz Srednje stručne škole u tom gradu podnijeli prijavu ODT protiv F. M. zbog krivičnih djela neovlašćeno fotografisanje i zloupotreba službenog položaja.

Iz Ministarstva prosvjete su se branili da je policicija obilazila škole samoinicijativno. Iz Uprave policije je saopšteno da su njihovi službenici škole obilazili u skladu sa Zakonom o unutrašnjim poslovima. ,,Obilazak je izvršen, između ostalog, i radi upoznavanja sa činjenicama u odnosu na vrijeme, mjesto, obim, tok i način održavanja štrajka i mogućih neprijavljenih javnih okupljanja sa stanovišta javnog reda i mira i bezbjednosti građana, a posebno učenika”.

Štrajk je, naravno dobio i političku dimenziju. Opozicija je bila jednoglasna u kritici nedemokratskih, neki su pominjali i staljinističke metode, nove vlasti.

Samo dan prije dogovora premijer Spajić je izjavio da mu nije jasno što prosvjetari traže i da neće popustiti pred njihovim pritiskom. Iz njegove partije su sindikalcima prebacivali da se baš i nijesu bunili za DPS zemana. ,,Voljela bih da se Sindikat prosvjete borio proteklih devet godina”, izjavila je ministarka Jakšić-Stojanović.

Predsjednik Crne Gore Jakov Milatović, je prekorio partijske kolege.   Pozvao je Vladu da odgovornije uđe u razgovore sa Sindikatom prosvjete. Povodom štrajka prosvjetara, kazao da je zabrinjavajuće to što su  mnogi roditelji tek u nedjelju saznali da im djeca neće moći da idu u školu jer neće biti nastave. ,,Zaista ne znam kako smo došli u ovu situaciju u kojoj djeca najviše ispaštaju”.

Ostali sindikati dali su podršku Sindikatu prosvjete. Jedan od mnogobrojnijih, Sindikat zdravstva istakao je da Vlada Crne Gore beskrupulozno i arogantno krši granski kolektivni ugovor: ,,Ukoliko Vlada Crne Gore obesmisli kolektivno pregovaranje i prekrši granski kolektivni ugovor Sindikata prosvjete onda je potpuno jasno da sindikalne organizacije treba transformisati u sportsko rekreativna društva i agencije za kupovinu roba i usluga na rate”.

Iz Sindikata Uprave i pravosuđa smatraju da se to upravo i dešava. Nakon dogovora Vlade i Sindikata prosvjete, predsjednik Sindikata uprave i pravosuđa Nenad Rakočević upozorio je da ,,premještanje tabela sa koeficijentima iz Granskog kolektivnog ugovora u novi Zakon o zaradama, koje je predviđeno Sporazumom premijera Milojka Spajića sa Sindikatom prosvjete, znači da se o visini zarada i koeficijenata neće pitati zaposleni, već skupštinska većina ili Vlada”. Iz ovog sindikata su upozorili da je značenje tih namjera uvod u autokratiju.

U vrijeme prošle autokratije najveći štrajk prosvjetara desio se 2002. Trajao je 10. mjeseci, okončan je povišicom od osam procenata, nakon štrajka glađu prosvjetnih radnika u Bijelom Polju. Tokom ovog štrajka i prosvjetari u Pljevljima iskazali su svoju spremnost da ako sve potraje stupe u štrajk glađu.

Kada se o prosvjeti radi, sem priče o platama u drugim promjenama nijesmo puno odmakli. Nakon promjene vlasti premijer Zdravko Krivokapić je javno vikao na prosvjetne radnike, ministarka Vesna Bratić je nezakonito dijelila otkaze i zapošljavala politički podobne kadrove. Prošli ministar Miomir Vojinović je za svog mandata, pod pritiskom roditelja, aminovao prepisivanje na maturskim ispitima.

O kvalitetu obrazovanja, prebukiranosti škola, nedostatku profesorskog kadra, neodgovornosti pojedinih predavača, velikom pritisku roditelja, nasilju u školama… priča se sporadično i ne nude se sistemska rješenja. Do nekog novog štrajka.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo