Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Između korupcije i pregovora

Objavljeno prije

na

Najveći lobisti Crne Gore u EU upravo su oni koji najbolje poznaju stanje u našoj zemlji. Prije svega, to je Evropska komisija i njezin komesar za proširenje Štefan File, kao i Njemačka. Oni su savršeno dobro razumjeli da samo približavanje Uniji (otvaranje procesa pregovaranja) djeluje kao snažan generator i akcelerator promjena u ovoj državi. Prije svega, to se odnosi na borbu protiv organizovanog kriminala i korupcije, ahilove pete današnje Crne Gore, odnosno izgradnju i konsolidaciju nezavisnih pravnih institucija, te razgradnju raznih monopola u društvu i ekonomiji. Zato će Crna Gora, suprotno Hrvatskoj, na prijedlog Filea, krenuti s otvaranjem upravo onih poglavlja (23 i 24) koja se odnose na pravosuđe, ljudska prava, slobodu i bezbjednost. Niko u Briselu ni u evropskim prijestonicama nema iluzija da je Crna Gora ispunila zahtjeve koje joj je krajem prošle godine postavila EU, iako to funkcioneri EK, na čelu s Fileom, odbijaju javno da potvrde. Jer, da je zaista Crna Gora proteklih mjeseci ili sedmica izvela nekoliko akcija protiv visokopozicioniranih funkcionera za korupciju i organizovani kriminal, odnosno pokazala volju i spremnost da suštinski uđe u taj proces kao Hrvatska, onda se ne bi čekao 9. decembar i samit zemalja dvadeset osmorice da bi se potvrdila odluka EK o otvaranju pristupnih pregovora. Dakle, Crna Gora je ponovo, nečinjenjem svog političkog vođstva i Vlade premijera Igora Lukšića (odbijajući da, kako su kazali, dobrovoljno prinose žrtvu), izgubila bitku na svom terenu, i mora da se uzda u protekciju kako bi se našla u evropskoj kompoziciji.

Sve se ovo dešava u trenutku kada su pooštreni uslovi postavljeni Srbiji i Makedoniji, a Crnoj Gori ostavljeno izuzetno mnogo manevarskog prostora za ulazak u novu fazu pridruživanja.

Indikativno je ko je ovih dana krenuo u lobiranje po evropskim prijestonicama. Najaktivniji su predsjednik Vlade, koji je boravio u sjedištu EU, i vicepremijer i ministar pravde Duško Marković, koji je posjetio nama ne baš previše naklonjenu Holandiju. Tamo đe je lobirao ministar vanjskih poslova i evropskih integracija Milan Roćen, kao što je slučaj s Francuskom, ima najviše protivljenja. Nakon susreta s francuskim šefom diplomatije Alanom Žipeom krajem oktobra u Parizu, Roćenu je nedvosmisleno rečeno da „Francuska podržava članstvo Crne Gore u EU i da će ta zemlja pružiti punu podršku otvaranju pristupnih pregovora sa Crnom Gorom, ,,ukoliko se nastave započete reforme i njihova primjena, na liniji ostvarenih rezultata u ispunjavanju sedam ključnih prioriteta”.

Nakon mjesec dana Pariz je zaključio da crnogorski rezultati nijesu zadovoljavajući, te da pitanje pristupnih pregovora treba doći na dnevni red Unije tek sredinom naredne godine.

Ostaje nada da će na sugestiju Berlina Francuzi revidirati stav do 9. decembra, odnosno da će se i na ovom pitanju potvrditi njemačko-francusko savezništvo. Inače, osim u slučaju Hrvatske, Francuzi i Holanđani bili su veoma kritični u pogledu širenja EU na jugoistok Evrope, pa je to bio jedan od ključnih razloga što je svojevremeno na referendumima u tim zemljama odbačen Lisabonski ustav Unije.

U Briselu smatraju da su suštinske evrointegracije Crne Gore počele krajem decembra prošle godine ostavkom bivšeg premijera Mila Đukanovića. ,,Ranije je Crna Gora imala veoma loš ugled kao država u kojoj je navodno korupcija ogrezla sam vrh službenog političkog kadra. Đukanović je smatran vrlo kontroverznom osobom na koju se sumnjalo da ima veze s organizovanim kriminalom”, piše analitičarka Iva Kornfajn.

Zato su velike nade polagane u Lukšića, koji se nije pokazao kadrim da ispuni očekivanja Brisela, Berlina i Pariza. Njemu lagano ističe vrijeme upotrebe, čak i u vladajućoj koaliciji, a kamoli u očima Evropljana. Slučaj s Grčkom i Italijom pokazao je da se, u režiji evropske finansijsko-političke kuhinje i u mnogo ekonomski značajnijim zemljama, već sada poslužuju premijeri ,,a la carte”!

EU ne prijeti ni marginalizacija ni propast. Od njezinog koncepta najveću korist imaju upravo veliki, pa će oni s još više razloga i odlučnosti ubuduće tražiti modele spašavanja i eurozone i Unije. Iz brojnih sličnih kriza u svojoj istoriji EU je u pravilu izlazila smjelijim iskorakom k višim oblicima integracija. Upravo je ovo pravo vrijeme da se osmisli nova osnova zajedničke evropske budućnosti.

Baš kao što su otvaranjem nove evropske dimenzije crnogorsko društvo, političari i mediji dobili šansu za nužan, novi dijalog. Ako to pitanje dobije prioritet nad ostalim pitanjima, svi procesi će dobiti novu dinamiku. Zbog toga je za Crnu Goru tako sudbinski važno da 9. decembra dobije datum za otvaranje pristupnih pregovora. Jer, s trenutnom vlašću, kada god treba povući neke odlučujuće poteze, vazda je u cajtnotu.

Prikriveni referendum

Politički konsenzus o vrijednosti pristupanja EU neupitan je kod svih relevantnih stranaka u zemlji, tako da se može označiti i kao „prikriveni referendum”. Zato je na tom pitanju moralo da se postigne akciono jedinstvo kako bi se evropski standardi već oživotvorili. No, i tu je Unija morala da potegne. Vicepremijer Marković je, kako saznajemo, već dobio i kriterijume za otvaranje 23. i 24. poglavlja.

Mustafa CANKA

Komentari

DRUŠTVO

POVEĆANJE PLATA I PROSVJETA: Nijesu na spisku prioriteta

Objavljeno prije

na

Objavio:

I pored obećanja nove vlade da će, nakon zdravstva, njima prvima biti povećana plata, prosvjetni radnici su strpani, kako kažu, u isti koš sa ostalima. O najavljenom povećanju koje će obuhvatiti sve zaposlene u Crnoj Gori malo znaju jer dijaloga sa Ministarstvom nema

 

Prosvjetni radnici koji su, pored zdravstvenih, već godinu i po u prvoj liniji borbe protiv korona virusa – ponovo se osjećaju izigranima. Prema podacima Monstata prosječna plata u zdravstvu je za 100 eura veća od one u prosvjeti, a za razliku od prosvjetara, zdravstveni radnici su dobili obećanje o povećanju plate za 12 odsto, pored onog od 17 odsto koje će od početka sljedeće godine, kako je najavljeno, sljedovati sve zaposlene u Crnoj Gori.

Povećanje koje je najavljeno za sve u Ministarstvu prosvjete, nauke, kulture i sporta pripisali su kao svoj uspjeh, pa su najavili da će zarade prosvjetnih radnika od 1. januara 2022. godine biti veće za 17 odsto. Iz resora Vesne Bratić poručuju da su od početka mandata pokazali i dokazali da su im na prvom mjestu djeca i prosvjetni radnici, što je misija i vizija koja mora biti primarna, posebno u resoru prosvjete.

„Jako smo nezadovoljni činjenicom da smo i pored obećanja ministra finansija i socijalnog staranja Milojka Spajića, datom na našem prvom zajedničkom sastanku u januaru mjesecu ove godine, da će prosvjetni radnici poslije zdravstvenih biti prva adresa sa kojom će razgovarati u vezi sa povećanjem njihovih zarada, ostali, da tako kažem, u košu sa ostalim zaposlenima u Crnoj Gori. Bez ulaganja u obrazovni sistem i plata prosvjetnim radnicima nema napretka društva u cjelini. Sve ozbiljne zemlje, sa uspješnim ekonomijama, najviše izdavajaju upravo za prosvjetu“, kaže za Monitor Nikolaj Knežević, potpredsjednik Sidikata prosvjete Crne Gore (SPCG).

Posebnu brigu o obrazovanju najavio je i premijer Zdravko Krivokapić u svom ekspozeu. I pored najava, posljednje povećanje postignuto je u socijalnom dijalogu i pregovorima sa prethodnom Vladom. Tada su se plate u prosvjeti uvećale za devet odsto 2020. i početkom januara 2021. dodatnih tri odsto. Trenutno se kreću malo iznad državnog prosjeka, po posljednjim podacima Monstata za avgust ove godine prosječna zarada u prosvjeti iznosi 553 eura.

„Nesumnjivo su zapošljeni u zdravstvu i prosvjeti ponijeli najveći teret odgovornosti od početka pandemije COVID-19 virusa. Iako su ti sektori pokazali da su u ovim kriznim situacijama u stanju da idu i preko sopstveih
granica, to se i dalje ne cijeni adekvatno, a posebno kad je riječ o zapošljenim u prosvjeti“, kaže za Monitor Snežana Kaluđerović, viša pravna savjetnica u Centru za građansko obrazovanje (CGO). Ona smatra da je neobjašnjivo što najavljeni talas povećanja zarada nije kao posebnu kategoriju prepoznao i zapošljene u prosvjeti i što pitanje njihovih zarada nije zasebno razmatrano od strane resornih ministarstava.

„S obzirom da nacrt Zakon o budžetu još nije ni podnešen Skupštini, prostor za ispravljanje ove greške postoji. Vjerujemo da bi to imalo stimulativan uticaj na prosvjetne radnike, koji  tokom pandemije, za razliku od zdravstvenih radnika, nisu imali dodatke na zaradu na račun povećanog
obima rada. CGO podsjeća da su nove okolnosti rada nastavnika pedagoški vrlo zahtjevne i da je količina nastavnog materijala ostala ista, dok je količina odgovornosti i obaveza nastavnika samo rasla“, kaže Kaluđerović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POKRENUT POSTUPAK ZA VRAĆANJE CITADELE U BUDVI: Sporna privatizacija kulturnog dobra

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dajući nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Branko Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi

 

Skandalozna razmjena nepokretnosti između Ministarstva odbrane SRJ i privatne firme Imobilia sa Svetog Stefana, čiji je vlasnik kontroverzni biznismen Branko Ćupić, obavljena u decembru 1992. godine, ne prestaje da intrigira građane Budve, koji se ne mire sa tim da je jedan od značajnijih  spomenika kuture drevne Budve, na volšeban način trajno prešao u privatne ruke.

Sekretarijat za zaštitu imovine opštine Budva započeo je prije dvije godine postupak za poništenje Ugovora o razmjeni nepokretnosti u cilju zaštite prava i interesa Opštine Budva i države Crne Gore, obraćajući se instituciji Zaštitnika imovinsko pravnih interesa CG. Na dopise Sekretarijata, koje potpisuje Đorđe Zenović, odgovora nije bilo sve do nedavno, kada je iz Podgorice stigao dopis Zaštitnika, Bojane Ćorović, kojim se traži dostava kompletne dokumentacije o Citadeli i sudskom sporu vođenom od 1993. do 1998. u Osnovnom sudu u Kotoru.

Tvrđava Citadela uzdiže se nad Starim gradom, zahvata površinu od ukupno 2.650 kvadrata, odnosno 8 odsto površine stare Budve. Tu je izgrađeno više objekata ukupne površine 650 m2, dok je ostao slobodan prostor koji čine prolazi, terase, kule, stražare… Nakon zemljotresa slobodan prostor na Citadeli adaptiran je za pozorišne scene tada uspješnog budvanskog festivala Grad teatar.

Kupoprodaja Citadele između Ministarstva odbrane SRJ – VP Podgorica, kao vlasnika tvrđave i Branka Ćupića uznemirila je tada građane Budve. Iza ustupanja značajnog kuturnog dobra prebogatom biznismenu stajali su tada pojedini funkcioneri DPS-a, među kojima i Svetozar Marović. Ugovorom o razmjeni  Ministarstvo odbrane prenijelo je na preduzeće Imobilia tri nepokretnosti, objekat austrougarske kasarne korisne površine 615 m2, staru kulu od 56 kvadrata i suterenski prostor ispod velikog platoa od 12,50 kvadrata. To je ukupno 684,39 m2.

Zauzvrat, Imobilia je preuzela obavezu da Ministrastvu odbrane preda isto toliko, 680 m2 stambene površine na lokaciji Delfin u Tivtu, u stanovima koji tek treba da se sagrade. Građani su ogorčeni ovakvom razmjenom po kojoj je  kvadrat na budvanskoj Citadeli vrijedio isto koliko i kvadrat u nekoj stambenoj zgradi u Tivtu.

Pored toga, Ministarstvo odbrane ustupa Ćupiću na korišćenje cjelokupan neizgrađen prostor Citadele, za koji navode da predstavlja gradsko građevinsko zemljište, površine nešto manje od 3.000 kvadrata. U međuvremenu, kupac je korišćenje pretvorio u vlasništvo, te je u katastru nepokretnosti pod firmom Citadela d.o.o, uknjižen kao vlasnik cijelog prostora.

Dakle, za nekoliko stanova u Tivtu, biznismen Ćupić postao je vlasnik objekata od 684 m2 i parcela površine blizu tri hiljade kvadrata, vrijednog kulturno-istorijskog nasljeđa u Budvi.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 15. oktobra ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

ZNACI: Zbog ugrožavanja sigurnosti novinarke tri mjeseca zatvora

Objavljeno prije

na

Objavio:

Božidar Filipović osuđen na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti Milke Tadić-Mijović. Ovakve, preblage presude, ohrabruju nasilje nad novinarima.

 

Božidar Boško Filipović (56) osuđen je u srijedu na tri mjeseca zatvora zbog ugrožavanja sigurnosti direktorice Centra za istraživačko novinarstvo Crne Gore Milke Tadić-Mijović.

Tu odluku donijela je sutkinja Osnovnog suda u Kotoru Momirka Tešić, koja je Filipoviću produžila pritvor. U njenoj sudnici saslušani su svjedoci, a sutkinja je nakon više opomena, udaljila Filipovića iz sudnice. Tokom iznošenja završnih riječi, državna tužiteljka Anđa Radovanović tražila je da se produži pritvor Filipoviću.

Punomoćnik oštećene Tadić-Mijović, advokat Aleksandar Đurišić u završnim riječima ocijenio je da je dokaznim postupkom nesumnjivo utvrđeno činjenično stanje, odnosno dokazano da su ostvareni elementi bića krivičnog djela koje se optužnim predlogom Filipoviću stavlja na teret. On je istakao da dugogodišnja novinarka ne podnosi imovinsko-pravni zahtjev i da se pridružuje krivičnom gonjenju okrivljenog Filipovića.

Đurišić je istakao da, kada se radi o otežavajućim okolnostima, podržavaju završne riječi tužiteljke: ,,I smatramo da su dvije osnovne – njegovo (Filipovićevo) nepriznavanje djela i neiskreno odnos sa jedne strane, a sa druge povrat u konkretnoj pravnoj stvari, čak i specijalni, što se vidi iz izvoda kaznene evidencije”.

Branilac okrivljenog, advokatica Slavica Ilić, u završnim riječima tražila je ukidanje pritvora Filipoviću. Isto je tražio i okrivljeni.

Podsjetimo – sredinom avgusta Filipović je psovao i prijetio novinarki, na parkingu u Petrovcu kod supermarketa Voli. Novinari Vijesti lažu, pišu bez dokaza protiv škaljaraca i Mila Đukanovića, ispričala je detalje napada na nju Tadić – Mijović. Prijetnje su se ređale od toga da će izbušiti gume do toga da pojedine treba ubiti. Policija je ovoga puta brzo reagovala, pa je Filipovića uhapsila za manje od pola sata.

Filipović, bivši bokser koji je u policijskoj evidenciji označen kao bezbjednosno interesantno lice, ni u jednoj fazi postupka nije priznao krivicu, već je tvrdio da je pokušavao da novinarku zaštiti od verbalnog napada izvjesne osobe u trenutku dok se parkirala.

Njega je sud u Beogradu u julu 2018. osudio  na 11 mjeseci kućnog pritvora zbog prijetnji smrću predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću i bivšem ministru MUP-a Nebojši Stefanoviću. On je skinuo ,,nanogicu” i utočište našao u Crnoj Gori, gdje je ubrzo uhapšen nakon što je u jednom petrovačkom kafiću vitlao pištoljem i prijetio osoblju i gostima. Beogradski mediji su pisali da srpsko tužilaštvo i sud razmatraju da Crnoj Gori pošalju zahtjev za uvažavanje presude srpskih sudova, na osnovu koje će Filipović biti poslat u zatvor.

,,Kod specijalnog povrata vrlo je neuobičajeno da se dobije ista kazna kao i ranije, obično se dobija oštrija kazna u ovom slučaju najmanje dvostruko veća”, kaže za Monitor advokat Aleksandar Đurišić. ,,Ići će  žalba koju će na prvostepenu presudu, ne sumnjam u to, uložiti tužilaštvo. Vidjećemo  kakav će biti epilog pravosnažne presude”.

Ovakve,  preblage presude,  ohrabruju nasilje nad novinarima.

P.NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo