Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pare prije kiše

Objavljeno prije

na

enriko-malerba

Prvo su nas nadležni iz Elektroprivrede obavijestili da je pitanje dana kada će u Crnoj Gori početi planske restrikcije struje. Prve u ovom vijeku. Ako se, u međuvremenu, sistem sam od sebe ne raspadne pod prevelikim opterećenjem. Za te je nevolje, objašnjavali su nadležni, isključivi krivac nedostatak kiše. Neplaniran i ničim izazavan. Nasuprot prošlogodišnjim, rekordno obilnim padavinama koje su sa nebesa stigle isključivo zahvaljujući angažmanu rukovodećeg kadra EPCG, predvođenih italijanskim stručnjacima za dodole koje je A2A angažovala u Nikšiću i Podgorici pod firmom top menadžement.

Potom je, kao gotova stvar, stigla i informacija o skorom i neizbježnom poskupljenju struje. Nove, veće cijene odobriće Regulatorna agencija za energetiku (RAE) do sredine decembra. Objašnjenje je jednostavno – troškovi EPCG su zbog neplaniranog uvoza struje oko 10 miliona eura veći od onih koje im je prošle zime odobrio regulator. Prethodno utvrđen dug prema potrošačima – u pitanju je približno isti novac – sada niko ne pominje. Iako je i on nastao na sličan način – EPCG je tada, izvozeći struju, ostvarila

ekstra profit. Pa je ovo bila zgodna prilika za kompenzaciju između EPCG i potrošača iz kategorije domaćinstva. Za sada, ništa od toga.

O ozbiljnosti situacije trebalo je da posvjedoči poziv potrošačima da štede energiju, a još više javni zahtjev Kombinatu aluminijuma i Željezari da za makar 30 odsto smanje (ekonomskom krizom i onako značajno redukovanu) proizvodnju. Što su prozvani, takođe javno, odbili da učine. Posmatrač je mogao samo da se divi načinu poslovne komunikacije i količini iskazanog razumijevanje između tri preduzeća koja, faktički, imaju jednog većinskog vlasnika – Vladu Crne Gore.

U kabinetu premijera Igora Lukšića su se, po navici, napravili nevješti i neznaveni. Izostala je njihova reakcija bilo koje vrste. Nije se čulo makar objašnjenje nastale situacije. Vjerovatno su zauzeti širenjem spiska privatizovanih preduzeća čije će dugove umjesto njihovih novih vlasnika, takozvanih strateških investitora, vraćati Vlada, novcem poreskih obveznika.

Javnost je zbog toga bila prinuđena da, uz pomoć medija, nagađa o stvarnim razlozima i mogućim motivima najavljenih restrikcija. Tako smo mogli pročitati da struje nema zato što je nestašica opšta, pa ona nema gdje da se kupi. Istovremeno, a često i na istom mjestu, pisalo se i da struja može da se kupi, ali da ona ne može da se dopremi do Crne Gore pošto su, zbog regionalne nestašice, preopterećene prenosne mreže. Treći su zagovarali tezu po kojoj se EPCG zapravo ne isplati da kupuje struju po cijeni koja je trenutno veća od 100 eura za gigavat pošto su, po postojećem cjenovniku, prinuđeni da kupljenu energiju prodaju po cijeni nižoj od nabavne. Slijed događaja je pokazao da su istini, vjerovatno, najbliži bili oni što su tvrdili da Elektroprivreda, jednostavno, nema para da kupi i dopremi struju koja joj nedostaje u sistemu. A para nema (izaberite po želji jedan ili više ponuđenih odgovora) zato što se:

– Tri godine nakon uvođenja strateškog partnera kome je povjereno upravljane kompanijom, EPCG i dalje ponaša kao monopolista nezainteresovan da racionalizuje sosptvene troškove, smanji zastrašujuće gubitke na prenosnoj i distributivnoj mreži (i do tri puta veće od evropskog prosjeka) i poveća stepen naplate;

– Novac uložen kroz dokapitalizaciju, a namijenjen povećanju proizvodnje i modernizaciji visoko i nisko naponske mreže EPCG, završio je na računima Prve banke braće Mila i Aca Đukanovića, kao garant njene finansijske stabilnosti. Slušali smo, prošle godine, kako realizacija planova modernizacije EPCG kasni zbog dugih procedura za dobijanje kredita od međunarodnih finansijskih institucija. Istovremeno, na računima EPCG u Prvoj banci leži 60-ak miliona eura, a niko od menadžera te kompanije ne usuđuje se da da jasan odgovor na prosto pitanje: ko odlučuje o upotrebi tog novca: vlasnici Elektropirvrede ili vlasnici Prve?

– Dugovi prema EPCG rastu proporcionalno potrebama vladajućih partija da kupuju lojalnost birača i odanost povlašćenih biznismena i time što ih oslobode obaveze plaćanja struje. Kako drugačije razumjeti podatak da domaćinstva u Crnoj Gori duguju za potrošenu struju oko 120 miliona eura, ili više od 500 eura po brojilu? Kako, ako ne političkom odlukom vladajuće većine, objasniti da KAP za struju duguje 32 miliona iako je kupoprodajnim ugovorom predviđeno da će on biti raskinut ukoliko dug pređe iznos od osam miliona eura?

Umjesto razrješenja makar neke od pobrojanih dilema, iz EPCG su pozvali da se pomolimo za „zdravlje” termoelektrane u Pljevljima, koja trenutno, u nedostatku energije iz hidrocentrala, održava sistem. „Situacija je neizvjesna jer TE može stati sjutra, a može za deset dana ili mjesec”, kažu u Pljevljima. Gradnju drugog bloka TE danas niko više i ne pominje, iako su nas Ranko Krivokapić i Vujica Lazović prije koju godinu ubjeđivali da je to posao u koji će država ući po hitnom postupku. A onda se Milo Đukanović vratio u premijersku fotelju, posprdnuo se sa SDP-ovcima i „alternativnim planom”, posmjenjivao njihove istomišljenike u bordu EPCG i – Crnu Goru ostavio zarobljenu sa deficitom električne energije.

Nema ni TE u Beranama, kao što se, privremeno, odustalo i od gradnje elektrana na Morači. Makar dok se ne pronađe model po kome bi se one finansirale državnim novcem a knjižile kao privatno vlasništvo.

Aktuelna nestašica električne energije ne može se posmatrati samo kao posljedica ,,više sile”. Prošlo je manje od pola godine od kako je Skupština akcionara EPCG prihvatila izveštaj o poslovanju u 2010. godini u kome stoji da je preduzeće ,,konačno izašlo iz finansijske recesije i ulazi u fazu dinamičnog razvoja”. Sada nam iz Nikšića hvataju muštuluk: Elektroprivreda Crne Gore obezbijedila je do 12. decembra potrebne količine električne energije. I još obećavaju, „a do kraja godine ćemo se truditi da nabavljamo električnu energiju”. Samo, treba da budemo dobri i poslušni. Da ne otjeramo kišu. Ili eksperte iz A2A.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

UPRAVA ZA KADROVE ZA ŠEFA POLICIJE DISKVALIFIKUJE DOKAZANE PROFESIONALCE: Hoće li konkurs biti poništen  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dobro obaviješteni izvori Monitora tvrde da će konkurs najvjerovanije biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima

 

Ove sedmice završeno je testiranje kandidata za poziciju direktora pozicije. Iako se još ne zna kako je testiranje završeno, prema pouzdanim izvorima Monitora, konkurs će biti poništen.

Dobro obaviješteni izvori Monitora objašnjavaju da će konkurs biti poništen zbog grešaka koje je napravila Uprava za kadrove. Jedna od njih je greška napravljena prilikom utvrđivanja da li dugogodišnji policijski službenik Predrag Šuković ispunjava uslove da bude među kandidatima. Uprava za kadrove odgovorila je da je prepreka to što je uslovno osuđivan. Međutim, uslovna kazna izrečena Šukoviću izbrisana je iz registra i njegova je kaznena evidencija čista. Na tu grešku je odmah ukazala Šukovićeva advokatica Marija Radulović.

„Zaključak Uprave za kadrove da Predrag Šuković ne ispunjava uslove iz Javnog konkursa koji je raspisan za radno mjesto Direktora Uprave policije je skandalozan, kaže za Monitor advokatica Radulović.

Objašnjava da je Uprava za kadrove, i pored saznanja da je u odnosu na Šukovića nastupila rehabilitacija i brisanje osude iz kaznene evidencije, zbog čega se isti nesporno smatra neosuđivanim, nezakonito zauzela drugačiji stav.

„Podsjećam javnost da je Šuković ranije osuđen za djelo za koje se postupak vodio po privatnoj tužbi prethodnog premijera Duška Markovića. Ovaj postupak uslijedio je nakon što je državno tužilaštvo povodom iste stvari procijenilo da nema nikakvog osnova za vođenje krivičnog postupka protiv Šukovića.  S obzirom na to da je osuda za ovo djelo izbrisana iz kaznene evidencije, nema bilo kakvog osnova da se Predrag Šuković označava kao ranije osuđeno lice“, navodi ona.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NEVOLJE RADNIKA  KOMBINATA ALUMINIJUMA: Bez osnovnih radnih prava  

Objavljeno prije

na

Objavio:

KAP je u stečaju već osam godina, a radnici nemaju pravo na godišnji odmor i druga osnovna prava. Radnik KAP-a Miroslav Jović, koji se pobunio zbog toga, prošao je kao Sandra Obradović prije šest godina. Dobio je otkaz. U Privrednom sudu kažu da je sve u skladu sa sudskom praksom

 

Miroslav Jović radnik Kombinata aluminijuma u Podgorici (KAP) dobio je otkaz 31. decembra. Tvrdi da je otkaz uslijedio kao odmazda zbog početka prikupljanja potpisa od strane radnika s ciljem da ostvare prava na godišnji odmor i druga prava koja im pripadaju po zakonu. Radnici KAP-a nemaju odmor od uvođenja stečaja u julu 2013. godine.

,,Nakon najave tužbe zbog godišnjih odmora, počeli su pritisci od strane mog nadređenog i generalnog menadžera, Nebojše Dožića. Striktni su da odmora ne može biti. Onda idu one priče da vlasnik Veselin Pejović drži KAP zbog nas da ne bi ostali na ulici i slično. Prijetili su otkazima. Meni su ga dali uz obrazloženje da sam otpušten zbog reorganizacije”, priča Jović za Monitor.

Stečajni upravnik KAP-a Veselin Perišić 31. decembra daje otkaz o radu Joviću, koji 5. januara podnosi prigovor Privrednom sudu. Predsjednik Privrednog suda Blažo Jovanić odbija Jovovićevu žalbu krajem januara ove godine.

Jovanić u obrazloženju kreće otpočetka pa objašnjava da je stečaj u KAP-u otvoren  davne 2013, u julu mjesecu, a oktobru je donijeto rješenje o bankrotstvu. Navodi se dalje da je tokom 2014. imovina stečajnog dužnika prodata privrednom društvu Uniprom za 28 miliona eura.

Objašnjava da zbog imovinsko-pravnih odnosa nije mogao da se okonča postupak prodaje, koji bi podrazumijevao i preuzimanje radnika od strane kupca imovine. Umjesto toga potpisan je Ugovor o poslovno-tehničkoj saradnji. Članom pet ovog ugovora stečajni upravnik se obavezuje da se radnicima koji se radno angažuju zaključi ugovor o radu na određeno vrijeme sa mogućnošću raskida ugovora u slučaju prestanka proizvodnje ili na zahtjev Uniproma.

Jovanić u presudi navodi da radnici koji su nakon otvaranja stečajnog postupka angažovani od strane stečajnog upravnika svoja prava mogu ostvarivati isključivo u skladu sa Zakonom o stečaju kao lex specialis propisom koji se primjenjuje u stečajnom postupku. S toga, Jovanić objašnjava, da se ovdje ne primjenjuje Zakon o radu niti drugi radno-pravni propisi, jer radno angažovana lica imaju samo ona prava koja su utvrđena i priznata rješenjem stečajnog upravnika. Onda Jovanić objašnjava da ,,radno angažovanim licima u toku stečaja ne pripada pravo na godišnji odmor, pravo na plaćeno odustvo za vrijeme privremene spriječenosti za rad, pravo na plaćeno odsustvo za dane državnih i vjerskih praznika, pravo na uplatu doprinosa na ime benificiranog radnog staža i dr., kao i predviđena zaštita u slučaju otkazivanja ugovora o radnom angažmanu”.

Drugim riječima sem isplate plate, nemaju nikakvih drugih prava. Tako su radnici KAP-a već osam godina onemogućeni da koriste Ustavom i međunarodnim konvencijama zagarantovana radna prava. A stečaj, iako je jedna od prvih odredbi u Zakonu o stečaju načelo hitnosti, traje li traje, bez najave da će biti okončan.

Jovanić se u donošenju pomenute  odluke poziva na brojne sudske odluke u ovom stečajnom postupku i ističe presudu Apelacionog suda iz januara 2016. Radi se o presudi u slučaju Sandre Obradović, koja je 2015. godine kao predsjednica sindikata KAP-a tražila da radnici imaju godišnje odmore i zbog toga dobila otkaz, kao sada Jović.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

HAPŠENJA U VLADINOM PREDUZEĆU MORSKO DOBRO: Kako se krčmilo državno zemljište u zaštićenoj zoni

Objavljeno prije

na

Objavio:

Među hiljadama nelegalnih objekata koji su izgrađeni u zoni morskog dobra nalaze se i vile i vikendice, kafići i restorani istaknutih političara, sudija, bankara i biznismena. Državni funkcioneri gradili su vile na pjeni od mora, gazila se Barselonska konvencija, UNESCO standardi, betonirala šetališta, staze, pristaništa, ali nikome iz JP Morsko dobro do danas, to nije zasmetalo

 

Po nalogu Glavnog specijalnog tužioca Milivoja Katnića u utorak, 15. februara privedeno je više funkcionera Javnog preduzeća za upravljanje morskim dobrom, zbog osnovane sumnje za zloupotrebu službenog položaja u poslovima otuđenja djelova morske obale, koja je nizom pravnih vratolomija i nezakonitih radnji, prešla u privatno vlasništvo.

U Specijalnom tužilaštvu najavili su krajem prošle godine istragu o tome kako je značajan dio crnogorske obale, kojom gazduje JP Morsko dobro, na volšeban način uknjižen na pojedince i ko je sve u lancu donošenja odluka, tome doprinio.

Spektakularna akcija privođenja većeg broja funkcionera Vladinog preduzeća, odigrana je sticajem okolnosti opet u Budvi, u kojoj se nalazi sjedište JP Morsko dobro. Bila je to već viđena situacija na kakve su Budvani gotovo oguglali. Uhapšen je direktor preduzeća Predrag Jelušić, koji je istovremeno i prvi čovjek budvanskog DPS-a i član Glavnog odbora ove partije. Privedeni su i prethodni direktori Rajko Barović i Rajko Mihović, zatim bivši i sadašnji članovi Upravnog odbora MD Aleksandar Tičić, Boro Lazović, Ljubomirka Vidović i Selim Rsulbegović. Nalog za privođenje izdat je i za Zoricu Šarenac, Đura Marića,  Aleksandru Ivanović Kalezić i Ivana Kalezića.

Privedeni  funkcioneri JP Morsko dobro sumnjiče se za zloupotrebu službenog položaja, dozvolili su nelegalnu gradnju objekata na morskoj obali i učestvovali u poslovima knjiženja pojedinih parcela na privatna lica.

U konkretnom slučaju radi se o nekretninama u Tivatskom zalivu, u prostoru Luke Bonići, u kojoj duži niz godina posluje brodogradilište i remontni centar za jahte,  kompanije Navar iz Herceg Novog, u vlasništvu poznatog bokeljskog privrednika Branka Zgradića.

Polovinom januara po nalogu SDT Zgradić je uhapšen i njemu je tada određen pritvor od 30 dana. Radi se o nastavku akcije u kojoj je krajem decembra prošle godine uhapšen direktor Uprave za nekretnine Dragan Kovačević i Ana Lakićević Grdinić, kao i sudija kotorskog Osnovnog suda Marija Bilafer. Njima se stavlja na teret da su dio kriminalne organizacije koja je nelegalno upisivala pojedine objekte u zoni morskog dobra u katastar.

Specijalno tužilaštvo sumnjiči Zgradića za krivično djelo zloupotrebe službenog položaja putem pomaganja u produženom trajanju i krivično djelo zloupotrebe položaja u privrednom poslovanju, jer je poslovnim transakcijama kompanije Navar Doo, Herceg Novi, čiji je osnivač i vlasnik, sa preduzećem Morsko dobro, u periodu od 2009. do 2015. godine, upisao svoju firmu kao trajnog ili doživotnog korisnika parcela u zoni morskog dobra u Bonićima, površine od 14.500 kvadrata.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. februara ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo