Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Ovo nam je naša borba dala

Objavljeno prije

na

Nedjelju pred Dan nezavisnosti obilježili su: Radnički protesti i nagađanja o daljoj sudbini Kombinata aluminijuma, najveće crnogorske fabrike privatizovane jedva šest mjeseci prije referenduma 2006; Intervju Džordža Bobvoša, novoimenovanog izvršnog direktora Crnogorske komercijalne banke, u kome je rekao da sa danas u Crnoj Gori, uz godišnju kamatnu stopu od 15 do 20 odsto, ,,često ne isplati davati kredite, a kamo li uzimati ih”; Izvještaji sa primorja prema kojima su, na početku ovogodišnje turističke sezone, nezadovoljni i gosti (buka, prljavština, građevinske mašine pod hotelskim prozorom) i njihovi domaćini (neisplaćene zarade, zaključani hoteli, privatizovane plaže). Nedjelju nakon praznika mogla bi, obistine li se najave, obilježiti formiranje nove vlade – treće u tri godine crnogorske nezavisnosti. Mandatar Milo Đukanović će sastaviti svoj drugi kabinet u nezavisnoj državi. Šesti u nepunih 20 godina. Tada će biti razriješena misterija da li će se Svetozar Marović, i dalje vlasnik diplomatskog pasoša državne zajednice Srbije i Crne Gore, vratiti na političku scenu kao vicepremijer. ,,Prve tri godine nakon obnove nezavisnosti protekle su u punoj afirmaciji Crne Gore na međunarodnoj političkoj i ekonomskoj sceni”, kaže sadašnji i budući premijer ponavljajući kako je ,,politički i makroekonomski stabilna” Crna Gora od međunarodne zajednice prepoznata kao ,,važan faktor stabilnosti u regionu”. KONTINUITET: Prema toj, službenoj verziji, svijet je fasciniran brzinom ekonomskog i društvenog progresa u Crnoj Gori. Ko vjeruje u tu priču, taj je siguran kako današnji Đukanović nema nikakve veze sa onim Đukanovićem iz antibirokratskih dana kad je htio da tadašnju Jugoslaviju ogradi i sačuva kao posljednju oazu komunizma u Evropi.
Šta se, u međuvremenu, promijenilo?
Dok je komunista Đukanović pod Miloševićevom komandom branio Jugoslaviju, u Crnoj Gori je započela prvobitna akumilacija kapitala. Krenulo je švercom oružja na prostoru nekadašnje SFRJ. Nastavilo se dobijanjem novca iz primarne emisije, pljačkom društvenih preduzeća, međunarodnim krijumčarenjem duvana i nafte a završilo trgovinom automobilima ukradenim ili ,,skinutim sa osiguranja” širom zapadne Evrope.

Dok je demokrata Đukanović branio SRJ, sada od Slobodana Miloševića i Momira Bulatovića, ista družina je kroz privatizaciju državnih preduzeća uvećavala bogatstvo. Prinudna rasprodaja imovine državnih fondova i masovna vaučerska privatizacija pomogli su formiranje nove poslovne elite.

Dok je državotvorno osviješćeni Đukanović vojevao za obnovu crnogorske države, vodeći ljutu bitku sa domaćim i stranim neprijateljima, partijski i školski drugovi, rođaci i kumovi utvrđivali su monopole, preko noći sticali bogatstvo mešetareći berzom (zarada od duvana je, kažu, bila samo dječija igra) i kovali planove kako će stečeno desetostruko i stostruko uvećati kad izgrade kule i gradove iz mašte.

Kad nas je, sada već evropski prosvijećeni, premijer nepokolebljivo poveo putem evroatlanskih integracija stigla je kriza. Vrijednost akcija se strmoglavila, a kupci nekretnina otišli. Umjesto očekivanog bogatstva elita se našla u poslovnim problemima, zadužena do guše. Danas, najprivilegovaniji predstavnici nove klase svoje gubitke prebacuju na teret države i njenih građana, a vlast – širokogrudo – plaća. Nekima sigurno utočište i dokumenta, drugima državni novac za očuvanje likvidnosti i pokrivanje dugova, trećima nove privilegije i unosni poslovi.

Bez obzira na česte retoričke promjene ideologije, vlast se dosljedno držala svojih temeljnih principa. Progon političkih neistomišljenika je jedan od njih. One koje su nekada u ime države protjerivali, hapsili i tukli danas ponovo batinaju i sude ne bi li ih natjerali da zaborave ili, makar, zašute. A u najboljem slučaju, grde ih i psuju, zaklonjeni govornicom sa državnim grbom.

Kontinuitet je i monopol vladajuće partije na kompletnu imovinu nekadašnjeg Saveza komunista i Saveza socijalističkog radnog naroda, potpuna kontrola državnih i priličnog broja novoformiranih, privatnih, medija.

U odnosu na vrijeme od prije dvije decenije, drugačiji su – državna zastava, himna i datumi praznika.

OD PRAZNIKA DO PRAZNIKA: ,,Crna Gora je, i dalje, podijeljeno društvo, a razlike se ne smanjuju, već uvećavaju”, piše na prvu godišnjicu referenduma, 2007. godine, Branko Lukovac, bivši koordinator Pokreta za nezavisnost. Lukovac, upozorava: ,,Nebriga za prostor i okolinu čine da je Ustavno opredjeljenje da se Crna Gora razvija kao ekološka država, toliko u neskladu sa ponašanjem većine, čak i institucija države, da to, kao kakav vic, postaje predmet podsmjeha, prije nego motiv i inspiracija za akciju, kako bi bili primjer svijetu”.

Njegove riječi je istog dana, takođe u sklopu obilježavanja praznika, primjerom potvrdio gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša otvarajući na obali Skadarskog jezera ugostiteljski kompleks Plavnica, podignut na divlje u srcu nacionalnog parka. Predsjednik Filip Vujanović je na Cetinju organizovao prijem u čast praznika. ,,Demokratsko društvo i institucije nezamislivi su bez vladavine prava”, glasila je njegova poruka. Nadležni su je čuli – pa Vujanović više nije bio organizator proslava Dana nezavisnosti. Te se časti i obaveze prihvatio premijer Đukanović.

HOTELE ZAMIJENILI SPOMENICI: Pred drugu godišnjicu nezavisnosti u Crnoj Gori su se već osjećale posljedice dolazeće ekonomske krize. Zato je izostalo presijecanje vrpci i otvaranje novih, makar nelegalno podignutih, objekata. Centralna proslava održana je na Grahovcu, gdje je ministar odbrane Boro Vučinić otkrio spomenik učesnicima bitke iz 1858. godine.

,,Možda nije kasno da se ostvari demokratija i konstituiše pravna i evropska Crna Gora umjesto privatne države”, poručio je tog dana Predrag Bulatović, nekadašnji lider bloka za zajedničku državu sa Srbijom. ,,Pozivam sve, koji se za to iskreno zalažu da zajednički nađu model da se to ostvari, kroz smjenu aktuelnog režima na prvim narednim izborima”. Pošto zajednički model nije pronađen, raspored snaga na ovdašnjoj političkoj sceni ostao je nepromijenjen. Zato je crnogorska ekonomija pokazala sve svoje slabosti: od prezaduženosti i rizičnih plasmana pozajmljenog novca, preko nekonkurentnosti do nezainteresovanosti novih, po pravilu kontroverznih, vlasnika za sudbinu preduzeća koja su jeftino kupili.

,,Treba da se pozabavimo time da li će loša ekonomska politika na domaćem planu izazvati ogorčenje, i da li ćemo taj krhki koncenzus o potrebi učlanjenja u EU – jedini koji imamo u Crnoj Gori – sačuvati do kraja”, upozorio je prošle nedjelje Goran Danilović, potpredsjednik NOVE, podsjećajući da su predreferendumske podjele i dalje žive i aktuelne.

Obilježavajući treću godišnjicu nezavisnosti, Milo Đukanović je u Bajicama otkrio Obelisk Božićnom ustanku, uz poruku da je taj događaj od prije 90 godina ,,u istoj ravni sa mnogim slavnim crnogorskim pobjedama na Vučjem dolu i Mojkovcu”. Ne želeći da veliča vlastiti doprinos ratnoj istoriji Crne Gore premijer je propustio da pomene Čepikuće, Ravno, Slano i Dubrovnik.

Prijem koji je organizovao na Cetinju protekao je, izvještava Pobjeda, u opuštenoj atmosferi – ,,uz koktele i muziku”.

Zoran RADULOVIĆ

Komentari

DRUŠTVO

ZNACI: Stara fotografija, za nove poene

Objavljeno prije

na

Objavio:

Zašto je poslanik Raško Konjević prećutao da je za fotografiju policajca Veselina Tabaša i Nasera Keljmendija saznao još u julu 2014. godine, kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke u koju je Monitor imao uvid

 

Nakanadna pamet ili nešto drugo, tek nedavno se lider SDP-a Raško Konjević dosjetio da sa javnošću podijeli saznanja da se aktuleni prvi barski policajc Veselin Tabaš fotografisao sa Naserom Keljmendijem, osuđenim za mnogobrojna krivična djela. Konjević je krajem prošlog mjeseca pokazao ministru unutrašnjih poslova Sergeju Sekuloviću fotografiju Tabaša sa kontroverznim kosovskim biznismenom, tokom saslušanja ministra na sjednici Odbora za bezbjednost i odbranu. Konjević je poručio da je trebalo provjeriti do kraja Tabaša.

„Ako nije, sada je prilika da se provjere relacije između Keljmendija i novog načelnika CB Bar“, zaključio je.

Konjević je, međutim, iz njemu znanih razloga prećutao da je za tu fotografiju saznao još u julu 2014. godine kada je bio ministar unutrašnjih poslova. To proizilazi iz službene zabilješke koju smo imali na uvid, a koju je povodom sporne fotografije sačinio lično policajac Tabaš i adresirao na Ministarstvo unutrašnjih poslova.

„Fotografija na kojoj se nalazim ja sa licem Naserom Keljmendijem nastala je, koliko se mogu setiti, 2010. godine. Fotografiju je uslikao krim-tehničar CB Bar S.D. u službenim prostorijama OB Ulcinj u kancelariji za prepoznavanje lica“, dio je službene zabilješke.

Policajac Tabaš tada je objasnio da je to bila jedina slobodna kancelarija u koju je policija izvršila prepoznavanje Keljmendija.

U njoj je bilo još najmanje pet policajaca, čija imena je naveo. To su bili pripadnici barske ali i ulcinjske policije.

Zbog nedostatka mjesta, kako tvrdi, sjeo je pored Keljmendija, dok su ostale kolege bile u istoj prostoriji sa njima, o čemu mogu i oni svjedočiti.

Tabaš je detaljno pojasnio i da su tu proveli izvjesno vrijeme jer je u toku bio pretres stanova i hotela Kaza Grande u Ulcinju, koji je vlasništvo Keljmendija, zbog sumnje da je njegov sin Liridon falsifikovao lične isprave.

Svetlana ĐOKIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

NAKON 3. MAJA – DANA SLOBODE MEDIJA: U službi države ili javnost

Objavljeno prije

na

Objavio:

Duže od deceniju datiraju prijedlozi da se poveća zakonska zaštita medijskih radnika i pooštre kazne za napade na novinare. Političke volje za njihovo usvajanje nije bilo. Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, za sada, na riječima, svjesni su iz nove vlasti

 

Tokom prošle godine zabilježeno je 16 – napada, hapšenja i prijetnji novinarima. Samo za dva mjeseca ove godine imamo četiri napada – Jelena Jovanović, Sead Sadiković, Esad Kočan i Nebojša Šofranac, i dvije prijetnje ekipama TV Vijesti i TV Budva.

Da se nešto mora raditi na zapuštenom polju medijskih sloboda, dok ne bude kasno, svjesni su i iz nove vlasti. Premijer Zdravko Krivokapić je nakon posljednjeg napada kazao da je zamolio ministarku zaduženu za medije Tamaru Srzentić „da što prije svakom novinaru da status službenog lica, mislim da to može mnogo štošta promijeniti”.

Premijer se pogrešno izrazio jer novinarima ne treba status, već dodatna zaštita i zakonom propisane odredbe da se napad i ometanje u vršenju posla od javnog interesa, kaznama tretiraju kao napad na službeno lice. Spin oko statusa službenog lica bivša vlast je često koristila da unese zabunu i da ne prihvati inicijative oko uvođenja oštrijih kazni za napade na novinare.

„Novinari i službena lica ne mogu da se poistovjete, jer razlozi za njihovu zaštitu nisu isti. Službena lica imaju ovlašćenja da primjenjuju zakon, koja novinari nemaju, ali novinari treba da dobiju pojačanu zaštitu, kao i službena lica, zato što rade posao od javnog interesa koji sa sobom nosi povećan rizik po bezbjednost i to treba jasno razgraničiti. Tako da mislim da se tu radi o terminološkom nerazumijevanju, nije to teško pravilno propisati“, kaže za Monitor Tea Gorjanc-Prelević.

Na Dan slobode medija ministar policije Sergej Sekulović je ispravio premijera i objasnio da će njegovo ministarstvo preložiti da se svaki napad na medijskog radnika tretira kao napad na službeno lice. To će se postići tako što će MUP pristupiti izmjenama i dopunama Zakona o javnom redu i miru, na osnovu kojih bi novinari, poput službenih lica bili zaštićeni u slučaju ometanja vršenja svog posla. Sekulović je najavio da će inicirati i izmjene Krivičnog zakonika: „Na ovaj način doprinijećemo većoj sigurnosti novinara, tako što će se pooštriti prekršajna i krivična odgovornost onih koji pokušaju da utiču na bilo koji način na rad novinara“.

Predlozi o pooštravanju kazni za napade na novinare datiraju iz 2008, tada su ih inicirali Pokret za promjene, Socijalistička narodna partija i MANS. Sve do sada nije bilo političke volje da se oni usvoje.

„Akcija za ljudska prava (HRA) je možda prva to 2010. godine i formulisala kao konkretne odredbe s obrazloženjem i zajedno sa Sindikatom medija se poslednjih godina zalagala da se to usvoji“, kaže Gorjanc-Prelević i navodi da ti prelozi mogu da se koriste kao polazište za najavljene izmjene.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POSKUPILE OSNOVNE ŽIVOTNE NAMIRNICE: Novi nameti, teže i breme

Objavljeno prije

na

Objavio:

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena otporom građana. Dok  se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcije države nema

 

Najnovija poskupljenja osnovnih životnih namirnica u Crnoj Gori, za razliku od drugih država, nisu propraćena buntom. Čak ni spontanim protestom, u skladu sa epidemiološkim mjerama. Tek je poneka stidljiva objava na društvenoj mreži Fejsbuk, u kojoj se građani pitaju kakve će sve načine još morati da izmisle kako bi pregrmili od prvog do prvog u mjesecu… I dok se posljedice krize sve snažnije osjećaju, reakcija države nema.

U posljednjih desetak dana, cijene najosnovnijih životnih potrepština – brašna i ulja u crnogorskim marketima uvećane su za 10 do 30 odsto. Poskupili su i so i šećer, takođe za oko 10 odsto. Tako će sada građani, na primjer, umjesto dosadašnjih euro, za ulje morati da izdvoje i do 1,50 eura, a za kilo brašna umjesto 40 centi, 45.

Glavni razlog za povećanje cijena, kako su objasnili iz pojedinih trgovačkih kompanija, leži u tome što su proizvođači i dobavljači namirnica koje se ne proizvode u Crnoj Gori povećali svoje cijene. Osim toga, poskupilo je i gorivo, odnosno transport. Najupečatljiviji učinak pandemije izazvane virusom COVID-19 ogleda se u tome što je, i pored povećanja cijena naftnih derivata, litar najjeftinijeg jestivog ulja trenutno skuplji od litra eurodizela, čija je cijena 1,13 eura.

I voće i povrće je poskupilo. Tako je na zelenoj pijaci TC Bazar u Podgorici za kilogram jabuka potrebno izdvojiti od 1,30 do 1,70 eura. Za avokado i čitavih osam.

Krastavac se može kupiti po cijeni od euro i po do dva i po, a paradajz od dva do dva i po. Crni luk košta od euro do euro i po, a krompir od 0,60 do 0,80 centi.

I cijene ribe su porasle. Kilogram pastrmke sada košta pet eura.

Poskupljenje namirnica očekuje se i u narednom periodu. To, za posljedicu, ima i poskupljenje druge hrane u kojoj se one nalaze, poput hljeba i drugog peciva, prerađevina, slatkiša,…

Predlogom budžeta za 2021. godinu najavljeno je povećanje akciza na duvanske i proizvode od šećera i kakaoa, kao i na sladolede, alkohol i gazirana pića. To je jedna od mjera poreske politike koja će sa primjenom početi 1. jula. Tako bi se, predloženim rješenjem, akcize na zaslađena pića i alkohol povećale sa 25 na 35 eura po hektolitru, 72 centa po kilogramu za slatkiše, a za duvanske proizvode sa 37 na 51 euro na hiljadu komada cigareta.

Iz Privredne komore Crne Gore (PKCG) upozoravaju da će taj predlog dovesti do rasta cijena, smanjenja prodaje, povećanja obima sive ekonomije a, u konačnom, i do smanjenja prihoda za državu. To je ocijenjeno na sastanku, održanom krajem aprila u prostorijama PKCG-e. ,,To je pokazala praksa iz prethodnih godina, sa istim scenarijem u dijelu akcizne politike. Sem toga, akcize će zbog porasta cijena uticati i na konkurentnost naše turističke destinacije”, kazala je tom prilikom potpredsjednica PKCG-e Nina Drakić.

Andrea JELIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 7. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo