Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Sve je stalo, samo brojke rastu

Objavljeno prije

na

Jedva su u Zavodu za zapošljavanje Crne Gore zaustavili stopu nezaposlenosti, da dalje ne pada. Ove sedmice ona iznosi 10, 57. Pet dana ranije bila je 10, 67. I tako unazad, sve sedmicu po sedmicu. Desi se, istina, ponekad i da poraste. Tako su u martu ove godine iz ZZZCG zabrinuto objavili da je stopa „porasla sa 10,91 na 10,92 odsto”. Razvoj crnogorskog tržišta rada, bar sudeći po zvaničnoj statistici, ne ometa ni svjetska ekonomska kriza. Naprotiv, dok evropske zemlje muče muku sa porastom nezaposlenosti, kod nas idila. Tako je, recimo, u Irskoj stopa nezaposlenosti sa jedan odsto porasla na jedanaest. I u Španiji je veća od domaće – 12, 8. Mi smo negdje tu, rame uz rame, sa najrazvijenijim evropskim zemljama, gdje je stopa nezaposlenosti oko devet odsto. MEĐUNARODNA STATISTIKA NA DOMAĆI NAČIN: „Sve više ljudi traži azil u bogatoj razvijenoj državi Crnoj Gori. Milion Amerikanaca svake godine pokuša da prebjegne u tu razvijenu balkansku državu”, ironično komentariše anonimni crnogorski čitalac na jednom od ovdašnjih sajtova, pošto je pročitao podatke Zavoda za zapošljavanje – o opadajućoj stopi nezaposlenosti. Nije potrebno biti stručnjak za statistiku, pa kazati da sa brojkama Zavoda nešto nije u redu. ,,Žrtve tranzicije”, kako radnike koji su ostali bez posla zovu iz SSSCG, su sve češće pred Vladom, a termin za štrajkovanje će uskoro morati da se zakazuje. Nove fabrike, u međuvremenu, nijesu otvarane. Gradnja nije više tako unosan posao. Na kraju, svi poznajemo one koji godinama bezuspješno pokušavaju da se zaposle.

U Zavodu kažu, nezaposlenih sve manje, a posla ne hvali. Zoran Jelić, direktor Zavoda, tvrdi za Monitor da je njihova statistika potpuno validna, te da je u skladu sa svjetskim standardima kad je vođenje statistike nezaposlenosti u pitanju.

On objašnjava da se u skladu sa standardima Međunarodne organizacije rada, ,,nezaposlenom smatra osoba koja ne radi, nema posao na koji će se vratiti i aktivno traži posao”. Takvih je u Crnoj Gori 27. 910.

Kad god se u Crnu Goru uvezu neki evropski ili međunarodni standardi, ovdje ih izvitopere i iskoriste u korist vladajućih. Tako je i sa statistikom. Broj nezaposlenih pada upravo zbog toga što u Zavodu kao nezaposlene vodi samo one za koje sam procjeni da ,,aktivno traže posao”.

,,To su oni koji nijesu na evidenciji samo zbog računa za struju ili zdravstvenog osiguranja. Oni koji ne odbijaju poslove”, objašnjava Jelić. Ostali se ne računaju. A njih je mnogo više. Podaci Monstata, Zavoda za statistiku Crne Gore, iz 2006. govore da je nezaposlenih tada bilo 74.820. To su brojke zasnovane na podacima iz preduzeća i Fonda za zdravstvo.

Nebojša Medojević, lider Pokreta za promjene, tvrdi za Monitor da je takvih danas mnogo više: ,,Podaci Fonda za zdravstveno osiguranje govore da po osnovu nezaposlenosti trenutno više od 90 hiljada građana ostvaruje pravo na zdravstveno osiguranje. To je pravo stanje. Još ako se uzme 60 hiljada članova njihovih porodica koji preko njih ostvaruju pravo na zdravstveno osiguranje, onda je jasno da u Crnoj Gori 150 hiljada ljudi nema nikakvih prihoda”. U julu 2000. bilježi Zavod, broj nezaposlenih bio je 86.163, a stopa nezaposlenosti najveća – 32, 7 odsto. Kad bi se statistika vodila kao nekada, stopa nezaposlenosti bila bi veća nego tada.

Medojević komentariše statistiku Zavoda: ,,Podaci Zavoda su odavno samo propaganda u korist vladajuće partije i njihovih navodnih ekonomskih podviga”

Koliko su u Zavodu slobodni u procjeni ko stvarno traži posao, a ko ne, govori i to da ni Monstat, u anketi o radnoj snazi izdatoj ove godine, nije broj zaposlenih mogao da smanji ispod 40 hiljada, sve koristeći definicije nezaposlenosti Međunarodne organizacije rada.

BERZA RADA A NE ZAVOD: U ZZZCG ne kriju da u nezaposlene ne računaju sve one koje kao takve vodi Fond za zdravstveno osiguranje. Zavod je, za neupućene, napredovao u berzu rada.

,,Mi smo berza rada, a ne socijalna ustanova”, napominje Jelić. U samoprozvanoj berzi rada, međutim, i dalje postoji mogućnost da službenici šapnete šifru koja znači da od njih hoćete samo zdravstvenu knjižicu. Knjižicu dobijate, ali vas statistika ne računa.

Nego, kad treba dokazati da posla u Crnoj Gori ima, statističari Zavoda imaju i svoje standarde, nepoznate svjetskoj statistici.

Jelić objašnjava da je od maja ove godine preko Zavoda oglašeno 24 hiljade slobodnih radnih mjesta. Broj oglasa za slobodna radna mjesta od januara ove godine manji je u odnosu na prošlu godinu u istom periodu za devet posto. Ali, u Zavodu su se dosjetili metodologije koja pokazuje da nam je ipak bolje sada: ,,U dnevnim novinama je, mimo Zavoda, oglašeno još sedam hiljada radnih mjesta, koji su u kategoriji sivog tržišta. Kad se to sabere sa onih 24 hiljade oglašenih preko Zavoda, ispada da je slobodnih radnih mjesta bilo 31 hiljada, a nezaposlenih je 27. 910. Očigledno je da posla u Crnoj Gori ima”, kaže Jelić. Ko je u Zavodu zadužen da prebrojava oglase u dnevnim novinama, nijesmo saznali.

Da je naša statistika nepouzdana, kaže Medojević, ocjene su i Svjetske banke i MMF-a. U Monstatu, tako, imaju statistiku za sve prilike. U mjesečnom statističkom pregledu iz ove godine, stoji , recimo, da je zaposlenih prošle godine u Crnoj Gori bilo – 166.222. Isti Monstat u nedavno objavljenoj anketi kaže da je zaposlenih bilo – 221.900. Pa ti budi pametan.

Stvar je naravno, opet, u primjeni svjetskih standarda. U anketi se kao zaposleni vode čak i oni koji su u sedmici kad je anketa rađena ,,obavljali bilo kakav posao za profit ili zaradu čak i manje od sat vremena”. Pa i čak ako nijesu bili plaćeni novcem, već, kako stoji u objašnjenju, ,,u naturi”. Što će reći: ako je nekog komšija počastio hranom i pićem dok mu je pomagao da okopa baštu, može se, po kriterijuma Monstata računati u zaposlene. U zaposlene se tako računa i ,,ribar koji popravlja mreže i brod za budući rad”.

DALEKO OD EVROPE: Statistika koju objavljuju Zavod i Monstat pokazuje i ono čime se iz uprave ovih firmi ne diče.

Tako na primjer, od 63.898 oglašenih radnih mjesta tokom prošle godine, kaže statistika ZZCG, samo 18 hiljada je bilo na neodređeno vrijeme, dok je čak 45.891 hiljada bilo na određeno.

,,To određeno kod nas, pogotovu u trgovini, nekad znači ne na sedmicu ili mjesec, nego i na sat. I takvi se računaju u zaposlene”, kaže Medojević.

Statistika ZZZCG, takođe, kaže da se broj onih koji primaju novčanu naknadu od Zavoda sa 7833, koliko ih je bilo 2006, povećao na 12 558 – toliko ih je evidentirano u februaru ove godine. S tim što ih je samo mjesec ranije bilo skoro tri hiljade manje. To su oni kojima je, kako to zakon definiše, radni odnos prestao bez njihove krivice.

Takođe, statistika kaže, da se broj zaposlenih povećao najviše u državnom sektoru. Tokom 2006 u sektoru ,,državne uprave i obaveznog zdravstvenog osiguranja” bilo ih je 10.345. Danas ih je 18.717. U ostalim sektorima nije bilo ni približno tolikog skoka zaposlenih. Naprotiv, u mnogim granama, prikazan je pad.

Nego, to nijesu podaci za konferencije za novinare na kojima se, sve u brojkama, pokazuje kako je Crna Gora – zemlja snova. Ili, kako se to sad stručno kaže – lider u regionu.

Milena PEROVIĆ KORAĆ

Komentari

DRUŠTVO

KRIMINAL U SLUŽBI DRŽAVE I OBRNUTO: Belivuk i Miljković – državni vojnici oba oka u glavi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Veljko BelivukMarko Miljkovići njihova kriminalna grupa se pred Specijalnim sudom u Beogradu terete , za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje. Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana, koji je  kasnije likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu

 

 

Skidanje zabrane ulaska u Crnu Goru dvojici elitnih beogradskih kriminalaca 28. decembra 2020. godine je nedavno koštalo slobode dvojicu možda najvažnijih menadžera bivšeg režima Demokratske partije socijalista (DPS). Veljko BelivukMarko Miljković i njihova kriminalna grupa se suočavaju sa ozbiljnim optužbama pred Specijalnim sudom u Beogradu. Terete se, za sada, za sedam teških ubistava, silovanje, posjedovanje oružja, dilovanje droge i zločinačko udruživanje.

Crnogorsko Specijalno državno tužilaštvo (SDT) ih tereti da su ilegalno ušli u Crnu Goru u drugoj polovini 2020. gdje su izvršili ubistvo Damira Hodžića, Adisa Spahića i otmicu Mila Radulovića zvanog Kapetan iz Škaljarskog klana. Radulović je kasnije takođe likvidiran i tajno zakopan na Lovćenu. Ova ubistva su dotični komentirali preko SKY aplikacije. Belivuk i Miljković su na ove okolnosti prvi put saslušani u Beogradu krajem 2021. godine od strane tadašnjeg Glavnog specijalnog tužioca (GST) Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića. Obojica su sada u pritvoru. I Belivuk i Miljković su negirali djela tvrdeći da tada nisu bili u Crnoj Gori jer su imali zabranu ulaska u zemlju.

Međutim, oni su godinama imali podršku osoba iz vrha dva bratska režima – vučićevskog i đukanovićevskog. Suđenje Belivuku i Miljkoviću za ubistvo bivšeg karate reprezentativca Vlastimira Miloševića (upucanog i “overenog u glavu” 30. januara 2017. u centru Beograda) je ogolilo zarobljenost srpskog pravosuđa i države. Maskirani ubica se lagodno ponašao ne obazirući se ni na svjedoke ni na ulični video-nadzor. Terenski operativci srbijanske policije su prikupili obilje dokaza među kojima i tri uzorka DNK Belivuka – jedan na vratima zgrade gdje je živio pokojni Milošević, drugi na vozilu korišćenom za bjekstvo (po policijskoj pretpostavci), dok je navodno treći uzorak nađen na tijelu ubijenog. Zahvaljujući kamerama policija je rekonstruirala rutu kojom su se kretali likvidatori dok je snimak  bio dovoljnog kvaliteta da se odradi i antropološko vještačenje. Policija je Belivuku i Miljkoviću oduzela mobilne telefone prilikom hapšenja pet dana nakon ubistva.

Jovo MARTINOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

PREMIJER OBEĆAVA JOŠ VEĆE PLATE: EU da nam zavidi

Objavljeno prije

na

Objavio:

U premijerovom obećanju o “mogućoj” plati većoj od EU prosjeka nema preciznijih rokova pa bi se moglo pokazati da smo mi, a ne Milojko Spajić nepopravljivi optimisti. Dok on to samo vješto koristi

 

Premijer Milojko Spajić ostaje nepopravljivi optimista. Ili je čovjek sa rijetko viđenim talentom da relativizuje činjenice. Uglavnom, umjesto ispunjenja prošlogodišnjih, predizbornih, obećanja dobili smo nova. Ljepša, bolja, veća. “Do vremena kad Crna Gora bude bila predložena za članicu Evropske unije, mogla bi da ima prosječnu zaradu veću od prosjeka EU”, prenijeli su mediji premijerovu izjavu datu pred Odborom za spoljne poslove Evropskog parlamenta.

Spajić je ovo rekao odgovarajući na pitanja evropskih poslanika. To mu, začudo, nije bilo “gubljenje vremena”. Dolazak u parlament u kome je izabran i gdje je dužan da, makar s vremena na vrijeme, podnosi račune – jeste. Ali, da se vratimo ljepšim temama: kako ćemo trošiti tih skoro 2.200 eura, koliko danas iznosi prosječna neto zarada u Evropskoj uniji? Čim ih zaradimo (uzajmimo) – mi ili država.

Jedni su na ove najave veselo trljali ruke, drugi zbunjeno slijegali ramenima, a traći pokušali racionalizovati premijerovo obećanje. Tražeći odgovor na pitanja kad i kako. I ko će to da plati. A ko da vrati (kredit).

Pomalo bajati podaci s kraja 2022. pokazuju da je prosječna zarada u privatnom sektoru bila za skoro 160 eura manja od prosječne (555 naspram 712 eura, koliko je tada iznosila prosječna neto zarada).  Pa kako smo onda dobacili do prosjeka?

Da je broj zaposlenih u javnom i privatnom sektoru jednak, a nije, to bi značilo da je zaposleni koji je platu primao iz državnog ili nekog od lokalnih budžeta, ili je zarađivao u nekom državnom (javnom) preduzeću, prije dvije godine, u prosjeku, primao zaradu za 300 eura veću od zaposlenog u privatnom sektoru. Pošto je odnos broja zaposlenih u javnom i privatnom sektoru ipak nešto drugačiji (više je zapošljenih u privatnim firmama), to znači da je razlika u zaradama jednih i drugih bila još veća. U korist tzv. budžetskih korisnika.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

AKO JE VESNA BRATIĆ IZABRANA U ZVANJE REDOVNE PROFESORICE UCG: Komisija po resavskom modelu

Objavljeno prije

na

Objavio:

Izbor su pratile brojne primjedbe i sumnje na nepravilnosti. Bratićeva protivkandidatkinja Tanja Bakić tvrdi da Vijeće Filološkog niti Senat nisu sankcinisali Komisiju za pisanje izvještaja o kandidatima, iako su dva člana predala potpuno identične tekstove

 

Senat Univerziteta Crne Gore je 15. marta ove godine izabrao dr Vesnu  Bratić u akademsko zvanje redovne profesorica iz oblasti Anglistika – Anglofona književnost i civilizacija i Engleski jezik na Filološkom fakultetu Univerziteta Crne Gore. Bratić je od kraja 2020. do kraja aprila 2022. bila ministarka prosvjete, nauke, kulture i sporta u 42. Vladi. Bratić nije bila jedina kandidatkinja, pored nje na konkursu za izbor u akademsko zvanje iz navedenih oblasti, koji je raspisan u junu prošle godine, prijavila se i dr Tanja Bakić.

Sam tok konkursa i izbor zanimljivi su zbog brojnih primjedbi i sumnje  na nepravilnosti koje su se dešavale tokom njegovog trajanja.

U septembru 2023. imenovana je Komisija za razmatranje konkursnog materijala i pisanje izvještaja u sastavu prof. dr Radojka Vukčevič sa Filološkog fakulteta u Beogradu, prof. dr Janko Andrijašević sa Filološkog fakulteta UCG i prof. dr Zoran Paunović sa Filološkog fakulteta u Beogradu. Nakon što je Andrijašević u oktobru iz zdravstvenih razloga odustao od rada u komisiji, za novog člana je imenovana prof. dr Vesna Lopičić sa Univerziteta u Nišu.

Krajem prošle godine u Biltenu UCG objavljeni su izvještaji o kandidatima članova Komisije. Sva tri člana Komisije pozitivno su ocijenili kandidatatkinju Bratić i dali preporuku da se Bratić izabere.

Prigovor na recenzije, u januaru ove godine, Vijeću Filozofskog fakulteta UCG, upućuje Tanja Bakić. Ona u njemu kao apsurd ocjenjuje da su dva člana komisije potpisala istovjetne recenzije. Dr Bakić tvrdi da su izvještaji prof. dr Zorana Paunovića i prof. dr Radojke Vukčević potpuno identični:  ,,Jedina razlika je u tome što je dr Paunović, redovni profesor Univerziteta u Beogradu, koji izvorno govori ekavicu, pokušao da ekavizira tekst profesorke Vukčević, izvorno napisan na ijekavici. Nažalost, u tome nije savim uspio, ostavivši znatan dio predatog teksta u ijekavici”, napisala je dr Bakić.

Predrag NIKOLIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od 19. aprila ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo