Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pobjegli od politike i zavičaja

Objavljeno prije

na

Policijska tortura prije 15 godina nad čelnicima Stranke demokratske akcije bila je jedna od najžešćih policijskih tortura sprovedenih u novijoj istoriji Crne Gore. Politički montiran proces koji ju je ispratio bio je jedan od najsramnijih procesa vođenih u Crnoj Gori. Crnogorska SDA je tada praktično uništena, a dvadeset i jedan čovjek osuđen je na kaznu od dvije do sedam godina zatvora, ukupno na osamdeset sedam godina.  Većina je optužena da su pripremali formiranje države Sandžak. Oslobođeni su pod međunarodnim pritiskom u vrijeme potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nakon toga su oslobođeni i od optužbi Vrhovnog suda Crne Gore za terorističke namjere. Njihova svjedočenja, koja su se prvo čula u sudnici Višeg suda u Bijelom Polju, zaprepastila su javnost. ,,Svi okrivljeni izjavili su da su do privođenja istražnom sudiji bili podvrgnuti fizičkoj i psihičkoj torturi, batinanju, elektrošokovima, prijetnjama smrću njima i njihovoj porodici, vrijeđanju na nacionalnoj osnovi, višednevnoj zabrani sna, uskraćivanju vode, teškom poniženju. Tokom odvoženja do sudnice i zatvora, a dijelom i tokom batinanja, na glavi im se nalazila kapuljača, a preko kapuljače crni povez. Od strane ljekarske komisije pregledani su tek nakon 12 dana od dana lišavanja slobode”, pisao je tada Monitor. ,,Svi su krivi zato što su u vremenu od aprila 1991. godine do januara 1994. spremali krivično djelo da upotrebom sile i protivustavnim putem otcijepe dio teritorije SRJ i stvore samostalnu državu Sandžak”, rekao je, između ostalog, presuđujući im krajem 1994. predsjednik sudskog vijeća Višeg suda sudija Radosav Konatar.

Materijalni dokaz njihove krivice bilo je ukupno devet komada vatrenog oružja. Njime su se oni pripremili da stvore nezavisnu državu. Javnost je, uz ogromnu pomoć državne televizije, bila uvjerena da su zaista krivci.
Danas sve, da nije tragično, moglo bi izgledati smiješno. Ipak, još nema reakcije državnih organa na brojne novinske tekstove koji su uslijedili otkrivajući istinu o montiranom procesu. Niko nikada nije odgovarao za torturu sprovedenu nad tim ljudima. Niko nije reagovao ni na knjigu Ibrahima Čikića Gdje sunce ne grije, u kojoj je detaljno opisao mučenja. Reagovali su tužbom jedino ljudi pomenuti u knjizi, neki i po dobru, tužeći Ibrahima Čikića.
Sada se najavljuju još tri knjige nekadašnjih zatočenika kazamata od Žabljaka do Bijelog Polja. Pišu ih predsjednik i potpredsjednik SDA Harun Hadžić i Rifat Vesković, i istoričar, takođe tadašnji politički zatvorenik Rasim Šahman.
Hadžić je danas sekretar Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Vesković je jedini u grupi zatvorenika koji se i danas bavi politikom i predvodi političku partiju. Rasim Šahman je penzionisani profesor koji živi u Sarajevu i piše knjigu o političkom procesu protiv čelnika SDA-a.
I većina ostalih žrtava političkog procesa više ne žive u Crnoj Gori. Mevludin Kasumović je biznismen u Sarajevu. Erdžan Fetahović je bio nezaposlen do prije godinu. Sada radi u muzeju Ganića kula u Rožajama. Omer Omerović, jedan od najvećih stradalnika montiranog političkog procesa, nikad se nije oporavio od psihičke i fizičke torture. Preminuo je u Bijelom Polju prije pet godina. Hakija Muratović živi na relaciji Petnjica-Sarajevo. Isad Skenderović je odmah nakon procesa napustio Crnu Goru. Sada je profesor u Tuzli. Umer Hadžić je penzioner, živi u Rožajama. Šefket Brković je odmah nakon izlaska iz zatvora sa porodicom odselio za Bosnu. Radi kao inženjer u sarajevskoj Skenderiji. Rizah Burnazović je biznismen koji živi i radi u Sarajevu. Avdo Ciguljin, po zanimanju auto prevoznik, nezaposlen je i živi u Pljevljima. Sabahet Spahić je nakon zatvora odselio u Bosnu. U Crnu Goru se vratio prije nekoliko mjeseci. Nezaposleni je profesor. Husein Smakić je poljoprivrednik, živi u okolini Bijelog Polja. Ibrahim Čikić živi u Sarajevu. Autor knjige o preživljenoj torturi Gdje sunce ne grije. Esad Omerović je nezaposlen. Živi u Rožajama. U velikom siromaštvu odgaja četvoro djece u selu Biševo. Šefćet Bošnjak je nakon izlaska iz zatvora odselio u Bosnu, a potom u Luksemburg. Dževad Begović, Sead Bibuljica i Sead Pućurica od 1996. žive u Zapadnoj Evropi. Veoma rijetko dolaze u Crnu Goru.

Sead SADIKOVIĆ

INTERVJU: RIFAT VESKOVIĆ
Ko će zatvoriti samog sebe

Inspiratori su ljudi iz tadašnjeg političkog vrha Srbije i Crne Gore, a izvršioci između ostalih tadašnji tužilac Višeg suda, danas generalni sekretar Skupštine Crne Gore Milan Radović i sudija Višeg suda Radosav Konatar

MONITOR: Vaša ranija priča o traženju satisfakcije za preživljeno ostala je, ipak, samo priča. Zašto?
VESKOVIĆ:
Burna dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije prosto su naš proces gurnula u stranu. Mi jesmo očekivali da će doći ljudi koji će znati ocijeniti to vrijeme i da će nalogodavci i izvršioci odgovarati. Nijesmo to dočekali. Bilo je sasvim jasno da je po srijedi bila hajka na rukovodstvo jedna stranke, ali još i više da je to bio napad na cijeli jedan narod. Željeni efekat nalogodavaca je postignut, većina ljudi iz tog procesa danas ne živi u Crnoj Gori. Odselilo se i mnogo njihovih sunarodnika, pogotovu mladih ljudi.

MONITOR: Da li se razmišljalo da bi Crna Gora kao suverena država mogla ispraviti nepravdu?
VESKOVIĆ:
Očekivali smo da se desi i lustracija u Crnoj Gori. I da se skine veo sa svih procesa i sramnih dešavanja iz devedesetih. Kako vrijeme odmiče nada za to je manja, ali moramo vjerovati da će neka vlast, ne ova, uraditi to što se mora – suočiti Crnu Goru sa njenom prošlošću. Postoje svjedoci, postoje tragovi, postoje dokumenti. Nešto od toga otkriva i knjiga Ibrahima Čikića. Ipak su mnogo odgovorniji ljudi krivi za ta dešavanja.

MONITOR: A u koga biste vi uprli prst u ovom času?
VESKOVIĆ:
Jasno je, inspiratori su ljudi iz tadašnjeg političkog vrha Srbije i Crne Gore. Izvršioci su između ostalih tadašnji tužilac Višeg suda, danas generalni sekretar Skupštine Crne Gore Milan Radović i sudija Višeg suda koji nas je osudio na ukupno 87 godina zatvora Radosav Konatar, mislim da je sada vršilac dužnosti predsjednika Višeg suda. To je veoma apsurdno da se izvršioci tako nagrađuju za to što su učinili i napreduju u službi. I o drugima ću govoriti u knjizi koju pripremam, a biće objavljena za nekoliko mjeseci.

MONITOR: Koliko je za rasvjetljavanje toga bila korisna Čikićeva knjiga?
VESKOVIĆ:
Nesumnjivo je od velikog značaja, mada je to više lična ispovijest. Čikić opisuje uglavnom zatvorske dane, a zatvor je nama, nakon četvorednevne torture u žabljačkom atomskom skloništu pretvorenom u mučilište, došao kao melem na ranu. To što su nam pripadnici Službe državne bezbjednosti uradili nešto je o čemu ja i danas veoma nevoljno i teško mogu i da se sjećam. Po zločinu nije zaostajala ni tadašnja televizija. Kakve su oni montirane emisije pravili! Da su nas kojim slučajem nakon tih emisija pustili na slobodu, nas bi ljudi linčovali. Zatvor je, dakle, došao kao utočište, ma koliko uslovi u njemu bili loši.

MONITOR: Ali javnost nikada nije saznala ko je vas lično izvrgavao fizičkoj torturi?
VESKOVIĆ:
Jedan dio knjige koju pripremam biće posvećen i tome. Znam da knjigu o političkom miljeu toga vremena i našem političkom procesu priprema i Harun Hadžić. Ogromnu količinu građe već nekoliko godina sređuje i priprema za objavljivanje i Rasim Šahman.

MONITOR: Ko vas je ipak najjače udarao dok je trajala istraga?
VESKOVIĆ:
Udarali su mnogi, na desetine policajaca. Trpjeli smo i elektro-šokove. Pravili su špalir, mi smo išli kroz njega a oni su udarali.

MONITOR: Jeste li sretali nakon toga nekog od tih ljudi iz špalira?
VESKOVIĆ:
Sretao sam ih nekolicinu. To nisu bili obični policajci, već više rangirani ljudi i inspektori DB-a. Jednoga sa bosanskim akcentom nešto kasnije prepoznao sam i na jednoj čitulji. Većina njih svakako nije bila sa sjevera Crne Gore, pa ih prije nisam poznavao, ali u arhivima SDB-a to svakako mora biti sve zabilježeno.

Komentari

DRUŠTVO

MMF O NAJAVAMA PROGRAMA EVROPA SAD 2: Visokorizično i inflatorno

Objavljeno prije

na

Objavio:

Dok iz Vlade ponavljaju šta sve neće (zaduženja, povećanje PDV-a), nikako da saznamo šta namjeravaju uraditi kako bi, nakon obećanog povećanja minimalnih i prosječnih zarada, državne finansije ostale održive. To je razlog više da upozorenjima iz MMF-a posvetimo dužnu pažnju

 

Vladin program Evropa sad 2 i dalje je tajna. Ipak, klub onih koji upozoravaju na neželjene posljedice najavljenog povećanja zarada na račun smanjenja ili potpunog ukidanja doprinosa za penziono osiguranje, dobio je još jednog člana. Međunarodni monetarni fond (MMF).

Značajan dio nedavnog izvještaja MMF-a za Crnu Goru odnosi se na izborna obećanja pokreta Evropa sad Milojka Spajića „koja nijesu sadržana u prijedlogu budžeta za 2024. godinu ili u srednjoročnim projekcijama vlasti, uključuju i djelimično ili potpuno ukidanje penzijskih doprinosa“. Prije svega, iz MMF-a su u fokus svoje analize stavili najavljeno povećanje minimalne plate sa  sadašnjih 450 na 700 eura, i prosječne zarade  sa februarskih 820 na 1.000 eura mjesečno.

Ni analitičarima MMF-a nijesu poznati detalji „reforme“ koju Spajić i njegovi najbliži saradnici najavljuju za kraj ove ili početak naredne godine. Ali su i oni, poput većine ovdašnjih analitičara, došli do zaključka da se tajna najavljenog povećanja minimalne i prosječne zarade krije u prevođenju bruto u neto platu. Čime bi državna kasa ostala bez, još uvijek nepoznatog, dijela prihode koji je ove godine planiran na 560 miliona. „To bi dovelo do značajnog pogoršanja fiskalne pozicije (države Crne Gore – prim. Monitora)“, navodi se u Izvještaju. Uz konstataciju: „Povećanje plata takođe bi dovelo do veće inflacije“.

Zoran RADULOVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

POLITIKA U LOKALU: Novi izbori, stari principi   

Objavljeno prije

na

Objavio:

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija

 

Bliže se izbori u dvije crnogorske opštine, Budvi i Andrijevici. Izbori u Budvi održaće se 26. maja, a oni u Andrijevici  2. juna.  I bez izbora, Ulcinj je promijenio vlast. Dok u Šavniku izbori i dalje traju. Gotovo dvije godine.

Funkcionerske kampanje, prljavi obračuni na društvenim mrežama, kršenje koalicionih sporazuma, ostavke, krize, nepoštovanje ženskih kvota – samo su neki od detalja trenutne političke scene u lokalu. Sve u svemu – ništa novo. U odnosu na vrijeme DPS-a, razlika je tek – hiperpordukcija partija.

U Budvi će građani te primorske opštine moći da glasaju za devet lista. Analitičari ne očekuju da bi neka od izbornih lista sama mogla osvojiti vlast, koja će se u tom slučaju morati organizovati kroz postizborne koalicije.

Da pobjeda jedne liste ne garantuje stabilnost, u Budvi smo već imali prilike da vidimo. Iako je na prethodnim lokalnim izborima apsolutnu pobjedu u tom gradu odnio bivši Demokratski front, njihov mandat protekao je u svađama i konačnom raskolu, što je Budvu dovelo do hronične krize. Plus hapšenje bivšeg gradonačelnika Mila Božovića, koji je dugo ključna gradska pitanja rešavao iz Spuža.

Bivši DF ovog put ide u dvije kolone.  Na jednoj strani je široka koalicija nekadašnjih članica tog političkog saveza. Lista nosi naziv Za budućnost Budve – Budva otvoreni grad, a čine je – NSD, PzP, DNP, SNP, Ujedinjena Crna Gora, Prava Crna Gora, Slobodna Crna Gora i Demos.  S druge strane je Grupa građana Budva naš grad  koju predvodi aktuelni predsjednik Skupštine opštine Nikola Jovanović. Svađe dojučerašnjih saboraca, kako iz lokala izvještvaju mediji, nastavile su se u predizborno doba i pretvorile u prljavu kampanju u kojima se rivalima spočitava  seksualna orijentacija ili porijeklo.

Milena PEROVIĆ
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 17. maja ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

SEZONSKI RADNICI U TURIZMU: Manjak ,,goriva” u motoru crnogorske privrede

Objavljeno prije

na

Objavio:

Priča o hroničnom manjku radnika u turizmu zatiče nas i pred ovogodišnju sezonu. Iako crnogorska ekonomija zavisi od turističke sezone, prosječna plata u turizmu iznosi 760 eura i niža je od prosječne na državnom nivou

 

I ove, kao i svake godine, očekuje se rekordna turistička sezona. A najave protiču uz upozorenja o hroničnom nedostatku radne snage.

I dalje nema zvaničnih podataka koliko nedostaje sezonaca. Umjesto toga imamo procjene koje govore da će ih nedostajati više nego prošle godine i da ta brojka prelazi 30.000.

Iz Zavoda za zapošljavanje najavljuju da će izdati oko 20.000 radnih dozvola za strance, a očekuje se da će strancima za sezonski rad u  turizmu biti izdato oko 5.000 dozvola. Iz MUP-a stižu informacije da je ovogodišnja kvota dozvola za privremeni boravak i rad stranaca 29.000, od čega je za sezonsko zapošljavanje planirano samo 2,5 hiljada dozvola.

Tokom prošle godine izdato je 2.710 sezonskih radnih dozvola. Najviše za državljanje Srbije 1.603, BiH 283, Kosova 234, Sjeverne Makedonije 152, a ispod sto za državljanje Turske, Rusije, Albanije, Indije, Meksika, Argentine.

Iako je broj nezaposlenih u Crnoj Gori krajem aprila bio preko 36.000, dovoljan da podmiri sve potrebe za radnom snagom, podsticaji za nezaposlene da rade sezonski se nijesu bitno promijenili u odnosu na prethodnu godinu.

Posebno za mlade, Hrvatska je atraktivnija za sezonske poslove u odnosu na Crnu Goru. U 2023. godini u Hrvatskoj je izdato 1.488 dozvola za boravak i rad crnogorskim državljanima, a u prava dva mjeseca 2024. godine 194 dozvole, navodi Forbes Crna Gora.

U Hrvatskoj kuvari/ce zarađuju od 1.400 do 2.500 eura, pica i roštilj majstori zarađuju oko 1.500 eura, pomoćni radnici u kuhinji od 1.000 do 1.300 eura, sobarice 1.200 eura, a zarada konobara/ca kreće se od 1.000 eura plus bakšiš.

Većina oglasa na sajtu Zavoda za zapošljavanje Crne Gore nema u opisu visinu plate. Oglasi u kojima se zainteresovanima daje uvid u platu govore od tome da su one niže od onih u Hrvatskoj. Tako u oglasima Zavoda za zapošljavanje sobaricama se nude plate od 450 do 600 eura, kuvarima od  450, 950 i 1.200, šankerima 600, perač suđa 600, noćni recepcionar 600, pomoćni radnik u kuhinji 1.000, pomoćna kuvari/ica od 700 do 850, poslastičarka 700…

Prema podacima Monstata plate u turizmu u prvom kvartalu ove godine su iznosile 760 eura i niže su od prosječne na državnom nivou koja iznosi 821 euro. Državni službenici, na primjer, imaju veće prosječne plate od turističkih djelatnika iako crnogorska ekonomija zavisi od turizma. Prema podacima Centralne banke, prošla turistička sezona je bila rekordna, ostvaren je prihod od 1,5 milijardi eura. Ukupno učešće turizma u bruto domaćem proizvodu Crne Gore je najveće u Evropi, prošle godine je iznosilo 22 odsto. Zato, turistički poslenici i ističu da je turizam motor crnogorske privrede, koji generiše saobraćaj, trgovinu, poljopriivredu i ostale usluge.

Pored većih zarada, sezonci iz Crne Gore i regiona više idu u Hrvatsku jer tamo sezona duže traje, pa su često angažovani šest i više mjeseci. Tokom mjeseci kada se ne radi, u Hrvatskoj država ovim radnicima plaća dio plate da bi se oni i sljedeće sezone vratili. O ovoj ideji i uvođenju kategorije ,,stalni sezonski radnik“ u Zakonu o radu govoreno je i prethodne godine.

Iz Privredne komore Crne Gore su istakli da  bi se uvođenjem ove kategorije ublažio problem nedostatka sezonskih radnika, jer bi se nezaposlene osobe motivisale da se prekvalifikuju i imaju sigurno stalno sezonsko zaposlenje i primanja tokom cijele godine u skladu sa pozitivnim iskustvima zemalja EU. Prema tom konceptu rješenje je da sezonski radnik radi pola godine, dok bi dio plate preostalih šest mjeseci plaćala država. U prevodu imali bi osiguranje, sigurnost radnog mjesta, mogli nešto da planiraju, da dignu kredit…

Nade da će ovo rješenje zaživjeti tokom ove sezone izjalovile su se, a ministarka rada i socijalnog staranja Naida Nišić najavila je da bi ovaj model mogao biti spreman za uvođenje tek sljedeće godine. Slijede analize, promjene Zakona o radu i drugih zakona, pa dokle se stigne.

Nedavno je iz Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) navedeno da je i pored rekordnih prihoda, prethodne sezone zabilježen rast troškova u dijelu zarada, nedostatka radne snage i nabavke, zbog čega poslovni rezultati nijesu bili na očekivanom nivou, ali da su turistički poslenici, uprkos svemu, zadovoljni.

Poslodavci svake godine i pored hroničnog manjka radnika apostrofiraju troškove zarada. Česta su i čuđenja kako i zašto niko neće da radi iako su plate koje oni nude ,,astronomske”. Novina je da su, uprkos svemu, zadovoljni i svojim profitom.

Zbog nemanja snijega, zimske turističke sezone skoro da nije bilo. U prvih par mjeseci zabilježena je manja posjeta nego protekle godine. Iz Ministarstva turizma tvrde da je razlog tome i veći odlazak Rusa i Ukrajinaca iz Crne Gore.

Predsjednik Odbora Udruženja za turizam i ugostiteljstvo Privredne komore (PKCG) Ranko Jovović najavaljuje da bi predstojeća ljetnja turistička sezona, prema bukingu i rezervacijama hotelskih kapaciteta, trebalo da nadmaši prošlogodišnju. Optimistična očekivanja, prema njegovim riječima, potvrđuju saobraćajne gužve i izletničke ture u predsezoni, kao i dobar buking hotelskih kapaciteta i najave za glavnu sezonu. Ova predviđana je potvrdila i dobra posjećenost za prvomajske praznike.

Da bi preduprijedili rizike, kao i protekle godine kada su na primorju pred sezonu podigli cijene usluga za 15 odsto, rast cijena ponavlja se i ove godine. Zvanični podaci govore da je u prvom kvartalu ove godine u odnosu na isti period prošle u segmentu smještaja i ishrane rast cijena bio 13,5 odsto. Kako se sezona približava rast će biti veći.

 

Šta sezonci traže

Hrvatski mediji su nedavno izvjestili da je prema podacima prikupljenim istraživanjem koje je MojPosao sproveo na temu sezonskog zapošljavanja, u kojem je učestvovalo više od 500 ispitanika, tri četvrtine Hrvata (76 odsto) je barem jednom tokom svoje karijere radilo u sezoni.

Prema istraživanju, najveće prednosti sezonskog posla su sticanje novih znanja i vještina (68 odsto ispitanika), upoznavanje novih ljudi (61 odsto). Tek na trećem mjestu je plata, koja je po pravilu osjetno viša nego u slučaju cjelogodišnjeg zaposlenja (54 odsto). Tu su još boravak na moru (45 odsto) te zanimljivost i atraktivnost posla (44 odsto), a svega šest odsto ljudi smatra da sezonski posao nema prednosti.

Kad je riječ o plati u prosjeku, očekivana mjesečna neto plata za sezonski posao iznosi 1307 eura, što je šest odsto više u odnosu na prošlu godinu.

Očekivanja govore da konobari u prosjeku očekuju mjesečnu platu od 1.408 eura, kuvari bi za svoj rad htjeli minimalno 1.482 eura, sobari mjesečno u prosjeku očekuju minimalno 1.145 eura, recepcionari smatraju da bi za svoj rad trebalo da dobiju minimalno 1.259 eura, prodavci u prosjeku očekuju platu od 1.105 eura, skladištari u sezoni očekuju 1.050 eura, a pomoćni radnik u kuhinji očekuje 1.322 eura.

Predrag NIKOLIĆ

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo