Povežite se sa nama

DRUŠTVO

Pobjegli od politike i zavičaja

Objavljeno prije

na

Policijska tortura prije 15 godina nad čelnicima Stranke demokratske akcije bila je jedna od najžešćih policijskih tortura sprovedenih u novijoj istoriji Crne Gore. Politički montiran proces koji ju je ispratio bio je jedan od najsramnijih procesa vođenih u Crnoj Gori. Crnogorska SDA je tada praktično uništena, a dvadeset i jedan čovjek osuđen je na kaznu od dvije do sedam godina zatvora, ukupno na osamdeset sedam godina.  Većina je optužena da su pripremali formiranje države Sandžak. Oslobođeni su pod međunarodnim pritiskom u vrijeme potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Nakon toga su oslobođeni i od optužbi Vrhovnog suda Crne Gore za terorističke namjere. Njihova svjedočenja, koja su se prvo čula u sudnici Višeg suda u Bijelom Polju, zaprepastila su javnost. ,,Svi okrivljeni izjavili su da su do privođenja istražnom sudiji bili podvrgnuti fizičkoj i psihičkoj torturi, batinanju, elektrošokovima, prijetnjama smrću njima i njihovoj porodici, vrijeđanju na nacionalnoj osnovi, višednevnoj zabrani sna, uskraćivanju vode, teškom poniženju. Tokom odvoženja do sudnice i zatvora, a dijelom i tokom batinanja, na glavi im se nalazila kapuljača, a preko kapuljače crni povez. Od strane ljekarske komisije pregledani su tek nakon 12 dana od dana lišavanja slobode”, pisao je tada Monitor. ,,Svi su krivi zato što su u vremenu od aprila 1991. godine do januara 1994. spremali krivično djelo da upotrebom sile i protivustavnim putem otcijepe dio teritorije SRJ i stvore samostalnu državu Sandžak”, rekao je, između ostalog, presuđujući im krajem 1994. predsjednik sudskog vijeća Višeg suda sudija Radosav Konatar.

Materijalni dokaz njihove krivice bilo je ukupno devet komada vatrenog oružja. Njime su se oni pripremili da stvore nezavisnu državu. Javnost je, uz ogromnu pomoć državne televizije, bila uvjerena da su zaista krivci.
Danas sve, da nije tragično, moglo bi izgledati smiješno. Ipak, još nema reakcije državnih organa na brojne novinske tekstove koji su uslijedili otkrivajući istinu o montiranom procesu. Niko nikada nije odgovarao za torturu sprovedenu nad tim ljudima. Niko nije reagovao ni na knjigu Ibrahima Čikića Gdje sunce ne grije, u kojoj je detaljno opisao mučenja. Reagovali su tužbom jedino ljudi pomenuti u knjizi, neki i po dobru, tužeći Ibrahima Čikića.
Sada se najavljuju još tri knjige nekadašnjih zatočenika kazamata od Žabljaka do Bijelog Polja. Pišu ih predsjednik i potpredsjednik SDA Harun Hadžić i Rifat Vesković, i istoričar, takođe tadašnji politički zatvorenik Rasim Šahman.
Hadžić je danas sekretar Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru. Vesković je jedini u grupi zatvorenika koji se i danas bavi politikom i predvodi političku partiju. Rasim Šahman je penzionisani profesor koji živi u Sarajevu i piše knjigu o političkom procesu protiv čelnika SDA-a.
I većina ostalih žrtava političkog procesa više ne žive u Crnoj Gori. Mevludin Kasumović je biznismen u Sarajevu. Erdžan Fetahović je bio nezaposlen do prije godinu. Sada radi u muzeju Ganića kula u Rožajama. Omer Omerović, jedan od najvećih stradalnika montiranog političkog procesa, nikad se nije oporavio od psihičke i fizičke torture. Preminuo je u Bijelom Polju prije pet godina. Hakija Muratović živi na relaciji Petnjica-Sarajevo. Isad Skenderović je odmah nakon procesa napustio Crnu Goru. Sada je profesor u Tuzli. Umer Hadžić je penzioner, živi u Rožajama. Šefket Brković je odmah nakon izlaska iz zatvora sa porodicom odselio za Bosnu. Radi kao inženjer u sarajevskoj Skenderiji. Rizah Burnazović je biznismen koji živi i radi u Sarajevu. Avdo Ciguljin, po zanimanju auto prevoznik, nezaposlen je i živi u Pljevljima. Sabahet Spahić je nakon zatvora odselio u Bosnu. U Crnu Goru se vratio prije nekoliko mjeseci. Nezaposleni je profesor. Husein Smakić je poljoprivrednik, živi u okolini Bijelog Polja. Ibrahim Čikić živi u Sarajevu. Autor knjige o preživljenoj torturi Gdje sunce ne grije. Esad Omerović je nezaposlen. Živi u Rožajama. U velikom siromaštvu odgaja četvoro djece u selu Biševo. Šefćet Bošnjak je nakon izlaska iz zatvora odselio u Bosnu, a potom u Luksemburg. Dževad Begović, Sead Bibuljica i Sead Pućurica od 1996. žive u Zapadnoj Evropi. Veoma rijetko dolaze u Crnu Goru.

Sead SADIKOVIĆ

INTERVJU: RIFAT VESKOVIĆ
Ko će zatvoriti samog sebe

Inspiratori su ljudi iz tadašnjeg političkog vrha Srbije i Crne Gore, a izvršioci između ostalih tadašnji tužilac Višeg suda, danas generalni sekretar Skupštine Crne Gore Milan Radović i sudija Višeg suda Radosav Konatar

MONITOR: Vaša ranija priča o traženju satisfakcije za preživljeno ostala je, ipak, samo priča. Zašto?
VESKOVIĆ:
Burna dešavanja na prostorima bivše Jugoslavije prosto su naš proces gurnula u stranu. Mi jesmo očekivali da će doći ljudi koji će znati ocijeniti to vrijeme i da će nalogodavci i izvršioci odgovarati. Nijesmo to dočekali. Bilo je sasvim jasno da je po srijedi bila hajka na rukovodstvo jedna stranke, ali još i više da je to bio napad na cijeli jedan narod. Željeni efekat nalogodavaca je postignut, većina ljudi iz tog procesa danas ne živi u Crnoj Gori. Odselilo se i mnogo njihovih sunarodnika, pogotovu mladih ljudi.

MONITOR: Da li se razmišljalo da bi Crna Gora kao suverena država mogla ispraviti nepravdu?
VESKOVIĆ:
Očekivali smo da se desi i lustracija u Crnoj Gori. I da se skine veo sa svih procesa i sramnih dešavanja iz devedesetih. Kako vrijeme odmiče nada za to je manja, ali moramo vjerovati da će neka vlast, ne ova, uraditi to što se mora – suočiti Crnu Goru sa njenom prošlošću. Postoje svjedoci, postoje tragovi, postoje dokumenti. Nešto od toga otkriva i knjiga Ibrahima Čikića. Ipak su mnogo odgovorniji ljudi krivi za ta dešavanja.

MONITOR: A u koga biste vi uprli prst u ovom času?
VESKOVIĆ:
Jasno je, inspiratori su ljudi iz tadašnjeg političkog vrha Srbije i Crne Gore. Izvršioci su između ostalih tadašnji tužilac Višeg suda, danas generalni sekretar Skupštine Crne Gore Milan Radović i sudija Višeg suda koji nas je osudio na ukupno 87 godina zatvora Radosav Konatar, mislim da je sada vršilac dužnosti predsjednika Višeg suda. To je veoma apsurdno da se izvršioci tako nagrađuju za to što su učinili i napreduju u službi. I o drugima ću govoriti u knjizi koju pripremam, a biće objavljena za nekoliko mjeseci.

MONITOR: Koliko je za rasvjetljavanje toga bila korisna Čikićeva knjiga?
VESKOVIĆ:
Nesumnjivo je od velikog značaja, mada je to više lična ispovijest. Čikić opisuje uglavnom zatvorske dane, a zatvor je nama, nakon četvorednevne torture u žabljačkom atomskom skloništu pretvorenom u mučilište, došao kao melem na ranu. To što su nam pripadnici Službe državne bezbjednosti uradili nešto je o čemu ja i danas veoma nevoljno i teško mogu i da se sjećam. Po zločinu nije zaostajala ni tadašnja televizija. Kakve su oni montirane emisije pravili! Da su nas kojim slučajem nakon tih emisija pustili na slobodu, nas bi ljudi linčovali. Zatvor je, dakle, došao kao utočište, ma koliko uslovi u njemu bili loši.

MONITOR: Ali javnost nikada nije saznala ko je vas lično izvrgavao fizičkoj torturi?
VESKOVIĆ:
Jedan dio knjige koju pripremam biće posvećen i tome. Znam da knjigu o političkom miljeu toga vremena i našem političkom procesu priprema i Harun Hadžić. Ogromnu količinu građe već nekoliko godina sređuje i priprema za objavljivanje i Rasim Šahman.

MONITOR: Ko vas je ipak najjače udarao dok je trajala istraga?
VESKOVIĆ:
Udarali su mnogi, na desetine policajaca. Trpjeli smo i elektro-šokove. Pravili su špalir, mi smo išli kroz njega a oni su udarali.

MONITOR: Jeste li sretali nakon toga nekog od tih ljudi iz špalira?
VESKOVIĆ:
Sretao sam ih nekolicinu. To nisu bili obični policajci, već više rangirani ljudi i inspektori DB-a. Jednoga sa bosanskim akcentom nešto kasnije prepoznao sam i na jednoj čitulji. Većina njih svakako nije bila sa sjevera Crne Gore, pa ih prije nisam poznavao, ali u arhivima SDB-a to svakako mora biti sve zabilježeno.

Komentari

DRUŠTVO

ŠEIK MOHAMED ALABAR – MEGA INVESTITOR NA VELIKOJ PLAŽI: Planove izradili planeri Beograda na vodi

Objavljeno prije

na

Objavio:

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji kao rukovodilac tima za izradu potpisuje beogradski arhitekta Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana Beograd na vodi

 

 

Otvaranje ponuda sa Javnog poziva JP Morsko dobro za zakup plaža Crnogorskog primorja donijelo je mnogo nezadovoljstva i tenzija među dosadašnjim korisnicima djelova morskog dobra. Najveće tendersko iznenađenje bila je ponuda poznate kompanije Eagle Hills iz Ujedinjenih Arapskih Emirata koja je licitirala za čak 18 kupališta, od čega je, kao najbolji ponuđač dobila devet popularnih ulcinjskih plaža kojima će gazdovati u naredne četiri godine, po cijeni zakupa u ukupnom iznosu od 1,9 miliona eura na godišnjem nivou.

Od tog momenta počinje priča o nesvakidašnjem ulasku arapskog kapitala u Crnu Goru, o namjerama osnivača i vlasnika  kompanije, šeika Mohameda Alabara koje su pokrivene velom tajne.  Postavlja se pitanje zašto se jedna bogata i uspješna firma odlučila da se javnosti u zemlji u kojoj želi da investira, u koju će, kako mediji otkrivaju, uložiti stotine miliona a možda i milijarde eura, ukaže preko zakupa velikog broja plaža.

Kompanija Eagle Hills sa sjedištem u Abu Dabiju, specijalizovana je za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, iza koje stoje veliki projekti poput nebodera Burdž Kalifa u Dubaiu i Beograda na vodi u Srbiji. Kompanija je prisutna sa svojim investicijama u oko 17 zemalja svijeta, od kojih i u susjednoj Albaniji, u kojoj planira izgradnju ekskluzivne marine u luci Drač.

Za ulazak u Crnu Goru Mohamed Alabar izabrao je čudan redosled poteza. Prvo je zauzeo plaže, a da prethodno nije obezbijedio zakup ili kupovinu  zemljišta u njihovom zaleđu, na kome, kako izgleda, želi da realizuje nove projekte.

Iznenadnom pojavom mega investitora čija se finansijska snaga može mjeriti sa kompanijama koje su već prisutne u Crnoj Gori, poput investitora marine Porto Montenegro u Tivtu, ili Orascoma na Luštici, građani Ulcinja su zatečeni, ali ima i onih koji nisu.

Nadležni u Vladi Crne Gore i JP Morsko dobro bili su upoznati sa dolaskom Alabara, jer su zbog njegove kompanije iznenada produžili tender i omogućili da firma Eagle Hills Montenegro koja se u Podgorici registrovala 6. marta ove godine, par dana kasnije licitira za zakup kupališta.

Premijer Milojko Spajić ugostio je nedavno Mohameda Alabara, ali je javnost ostala uskraćena za informacije o temama koje su bile na dnevnom redu i lokacijama za koje je njegova kompanija zainteresovana.

Ozbiljne pripreme za dolazak investitora Eagle Hills obavljene su mnogo ranije. To pokazuje procedura oko donošenja Državne studije lokacije „Dio sektora 66 – modul II, III i VI“ – Velika Plaža. Radi se o planskom dokumentu koji obezbjeđuje preduslove za razvoj turizma visoke kategorije na većem dijelu Velike plaže.

Ovaj planski dokument, kao rukovodilac tima,  potpisuje beogradski arhitekta-planer Aleksandar Vučićević, autor Prostornog plana „Beograd na vodi“. Kao razlog za izradu tog plana navodi se – Belgrade Waterfront Concept Masterplan Eagle Hills, iz jula 2016. godine.

Branka PLAMENAC
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

,,SLUČAJ TENDER” ZA ULCINJSKA KUPALIŠTA: Brzina  koja budi sumnju

Objavljeno prije

na

Objavio:

Kompanija Eagle Hills Montenegro  registrovana je u Crnoj Gori 6.marta. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Od Ministarstva pravde traže uvjerenja da se ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi potvrdu da su  izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana

 

 

Puna netransparentnost uz svesrdnu institucionalnu podršku Vlade Crne Gore i njenih organa, to je ono što, po riječima Ulcinjana, karakteriše „slučaj tender“ za ulcinjske plaže.

„Velika plaža je veliki resurs Crne Gore, a kada su u pitanju važne teme, poput ove, neophodna je puna transparentnost. Ono što sam vidio iz medija je da se jedna firma koja se prijavila, registrovala ovdje u Crnoj Gori nakon što je bio istekao prvobitni rok za taj tender. Zamislite recimo da se takva stvar desila za vrijeme režima Mila Đukanovića – kako bi opozicija reagovala”, saopštio je i  predsjednik Crne Gore Jakov Milatović.

Slučajno ili ne, premijer Spajić je sredinom februara boravio na Svjetskom samitu u Dubaiu. Vlada Crne Gore i  Ujedinjenih Arapskih Emirata potpisale su tamo  Memorandum o razumijevanju, koji predviđa razmjenu iskustava o razvoju i modernizaciji državne uprave, te jačanje ekonomske saradnje.

Nekoliko dana kasnije, 18. februara, Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom otvorilo je  tender za zakup plaža u Ulcinju. Tender je, kako je prvobitno najavljeno, trebao da bude zatvoren 4. marta. Produžen je za još sedam dana –  “zbog velikog interesovanja i kako bi se izašlo u susret svim zainteresovanim licima”.

Upravo u tom periodu, 6.marta,  kompanija Eagle Hills Montenegro (EHM) registrovana je u Crnoj Gori. Dan kasnije otvorila je transakcioni račun. Istovremeno se obraćaju Ministarstvu pravde kako bi dobili uvjerenja da se ta firma, kao i ovlašćeno lice ne nalaze u kaznenoj evidenciji, a Poreskoj upravi za potvrdu da su uredno izmirili sve poreske obaveze.  Dobijaju ih u rekordnom roku.  Plus 19 bankarskih garancija na oko dva miliona eura u roku od dva dana.

Zakupac plaže “Miami” Džavid Hodžić tvrdi da mu je  uz sredstva koja je imao na računu u banci, a koja su bila veća od onih za potrebnu garanciju, trebalo  punih 10 dana da dobije taj dokument.

Mustafa CANKA
Pročitajte više u štampanom izdanju Monitora od petka 21. marta ili na www.novinarnica.net

 

Komentari

nastavi čitati

DRUŠTVO

MILIONI ZA PLAŽE CRNOGORSKOG PRIMORJA: Arapska kompanija gazdovaće sa 10 ulcinjskih plaža  

Objavljeno prije

na

Objavio:

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore

 

 

Da je pijesak prirodnih plaža Crnogorskog primorja zlata vrijedan, pokazale su vrtoglavi iznosi novca ponuđeni za zakup kupališta od Ulcinja do Herceg Novog. Nakon nedavnog otvaranja ponuda po završenom Javnom pozivu za zakup plaža za period 2024-2028, za plaže Ulcinja, Bara i Budve, učesnici, nadležni u JP Morsko dobro i cijela crnogorska javnost šokirani su ponudama koje su pristigle za pojedine djelove morske obale. U zatvorenim kovertama budući zakupci ponudili su astronomske svote  koje su se uveliko razlikovale od minimalnih početnih cijena. Učešće poznate arapske kompanije na licitaciji za kupališta na Velikoj plaži izazvalo je i političke tenzije između Vlade i albanskih partija.

Za sezonsko korišćenje pojedinih kupališta pristigle su ponude od nekoliko stotina hiljada eura pa do vrtoglavih 2,7 miliona, što je apsolutni rekord u istoriji iznajmljivanja morske obale, najvrjednijeg prirodnog resursa države Crne Gore.

Za manje kupalište na Slovenskoj plaži u Budvi, dugom 79 metara, površine 1.453 kvadratnih metara  izvjesni V.V. ponudio je cijelih 2,7 miliona eura. Minimalna sezonska zakupnina ove plaže na tenderu je bila 33.885 eura. Stigle su četiri ponude, jedna od 34 hiljade od A.P. lica, kompanija SUR Blue Coco doo ponudila je 90 hiljada, kompanija Falkon V&S doo 155 hiljada i lice V.V. 2,7 miliona eura.

Milionske sume ponuđene su i za plaže petrovačke rivijere.

Izdvaja se javno-party kupalište Lučice dužine 215 metara, sa 5.750m2 i minimalnom cijenom sezonskog zakupa od 44.570 eura, za koje  je privatno lice S.P. ponudilo 1 milion eura. Ostale tri ponude bile su podgoričke firme Profart 200.002 eura, Life Style Development iz Tivta 153.200 eura i firme Pešter Co 45.000 eura.

Duga petrovačka pješčana plaža podijeljena je na četiri javno-porodična kupališta za koja su ponuđene nevjerovatne sume od više stotine hiljada eura do milion. Za najkraću plažu stigla i najviša cijena.

Milion eura dostigla je popularna plaža Ponta dužine samo 39 metara, sa početnom cijenom zakupa od 20.957 eura. Svaka od tri ponude bila je višestruko veća od početne, firma Žuti zec ponudila je 89.000 eura, firma Ponta doo iz Petrovca ponudila je 3 eura više od minimalne, da bi kompanija Neimar doo iz Bara ponudu zaokružila na 1 milion eura.

Za dio petrovačke plaže, dužine 73 metra, sa početnom cijenom zakupa 7.992 eura, pristigle su četiri ponude i to: R.V. 45.000 eura, J.Z. 30.000, a V.M. 8.000 eura i lica A.S. koje je za nešto više od hiljadu kvadrata pijeska ponudilo 950.000 eura.

Za kupalište sa najmanjom početnom cijenom od 3.291 euro, dužine 62m, ponuđeno je nevjerovatnih 800.000 eura. Za susjedni dio petrovačke plaže dužine 110 metara, na početnih 7.609 eura, stigle su tri ponude, N.A. 7.700 eura, M.B. 18.000, dok je izvjesni M.Š. ponudio 800.000 eura.

Iza ovakvih nerealnih ponuda stoji  oprobana taktika tenderskih mućki iz prethodnog perioda. U pitanju su već viđene paralelne ponude starih zakupaca koje po pravilu budu odbačene, ili odabrani ponuđač odustane. Posebnim sistemom bodovanja i matematike sa referencama, plažu na kraju dobija onaj sa manjom ponudom.

Iz Morskog dobra je rečeno da ovoga puta neće vrednovati milionske ponude ako se ispostavi da su dio smišljene igre starih zakupaca plaža, kako bi se preko fantomskih ponuđača ponovo domogli vrijednih djelova obale.

S tim u vezi upućen je poziv Specijalnom državnom tužilaštvu (SDT) da se uključi u ovaj slučaj i da ispita milionske ponude za zakup plaža. Zvanično je zatraženo i od Uprave policije – Sektora za finansijsko obavještajne poslove (FOJ), da ispita porijeklo novca ponuđača koji su se javili na tender ovog državnog preduzeća i ponudili državi milione za zakup plaža.

Međutim, pravo iznenađenje stiglo je otvaranjem ponuda za iznajmljivanje kupališta na Velikoj plaži u Ulcinju.

Na licitaciji se pojavila nova kompanija, Eagle Hills Montenegru, iza koje stoji arapski kapital, koja je dala najveće ponude za desetak plaža od ukupno 32 kupališta, na 13 kilometara dugoj pješčanoj obali. Riječ je o kompaniji iz Abu Dabija specijalizovanoj za građevinsku djelatnost i ulaganja u nekretnine, koja je gradila poznati neboder Burdž Kalifa u Dubaiju i kompleks Beograd na vodi u Srbiji.

Firma Eagle Hills Montenegro registrovana je 6. marta ove godine na adresi u Podgorici.

Arapska kompanija konkurisala je na javnom pozivu Morskog dobra za zakup 19 kupališta na Velikoj plaži, međutim, njihova ponuda bila je najveća za 10 plaža. Riječ je o popularnim plažama Saranda, Adriaica, Imperial, Hill, Mojito, Habana, Safari, Tropikana, Koral, dio Pearle beach i plaža Barbose.

Kako se saznaje u Morskom dobru, osnivač i predsjednik kompanije Eagle Hills, Mohamed Alabar, nije ponudio milione za zakup kupališta nego realne iznose do 150.000 eura, koji su bili nešto viši od konkurencije. Navode primjer plaže na kojoj je Eagl Hills ponudio 190 hiljada i izgubio na licitaciji od bivšeg korisnika čija je ponuda iznosila 220 hiljada eura.

Najveća cijena koju je ta plaža postigla na tenderu 2019. bila je 40.000 eura. To pokazuje, navode u Morskom dobru, kako je državna imovina bila podcijenjena u poslednjih 30 godina. Ove godine očekuju najveći prihod od zakupa morske obale od kako postoji Javno preduzeće za upravljanje morskim dobrom.

Vijest da je arapska firma najbolje rangirana za 10 kupališta na Velikoj plaži izazvala je negodovanje i bijes kod dosadašnjih zakupaca i lokalnih vlasti Ulcinja.  Najavljeno je nepoštovanje tenderskih rezultata. Predsjednik Opštine Ulcinj Genci Nimanbegu zatražio je poništenje tendera i zaprijetio pozivom svim albanskim partijama da napuste Vladu, ukoliko se njegov zahtjev ne ispuni.

„Vlada ne vidi pravni osnov po kome bi tender za zakup plaža u Ulcinju mogao biti poništen, ali ukoliko neko smatra da je došlo do kršenja propisa i može to da dokaže, spremna je da to razmotri. Tender je bio otvoren i transparentran i  pravila su bila jasna“, kazao je premijer Milojko Spajić, na sastanku koji je u srijedu uslijedio sa predstavnicima Opštine Ulcinj.

“Bitno je, prije svega, da lokalna zajednica bude zadovoljna, ali i da sve bude zakonito. Na osnovu dosadašnjih informacija, u ovom postuku nije bilo proceduralnih propusta. Sa druge strane, razumijemo zabrinutost dijela lokalne zajednice i otvoreni smo za dalji dijalog koji bi uključio i potencijalne nove zakupce”, poručio je Spajić

Kako izgleda u Ulcinju nisu spremni na scenario po kome višegodišnji zakupci koji su plaže koristili decenijama, mogu da ostanu bez njih. Ne slažu se sa načinom bodovanja koji im ne priznaje kontinuitet i preče pravo korišćenja državne imovine.

Nema objašnjenja zašto Ulcinjani ne žele dolazak velike kompanije poput Eagle Hills koja je poznata po svojim projektima u nizu zemalja širom svijeta, kao i u bliskom okruženju. Pored izgradnje čuvene kule Burdž Kalifa, gradili su i Centar Dubaija, marine Dubai i novih naselja na toj lokaciji. Posjeduju lanac od 70 luksuznih hotela i rizorta u Ujedinjenim arapskim emiratima. Jedan od većih projekata planiran je u Albaniji u kojoj Alabar ima jaku podršku premijera Edi Rame.  Riječ je o strateškoj investiciji albanske Vlade, izgradnji najveće marine za luksuzne jahte na Mediteranu, Porto Durres u luci Drač.

Takođe, nije poznat ni motiv velike kompanije iz Ujedinjenih Arapskih Emirata da učestvuje na tenderu za zakup plaža u Ulcinju. Ukoliko iza toga ne stoje neki drugi planovi i projekti.

Branka PLAMENAC

 

Komentari

nastavi čitati

Izdvajamo